Thursday, February 11, 2021

Vladislav Bodnaruk - Toba: 31. dio Prvi dan skole

Prolazimo Gospodskom ulicom, Ljudi nam se smjeskaju, sklanjaju s puta.

Neki muski glas vice : "O, jeste najebali djeco ... kuci begajte!"

Rahmani izviruju iz Slasticarske radnje ali ne mogu izaci obadvojica odjednom, posto su vrata normalne velicine a oni gabaritom, narocito oko stamaka i guzica, debeli za trojicu! Svaki!

Samo nas broje! Svaka nasa glava, kugla sladoleda u povratku iz skole, ona bolje obucena djeca, mozda i dvije kugle ... pa puta ... ojha ... para!

Majka prepustila vodstvo kolone Drugarici Djuki. Ona stupa naprijed, samo joj zastava u ruci fali pa da mase sa njom! Zajebala se pa nije ponjela iz kuce ... ili, mozda samo nije imala svoju zastavu, tako da se onda nije ni zajebala!

Ja vidim, sa strane moja Majka, slucajno ili namjerno, zaboravila svoju tasnu!

Znaci ... Rahmanima, kugla manje! Izgleda mi, to bas moja!

Majka i Ingrid hodaju sa strane. Drze se ruku pod ruku. Ingrid naslonila glavu na Majkino rame, ide skoro korak ispred nje u tom smijesnom polozaju, hoda naprijed, a tijelo okrenuto u ustranu i crce od smijeha!

Prave se da mi nismo njihovi! A bas dobro izgledaju! Kao ona jedna, glavna iz Cassablance a njih jos dvije! Lelujaju obe u hodu! Suknje im plesu ... one lijevo, suknje desno i obrnuto! Boze me prosti ... sranja! Ja jos nikad nisam vidio zene u prostoru kako hodaju!

Bozanstveno! Promatrati nekoga iz daljine, omogucava ti da vidis sve mane i nedostatke te osobe! Ove dvije zene su nesto potpuno bajkovito! Najljepsi mi je dio tog hoda onaj kad mlatnu suknjama suprotno no guzovima!

A nabadaju, nabadaju u onim svojim stikla cipelama! Em, zuljaju, em se krive, em im poiskakale kurije oci, em slomise se! Nabijaju cukljeve! O, jesam se valj'o od smijeha! Eto me i danas kad vidim kakvu napirlitanu damu sa stiklama kako nabada svojim odrvenjenim nogicama koracajuci kao da ima peraja na njima, ja se zavaljam od smijeha!

A ne bi' trebalo da se smijem! Njih to boli a one se jadne prave da jos nisu cule za feministicki pokret!

Taj feminizam, to su one sto nose Borovo tene!

Dobro, to smijanje, to je do mene ... nedostatak elementarne kulture! Ma ima nesto i do tih sto me zasmijavaju! A mozda samo pripadaju tajnom feministickom pokretu pa nece da ih muskarci ... provale!? Zato se pate!?\

Ko zna, zene su cudo!

Znam samo da one sa stiklama nisu lezibejke! Lezibejke su pametnije, one ne vole kad ih nesto zulja! Ne vole ni cukljeve na nogama. A za muskarce ... bas ih briga!

Uh, otkrih ja Ameriku ... opet!

To je samo zato sto sam zadnji u koloni, pa bolje vidim nego oni supci sto kontaju da su zauzeli prednje pozicije.

E, to je to! Vidim ja sve male glavice koracaju naprijed a jedna mala glavica crne kose ... taman kod Rahmanove slasticarnice poce da stupa u mjestu tako da je svi prolaze i prelaze a ona se vrtoglavo, tako stupajuci u mjestu, priblizava meni!

Kako!?

Najezio sam se! Opet neki zenski fazon?!

Nigdje ne ide, stoji ... a priblizva se! Koji zakon fizike ... najbrze se hoda kad stojis u mjestu a drugi ti prilaze.

Udje u paralelu sa mnom ... naravno, Mirjam!

Nista ne rece!

Ja bih mozda nesto i primjetio ali sam se usr'o da me ne spuca nogom u cjevanicu onom svojom lakovanom cipelicom. Tu sam, naravno primijetio da su joj obe cipelice na mjestu, tj. na nogama! Crne, lakovane ... maltezanski teski dzon!

Fuj!

Maltezani dzonove prave od ubijenih bikova u Spanskim arenama, pa ih zato mozda dobivaju i malo jeftinije nego ostali dio Svijeta. Dzonovi, debeli! I traju vjecno!

Mi smo tu humaniji! Prvo, mnogo manje ubijamo bikove, osim mozda ono jednom godisnje na Zmijanju ali vise ubijamo krave. Spanci ne ubijaju svoje krave tako cesto kao mi. Valjda da im djeca imaju dovoljno mlijeka, ko zna!?

Nisu se jos sjetili Unre, kao mi i da moze mlijeko da se pravi od americkog mlijecnog praha, krava ne treba! Samo voda i ta prasina!

Samo pazis kad mutis da se ne zgrudva! To je to! A djaba!

Sve krave koje se kod nas roknu mogu odmah zajedno sa bikovima u salamu ili neke druge zdrave produkte , mesni narezak, mesni dorucak ... i tako!

Poslje, kad se to ne proda ide u Ratne rezerve.

Koristit ce se samo u slucaju ako se ikad opet zarati, ali uskoro nece posto mi poslije svakog Rata trebamo neko vrijeme za odmor! A to zna uzeti vremena, nekad dvadeset a nekad bogami i vise godina! Narocito ako je onaj Rat prije bio jeben. Sve se nade polazu u skok zivotnog standarda te da u tom slucaju Narod zaboravi na mesni narezak a samim tim i na Rat.

Ko bi ratov'o ... gladan?

Naravno, mesnom naresku je rok neogranicen pa moze sacekati ako se predomislimo!

Jedino, ne bih opet govno da pojedem ... jar ne znam da li su ti dzonovi i mesni narezak halal i da li muhamedanci mogu da jedu i nose te cipele ili samo gumenu obucu firme Borovo!?

Stigosmo pred Kafanu Mostar! Kolona stala! Gazde razvukle stolove po trotoaru pa Djuka ne zna kuda da nas provede. Mozda bi ona mogla i pogurati stolove u stranu ali za svakim sjedi ili lezi neki k'o ukopan! Negdje i po cetvorica, svi zamrli! Bit ce zaostali od sinoc, a najvise je drugova glumaca banjaluckog narodnog Pozorista. Lako ih je prepoznati, ne po slavi i izgledu ... nego po garderobi! Obuceni nekako druljavo, u neke sarene krpe, a neki k'o nekakvi vitezovi. Jedan imao i mac! Al' je bio neupotrebljiv posto mu je kaciga bila naopako okrenuta pa nista nije vidio a nekako jos nije bilo zabiljezeno da bi koji glumac imao oci na ledjima!

Drugarica Djuka, izvadi iz djepa neku pistu i pirnu u nju iz sve snage!

Jezivo!

Naravoucenije ovog gornjeg: "Nikad seljaku ne daj pistu! Usrat ce stvar! No pista je mozda OK u prvom momentu da probudi i isprepada uspavale te malo skrene paznju na stvarnost, , lose je samo to ... sto Djuka nastavi pistati!"

Polumrtvi zaostali ljudi od jucer poskakase sa stolova i stolica. Prevrnu se vise od 50% svega, ako me racunica ne vara. A ne vara!

Sad dobro, o ovim postotcima se uci u osmom razredu osnovne a ja se jedva primakeo skoli, no imao sam neku priliku da to savladam i prije a sa mojim Ujakom! On je znao ...sve! I o svima! Samo meni bilo, malo dosadno to sve slusati ... posebno kad cugne!

Prica ide otprilike ovako, a gleda me sa dva lijeva oka : "Ne znam da li sam ti vec pric'o ali..."

"Nisi mi pric'o, 'ajde ... ponovo!" i ja imao isti odgovor uvijek.

"Racunica ti je laka stvar ... 50% ti je otprilike kao polovica necega, kad naprimer nesto prekines, otkines ili odlomis, kontas li?"

"Kontam, kontam ... nemoj me vise o tome, matereti!" izustih!

"Dobro, necu, ali koliko je posto polovica vekne jednog hljeba?" upita preplicuci jezikom.

"Jel' bijelog ili crnog?" upitah.

"Bil' to moglo u kiflama, bilo bi mi lakse?" pokusavam se snaci.

On trehnu na pod! Eno ga i sad dole lezi mrtav p'jan, glumi Radu Serbedziju sa onog jednog svog zadnjeg Koncerta.

Jebo vas kamatni racun ... dje dijete s tim opterecivati!?

Uglavnom, Drugarica Djuka nas provuce kroz obruc smradova, alkoholnih isparenja, nekog bogami i spuca nogom u glavu. Naravno, onog nekog sto se od sinoc prekonzumiran isprijecio na nasem putu u obrazovanje kao kakav ... balvan!

Uostalom, od stare Grcke pa na ovamo, znalo se da glumci i nisu isti ljudi kao mi! Mogu se slobodno udarati!

Samo se isprijece dje treba i ne treba pa ih se mora gledati ... a umjetnost, copy and paste! Pricaju tudje misli, kao svoje licne... pa sto bolje uobraze tudje tj. da su oni, oni koji su pricu izmislili ili na daj boze da se njima samima desila ta prica, roman ili sta li, bolji su! A mi jos moramo pljeskati k'o budale, pa ako se zbog neiskustva pljesak samo sekundicu oduzi ... oni ponovo iskacu na scenu pa krene laprdanje sve ponovo!

Zato, cim predstava zavrsi, treba odmah skakati sa stolica, hvatati se izlaza i u hodu, eventualno, malo klepnut rukama!

Ko to ne savlada, bolje mi je neka ne ide u pozoriste. Moze se desiti da tamo ostane ...vjecno! A na programu uvijek sve neke stari stvari jos iz sesnaestog vijeka! Bit ce da se od tada pa do danas jos niko nije rodio da napise koju pametnu.

Jebajiga!

Kako smo malo zamakli od kafane Mostar, pred nama oniska drvena taraba jedva malo visa od nas ... a dole u dnu dvorista omalena jedva dvadesetak metara dugacka kucica. Imala je dva ulaza. Sa svake strane po jedan i jos oba ulaza izbacena nekih tri metara u dvoriste. Ti ulazi su stajali okomito na tu maraijaterezijansko zuckastu kucicu a na njima krovici okomiti na samu zgradu. Izmedju tih ulaza sjestila se glavna zgrada ili bolje, glavna kuca. Visoko prizemlje i mozda pet sest prozora na toj uvucenoj prednjoj fasadi. Na malim ulaznim kucicama siroke stepenice i sa jedne i sa druge strane.

Bas sam se obradovao izgledu kuce i jos gore bio neizmjerno zahvalan Majci sto je i mene uspjela ubaciti u ovu preslatku Igraonicu.

Da sam koji puta tuda ikad prije prosao, garant bi' odma' pogodio sta se krije u ovoj kucici!

Ipak, pored sve ljepote ... utjerivanje djece u omaleno dvoriste poplocano crvenim ciglama nije islo lako! Djecu niko ne moze prevariti! Djeca osjete lose vibracije na vrijeme! Zamku ... takodjer!

Mene su zbunile samo te cigle! Jebote, nigdje zemlje ... gdje cemo se ljeti povaljati, gdje igrati klikera ... ne moze kliker po ciglama! A ne mozes ni rosu napraviti u cigli! Znaci klikeranje ... propada i kao igra i kao kategorija!

Komesanje je bilo sve jace i jace! Poletise i prve djecije suze! Posto nas ugurase u to dvoriste, kao u tor, neko uz skripu i zveku jedva zatvori dupla drvena siroka vrata na dvoristu. Ona ista sto su cijelu godinu stajala otvorena i nakrivljena na ostatak drvene ograde. E, sad u tom trenutku, se tu negdje iz mase djevojcica i djecaka razleze i prvi urnebesan krik! Taj prvi krik, mjeren decibelima, mogao se mjeriti samo sa onom jutarnjom sirenom fabrike Rudi Cajavec koja je budila trudbenike od sinocnjeg derneka.

Uslijedise i ostali krici, vriska, plac ... panika!

Cuo se i po koji krik neka majke!

Bit ce one sto nije isla nikada u skolu!

Ingrid povuce mene i Mirjam u stranu, tamo prema banjaluckom Pozoristu, uz dno taraba a obadvoje za usi! Tako se u grupi brze krece, objasnila nam je. Poletismo u slobodu!

Moja Majka drzi odstupnicu, hoda unatreske, sto je isto kao i unazad, bas dobro, pomislih, da ne ponese tasnu a sa parama za sladoled, a pici licem okrenuta prema masi ... rasirila ruke da nas kakva bujica rulje ne razvali!

Tek sto se naslonismo u cosak ograde, nase zadihane Majke nas prebacise sa druge strane ograde.

"Mirjam, Malac ako sta pukne ... begajte prema Paskulinoj Ciglani!" rece Ingrid!

"Dje Majka, ta Paskulina Ciglana?" vristim.

"Begaj na Bare ... to ti je to!" a eto i nas, ne brinite ... samo trcite! Tek sto to rece, puce nesto zestoko, opet uz skripu! K'o po komandi odjednom se na vrhu oba stepenista odvorise dupla stara drvena vrata, djelimicno zastakljena!

Iznutra se samo vidi ... mracno!

A mracno je inace ... crno, pa sad ti vidi sta se to u crnom vidi!

Nastaje novi talas vriske ... sada znatno svijeziji i jaci jer imalo se malo vremena i za predah!

Iz dubine hodnika i sa lijeve i sa desne strane stepenica, kao na nekim sletskim vjezbama, u isto vrijeme pojavljuju se dvije spodobe! Izranjaju iz mraka, ali nije bilo ni dima ni svjetlosnih efekata da nas dodatno isprepada! Samo te spodobe!

Reklo bi se davno sprdile Klimax "time" pa im ostalo da sise nose tamo gdje je nekad bio stomak, a stomak spustile tamo gdje muskarcima stoji ona stvar, da sad ne lanem!

Pa se presavilo!

Jebajiga!

Nije lako biti covjek u svakoj situaciji!

Samo po sivim suknjama i tankim nogicama sto izviruju ispod dugackih suknji, dalo se naslutiti da su ...dame!

Ili, sta li!?

"Izgleda mi ovo OK!" snadje se prva Ingrid. "Idemo, Zova, ides kids! Ja znam ove covjekolike dame, bile one mene na hormon test ljetos u moj Ambjulanc posto ja jedina zenska picina ljekarkinja u Banja Luci. One su girls, nema problema!"

Majka se ne snalazi s tim njenim komentarom. Da nesto priupita, a svasta bi pitala, odmah je shvatila, mozda u neko drugo doba.

"Stani, malo, matereti Ingridka da prestane ova dreka." veli Majka.

"Dobro, Zova ... taman da zapalimo po jednu." i Ingrid izvadi kutiju cigareta.

Dade Majci jednu , tutnu joj u usta jer je znala kako Majka strastveno ciburi. Uze i ona, pa poce pretrazivati po tasni trazeci sibicu.

"Jeb'ga, nema ja sibici ... izgleda ja popusila sibics! Vidim ti nema tasna, nema ni ti sibic?!" zakljuci Ingrid a gleda u mene.

"Da pitamo nekoga od djece?" rece Majka.

"Ma jok, Malac, evo tebe jedan cigaras ... pripalindjaj negdje, eno onaj cilac u kafana Mostar pusi, ajde ... samo prisloni cigareta na njegova cigareta i pumpaj!"

Ja otis'o i napump'o!

Puse obadvije, odpuhuju podignutih glava a ruke mi identicno podignute pa sa svojim rukama cine magican zenski pokret.

Ja samo odpuhujem, jebe se meni, posto mi taj magicni zenski pokret nije bio svojstven. I dok se mi tako zajebavamo, prolomi se sa procelja skole gromki muski glas ostarjelog muskarca. I on pros'o klimax, al' odavno! Jebe se njega za postklimaksne promjene.

Ona Igrauciteljica manja, tj. niza a i kracih nogu, stomak istrbila isto kao i Drugarica Djuka, predstavi uspanicenom dvoristu Druga Spanca, Pomocnika Direktora, mrskom okupatoru poznatog kao Gvozden!

Za obican Narod i k'o vjeruje ... Drug Gvozden!

Jebote, mi se usrali! Mirjan ... nije! Valjda nije skontala?

Drug Gvozden, bi da progovori neku pametnu ali i njemu ponestalo teksta koga nikad nije ni imao, a malo se prep'o i tolikih silnih zenturaca sa malom djecom, i jos sve blehaju u njega, kao u Boga ili jos gore, k'o u Druga Titu! Usr'o se! A onda se sjeti :"Sta god rek'o ... zaboravit ce se!"

To i je inace tako! Sto pricati i srati ... ljudi sve zaborave do prve prilike!

"Mi odje u skolskom dvoristu ne damo djeci da pusu! Malo dvoriste i svasta se moze zapaliti! Zato se izvinjajemo roditeljima." bilo je njegovo kratko i toliko! A i sta bi drugo srao ... kad nista ne zna? Samo se jos na kraju zestoko nakaslj'o, ono pusacki ! Al' ne hraknu, sto jest jest'! Fuj!

Bio polijen covjek! Nije mu se dalo ni u Rat da ide kad je trebalo nego se prijavio ... naknadno kad je sve vec proslo.

Boracki je dobio uz pomoc dva svjedoka! Poslije, kad mu se priznao taj boracki staz, svjedocio i on za nekolicinu. Tako svjedoceci dogur'o do Komandanta necega! A onda i odlikovan za jedan 29 Novembar! Kakav je i bio red!

Ingrid, sa cigaretom u ustima, na njegovu primjedbu samo podize obe ruke u zrak, te gestikulacijom rece , "A jeliii, pa naravno?!" I jos uvuce glavu u ramena, k'o biva sramota je!

Igraonauciteljice s vrha stepenica su probavale usmeno da nas poredaju u nekakve kolone ali nije islo. Trudile se da se uhvatimo za ruke i stanemo u kolonu dva po dva a mi nikako da shvatimo sta zene hoce! Plus to, fuj fatati djecake za ruku ili jos gore ... neku djevojcicu!?

Odvratno!

Kako to nije nikako islo mahale su rukama lijevo pa desno! Gurale nas zestoko kao stoku. Nije bilo bas prijatno, ne da se tako sjecamo na prvi dan skole! To je napravilo jos vecu zbrku!

Jedna vice : "Stanite vi s lijeva dje ste navrli, stojte tu, i ne okrecite se a vi od polovine kolone predjite na desnu stranu! Ma ne idite svi k'o ovce, vracaj se nazad ... nazad, ma ne svi...samo oni zadnji! O, jeb!"

Mi smo prelazili s jednog kraja na drugi, stvarno k'o ovce. Najgore je bilo u sredini kad se posudaramo!

Meni nekako to bas bilo super, jedino nisam volio sto se one zene deru!

Super igra, ja vec tri puta pres'o sa jedne strane na drugu a nisam pao! Ne znam da li sam ostao zapazen?

Najzad odlucise : "Stanite svi gdje stojite i ne micite dok vas ne prozovemo! Onda cete stati gdje vam se kaze!"

Jebote, kako se proziva?

Gledam u Majku, bas onako ljut: "Ti mene ama bas nista nisi naucila! Sam s kafe na kafu s komsinicama a ja sad k'o supak! Nit' znam kako se prelazi iz kolona nit' kako se proziva! Dovela si me totalno nespremnog u Igraonicu!"

"Ma nisam te naucila bas stogod, znam, ali lako je to, prvi ces shvatiti!" i podize dva palca u visinu grudi! Stisla zube i iskezila se u necujan veliki osmijeh! A trese palcima!

K'o meni za srecu!

Krenu to prozivanje. Nista narocito! One zenturace svaka na svojim vratima s vrha stepenica viknu neko ime i jos nesto dodade uz ime, k'o dva imena. Obicno ... podugacko.

Prvo se nista ne desava a onda se cuje krik nekog djeteta koga njegova rodjena majka gura u gomilu gdje im je receno.

I onda, buuuu! To bu, to ono dijete place!

Sto to dijete place? Pa placeee, ne kontam, sigurno je nesto u medjuvremenu izgubilo!?

Da, mozda je bosonogom djetinjstvu kraj!

Ti vise nisi svoj a ni bosonog ... moraju cipele na noge ... zar ne vidis da ih i svi ostali nose! Moraju cipele!

Od danas mi te gradimo ... i bit ces ti fantastican, naravno ... ako negdje ne pogrijesimo!

Svakim novim saznanjem izgubis nesto staro! Eh, onda ti bas pa to fali!

Zato se place!

Meni to dosadilo!

Odjednom me Majka spuca koljenom u ledja. To si ti, na tebe je red!

"Idi naprijed, ja cu za tobom, ali samo smireno ... svaki korak se broji!

Zivot je setnja po minskom polju!" sapce Ona.

"Ko broji, nikoga ne vidim! Onaj debeli ne zna brojati, garant! I sto se suljamo? Ma da ti nisi nagluha malo ... baba je rekla neko tudje dugacko ime i ono iza imena jos duze? A, kontam ... dobra ti je to finta, pravimo se da smo mi oni pa zauzimamo bolje pozicije." Tako i odahnuh!

Usli smo u kucu za Igranje! Redom svi ... majke nas uvukle! A trajalo je vas cijeli dan dopodne! Prvi koraci su najtezi!

Ja sam se opustio, jedino Mirjam me spopandrljala za hozjen tregere ... pa ne pusta!

Vucem se ... otezano! Jer treba i nju vuci a ona se zakucala za beton, priljepljena, pa ne ide ... samo klizi, tj. struze ko vec spomenuta ruska balerina, malo govno.

Smrad stogodisnje vlage ili budji na sve strane ... pipe u betonskim memljivim lavaboima, kao presvuceni zeleni plis navucen na od po dva metra duzine u hodnicima kaplju, cure ...okolo. Ne treba se otvarati cesma da se pije ... samo nabacis usta na pipu, kad ono vec curi a ... budj i ustajalost!

Igraonica je dobro tuknula! Crni drveni pod i svjeze posuta nafta ili kolomast po njemu. Dusu dalo za klizanje.

Ali danas se necemo klizati!

Tu trulez i memlu cemo i mi ponijeti nasim kucama. Zasnjirati je u nasim grudima! Iako sam mislio u ... mozgu!

Toliki antibiotik ce nas cuvati do sudnjeg casa. Prva lekcija je najvaznija!

Ova ce biti upamcena i pored onih vaznijih, jednom u zivotu.

Naravno, ko prezivi!

Ona mala debela ljuta baba sa tankim patrljcima od nogu ispod suknje sivog kostima stoji na ulazu u Igraonicu. Drzi neku teku u lijevoj ruci a u desnoj drveni lenijar i tintoplavku olovku ... skoro novu. Mozda su je siljili jednom ili dva puta, pa bila dugacka? Mislim, tu tintoplavku.

Opet izgovori neko ime, meni nesto nepoznato, gledajuci u moju Majku.

"Jesli li ti to zeno ili nisi i tvoj dripac?" pita glasom Kapo sefa kuhinje tamo dje se hrana tokom Rata pravila od mlake vode. Tako me i trehnu onim drvenim lenijarem po glavusi! Ja mislio, to smijesno, pa se i nasmij'o jadan, lemnula me sto me voli!

Po onoj, ko se tuce, taj se voli!

Pa taman da pojurim u Igraonicu kad me Majka uhvati za kragnu, s ledja naravno. Skoro me zagusi, oci sam iskolacio! U tom momentu joj nisam bio bitan, ni kao sin ni kao familija ... samo kao pravda!

"Stani!" mirno rece.

Rukom me spopandrlja sebi iza ledja te pridje maloj debeloj Kapo kuharici na cantimetar. Uh, sreca ... Majka je bila mnogo visa od nje! To me je bas ohrabrilo!

Sta mnogo visa, k'o neboder ili neka visokoskolaska ustanova prema njoj! Ja sam sve to vidio jer sam virio ... ako zatreba ... mislim, da izletim!

U jeku sukoba kada se ne zna gdje ce se, proviri Indrid iz Majkinih ledja vukuci Mirjam za kosu.

A Majka taman skinula naocale da zatakari i ve izrez a kako se bas zestoko uzbudila, zbog toga sto me je ova krava trehnula lenijarom po glavusi, a ono bas i zveknulo jebeno, suzio joj se i prostor za rasmisljanje a jos vise prostor u ve izrezu ... pa nista tu vise nije moglo stati!

Zato, Majka uhvati Igraonauciteljicu za kosu a za na vrh tjemena, taman da je pljusne pleskom po labrnji, a ona supak Doktorica Ingrig vrisnu!

"Stani, Zova, pusti, ma pusti na mene , Zova da ja rasprdnem sa skolskim osobljem." rece Ingrid.

"Rasprdni s kim hoces ... ovu cu ubiti!" vrti glavom Majka i trazi u ve izrezu naocale , ali ono ... nema!

To za kosu je normalno tamo na Malti. Djevojcice na Malti imaju toliko mnogo kose tj. cupave su da je to najbolje rjesenje! Nije surovo, ma ne nikako!

Djecu inace treba vuci za kosu ... koja nemaju kose, posto ste sve vec izvukli, onda za usi ... brze uce! Ako ih samaras, poslije kad odrastu ... pricaju o traumama i ostalo, oce da se svete, a to je vec zajebato posto si ti star! A celav! Pa sad ti vidi, gdje ce te povuci.

Stalno moras kontati sta ti je najbolje ciniti!

Covjeku je predvidjeno da traje vjecno ... ma ne do vijeka! I ne bas licno ti! A ti ces biti uvijek blizu, samo ne guraj se! Doci ce tvoj red ponovo, zato skupljaj iskustva, znanje ce biti na Internetu!

Iskustva , samo u tebi!

Ehej, to je tvoje bogatstvo kada ponovo dodjes!

Zato se treba paziti, posto je ta buducnost bliska a prekratka pa kad se i dotakne, pomislis ... kud prije! A ti vec tu! Treba da se ... mre!

Daleko od samog sebe ... poodavno!

Zato, Jebajiga!

"O, o gospodjo Doktorice je li to vas andjeo sto ga vucete za kosu?" pokusava se izvuci iz problema Igraonauciteljica.

"Koga, ovo, o Mirjam o jes, jes to je malteska Princess mala moja Miss Mirjam Camilleri Vella. To je ime sa oceve strane a onda dodamo i moje ... Farrugia Azzopardi ... isto tako dva komada. Samo ona ne zna ni za jedno! Molim te vas da se pazi ... Mirjam misla da ona nema Otac.

Otac ne potreban, kao Maria Magdalena ili neka takva!?

Bezgresno zacece!

A Zora ti je, ne smijem reci ... toliko opasno covjek, pa sad ti vidi! Los ti je bio nastup ... mogla bi izgubiti penziju zbog toga!" umilno rece Ingrid.

"Uh, Doktorice bil' mi mogli malo to i zaboraviti, zajebala se ja malo ... vidite vi kol'ko je ovih malih hajvana? Ja imam cetrdeset i pet djaka divljaka i jedan dnevnik a tvoja Mala mi zauze pola dnevnika. Hocu reci, da skratimo! Dje nadje toliko dugacko ime? Imal' kakva kraca varijanta? Jel' moraju sva ta imena u Dnevnik?

A Zori se odeh ja odma' licno izvineti! Zajebala se , pa se zajebala, sta mogu!?"

"Ta ti je pametna, Zora ti je dobra s Titom, pozajmila mu neke stvari u Ratu a on joj jos nije vratio! Pa sad' Ona ceka da vrati. Takva su ti to Raja!"

"Lazessss!?" rasiri oci kabasta opasna zena a cupka izraslinama ispod sive suknje ... kao nogicama.

Pa nastavi: "Sta mu je mogla to Ona pozajmiti a da ovaj ne vrati? A mozda mu je i dala, pa se sad ne sjeca ... misli da mu je samo pozajmila?!" gleda u Ingrid izbezumljeno! Zaboravila i na skolu i na obrazovanje, zaboravila na sve! Ovakva tema se nikad ne ispusta!

"Ma, Doktorice Ingrid, da te pitam, sapce, a u povjerenju ... ako je ona njemu nesto dala, onda bi ovaj mali mog'o biti mozda njegov!?" opet glada radoznalo usijanih ociju, otvorenih usta.

"Tebi slabije ide racunica, priznajde mi! Da je Mali njegov, sada bi Mali imao trenaest godina!" smijulji se Ingrid.

"Znam i ja Doktorice koliko je proslo od Rata ali Mali mi izgleda nekako starmalo, k'o malo zaost'o, pa me to zbunilo. Isti Bosko Buha, a mladji!" pravda se kabasta.

"Dobro si to rekla, sto jest, jest' , i mene na izgled izgleda matoras, nikad se ne zna! Treba ce cuvati na podvale ... jer za cas ti nesto ... uvaluu!

A to kad ti udje ... ne da se nazada za da ga sad ti izvadas, ako se uvalio je u tebe, kad nije potrebalo!

Onda, gotovo!

Uslo!"

Friday, February 05, 2021

Boris Dežulović: Banja Luka Burilović

 Nakon što je diplomirao na čuvenom Univerzitetu za poslovne studije, u rekordnom roku položivši desetak ispita – nije poznato jesu li među njima bili i latinski jezik i ples oko šipke, a danas je nemoguće provjeriti, jer se po neobičnoj stoljetnoj tradiciji sveučilišta gazda Rade diplomski radovi nakon nekog vremena uništavaju – Luku je, što da vam kažem, baš krenulo


Prije nekoliko godina, ne znam jesam li vam pričao, završio sam na sarajevskom sudu jer sam se u bosanskim novinama zajebavao s poplavom privatnih univerziteta u Bosni i Hercegovini.

"Lokalni lola iznajmi zgradu kakvog propalog poduzeća i dovede iz grada dva-tri profesora pod uvjetnom kaznom, pa dade izraditi fotografiju s rektorskim lancem i neonsku firmu za privatni univerzitet ili barem kakvu High School za Business Management, obično kršten nekim zvučnim engleskim nazivom s duplim ve i ipsilonom, ili pak po gazdi rektoru, pa ne zna čovjek iz daleka je li to univerzitet ili pizzerija", pisao sam tada. "Što, najzad, nije čuditi, jer ih otvaraju otprilike isti ljudi. Oni kojima je nekad odlična poslovna ideja bila otvoriti fast-food blizu škole ili fakulteta, pa im koju godinu kasnije sinulo da je unosnije i lakše otvoriti fakultet blizu fast-fooda."

Gazde tri takve privatne pizzerije, pardon univerziteta – Internacionalni univerzitet iz Travnika, Slobomir P iz Bijeljine i pizzerija Apeiron, pardon, Panevropski univerzitet Apeiron iz Banje Luke – tih su dana, naime, dobili prestižno međunarodno priznanje Socrates Award, koje na tradicionalnom godišnjem Samitu lidera dodjeljuje ugledna Europe Business Assembly iz Oxforda. Po prilici deset sekundi istraživačkog novinarstva bilo je dovoljno da se na internetu otkrije kako je ugledna oksfordska EBA zapravo obična agencija za poslovni marketing, promociju i šibicarenje, koja svoje pozlaćene medalje i uokvirene kićene certifikate dodjeljuje svakom konjokradici koji za nagradu aplicira s čitko ispunjenim formularom i tri fotografije: uz slavne bosanske pizzerije – joj mene: univerzitete! – nagrade Europe Business Assembly te su godine, recimo, dobile i druge neke ugledne azerbajdžanske, kazahstanske, moldavske i bjeloruske naftne kompanije, banke i pizzerije. Dobro, univerziteti.

Nakon tog teksta jedno od tri nagrađena sveučilišta tužilo me sudu, a parnicu sam dobio prilično glatko: u jednoj od zabavnijih epizoda iz duge povijesti mojih sudskih pustolovina po balkanskim gudurama, advokat univerziteta prišao mi je na kraju suđenja i uljudno zamolio za potpis i zajedničku fotografiju.

Zašto vam sve ovo pričam? Prije godinu dana hrvatska Agencija za visoko obrazovanje objavila je kako među dvadeset pet hiljada nostrificiranih diploma iz kojekakvih bjeloruskih i bjelosvjetskih pizzerija čak petnaest hiljada dolazi iz Bosne i Hercegovine, među tih petnaest hiljada najviše iz Republike Srpske, a među njima najviše iz Banje Luke. Među popularnijima, pak, sa stotinu i četrdeset diploma hrvatskih akademaca nalazi se i ona nagrađena pizzerija Apeiron iz Banje Luke, a gotovo dvostruko više – čak dvije stotine sedamdeset diploma – nadaleko čuveni hrvatski menadžeri zavrijedili su studirajući na još nadalekije čuvenom banjalučkom Univerzitetu za poslovne studije.

Ovo "poslovne studije" valja, dakako, shvatiti mrvu šire nego što smo u europskom visokom školstvu to navikli: riječ je o sveučilištu u čijoj se zgradi u Ulici Jovana Dučića na trećem katu nalazi Pole Sport Studio, prava pravcata škola za ples oko šipke, a na četvrtom, recimo, La Casa Apartmani s čak četrnaest ukusno namještenih apartmana, valjda za umorne profesore, studente, rektora i plesačice.

Ta su banjalučka sveučilišta, ukratko, na tako dobrom glasu i visokom ugledu da se prošle godine zbog njihova glasa i ugleda Hrvatima ispričavao čak i vodeći balkanski konjokradica i šibicar Milorad Dodik lično. "Mi imamo ovdje neke univerzitete kojima su dani certifikati ranije, koji su filovali lažne diplome. Na primjer Apeiron, ili Univerzitet za poslovne studije. Ja sam za to da se taj Univerzitet odmah zatvori, i da svi oni koji su učestvovali u tome budu krivično gonjeni. Izvinjavam se hrvatskoj državi što su iskorištene mogućnosti nekih njihovih državljana da na takav način pribavljaju diplome", rekao je u intervjuu za N1 Milorad Dodik. A on valjda najbolje zna: zloglasni Univerzitet za poslovne studije onomad je vlastitim rukama svečano otvorio.

To, dakle, da se zbog nostrificiranih diploma s tog sveučilišta Hrvatima ispričava i sam Milorad Dodik – čovjek koji je nedavno, kad su PISA-testovi otkrili kako je polovica bosanskohercegovačkih srednjoškolaca funkcionalno nepismena, katastrofalno stanje u školama riješio jednostavno spriječivši PISA-test za ovu godinu! – dovoljno govori o onoj, kako se kaže, izvrsnosti banjalučkog Univerziteta za poslovne studije. Mada još uvijek mnogo manje od njegova Hall of Famea.

Dandanas u bosanskohercegovačkim se akademskim krugovima prepričava tako zgoda kad je državna agencija poništila diplomu koju je na tom Univerzitetu povoljno kupio šef Obavještajno-sigurnosne agencije BiH: dvojica inspektora po nalogu Javnog tužilaštva došla su provjeriti njegovu spornu diplomu – u kojoj mu je, recimo, u strane jezike upisan latinski! – a gazda i rektor Univerziteta Radovan Klincov podsjetio je inspektore kako će tužilaštvo u tom slučaju, jebiga, morati provjeriti i njihove diplome.

Osim brojnih bosanskohercegovačkih menadžera, ekonomista, obavještajaca i inspektora, slavni univerzitet gazda Rade završili su, eto, i neki viđeniji stupovi hrvatskog društva: recimo, jedan posve nepoznati hadezeovac iz Vinkovaca, anonimni zamjenik načelnika općine Nijemci i sitni pomoćnik ministra poljoprivrede sa završenom višom ekonomskom školom, neki Luka Burilović, nitko živ tada nije čuo za njega.

Nakon što je diplomirao na čuvenom Univerzitetu za poslovne studije, u rekordnom roku položivši desetak ispita – nije poznato jesu li među njima bili i latinski jezik i ples oko šipke, a danas je nemoguće provjeriti, jer se po neobičnoj stoljetnoj tradiciji sveučilišta gazda Rade diplomski radovi nakon nekog vremena uništavaju – Luku je, što da vam kažem, baš krenulo: najprije je postao predsjednik uprave Sladorane Županja, a onda i sam predsjednik slavne Hrvatske gospodarske komore.

Dalje je bilo lako: kao boss slavne Komore, Banja Luka Burilović je postao i predsjednik Nacionalnog odbora Međunarodne trgovačke komore, i član Upravnog odbora Udruženja europskih gospodarskih komora Eurochambers, potom član nadzornih odbora HBOR-a, Ine, Podravke i Badela, te Uprave Fonda za zaštitu okoliša, a njegovu akademsku izvrsnost uskoro su prepoznali i nostrificirali i u Upravnom odboru Zaklade HAZU, te Gospodarskom vijeću Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, okrunivši ga na koncu ni manje ni više nego titulom predsjednika Sveučilišnog savjeta slavnog Sveučilišta u Zagrebu.

Priznat ćete, nije loše za tipa koji se školovao kat ispod škole za ples oko šipke.

Kad su na koncu novinari Indexa zbrojili sve njegove plaće i naknade, ili barem one do kojih su zasad došli, i ovih dana objavili kako predsjednik Hrvatske gospodarske komore mjesečno – ne računajući dnevnice, te putne i ostale troškove – prima najmanje šezdeset hiljada kuna, Burilović je jednostavno rekao: "S obzirom na ove okolnosti gdje ljudi teško žive, nekome to možda izgleda jako puno."

U šezdeset hiljada kuna svoje izvrsnosti nesretni je Luka tako zbrojio sva tri hrvatska prokletstva: autentičnu hrvatsku zavist prema imućnima, autentični hrvatski jal za uspješne i autentični hrvatski kompleks od obrazovanih. Šezdeset hiljada kuna "nekome možda izgleda jako puno", ali nikad nemojte zaboraviti da su u tu sumu zbrojeni svi oni noćni kilometri od Vinkovaca do Banje Luke, opasni gazda rektor, strogi banjalučki profesori menadžmenta i ona neizdrživa neizvjesnost pred ispit iz latinskog menadžmenta, dok hodnicima odjekuje glasna muzika postdiplomskog tečaja plesa oko šipke, a stepeništem s trećeg kata hihoćući glavinjaju menadžeri i kamiondžije sa svojim ljubavnicama.

S tog univerziteta, eto, dolazi gazda Hrvatske gospodarske komore i predsjednik Sveučilišnog savjeta slavnog zagrebačkog sveučilišta, najstarijeg u Hrvatskoj, i to je po prilici sve što čovjek treba znati za ispit o hrvatskoj državi: da joj ne moram plaćati račune i ispomagati proračun, ja o Republici Hrvatskoj do kraja života više nikad ne bih napisao ni riječi.

(tjednik Novosti)

Wednesday, February 03, 2021

Vladislav Bodnaruk - Toba: 30. dio Polazak u skolu

Mene skola nije nesto narocito brinula posto sam jos ljetos odlucio da ne idem u skolu. Sreca da je moju ideju podrzala gotovo sva Mala Raja pa je i meni nekako srce bilo na svom mjestu. 

"Dobro," rece Majka ..."postujem tvoju odluku, neces u skolu, ne moras ali milicija ne da da  mala djeca koja nece u skolu, zjacu na ulici! Ode glava! Morat ces jadan sjediti u kuci po cijeli dan!" 

"Lazes, sigurno ... dokle cu sjediti?" upitah u strahu.

"Ne znam ni sama, nisam ti ja strucna za ta skolska pitanja! Mozda do penzije, ako ne i dalje!" rece Majka ravnodusno. 

Bio sam ocajan! Cuj, sam sjediti u kuci ... i jos mozda uz zatvoren prozor?! 

"Osim," polako progovori Majka, kao da nesto konta, "ima jedna igraonica za malu djecu kod kina Kozare, pa ako bi te oni primili ... to bi bila prava stvar za tebe! Ti bi se znao igrati sa djecom, jelde? A jos sam cula i Beherani upis'o svoju obadvojicu, i Scholc svoje, i Guzini upisali Guzu, ma sva Mala Raja se upisala u Igraonicu."

Gleda Majka u mene i sve spusta i dize obrve, gore dole, k'o pita haaa!? 

"Pa, jesli li i ti mene mozda upisala?" zinuh.

"Pa, normalno ... nisam!" rece Majka ravnodusno.

"Pa sto nisi?" skoro zaplakah.

"Pa nisam smjela, dok te ne pitam ... znam kako si naopak kad nesto neces, eto!"

"Upisi i mene, molim te ... od sada cu te sve slusati!" rekoh ocajan.

"Ne znam, hocu li moci ... ima li jos mjesta ... mozda je sve vec popunjeno!?" rece Majka, k'o fol sva zabrinuta. 

"Ajd' sad otrci do Skendera i reci mu da ga zovem, zbog onih burmi od turskog zlata, al' pozuri!"

U minuti  stigoh do Skenderove radnje. Uletim unutra a on se zabavio sa nekim seljacima pa i ne obraca paznju na mene. Ali ipak gleda da mu nebi nesto hapio!

 Cujem ga kako ih ubjedjuje:" Ne, ne i ne, ni slucajno vam nije to tursko zlato, mi smo ozbiljna firma, takve stvari mi nikad ne bi prodavali!"

A ja cekam li cekam! Jebe se njega! Skender nista! Samo gleda da uvali jadnim ljudima, ma sta god prodav'o! 

"Ajd' bolan Skendere pozuri s tim musterijama, zove te moja Majka kod nas u kucu!" jedva nekako rekoh na kraju. 

"Sta cu ja kod vas u kucu, Klinac?" zacudi se Skender pa pogleda i u one ljude sto im je nesto prodavao, ne bi li tu nasao odgovor.

"Ma zove te moja Majka da ti da pare za one burme k'o halke, sto ces joj nabaviti u Turskoj za vjencanje njeninih kumova a na Miholjdan!" 

Kad seljaci cuse rijec Turska, poletise svi bez rijeci ... bez zdravo ili dovidjenja na vrata. Tu su se malo tiskali , ko ce prvi naguliti ali se i to nekako samo rijesi od sebe. K'o inace! 

U radnji osta samo smrad bijelog luka i znoja te naravno Skender i ja! 

"Razvali ti meni pos'o godine papak jedan mali! Dodje mi da ti glavu otkinem! E ovo ce ti kostati Materu barem duplo vise ... idemo kod vas ... samo da navucem forange i okrenem kljuc u bravi." 

Majka nas lijepo doceka jos na vratima. 

"Bil' kafu pristavila, Komsija?" upita uctivo Zlatara.

"Nemoj me sada u velikom sam poslu a i nesto sam danas nervozan, pa kafa ne ide na nervozu. Da mi zavrsimo pos'o prvo. Dakle tu su sve pare a po dogovorenom idu debele burme od turskog zlata, i to moja rucna izrada! Jos veceras fatam voz za Tursku i ocekuj me vrlo brzo." Na brzinu izdeklamova Skender.

"Ma ne treba da zuris ima vremena do Miholjdana! A sto nocnim vozom za Tursku, dragi Skendere, dje ces po mraku u Tursku?  Mozda naletis na kakvog zulumcara!?

 Jel' nema neki danski voz za Tursku?" cudi se Majka. 

"Nema, ukinilo ga da Raja ne navali u Tursku!" snadje se Skender. 

"Ukinilo, kazes!? 

 O budalastine sto ukinuse tako rentabilnu liniju? Tako ukinuse i prije Rata, sjecam se k'o danas,  uskotracnu porugu Drvar - Licka Kaldrma a preko Grmeca! Stoka, uopste ne misle o Narodu!" zakljuci Majka sve se cudeci budalastinama nasih Lidera. 

Tek sto prodje ta noc i skoro cijeli sutrasnji dan , kad eto ti Skendera Majci nazad na vrata.

"Ja dos'o!" rece suho i k'o umorno.

"Vidim!" kaze Majka i gleda sta ce sada biti.

"Ja dos'o iz Turske!" rasiri obe ruke Skender.

"Ma nemoooj?"

Majci se ote krik iz usta a oci razrogacila u cudu! "Kako iz Turske, kud prije iz Turske ... ma nisi mog'o ni stici do tamo a ti se vec vratio, dragi Skendere! Kako!?"

"Pa rek'o sam ti da cu ici nocnim vozom! Tako je i bilo! U Istambul dos'o, kad ono taman svanulo a bas kod same zeljeznicke stanice jedan moj jaran s kojim sam zavrsio Visu zlatarsku skolu u Drvaru, ima zlatarsku radnju. Istina, nevelika radnja ali puna zlata k'o sipak! Uletim, izljubimo se , pokupim zlato za tebe, platim i sjednem u prvi jutarnji voz pravac Banja Luka. Odletim do svoje radnje, napravim ove dvije burme i eto! Burme gorove! Napati se ja k'o niko zbog tebe!" zadihano, k'o da je trc'o do Stanbola i nazad ... raportira Skender.

Majka, cuti, gleda u zadihanog covjeka, zatecena nezgodnom situacijom, ne zna sta bi rekla pa zapoce: "Ma dragi Skendere meni ipak nesto tu nije jasno!

Od Banja Luke do Istambula ima najmanje k'o odavde do Jajca sigurno, ma sta pricam sigurno ima i vise, barem  sto - stopedeset kimometara, jeldeee?" 

"Sta sto - stopedeset, ima hiljadu i viseee!" obrecnu se Skender. 

"Jeldeee, ima i vise a ti sve obavio i gore i dole za nepunih dvadeset sati. Mora da je voz jurio k'o lud!?" cudi se Majka.

"Joj mene hajvana, ne spomenuh ti da sam isao "brzim" a taj je duplo skuplji, i to kraticom preko Trebinja! Nista preko Beograda, spustio se dijagonalno preko Bosne do Istanbula!" koprca se Skender. 

"E, to je onda druga stvar, sto odma' ne rece, nego me zbunjujes nekim budalastinama. Opet ne kontam jos jednu stvar a to je kako si se vratio vozom iz Istanbula po danu kad si rekao da je danski voz ukinut?!" cijedi Majka umornog lazova.

"Ti bas ne slusas sta ti se govori Zoro ili ne pratis sagovornika! Rekao sam da je danski voz iz Banja Luke za Istanbul ukinut a ne danski voz iz Istanbula za Banja Luku. Taj redovno vozi a kad dodje u Banjaluku i htjedne se vratiti u Istanbul, vec je noc a to znaci samo jedno, reci sta? Ne znas, pa razmisli ... jebogati ... samo ti se kaze!" kao gubi strpljenje zlatar.

"Cekaj, cekaj ... da razmislim ... znaci danski iz Istanbula krece nocu iz Banja Luke za Istanbul ... pa naravno, to svaka budala zna ... onda danski, postaje nocni za Istanbul. Ma svaka ti cast bas me namuci! Jesam li pogodila? A?" gleda ga Majka radoznalo, ocekujuci pohvalu. 

"E, svaka ti cast, vidi se pametna si zena! A ima tako konja, pa nikad pogoditi ... kako to!" opusteno rece Skender.

"Jedino mi jos nije jasno kako si tako brzo dos'o. Ma sigurno, voz vidio da zuris, pa nije nigdje staj'o ... sta bi drugo bilo! Nego , daj da vidim burme, izgorah jadna od radoznalosti!" i ispruzi Majka ruku prema zlataru u nadi da joj polozi u ruku narucene burme.

"Nisu kod mene, eno ih u zlatari ... suse se." rece zlatar.

"Sta se bolan suse, nisi valjda farb'o u zlatno burme?"

"Joj mene hajvana, od umora ne znam sta pricam, cuj suse se ... hlade se! Taman izlivene, vruce jos!" rece zlatar.

"E, to je nesto drugo, nek se hlade, tako moze! A trebam li piriti u njih da se ne oprzim?" pita nevjesto Majka.

"Nista ne treba vise ! Ajd' sa mnom u radnju da vidis i preuzmes robu!"

"Robu, kakvu robu, dragi Skendere? Jel' neka droga u pitanju?" cudi se Majka. 

"Ma men' se cini da ti mene zajebavas pomalo, ajd' kreni ... matereti! I nemoj nista pitati ... ma nemoj nista ni pricati!" ko po malo na kraju zivaca govori zlatar.

I krenuse, pos'o i ja! 

Prisli da same radnje! Majka uhvatila Skendera za rukav i zaustavi ga pred izlogom zlatare.

"Nista necu pricati, samo da ti kazem da ti ove forange vise k'o na komisionoj radnji kod baba Ljube na Hanistu, a ne k'o na nekoj uglednoj zlatari. Vidi fale ti i dvije halke u sredini na ovoj strani, a vidi na onim drugim forangama fali barem cet'ri halke ... odroljale ti se forange! Vidi se fali tu zenska ruka! Eto, ne trebas mi nista pricati! Ajd' sad otkljucavaj!" 

Na crni komad plisa zlatar spusti dvije nezgrapne burme, okruglog presijeka  a u dlaku iste velicine.

Jak miris nitrorazrjedjivaca zastipa nozdrve.

Boja je bila ubitacno zlatna! Nije se dalo gledati i njih! Odmah se vidjelo da je to pravo zlato, jer ono drugo pravo zlato sto smo ga mi vidjali u zivotu, izgledalo je i manje sjajno i manje zlatno! 

"Jao , divno dragi moj Skendere, ama sto sija, masala,  bas ce Hadzihafizbegovicka pasti na guzicu kad vidi. Nego sto su ti burme iste velicine? Jesi li ti znao da zene i muskarci nemaju prste iste debljine? A? Mozda bi Micun mogao ovu jednu nekako nabiti na palac pa da mu stima, ali na sto da nabije moja draga Kuma Hadzihafizbegovicka? O, joj dragi moj Skendere ... i samog si sebe zajeb'o! I to sve zbog brzine i da odma' hapis lovu! 

 I jos brzim do Istanbula! Nocuuu! 

Vrati ti ove halke, odatle si ih i skin'o,  na forange a meni vracaj lovu sve do u dinar inace prevrcem ovaj stakleni pult!

Ja prodala mog Hima i Labuda jos uvijek kreditno opterecene,  da platim burme Kumovima a ti supak poletio da nas naguzis. Ne valja ti pos'o!

Daj pare!" lijevom rukom skinu naocale, desnom ih ubode u ve isrez bluze i jos vrisnu : "Brze!"

Meni je bilo jako zao Skendera! Onoliki put prevaliti za samo jednu noc i dan! Usr'o se jadan od straha! Dugo je blehao u nas nepokretan! 

"Brze!" opet dreknu Majka a on jadan poleti rukama u blagajnu i prosu pred nas sve sto je imao.

Vratio i vise para nego sto nam je uzeo, sad il' se zabroj'o ili nesto iz meni nepoznatih razloga samo odobrovoljio ... ne znam. Mi nikad ne bi cinkarili muriji a ni pricali po kraju! 

Ljudi moji, prevaliti onoliki put ... ni za sta! 

"On se trese od straha a ti nista, bas te briga! A?" upitah, gledajuci je ispod oka. 

"Istina, bilo mi je malo zao ...sto ga ne spucah u glavusu jos kad mi je spomen'o nocni za Istanbul!" rece ljutito Majka.

"I to iz Banja Luke! Ajd' da je iz Sehera ... pa da povjerujem!

On meni halke sa forangi za moju Kumu Hadzihzfizbegovicku a ona mene i ovu moju besprizornu djecurliju sacekuje kvrgusom dok ono moje govno,  umisljeni Hemfri spava! Sanja Cassablancu sa mrezicom za kosu na glavi! 

Kuma zasluzuje najbolje i ... dobit ce! Kvrguse li joj! 

Ajd' sad vozi i ti, moram te okupati sutra za prvi dan skole, leti!" rece Majka. 

"Kakve skole, jesi l' ti normalna, sta pricas ... mislis Igraonice za malu djecu?" upitah sa nevjericom. 

"Leti, bolan Malac ... zivot ti nije ono sto sanjas i zelis ...  nego ono sto ti se nudi! Leti!" rece! 

Sesti Septembar te godine, velicanstven, pun mirisa kestenova! Nakon kupanja ja sam bio potpuno nov djecak! Okretao sam se sam za sobom, misleci da me prati u stopu neko namirisano doktorsko govno! A rosa se taman podigla. Pozalih u tom casu zasto nisam ustajao cijelo ljeto u te rane sate. Sta sam sve propustio? Sta sam sve prespavao? 

Drugo lice Banja Luke!

Cisto, umiveno, okupano, namirisano ... 

Jos cetrnaest dana i ja cu imati sedam godina! Jebote, sto vrijeme leti! Vec me Ujak i ostali zovu ... momcina! Istina, Ujak samo kad cugne!

Do ovog ljeta ja nisam nista zapamtio! Djaba se rodio! Jebo takav zivot, mislim, zivot kao kategoriju! Zivot bi trabali zvati ...npr. ... treptaj ... skup onoga sto ti ostane , kad sve ostalo zaboravis!

Da me sad neko pita nesto o mom zivotu, mozda bih mu mogao spomenuti dogadjaje iz zadnjih sezdeset - sedamdeset dana , dalje nista! Koje sranje! Sto sam zivio one godine prije, kad nista ne pamtim?

Opet nesto kontam, mozda sto sam malen pa mi sve nekako nevazno? 

U nase, septembarskim Suncem okupano dvoriste, taman kad se podize jutarnja rosa uz onaj velicanstveni miris, po kome se pamti sve lijepo,  izlaze nase divne, jake Majke, svaka iz svog haustora!

 Uglavnom vuku, svoju za skolu prispjelu djecu. Nekoga i za usi! 

Skola je sranje, kako rekoh! Niko normalan ne zeli tu torturu! 

Zato je razumljivo, danas su ljudi pametniji, niko ne ide u skolu vise! Steta samo, sto barem jednom ne ustanu rano, pa vide svu ljepotu jutra!

Ko bi se s tim jebav'o ... odes, kupis Diplomu ... poslije se uvalis u ... jebajiga, i tako sprdis svoj zivot u sreci i bogatstvu! Malo i u neznanju ali je jako dobra stvar s tim neznanjem, jer kad ne znas, onda ne znas ni sta bi to trebalo da znas! Pa nema sekiracije!

 Osim ako te otkriju! Ne za neznanje, neznanje je OK, vec za Diplomu!

Onda moras sve ponovo! Jurcati po univerzitetskim selima drage nam Domovine u nabavku nove Diplome. Ovaj put odrijesis kesu i  kupujes Doktorsku Diplomu! Kad se ustolicis na novo dobro radno mjesto, niko vise ne smije ni prdnuti!

Titula je titula! 

Nase Majke sredjene, a zene u najboljim godinama! Ma ne zene! Zenice! Sve prelijepe! Neka dala, ondulaciju trajnu, neka se sama frckala! Neka otisla kod Micike na frizuru!

Obucene kao za Milansku Scalu, mada ... sad ... jebajiga ... osim Tita i polupismenog mu rukovodstva, niko se nije razumio u Operu!

A i Opera je drkadrkatidzon, za skorojevice i Udbase! 

Slusaju s paznjom a nikad docekati omiljenu im ariju "Gon' goveda Maro"! 

Niko pojma o Libretu  a Libreto uglavnom spanska sapunica! Najvece Arije, napolitanska narodna muzika! Naravno, to mi je jednom rekao maj Ujak pa zato znam i ja!

 I sad sta cu ja u toj skoli kad o Operi vec sve znam. Jel' da ucim ponovo sto mi je moj Ujak rek'o?

I onda mi je bilo dosadno ... kad je pricao! 

 Na tom putu Prvog dana Skole, oceva, naravno nema! Turpijaju nesto u Cajavecu ili drugdje. Neko ispred Borinog granapa sa pivom u ruci. Svako nesto turpija, majke ... nikada.

Otuda grube a otuda i filigranske ... lazi! Zavisi kako se turpija! 

Moja Majka je izasla u petrolej liht kostimu. Nesto od elegancije joj se izgubilo ... posto me je morala vuci za usi! Da sam kojim slucajem bio Pas i da me je vukla za uzicu, licila bi na pravu Parizanku. Ovako, nista ... djaba joj liht petrolej kostim, kad za usi vuce magarca i to svog rodjenog dzukca. Tu se mnogo gubi na eleganciji!

Niko ne izgleda reprezentativno kad se naguzi ... i vuce magarca za usi! Opsta propast!

Kod Velikog Haustora, poredase nas nevidjenom brzinom. Bilo nas je bas mnogo! Ko ne stade na vrijeme u red, dobi i nogom u guzicu od vlastite majke! A sve moja mala Raja!

Plus, Mirjam!

Odzvonilo svima!

Neka djeca ... placu! 

 Da placu ... jer djeca su cisto srce, djeca su ...buntovnici! 

Uporno placu! Otimaju se! Onda im njihova vlastita Majka razvali sljagu po labrnji i vidi zanimljivosti ... umjesto, zbog nanesenog bola da krene jaca dreka ... utihne svaki plac!

Slinavo dijete obrise nos rukavom i gotova prica! 

Jebote, cisto psiholoski fenomen! Na ovoj teoriji bi se mogla napraviti potpuno nova politicka platforma! Vladati Narodom, vladati Svijetom!  Zaraditi grdna lova! Uh, onda bi se bas lakse vladalo ljudima i sigurno bi nam svima bilo mnogo bolje! Znaci, ovako, ko sere i laprda ... dobije po picci ili po picki ... sad sta je pravilnije, e po tome sto je pravilnije, i mi svi sretni! Idemo dalje! 

Ovako, bez te teorije ... teorije straha, svako nesto sere, a puno baba kilava ... 

Nema vise igre, nema vise jebe ... zivot zavrsava, taman kad mislis da je poceo! 

Majke i zene su skupile ogromnu kolonu svojih djevojcica i djecaka ulice Brace Lastric, da stupaju ka skoli, da male supke povjere nekom drugom, nekome ko je svoju djecurliju vec odavno raspustio,  da sad brinu, o novom podmladku, tudjoj djeci! 

 A, ljubav? Sta ljubav? 

Po komandi , stupamo nasim dvoristem! Ja sam vec mojoj Raji razglasio da idemo u Igraonicu. Dok neki placi, mi se zajebavamo! Zamalo nismo zapjevali neku, a nismo zapjevali posto iste pjesme  nismo ni znali a jos ni jednu  do kraja. 

Slicno, k'o kad se Sarajlije nadju negdje u Svijetu pa zapjevaju iz sveg glasa i od srca!: "Zajedno smo rasli Grade Ti i ja,

Ti si bio velik ...

... Sarajevo ljubavi moja ... to iz sve snage  a onda ono cuveno - o, naj, nana naj! 

E taj dio svi znaju, bez greske! 

Jebem ih zaboravne! Udario ih smog u glavusu,  ili onaj Svabo Alzhaj ... ajhaj,  ili kako?

 Kako ih nije sramota Keme i Ismete? 

To se ne moze zaboraviti ako si pretek'o iz dvadesetog vijeka. 

Za ove iz dvadesetiprvog vijeka je OK! Oni misle da je Gimnazija mjesto gdje se tizu tegovi ... zato im ne treba zamjerit! 

I, kako tako brzo ... zaboravise? Nego, samo osta ono potiho ... o, naj, nana naj! 

Jebaiga, mogla bi biti i ona od Bitlesa Jestedajesjes! 

U slobodnom prevod cuvene grupe Vandali "Kako da ne o da, da!" ili je meni tako to zvucalo kad je onaj Semara pjevao u KAB-u. A i mikrofon, harabatija! I jos niko nije znao engleski, da Raji prevede! 

Misliti i srati nije ista stvar! Sad, dobro ... ovo je vec neko rek'o! Jedino sto ja jos serem a to je vec nesto drugo! 

 Izlazimo kroz veliki haustor (rupa napravljena u A zgradi, da niko ne zna za sta sluzi ) te izlazimo na neasvaltiranu ulicu kestenova, ulicu Brace Lastrica. 

Predvodnica majki, kratkonoga, zdepasta, pozamasnih guzova Gospodja Djuka sa ogromnom bradavicom na vrh nosa, zaustavlja kolonu! Niko ne zna cija je ona Majka. Nismo se ni raspitivali! 

Djuka je jos prosle godine izganjala tu dozvolu za masovno kretanje ljudi i stoke po javnim drumovima, pa smo sad svi bili sretni da imamo takav kadar!

Vazno je imati autoritet da te vuce naprijed ... inace ne ide! 

U pismenom protokolu o kretanju a koji je dostavljen od strane Opstine Drugarici Djuki,  pisalo je da se vodja  "obazre na sve strane" ima li kakvog kretanja ili saobracaja sa lijeve ili desne strane, te ako je sve cisto, da se pristupi forsiranju prelaza onoga sta se vec prelazi. Put, kakva kaljava staza, kakav potok, brvno, poruseni most i slicno! 

"Pozuri, Djuko, sto nas jebes? Zakasnice djeca na Prvi dan Skole!" vice Majka, a i ko bi? Nece valjda Ingrid!

Jebe se Ingrid ... ona se k'o luda smije svemu sto radimo! 

"Suti bolan, ova se ulica ne moze preci, nije ni ucrtana na mojoj karti!" iz sveg glasa vice Djuka!

Nije ona iz sveg glasa vikala da bi vikala ... ona naprosto tako ... govori!

Majka je to odmah shvatila.

Drugarice Djuko, ne treba nam karta od Kina Kozare , gdje je i ona nasa "Igraonica" za malu djecu, ma svi znamo put!"

"Znali, ne znali ... ja sam na zadatku i bi'ce kako ja kazem!" zavriska naredbodavno Djuka. A i kako bi drugacije!

Mi se svi redom usrali od straha!

"Daj meni da vidim malo tu tvoju kartu." skoro zamoli Majka.

"Jesi li ti ovo sama crtala ?" zacudi se Majka.

"Cuj, sama crtala, tu treba vjestina." kobelja se Djuka.

Majka rasirila zguzvanu kartu okrece na sve strane, vjetar joj lijepi kartu za tijelo, ona spominje Boga i neciju Mater, to bas i nisam razumio. 

 "Sta je ovo Djuko, vidi pise u cosku , Veterinarski zavod BeHa, karta  o kretanju skoke, i pratioca stoke tj. cobana - opstina Prijedor! Uh, bolan Djuko, pom'jesala si karte! Ima li jos koja u tvojoj torbici, npr. karta Banja Luke?"

"Nema i sta ce? Sve su karte iste ... samo ako se znas ravnati po njima! I, i ...i ..." ljulja se s noge na nogu Djuka.

"Sta i, i ...i, Djuko?" vrti Majka glavom. 

"Izgubila sam misao!" 

"Nisi ti to mogla, misao prvo moras ...imati!" rece Majka. 

"Normalno, normalno a kako drukcije, kad me ti jebes pred ovom djecom! Ma ja sam ti i Sutjesku i Neretvu zajedno, pregazila u plitkim cipelama!" isprsi se Drugarica Djuka.

Sad , dobro i nije morala da se "isprsava" posto joj je i u tom slucaju, stomak bio najisturenija tacka. Znaci, "istomaci" se Drugarica Djuka ... sto je zamjena za ono gornje ... isprsi!

"A jesi li preskakala Sutjesku i Neretvu u istim cipelama, il' si u Ratu imala dvoje?"  glumi Majka znatizelju.

"Ma sta dvoje, ove iste sto su na meni, samo ih danas namazala imalinom i dala malo glanc! Dojce schuhe - vjecna cipela.  Roba bez greske!" opet se istomaci Djuka.

"A meni lice, malo ... samo malo ... na muske!" veli Majka.

"Mozda i muske, ali mali broj!" bori se Djuka za eleganciju.

"Cuj, mali ... eto ga skoro 43!" pokvareno zakljuci Majka.

 A onda se opet nekako presabra, prorazmisli sta prica, pa kao neko ko nije na svom putu, sama ljuta na sebe u sta se sve ne upusta u ovom dokonom svijetu ... pljesnu rukama, zafrljaci zguzvanu kartu o kretanju stoke i cobana oko Prijedora, pravac ka Djuki ... do Prijedora nije mogla dobaciti, uhvati prvo dijete u koloni za ruku i povede, bez komande ! Njoj komanda ne treba ... ona je sama Komanda i sebi i svima oko sebe!

Samo da je Drugarica Djuka ne prijavi Komitetu!

Taj cas sam pozelio da je mene uhvatila za ruku ali nije ... do mene je ... stajao sam uvijek pri kraju! 

Da te vide ... moras se namjestiti! 

OK, s kraja  je bolji pogled, zato ovo sve i pisem na ovaj nacin. Zamislite da sam ja stajao prvi na celu kolone ... i da je mene povela za ruku, ne bi bilo nista od dogadjanja iza ledja! Jer oni koji stupaju naprijed ... nikad ne vide nista ... iza! 

A ono iza ledja sto ne vide, to je zivot,  to su prave stvari! 

Iza je lom! Iza je ljubav! Iza je ... 

Samo moramo tiho, inace ce nas sjebati! Opet! 

U svom neznanju ... naravno! Oni nama zele dobro, samo ne znaju kako da nam pruze ono sto mi svi oduvijek znamo!

Tuesday, February 02, 2021

Angel Trajkovski: NASA PUTOVANJA (2)-Beograd, avgust 1958 g.

 Dragi nasi,

poslije osvojenog Juniorskog prvenstva BiH u kosarci na Stadionu Sportskih igara u BL (30.maj 1958 g.)sa ekipom u sastavu:


 Stoje,s lijeva na desno: Hasan Mravac-Cinana,Ratko Prohaska-Proko,Milan Jelic-Mico,trener Aleksandar Juric-Aco,Radoslav Adzic-Adzija,Tomo Pavlicic i Esad Hadzic-Eso. Dole:Davor Crnic-Dejvi,Angel Trajkovski-Gele,Rajko Kacavenda,Zelic,Kadic i Momcilo Kalinic-Kendo
Otputovali smo 1.avgusta 1958. u Beograd na Drzavno juniorsko prvenstvo Jugoslavije.Ekipa je bila nesto pojacana malo starijim igracima(bilo je tu i malo "sverca"),tako da je ekipa bila sastavljena od juniora i nas nekoliko kadeta.Bili smo jednoobrazno obuceni u lijepe bijele majice i bili smo lako prepoznatljivi prilikom nasih setnji. Nismo postigli neki veliki uspjeh,ali su bili svi iznenadjeni nasim dobrim igrama i vidnom perspektivom tima.Obisli smo sva poznatija turisticka mjesta BGD-a,evo i 2 slike sa Beogradskog sajmista:


Na slici,iduci s lijeva na desno: Mario Sladoljev,Slobodan Jelic-Bato (Bato nije bio u ekipi,imao je tek 14 god. ali svi su vidjeli u njemu veliki kosarkaski talenat)Davor Crnic,Radoslav Adzic,Angel Trajkovski,Hasan Mravac,Ratko Prohaska,Milan Jelic,Miroslav Vranjesevic-Ziri,Kosta Vidovic,Vlatko Crnic i Zecic



Bili smo stalno u pokretu izmedju utakmica,nismo propustili priliku da odemo na Kalemegdan,Tasmajdan...Bili su to divni,nezaboravni dani, jednog prelijepog putovanja u glavnom gradu nase drage Juge...

Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama !
                                                      Vas Angel

Monday, February 01, 2021

Most Radija Slobodna Evropa

Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je kakva će biti politika nove američke administracije prema Bosni i Hercegovini. Sagovornici novinara Omera Karabega bili su Neven Anđelić, profesor na Regent’s univerzitetu u Londonu i Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beču.

Bilo je riječi o angažmanu Džoa Bajdena, tada senatora, tokom rata u Bosni i Hercegovini, kako je Biden bio jedan od rijetkih svjetskih političara koji je upozoravao da će se u Bosni i Hercegovini dogoditi genocid ukoliko međunarodna zajednica ne interveniše, može li Zapadni Balkan, pa samim tim i Bosna i Hercegovina, postati područje od posebnog interesa za američku administraciju s obzirom na snažno angažovanje Rusije i Kine na tom području.

Raspravljalo se i o tome da li će Vašington, za razliku od Brisela, željeti da zaustavi stalno miješanje Beograda i Zagreba u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, ima li izgleda za promjenu Dejtonskog sporazuma kako bi Bosna i Hercegovina postala funkcionalna država, kao i o tome da li će izrazito multietnička Bajdenova adminstracija podržati jačanje multietničke Bosne i Hercegovine.

OMER KARABEG . Novi američki predsednik Džo Bajden bio je veoma angažovan tokom rata u Bosni i Hercegovini 1990-ih godina. Da li će to njegovo iskustvo uticati na politiku SAD prema BiH?

NEVEN ANĐELIĆ: To djelimično može utjecati. Devedesetih godina prošlog vijeka Klintonova i spoljna politika Demokratske partije (DP) bila je prilično intervencionistička. Ona se ogledala u intervencijama u BiH i na Kosovu koje su dovele do okončanja rata. Bajden je tada bio dio establišmenta DP i jedan od onih koji su bili vrlo prointervencionistički nastrojeni. Kao potpredsjednik u Obaminoj amdinistraciji možda nije bio u mogućnosti da slijedi taj koncept iz 1990-ih jer se Obami prigovaralo zbog nedostatka intervencionizma posebno zbog toga što je izostalo angažiranje SAD u suzbijanju ogromnih ratnih zločina u Siriji. Šta se sada može očekivati, kad je riječ o BiH? Očekujem aktivnu ulogu Bajdenove administracije. Ne zbog ideološkog motiva već zbog drugih faktora koji su prisutni na Zapadnom Balkanu (ZB). Mislim da su se Amerikanci probudili iz četvorogodišnjeg sna.

VEDRAN DŽIHIĆ:
Centralni element onoga što čini predsjednika Bajdena je poznavanje ne samo BiH nego i cjelokupne regije. To je dobra pretpostavka za aktivniju ulogu SAD na ovom području. Ne znam, međutim, kad će to postati prioritet imajući u vidu sve ono što čeka Bajdenovu administraciju na unutarpolitičkom planu.



KARABEG: Bajden je nedavno, povodom obeležavanja 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma, upozorio da je posao na izgradnji pravde, pomirenja i funkcionalne multietničke BiH ostao nezavršen. Da li to znači da će se on zalagati da se taj posao dovrši?

ANĐELIĆ: Mislim da će to biti biti na dnevnom redu nove američke administracije, ali ne na visokom mjestu osim ukoliko se u BiH i u regiji ZB ne desi nešto vrlo pogubno što bi zahtijevalo urgentnu akciju vodeće svjetske sile. Odnosi između Evrope i SAD nisu bili dobri za vrijeme predsjednika Trampa. Bajdenov prvenstveni zadatak je da zapadnu alijansu ponovo ujedini i da Amerika bude vodeća sila, a ne Njemačka kao što je dosad bilo u nekim slučajevima. U tim okvirima očekujem konkretniju akciju i u BiH. Pitanje je u kojoj mjeri će ona biti moguća jer i Rusija ima ambicije u BiH.

KARABEG: Mogu li ZB i BiH, gde je Rusija sve prisutnija, postati područje od posebnog interesa za novu američku administraciju?

DŽIHIĆ: Posljednjih dana nakon hapšenja ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog jačaju napetosti između Amerike i Rusije, lako je u tom geopolitičkom konfliktu ZB sekundarni front, ipak očekujem da Bajdenova administracija čvrsto stane na poziciju da ZB i Jugoistočna Evropa pripadaju zapadnoj demokratskoj sferi i da je na tom području glavni uticaj treba da imaju zemlje EU, NATO saveza i SAD. Čini mi se da će ključna stvar biti odnos Bajdenove administracije prema Vučiću i Srbiji pošto Srbija već nekoliko godina igra trostruke i četvorostruke igre između Kine, SAD, Evrope i Rusije.

ANĐELIĆ: Dosad je rusko angažiranje na ZB bilo pokušaj skretanja pažnje Zapada i Amerikanaca sa problema u bliskom inozemstvu Rusije - sa Ukrajine, Gruzije, područja Kavkaza i Centralne Azije. Tu su primarni ruski ciljevi i tu dolazi do globalnog geopolitičkog - ne bih rekao sukoba - ali svakako rivaliteta. ZB je sljedeće takvo područje. Kad je riječ o angažiranju nove američke administracije na ZB, treba imati u vidu jednu važnu činjenicu. Administracija novog predsjednika SAD je kosmopolitska, multietnička i multireligiozna. Ne vjerujem da će biti naklonjena nacionalističkim vođama ZB.

KARABEG: BiH je teško učiniti funkcionalnom dok se Beograd i Zagreb prema njoj budu ponašali kao da to nije država nego teritorija na kojoj žive Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Mislite Ii da će nova američka administracija drukčije gledati na mešanje Beograda i Zagreba u unutrašnja pitanja BiH?

DŽIHIĆ: Mislim da je to krucijalni, centralni problem bosanskohercegovačke sudbine od rata na ovamo. S jedne strane, konstantno zaklinjanje Zagreba i Beograda u Dejtonski sporazum, a u isto vrijeme se vodi politika limitiranja suvereniteta BiH. Zagreb i Beograd etniziraju svako moguće pitanje i bosanskohercegovačku etnopolitičku matricu koriste za promoviranje vlastitih politika.To se vidi i u odnosu prema novoj američkoj adminstraciji. Kad je nakon Bajdenove pobjede Danijel Server na sjednici Vanjskopolitičkog odbora Zastupničkog doma američkog Kongresa iznio nekoliko prijedloga kako pokrenuti neke nove politike u regiiji, odmah su iz Beograda zavikali da je to antisrpski plan, da se Republika Srpska pušta niz vodu i slične stvari. Znači, preko Servera se instrumentalizira i etnizira i sam Bajden. Mislim da je Bajdenova administracija svjesna te situcije i očekujem da će biti jasnih signala, prije svega Vučiću da se opredijeli između evroatlantskih integracija i Rusije. Ukoliko se dogodi, to može da utiče i na eventualnu promjenu politike Srbije prema BiH. Sa Zagrebom je drugačija situacija. On ima jaku podršku Berlina. Konzervativne stranke HDZ i Kršćansko-demokratska unija su usko povezane, pa ne očekujem neki veći pritisak. Međutim, ako se Bajdenova administracija odluči da izoluje Dodika - a trebalo bi to da uradi - onda bi to bila jasna poruka i Čoviću i Zagrebu da moraju biti konstruktivniji. To bi slomilo alijansu Dodika i Čovića i možda otvorila prostor za promjene.

ANĐELIĆ: Kad je riječ o Hrvatskoj, od Tuđmana pa sve do sadašnjeg predsjednika Milanovića - sa malim izuzecima tokom mandata Josipovića - postojalo je miješanje u unutrašnje stvari BiH. A što se tiče Srbije, imamo stalno miješanje Službe državne bezbjednosti. I u slučaju Zagreba i u slučaju Beograda to je konzistentna politika.

KARABEG: BiH je stalno u senci kosovskog pitanja, bar je bila poslednjih godina. Kakav će biti stav Bajdenove administracije prema pokušajima povezivanja Kosova i BiH?

DŽIHIĆ: Mislim da će doći do promjene, pogotovo imajući u vidu da je zadnjih nekoliko godina uloga EU u tzv. pokušaju rješavanja kosovskog pitanja bila nečasna. Zatvaralo se ne samo jedno nego oba oka na ono što je Vučić radio instrumentalizirajući kosovsko pitanje u svrhu jačanja svoje autokratije. Vjerujem da će Bajden i američka administracija imati potpuno drugačiji pristup. Kao prvo biće potrebno da se još jednom podcrta da problem Kosova i problem BiH ni na koji način nisu povezani i da se ne smiju povezivati. A i sam Brisel će morati da razmisli da li i dalje da šuti na Vučićevo ponašanje ili da stvara zajedničku američko-evropsku koalicija koja će krenuti u rješavanje problema umjesto da ih gura pod tepih.

ANĐELIĆ: Naravno da su Kosovo i BiH dva različita slučaja - i u istorijskom, i u političkom, i u ekonomskom smislu. Njihovo povezivanje koristi se u dnevnopolitičke svrhe za održavanje tenzija. Međutim, u praksi ono što će se dešavati na Kosovu imaće neke refleksije i na BiH. Ako ništa drugo, onda u retorici. Što se tiče BiH, ja bih zagovarao povratak 15 godina unazad na neusvojeni Aprilski paket iza kojeg su tada stajali Amerikanci. Usvajanjem ili djelimičnim usvajanjem toga paketa dalo bi se jasno do znanja da je to rješenje za BiH, a da je Kosovo potpuno drugačiji slučaj.

DŽIHIĆ: Definitivno moramo da pođemo od toga da Bajden razumije probleme BiH i regije, da ima vlastito mišljenje i da se pozicionira protiv nacionalizma. Kao što je rekao kolega Anđelić, njegovu administraciju karakteriše pluralnost, diverzitet i multikulturalizam. Sve to je dobro za BiH. Ubijeđen sam da će Bajden i njegova administracija učiniti sve da promijene dejtonsku paradgimu i okrenu BiH ka pozitivnoj budućnosti.

ANĐELIĆ: Ja velike nade polažem i u novog državnog sekretara Entonija Blinkena. On je vrlo proevropski orijentisan. Mislim će Bajden i on, kao i tim njihovih savjetnika, uraditi sve da BiH učine samoodrživom.To nije samo u interesu BiH, to je sigurno i u interesu SAD.

(Radio Slobodna Evropa)