Prolazimo Gospodskom ulicom, Ljudi nam se smjeskaju, sklanjaju s puta.
Neki muski glas vice : "O, jeste najebali djeco ... kuci begajte!"
Rahmani izviruju iz Slasticarske radnje ali ne mogu izaci obadvojica odjednom, posto su vrata normalne velicine a oni gabaritom, narocito oko stamaka i guzica, debeli za trojicu! Svaki!
Samo nas broje! Svaka nasa glava, kugla sladoleda u povratku iz skole, ona bolje obucena djeca, mozda i dvije kugle ... pa puta ... ojha ... para!
Majka prepustila vodstvo kolone Drugarici Djuki. Ona stupa naprijed, samo joj zastava u ruci fali pa da mase sa njom! Zajebala se pa nije ponjela iz kuce ... ili, mozda samo nije imala svoju zastavu, tako da se onda nije ni zajebala!
Ja vidim, sa strane moja Majka, slucajno ili namjerno, zaboravila svoju tasnu!
Znaci ... Rahmanima, kugla manje! Izgleda mi, to bas moja!
Majka i Ingrid hodaju sa strane. Drze se ruku pod ruku. Ingrid naslonila glavu na Majkino rame, ide skoro korak ispred nje u tom smijesnom polozaju, hoda naprijed, a tijelo okrenuto u ustranu i crce od smijeha!
Prave se da mi nismo njihovi! A bas dobro izgledaju! Kao ona jedna, glavna iz Cassablance a njih jos dvije! Lelujaju obe u hodu! Suknje im plesu ... one lijevo, suknje desno i obrnuto! Boze me prosti ... sranja! Ja jos nikad nisam vidio zene u prostoru kako hodaju!
Bozanstveno! Promatrati nekoga iz daljine, omogucava ti da vidis sve mane i nedostatke te osobe! Ove dvije zene su nesto potpuno bajkovito! Najljepsi mi je dio tog hoda onaj kad mlatnu suknjama suprotno no guzovima!
A nabadaju, nabadaju u onim svojim stikla cipelama! Em, zuljaju, em se krive, em im poiskakale kurije oci, em slomise se! Nabijaju cukljeve! O, jesam se valj'o od smijeha! Eto me i danas kad vidim kakvu napirlitanu damu sa stiklama kako nabada svojim odrvenjenim nogicama koracajuci kao da ima peraja na njima, ja se zavaljam od smijeha!
A ne bi' trebalo da se smijem! Njih to boli a one se jadne prave da jos nisu cule za feministicki pokret!
Taj feminizam, to su one sto nose Borovo tene!
Dobro, to smijanje, to je do mene ... nedostatak elementarne kulture! Ma ima nesto i do tih sto me zasmijavaju! A mozda samo pripadaju tajnom feministickom pokretu pa nece da ih muskarci ... provale!? Zato se pate!?\
Ko zna, zene su cudo!
Znam samo da one sa stiklama nisu lezibejke! Lezibejke su pametnije, one ne vole kad ih nesto zulja! Ne vole ni cukljeve na nogama. A za muskarce ... bas ih briga!
Uh, otkrih ja Ameriku ... opet!
To je samo zato sto sam zadnji u koloni, pa bolje vidim nego oni supci sto kontaju da su zauzeli prednje pozicije.
E, to je to! Vidim ja sve male glavice koracaju naprijed a jedna mala glavica crne kose ... taman kod Rahmanove slasticarnice poce da stupa u mjestu tako da je svi prolaze i prelaze a ona se vrtoglavo, tako stupajuci u mjestu, priblizava meni!
Kako!?
Najezio sam se! Opet neki zenski fazon?!
Nigdje ne ide, stoji ... a priblizva se! Koji zakon fizike ... najbrze se hoda kad stojis u mjestu a drugi ti prilaze.
Udje u paralelu sa mnom ... naravno, Mirjam!
Nista ne rece!
Ja bih mozda nesto i primjetio ali sam se usr'o da me ne spuca nogom u cjevanicu onom svojom lakovanom cipelicom. Tu sam, naravno primijetio da su joj obe cipelice na mjestu, tj. na nogama! Crne, lakovane ... maltezanski teski dzon!
Fuj!
Maltezani dzonove prave od ubijenih bikova u Spanskim arenama, pa ih zato mozda dobivaju i malo jeftinije nego ostali dio Svijeta. Dzonovi, debeli! I traju vjecno!
Mi smo tu humaniji! Prvo, mnogo manje ubijamo bikove, osim mozda ono jednom godisnje na Zmijanju ali vise ubijamo krave. Spanci ne ubijaju svoje krave tako cesto kao mi. Valjda da im djeca imaju dovoljno mlijeka, ko zna!?
Nisu se jos sjetili Unre, kao mi i da moze mlijeko da se pravi od americkog mlijecnog praha, krava ne treba! Samo voda i ta prasina!
Samo pazis kad mutis da se ne zgrudva! To je to! A djaba!
Sve krave koje se kod nas roknu mogu odmah zajedno sa bikovima u salamu ili neke druge zdrave produkte , mesni narezak, mesni dorucak ... i tako!
Poslje, kad se to ne proda ide u Ratne rezerve.
Koristit ce se samo u slucaju ako se ikad opet zarati, ali uskoro nece posto mi poslije svakog Rata trebamo neko vrijeme za odmor! A to zna uzeti vremena, nekad dvadeset a nekad bogami i vise godina! Narocito ako je onaj Rat prije bio jeben. Sve se nade polazu u skok zivotnog standarda te da u tom slucaju Narod zaboravi na mesni narezak a samim tim i na Rat.
Ko bi ratov'o ... gladan?
Naravno, mesnom naresku je rok neogranicen pa moze sacekati ako se predomislimo!
Jedino, ne bih opet govno da pojedem ... jar ne znam da li su ti dzonovi i mesni narezak halal i da li muhamedanci mogu da jedu i nose te cipele ili samo gumenu obucu firme Borovo!?
Stigosmo pred Kafanu Mostar! Kolona stala! Gazde razvukle stolove po trotoaru pa Djuka ne zna kuda da nas provede. Mozda bi ona mogla i pogurati stolove u stranu ali za svakim sjedi ili lezi neki k'o ukopan! Negdje i po cetvorica, svi zamrli! Bit ce zaostali od sinoc, a najvise je drugova glumaca banjaluckog narodnog Pozorista. Lako ih je prepoznati, ne po slavi i izgledu ... nego po garderobi! Obuceni nekako druljavo, u neke sarene krpe, a neki k'o nekakvi vitezovi. Jedan imao i mac! Al' je bio neupotrebljiv posto mu je kaciga bila naopako okrenuta pa nista nije vidio a nekako jos nije bilo zabiljezeno da bi koji glumac imao oci na ledjima!
Drugarica Djuka, izvadi iz djepa neku pistu i pirnu u nju iz sve snage!
Jezivo!
Naravoucenije ovog gornjeg: "Nikad seljaku ne daj pistu! Usrat ce stvar! No pista je mozda OK u prvom momentu da probudi i isprepada uspavale te malo skrene paznju na stvarnost, , lose je samo to ... sto Djuka nastavi pistati!"
Polumrtvi zaostali ljudi od jucer poskakase sa stolova i stolica. Prevrnu se vise od 50% svega, ako me racunica ne vara. A ne vara!
Sad dobro, o ovim postotcima se uci u osmom razredu osnovne a ja se jedva primakeo skoli, no imao sam neku priliku da to savladam i prije a sa mojim Ujakom! On je znao ...sve! I o svima! Samo meni bilo, malo dosadno to sve slusati ... posebno kad cugne!
Prica ide otprilike ovako, a gleda me sa dva lijeva oka : "Ne znam da li sam ti vec pric'o ali..."
"Nisi mi pric'o, 'ajde ... ponovo!" i ja imao isti odgovor uvijek.
"Racunica ti je laka stvar ... 50% ti je otprilike kao polovica necega, kad naprimer nesto prekines, otkines ili odlomis, kontas li?"
"Kontam, kontam ... nemoj me vise o tome, matereti!" izustih!
"Dobro, necu, ali koliko je posto polovica vekne jednog hljeba?" upita preplicuci jezikom.
"Jel' bijelog ili crnog?" upitah.
"Bil' to moglo u kiflama, bilo bi mi lakse?" pokusavam se snaci.
On trehnu na pod! Eno ga i sad dole lezi mrtav p'jan, glumi Radu Serbedziju sa onog jednog svog zadnjeg Koncerta.
Jebo vas kamatni racun ... dje dijete s tim opterecivati!?
Uglavnom, Drugarica Djuka nas provuce kroz obruc smradova, alkoholnih isparenja, nekog bogami i spuca nogom u glavu. Naravno, onog nekog sto se od sinoc prekonzumiran isprijecio na nasem putu u obrazovanje kao kakav ... balvan!
Uostalom, od stare Grcke pa na ovamo, znalo se da glumci i nisu isti ljudi kao mi! Mogu se slobodno udarati!
Samo se isprijece dje treba i ne treba pa ih se mora gledati ... a umjetnost, copy and paste! Pricaju tudje misli, kao svoje licne... pa sto bolje uobraze tudje tj. da su oni, oni koji su pricu izmislili ili na daj boze da se njima samima desila ta prica, roman ili sta li, bolji su! A mi jos moramo pljeskati k'o budale, pa ako se zbog neiskustva pljesak samo sekundicu oduzi ... oni ponovo iskacu na scenu pa krene laprdanje sve ponovo!
Zato, cim predstava zavrsi, treba odmah skakati sa stolica, hvatati se izlaza i u hodu, eventualno, malo klepnut rukama!
Ko to ne savlada, bolje mi je neka ne ide u pozoriste. Moze se desiti da tamo ostane ...vjecno! A na programu uvijek sve neke stari stvari jos iz sesnaestog vijeka! Bit ce da se od tada pa do danas jos niko nije rodio da napise koju pametnu.
Jebajiga!
Kako smo malo zamakli od kafane Mostar, pred nama oniska drvena taraba jedva malo visa od nas ... a dole u dnu dvorista omalena jedva dvadesetak metara dugacka kucica. Imala je dva ulaza. Sa svake strane po jedan i jos oba ulaza izbacena nekih tri metara u dvoriste. Ti ulazi su stajali okomito na tu maraijaterezijansko zuckastu kucicu a na njima krovici okomiti na samu zgradu. Izmedju tih ulaza sjestila se glavna zgrada ili bolje, glavna kuca. Visoko prizemlje i mozda pet sest prozora na toj uvucenoj prednjoj fasadi. Na malim ulaznim kucicama siroke stepenice i sa jedne i sa druge strane.
Bas sam se obradovao izgledu kuce i jos gore bio neizmjerno zahvalan Majci sto je i mene uspjela ubaciti u ovu preslatku Igraonicu.
Da sam koji puta tuda ikad prije prosao, garant bi' odma' pogodio sta se krije u ovoj kucici!
Ipak, pored sve ljepote ... utjerivanje djece u omaleno dvoriste poplocano crvenim ciglama nije islo lako! Djecu niko ne moze prevariti! Djeca osjete lose vibracije na vrijeme! Zamku ... takodjer!
Mene su zbunile samo te cigle! Jebote, nigdje zemlje ... gdje cemo se ljeti povaljati, gdje igrati klikera ... ne moze kliker po ciglama! A ne mozes ni rosu napraviti u cigli! Znaci klikeranje ... propada i kao igra i kao kategorija!
Komesanje je bilo sve jace i jace! Poletise i prve djecije suze! Posto nas ugurase u to dvoriste, kao u tor, neko uz skripu i zveku jedva zatvori dupla drvena siroka vrata na dvoristu. Ona ista sto su cijelu godinu stajala otvorena i nakrivljena na ostatak drvene ograde. E, sad u tom trenutku, se tu negdje iz mase djevojcica i djecaka razleze i prvi urnebesan krik! Taj prvi krik, mjeren decibelima, mogao se mjeriti samo sa onom jutarnjom sirenom fabrike Rudi Cajavec koja je budila trudbenike od sinocnjeg derneka.
Uslijedise i ostali krici, vriska, plac ... panika!
Cuo se i po koji krik neka majke!
Bit ce one sto nije isla nikada u skolu!
Ingrid povuce mene i Mirjam u stranu, tamo prema banjaluckom Pozoristu, uz dno taraba a obadvoje za usi! Tako se u grupi brze krece, objasnila nam je. Poletismo u slobodu!
Moja Majka drzi odstupnicu, hoda unatreske, sto je isto kao i unazad, bas dobro, pomislih, da ne ponese tasnu a sa parama za sladoled, a pici licem okrenuta prema masi ... rasirila ruke da nas kakva bujica rulje ne razvali!
Tek sto se naslonismo u cosak ograde, nase zadihane Majke nas prebacise sa druge strane ograde.
"Mirjam, Malac ako sta pukne ... begajte prema Paskulinoj Ciglani!" rece Ingrid!
"Dje Majka, ta Paskulina Ciglana?" vristim.
"Begaj na Bare ... to ti je to!" a eto i nas, ne brinite ... samo trcite! Tek sto to rece, puce nesto zestoko, opet uz skripu! K'o po komandi odjednom se na vrhu oba stepenista odvorise dupla stara drvena vrata, djelimicno zastakljena!
Iznutra se samo vidi ... mracno!
A mracno je inace ... crno, pa sad ti vidi sta se to u crnom vidi!
Nastaje novi talas vriske ... sada znatno svijeziji i jaci jer imalo se malo vremena i za predah!
Iz dubine hodnika i sa lijeve i sa desne strane stepenica, kao na nekim sletskim vjezbama, u isto vrijeme pojavljuju se dvije spodobe! Izranjaju iz mraka, ali nije bilo ni dima ni svjetlosnih efekata da nas dodatno isprepada! Samo te spodobe!
Reklo bi se davno sprdile Klimax "time" pa im ostalo da sise nose tamo gdje je nekad bio stomak, a stomak spustile tamo gdje muskarcima stoji ona stvar, da sad ne lanem!
Pa se presavilo!
Jebajiga!
Nije lako biti covjek u svakoj situaciji!
Samo po sivim suknjama i tankim nogicama sto izviruju ispod dugackih suknji, dalo se naslutiti da su ...dame!
Ili, sta li!?
"Izgleda mi ovo OK!" snadje se prva Ingrid. "Idemo, Zova, ides kids! Ja znam ove covjekolike dame, bile one mene na hormon test ljetos u moj Ambjulanc posto ja jedina zenska picina ljekarkinja u Banja Luci. One su girls, nema problema!"
Majka se ne snalazi s tim njenim komentarom. Da nesto priupita, a svasta bi pitala, odmah je shvatila, mozda u neko drugo doba.
"Stani, malo, matereti Ingridka da prestane ova dreka." veli Majka.
"Dobro, Zova ... taman da zapalimo po jednu." i Ingrid izvadi kutiju cigareta.
Dade Majci jednu , tutnu joj u usta jer je znala kako Majka strastveno ciburi. Uze i ona, pa poce pretrazivati po tasni trazeci sibicu.
"Jeb'ga, nema ja sibici ... izgleda ja popusila sibics! Vidim ti nema tasna, nema ni ti sibic?!" zakljuci Ingrid a gleda u mene.
"Da pitamo nekoga od djece?" rece Majka.
"Ma jok, Malac, evo tebe jedan cigaras ... pripalindjaj negdje, eno onaj cilac u kafana Mostar pusi, ajde ... samo prisloni cigareta na njegova cigareta i pumpaj!"
Ja otis'o i napump'o!
Puse obadvije, odpuhuju podignutih glava a ruke mi identicno podignute pa sa svojim rukama cine magican zenski pokret.
Ja samo odpuhujem, jebe se meni, posto mi taj magicni zenski pokret nije bio svojstven. I dok se mi tako zajebavamo, prolomi se sa procelja skole gromki muski glas ostarjelog muskarca. I on pros'o klimax, al' odavno! Jebe se njega za postklimaksne promjene.
Ona Igrauciteljica manja, tj. niza a i kracih nogu, stomak istrbila isto kao i Drugarica Djuka, predstavi uspanicenom dvoristu Druga Spanca, Pomocnika Direktora, mrskom okupatoru poznatog kao Gvozden!
Za obican Narod i k'o vjeruje ... Drug Gvozden!
Jebote, mi se usrali! Mirjan ... nije! Valjda nije skontala?
Drug Gvozden, bi da progovori neku pametnu ali i njemu ponestalo teksta koga nikad nije ni imao, a malo se prep'o i tolikih silnih zenturaca sa malom djecom, i jos sve blehaju u njega, kao u Boga ili jos gore, k'o u Druga Titu! Usr'o se! A onda se sjeti :"Sta god rek'o ... zaboravit ce se!"
To i je inace tako! Sto pricati i srati ... ljudi sve zaborave do prve prilike!
"Mi odje u skolskom dvoristu ne damo djeci da pusu! Malo dvoriste i svasta se moze zapaliti! Zato se izvinjajemo roditeljima." bilo je njegovo kratko i toliko! A i sta bi drugo srao ... kad nista ne zna? Samo se jos na kraju zestoko nakaslj'o, ono pusacki ! Al' ne hraknu, sto jest jest'! Fuj!
Bio polijen covjek! Nije mu se dalo ni u Rat da ide kad je trebalo nego se prijavio ... naknadno kad je sve vec proslo.
Boracki je dobio uz pomoc dva svjedoka! Poslije, kad mu se priznao taj boracki staz, svjedocio i on za nekolicinu. Tako svjedoceci dogur'o do Komandanta necega! A onda i odlikovan za jedan 29 Novembar! Kakav je i bio red!
Ingrid, sa cigaretom u ustima, na njegovu primjedbu samo podize obe ruke u zrak, te gestikulacijom rece , "A jeliii, pa naravno?!" I jos uvuce glavu u ramena, k'o biva sramota je!
Igraonauciteljice s vrha stepenica su probavale usmeno da nas poredaju u nekakve kolone ali nije islo. Trudile se da se uhvatimo za ruke i stanemo u kolonu dva po dva a mi nikako da shvatimo sta zene hoce! Plus to, fuj fatati djecake za ruku ili jos gore ... neku djevojcicu!?
Odvratno!
Kako to nije nikako islo mahale su rukama lijevo pa desno! Gurale nas zestoko kao stoku. Nije bilo bas prijatno, ne da se tako sjecamo na prvi dan skole! To je napravilo jos vecu zbrku!
Jedna vice : "Stanite vi s lijeva dje ste navrli, stojte tu, i ne okrecite se a vi od polovine kolone predjite na desnu stranu! Ma ne idite svi k'o ovce, vracaj se nazad ... nazad, ma ne svi...samo oni zadnji! O, jeb!"
Mi smo prelazili s jednog kraja na drugi, stvarno k'o ovce. Najgore je bilo u sredini kad se posudaramo!
Meni nekako to bas bilo super, jedino nisam volio sto se one zene deru!
Super igra, ja vec tri puta pres'o sa jedne strane na drugu a nisam pao! Ne znam da li sam ostao zapazen?
Najzad odlucise : "Stanite svi gdje stojite i ne micite dok vas ne prozovemo! Onda cete stati gdje vam se kaze!"
Jebote, kako se proziva?
Gledam u Majku, bas onako ljut: "Ti mene ama bas nista nisi naucila! Sam s kafe na kafu s komsinicama a ja sad k'o supak! Nit' znam kako se prelazi iz kolona nit' kako se proziva! Dovela si me totalno nespremnog u Igraonicu!"
"Ma nisam te naucila bas stogod, znam, ali lako je to, prvi ces shvatiti!" i podize dva palca u visinu grudi! Stisla zube i iskezila se u necujan veliki osmijeh! A trese palcima!
K'o meni za srecu!
Krenu to prozivanje. Nista narocito! One zenturace svaka na svojim vratima s vrha stepenica viknu neko ime i jos nesto dodade uz ime, k'o dva imena. Obicno ... podugacko.
Prvo se nista ne desava a onda se cuje krik nekog djeteta koga njegova rodjena majka gura u gomilu gdje im je receno.
I onda, buuuu! To bu, to ono dijete place!
Sto to dijete place? Pa placeee, ne kontam, sigurno je nesto u medjuvremenu izgubilo!?
Da, mozda je bosonogom djetinjstvu kraj!
Ti vise nisi svoj a ni bosonog ... moraju cipele na noge ... zar ne vidis da ih i svi ostali nose! Moraju cipele!
Od danas mi te gradimo ... i bit ces ti fantastican, naravno ... ako negdje ne pogrijesimo!
Svakim novim saznanjem izgubis nesto staro! Eh, onda ti bas pa to fali!
Zato se place!
Meni to dosadilo!
Odjednom me Majka spuca koljenom u ledja. To si ti, na tebe je red!
"Idi naprijed, ja cu za tobom, ali samo smireno ... svaki korak se broji!
Zivot je setnja po minskom polju!" sapce Ona.
"Ko broji, nikoga ne vidim! Onaj debeli ne zna brojati, garant! I sto se suljamo? Ma da ti nisi nagluha malo ... baba je rekla neko tudje dugacko ime i ono iza imena jos duze? A, kontam ... dobra ti je to finta, pravimo se da smo mi oni pa zauzimamo bolje pozicije." Tako i odahnuh!
Usli smo u kucu za Igranje! Redom svi ... majke nas uvukle! A trajalo je vas cijeli dan dopodne! Prvi koraci su najtezi!
Ja sam se opustio, jedino Mirjam me spopandrljala za hozjen tregere ... pa ne pusta!
Vucem se ... otezano! Jer treba i nju vuci a ona se zakucala za beton, priljepljena, pa ne ide ... samo klizi, tj. struze ko vec spomenuta ruska balerina, malo govno.
Smrad stogodisnje vlage ili budji na sve strane ... pipe u betonskim memljivim lavaboima, kao presvuceni zeleni plis navucen na od po dva metra duzine u hodnicima kaplju, cure ...okolo. Ne treba se otvarati cesma da se pije ... samo nabacis usta na pipu, kad ono vec curi a ... budj i ustajalost!
Igraonica je dobro tuknula! Crni drveni pod i svjeze posuta nafta ili kolomast po njemu. Dusu dalo za klizanje.
Ali danas se necemo klizati!
Tu trulez i memlu cemo i mi ponijeti nasim kucama. Zasnjirati je u nasim grudima! Iako sam mislio u ... mozgu!
Toliki antibiotik ce nas cuvati do sudnjeg casa. Prva lekcija je najvaznija!
Ova ce biti upamcena i pored onih vaznijih, jednom u zivotu.
Naravno, ko prezivi!
Ona mala debela ljuta baba sa tankim patrljcima od nogu ispod suknje sivog kostima stoji na ulazu u Igraonicu. Drzi neku teku u lijevoj ruci a u desnoj drveni lenijar i tintoplavku olovku ... skoro novu. Mozda su je siljili jednom ili dva puta, pa bila dugacka? Mislim, tu tintoplavku.
Opet izgovori neko ime, meni nesto nepoznato, gledajuci u moju Majku.
"Jesli li ti to zeno ili nisi i tvoj dripac?" pita glasom Kapo sefa kuhinje tamo dje se hrana tokom Rata pravila od mlake vode. Tako me i trehnu onim drvenim lenijarem po glavusi! Ja mislio, to smijesno, pa se i nasmij'o jadan, lemnula me sto me voli!
Po onoj, ko se tuce, taj se voli!
Pa taman da pojurim u Igraonicu kad me Majka uhvati za kragnu, s ledja naravno. Skoro me zagusi, oci sam iskolacio! U tom momentu joj nisam bio bitan, ni kao sin ni kao familija ... samo kao pravda!
"Stani!" mirno rece.
Rukom me spopandrlja sebi iza ledja te pridje maloj debeloj Kapo kuharici na cantimetar. Uh, sreca ... Majka je bila mnogo visa od nje! To me je bas ohrabrilo!
Sta mnogo visa, k'o neboder ili neka visokoskolaska ustanova prema njoj! Ja sam sve to vidio jer sam virio ... ako zatreba ... mislim, da izletim!
U jeku sukoba kada se ne zna gdje ce se, proviri Indrid iz Majkinih ledja vukuci Mirjam za kosu.
A Majka taman skinula naocale da zatakari i ve izrez a kako se bas zestoko uzbudila, zbog toga sto me je ova krava trehnula lenijarom po glavusi, a ono bas i zveknulo jebeno, suzio joj se i prostor za rasmisljanje a jos vise prostor u ve izrezu ... pa nista tu vise nije moglo stati!
Zato, Majka uhvati Igraonauciteljicu za kosu a za na vrh tjemena, taman da je pljusne pleskom po labrnji, a ona supak Doktorica Ingrig vrisnu!
"Stani, Zova, pusti, ma pusti na mene , Zova da ja rasprdnem sa skolskim osobljem." rece Ingrid.
"Rasprdni s kim hoces ... ovu cu ubiti!" vrti glavom Majka i trazi u ve izrezu naocale , ali ono ... nema!
To za kosu je normalno tamo na Malti. Djevojcice na Malti imaju toliko mnogo kose tj. cupave su da je to najbolje rjesenje! Nije surovo, ma ne nikako!
Djecu inace treba vuci za kosu ... koja nemaju kose, posto ste sve vec izvukli, onda za usi ... brze uce! Ako ih samaras, poslije kad odrastu ... pricaju o traumama i ostalo, oce da se svete, a to je vec zajebato posto si ti star! A celav! Pa sad ti vidi, gdje ce te povuci.
Stalno moras kontati sta ti je najbolje ciniti!
Covjeku je predvidjeno da traje vjecno ... ma ne do vijeka! I ne bas licno ti! A ti ces biti uvijek blizu, samo ne guraj se! Doci ce tvoj red ponovo, zato skupljaj iskustva, znanje ce biti na Internetu!
Iskustva , samo u tebi!
Ehej, to je tvoje bogatstvo kada ponovo dodjes!
Zato se treba paziti, posto je ta buducnost bliska a prekratka pa kad se i dotakne, pomislis ... kud prije! A ti vec tu! Treba da se ... mre!
Daleko od samog sebe ... poodavno!
Zato, Jebajiga!
"O, o gospodjo Doktorice je li to vas andjeo sto ga vucete za kosu?" pokusava se izvuci iz problema Igraonauciteljica.
"Koga, ovo, o Mirjam o jes, jes to je malteska Princess mala moja Miss Mirjam Camilleri Vella. To je ime sa oceve strane a onda dodamo i moje ... Farrugia Azzopardi ... isto tako dva komada. Samo ona ne zna ni za jedno! Molim te vas da se pazi ... Mirjam misla da ona nema Otac.
Otac ne potreban, kao Maria Magdalena ili neka takva!?
Bezgresno zacece!
A Zora ti je, ne smijem reci ... toliko opasno covjek, pa sad ti vidi! Los ti je bio nastup ... mogla bi izgubiti penziju zbog toga!" umilno rece Ingrid.
"Uh, Doktorice bil' mi mogli malo to i zaboraviti, zajebala se ja malo ... vidite vi kol'ko je ovih malih hajvana? Ja imam cetrdeset i pet djaka divljaka i jedan dnevnik a tvoja Mala mi zauze pola dnevnika. Hocu reci, da skratimo! Dje nadje toliko dugacko ime? Imal' kakva kraca varijanta? Jel' moraju sva ta imena u Dnevnik?
A Zori se odeh ja odma' licno izvineti! Zajebala se , pa se zajebala, sta mogu!?"
"Ta ti je pametna, Zora ti je dobra s Titom, pozajmila mu neke stvari u Ratu a on joj jos nije vratio! Pa sad' Ona ceka da vrati. Takva su ti to Raja!"
"Lazessss!?" rasiri oci kabasta opasna zena a cupka izraslinama ispod sive suknje ... kao nogicama.
Pa nastavi: "Sta mu je mogla to Ona pozajmiti a da ovaj ne vrati? A mozda mu je i dala, pa se sad ne sjeca ... misli da mu je samo pozajmila?!" gleda u Ingrid izbezumljeno! Zaboravila i na skolu i na obrazovanje, zaboravila na sve! Ovakva tema se nikad ne ispusta!
"Ma, Doktorice Ingrid, da te pitam, sapce, a u povjerenju ... ako je ona njemu nesto dala, onda bi ovaj mali mog'o biti mozda njegov!?" opet glada radoznalo usijanih ociju, otvorenih usta.
"Tebi slabije ide racunica, priznajde mi! Da je Mali njegov, sada bi Mali imao trenaest godina!" smijulji se Ingrid.
"Znam i ja Doktorice koliko je proslo od Rata ali Mali mi izgleda nekako starmalo, k'o malo zaost'o, pa me to zbunilo. Isti Bosko Buha, a mladji!" pravda se kabasta.
"Dobro si to rekla, sto jest, jest' , i mene na izgled izgleda matoras, nikad se ne zna! Treba ce cuvati na podvale ... jer za cas ti nesto ... uvaluu!
A to kad ti udje ... ne da se nazada za da ga sad ti izvadas, ako se uvalio je u tebe, kad nije potrebalo!
Onda, gotovo!
Uslo!"
