"Bolje ovako,
sto puta, nista mi ne propada na zeravicu a i lakse se okrece."
Ujak Jovan je bio prava zvijezda veceri. Pun viceva, onako malo prostijih, pa to svima bilo bas nekako milo. Takav je nas Narod, cim neko nekom nesto opsuje, oca, mater i slicno ... njima se odmah razgali srce.
Mene i Mirjam
nos'o po dvoristu malo krkace a malo onako!
Pitao nas volimo
li Skolu i kakav nam je Ucitelj? Mi rekli da nemamo ucitelja vec samo uciteljicu
a ja jos dod'o da zna biti ljuta k'o pas al' otkad se udala za Panteliju ...
postala ljuca sto puta. Kaze da pascad nece da je postave za direktoricu
banjalucke Gimnazije samo zato sto nema neke visoke Skole.
"A ja sam joj
rek'o da mi nismo krivi sto je nasa skola prizemnica! Ona meni rekla da ja
jedem govna!"
"Tako ti rekla? Sutra me vodite u vasu Skolu da ja upoznam vase drugare ... i tu ljutu! Vazi li, i da ja vidim sta ti to treba da jedes!?"
Hadzihafizbegovicka
nije skidala pogleda sa Ujaka Jovana. Sve mu se priblizavala i cesala o njega,
kad god bi mu mogla prici sto je bilo vrlo tesko od Ingrid jer je vukla sa
sobom Arona.
A i Aron bleho u
Ujaka Jovana! I on bi se pribio uz njega! Kad bi nekako moglo.
"Zajeba tebe
Zora Ingrid! Obeca ti das' se udati za Jovana a dovela ti tog tvog malca iz
Amerike! Stas sad' jadna? E da si bolje gledala sad bi bila dama! Prepusti ti
to meni ... eto tebi mog Micuna i malca Arona i mirna Bosna!" smije se
zlurado Hadzihafizbegovicka.
"Meni se cini
da si ti zaboravila nas dogovor u vezi mog vjencanja, draga
Hadzihafizbegovicka?"
rece kroz smijeh Ingrid.
"Nisam, jaranice moja, nisam ... samo se malo zezam s tobom! Al' dobar Jovan ... pravo ... ono dobar!"
Vise se nije znalo broja komsijama! Nema ko nije sletio do Micunovog rostilja. Hrane na pretek! Svako nesto prinjeo!
"Stala malo vatra ljudi, ne nabacujte tol'ko mesa dok ja ne razgorim! Ima li kakvih novina da novo drvo nalozim?"
"Ima, dje da nema, evo!" povika Majka i baci debeli englesko-srpski rijecnik pravac u vatru! Vatra buknu, rasplamsa se velikim plamenom i uhvati drvo.
"Sta to uradi
Sestro, Rijecnik je sa Titovom posvetom?" zapanjeno rece Ujak Jovan.
"Sa posvetom, najbolje gori Brate moj! Jebes knjigu bez posvete, ne brigaj, svaka je knjiga nekome posvecena, ova moja ... vatri!" rece Majka.
Harambasa se stiso uz Saru pa ga sve lomi da mu proda njegovog Sabana.
"Ja boljeg
ovna nisam vidjo jos od Surdulicu!" veli Harambasa.
"Nije ti on
Ovan, ovan si ti Harambasa ... to je moj drug Saban!" sapnu mu Sare.
"Dobro,
ondak, kako ti kazes ... al' kako mi bi leg'o za Kurbam Bajram u Surdulicu kad
se vrnem."
"Budes li i dalje srao ... nes se ni vrnut' u Surdulicu!" rece mu Sare.
A kako rece
"Surdulicu" bljesnuse nova svjetla iz pravca prodavnice Tresnja. Samo
ova svjetla znatno veca ... a iza njih jos jedna isto tako velika!
"Ljudi sta je
ono na vidiku? Ide li to Titanik na nas!?" neko zavika.
Kad ono ne bi taj Titanik, nego autobus ... i to dva.
"Nocni iz
Surdulice." prokomentarisa Sare, te zgrabi Sabana za onu crvenu masnu oko
vrata, da ne izleti na cestu. Jer, jebajiga i ovan je ipak, na neki nacin ... ovca!
"Promasili
aftobusi stanicu pa dosli u nase dvoriste!" neko rece.
Kad nije ni to!
Dosli Micunovi na
svadbu!
Istovarali su se cijeli sat. Vukli prvo trube, pa prasice na raznju, pa onda nagrnula djeca, a djece k'o govana, za djecom zene, i njih isto tako, k'o ono maloprije, a potom Cige, brke, sesirdzije, mindjusari ... svi sareni do zla boga. Svi na ocima natakarili crne naocale, pa po mraku udaraju dje inace ne bi udarali da nije te nove mode! Buka, ubi boze! Mrtvog bi probudilo! Mrtvog da, ali ne i zmijanjce zaspale na bracnom krvetu mojih Roditelja!
Izljubise Micuna sa
svih strana, k'o rodjenog brata! Micunu pomalo neugodno al' brk mu se smije!
"Sad cu ja vama pljeskavice u lepinji!" sav izgubljen od srece vriska
Micun.
"Ne ijemo ti mi ta govna, Micune!" veli mu neki rodjak. "Donjeli mi pravo jelo ... prasici na razanj!"
Pa safatali
Harambasu i nosaju ga na ramenima kroz cijelo dvoriste u krug, k'o kakvog
Vojvodu! Klanjaju mu se do zemlje, iako je najmanji medju njima. A Harambasa
odmahuje rukom i pozdravlja, k'o drug Tiiito kad mase iz auta!
Pred Micuna stadose i tri Majke! Sve tri okruzene djecurlijom! Neka vec izdjikala za Fakultet, ali jebajiga ... svi nepismeni pa se niko nije ni angazov'o oko toga! Tog Fakulteta, mislim!
Micun bi da
zaplace ... ni jednoj Materi ne bi da se prikloni! Sve su mu dobre, sve su Majke
iste a dobro je i jos bolje, imati tri! Jedino ne valja za osmi Mart!
Zbog onih ...
poklona!
Pirili su u trube,
sta je koga ponijelo! Licilo je na uzbunu kad se svira a za propast Svijeta.
"Harambasa, ti zapovidi ... koju cemo!" predlozi jedan od njih. Onaj debeli!
"De te onu,
al' tiho, kasno je ... Nizamski Rastanak." sapnu Harambasa.
Okupila se gomila sviraca u hrpu, ko kakvi kosarkasi kad se savjetuju, oko vatre a ono nista! Samo nesto suskaju.
"Ne mere ta
Harambasa, taj solo, to samo Micun more!"
Na te rijeci,
Hadzihafizbegovicki skoro srce prepuce od radosti! Sve sto se do skora
kolebala, sada pade u vodu! Radosno uzviknu, "ode ja po nasu trubu!"
Iz potiha, Micun
odape prve tonove. Svirao je svoj solo, a onda mu se polagano a potiho
priblizise druge trube. Zasvira cijela Surdulica.
Culo se i ono, kad neko izusti: "O, joj!"
Majka je sjetno
gledala u vatru u zadnje plamenove koji lizu njen Rijecnik. Skoro da joj srce
pukne!
"Kumo, sta se
stisla k'o ona stvar ... koju bi za tebe?" tiho je upita Micun.
"Znas onu iz
Filma "Odavde do vjecnosti",
Povecerje, Micune ... onu Tisinu?" sapnu i ona nekako.
"Znam, a znam i da te nesto opasno stislo, Kumo ... al' zar bas toliko?" pa zasvira Povecerje, tu Tisinu a tisina srce para gore nego kad te ziva deru!
"Ulazeci u Banjaluku, rekoh onom malcu, ja nikad nisam osjetio ljepsi i topliji Miholjdan nego veceras, provlaceci se kroz vase aleje kestenova, kao da sam u sam raj ulazio! Kao da sam ponovo u ljetu! Miholjsko ljeto je cudo jedno!" k'o za sebe sapce Ujak Jovan.
Micunovi gosti, umorni od dugog puta smjestili se u satore!
Ingrid smjestila Arona i Mirjam na spavanje u svoju garsonjeru.
Majka je otisla u
nas stan, usla tiho na prstima da ne probudi zmijanjce, legla sama na kauc u
trpezariji i dugo, dugo u noc nikako nije mogla skontati sta tu ona sama na
ovom svijetu radi!
A onda joj s kredenca iz knjige Kremansko Prorocanstvo doleti lelujava poruka Tarabica ... u svom miru, covjek je uvijek sam! Treba samo u to uprijeti da se to vidi! Sve okolo su samo ... lazi!
Tu noc Stari,
Sare, Micun, Ingrid, Hadzihafizbegovicka, Harambasa, Ujak Jovan, Boro Granap,
Merso i jos par komsija proveli su sjedeci uz vatru. Pred samo plavicasto
jutro, kada se tama sklanja jutru banu i Mitar iz svojih nocnih setnji!
Saban beknu kratko,
a Mitar ga pomilova po rogovima! Saban krenu za Mitrom i sjedose kraj Sare.
Sad bas ovan ne moze da sjedi ... ali nekako tako!
Pijuckali pomalo i sjecali se necega lijepog iz mladosti, necega sto im se nikad nije ni desilo, pa mora biti da im se neciji tudji lijepi sam uvalio u sjecanje pa sad sa njim tapaju zivotom, dok je plavicasti dim lebdio Banjalukom i nestajao u plavicastoj zori novog dana!
Ingrid uhvati
trenutak i isprica Ujaku Jovanu pricu koju je moja Majka smislila i plasirala
Ingrid, o njihovom, za dva dana, vjencanju. Ujak Jovan se do ludila valjao od
smijeha!
"Sunce moje,
moja Sorela ... htjela te je sacuvati za Arona! Vjeruj mi, Ingrid, meni nikad o tome nije ni rijeci rekla!"
"Sve mi je
sad jasno, Jovane ... kad vidim Arona!" rece sa sjetom u glasu i ocima
Ingrid. "Jos uvijek svojim ocima ne mogu da vjerujem da covjeku nesto tako
plemenito moze pasti na pamet i jos k tome ... da se to realizuje!"
"Nemoj ni ti
biti na kraj srca Ingrid ... jer zivot je carolija ... kad se najmanje nadas
... desi se cudo! Oni koji vjeruju, mogu preskociti i najvece prepreke,
preplivati mora!"
Ingrid uhvati
Ujaka Jovana za ruku ... htjede jos nesto ... ali ne prilici!
Zato ga samo stisnu za ruku ... jace!
Tako i narandzasto
Sunce granu!
Miholjsko!
Sa fildzanom crne
kafe, Majka izasla na jos uvijek oroseni balkon.
Nekom cudnom
mirnocom gleda u scenu u dvoristu. Ucini joj se da sve odise sivilom i
siromastvom!
Satori se od rose
pomalo uvili, deformisali, ugasene vatre k'o crne rak rane! Iznad izgazene
trave, podize se izmaglica!
I gomila nocnih spodoba, meraklija ... k'o tifusari iz partizanskih filmova, naslonjeni jedni na druge, niti budni ... niti spavaju! Reklo bi se ... mrtvi! Al' to ne znaju!
"Ajd, sto se muskarci nikad nece dozvati pameti, to im je u krvi, al' sto i one dvije kurvetine!?" pomisli Majka.
Ingrid, kao da osjeti Majcin pogled sa balkona ... poskoci ozareno, popravi falde na novom muskom odjelcetu i uskliknu: "Jel' koji fildzan ima za mene? O jesi se zajebala, sto nisi ostala sa nama sinoc!" jos dodade.
Majka nista ne
rece! I glupo bi bilo!
Zna se da kafe uvijek ima! Bahnuce vec neko! To se ne pita!
Stari i Merso,
otresose pepeo sa sebe i odjurise na posao u Cajavec.
Hadzihafizbegovicka,
Micun i Harambasa krenuse u upoznavanje sa rodbinom.
Pola je spavalo u
nocnim autobusima iz Surdulice, pola povaljano po satorima na goloj zemlji.
Sare, Mitar i Saban se uputise na fijaker stanicu. I njima je pocinjao novi radni dan. Dobro, Mitru mozda i ne, ali ipak ... novi dan, to jest' sigurno!
Ujak Jovan uze pod ruku Ingrid i popese se u nas stan.
"De se ti malo odljepi od njega!" rece Majka, Ingrid.
Kafa je bila, da
mrtve podigne! Podigne u zive, naravno!
"Zmijanci!?" Majka pokaza rukom na spavacu sobu.
Zmijanci nisu
davali znake zivota! Ingrid tiho otvori vrata spavace sobe da proviri a oni sve
troje sjede na krevetu i blehaju u vrata! Jovana u sredini!
"Ljudi, sto
ste se stisli ... kafa je gotova!" rece Ingrid i jos rece: "Moram na
pos'o, al' eto me oko trice!" i izleti k'o furija iz kuce.
Ne bi se reklo kao inace, da je za njom ostao neki poseban miris ... ako ne racunamo onaj sinocnji dim i vlagu!
"Ja cu sa
Malcem i onom malom od Ingrid, danas u Skolu da upoznam uciteljicu!" rece
Ujak Jovan.
Dok nas je Djuka redala u stroj za Skolu i pistala u svoju zvizdu, Ujak Jovan izleti izbezumljen iz kuce! "Sta si se tu razzvizdala i puses u tu pistu k'o Gestapo!? Ovo su, bre deca, zeno!" ovo zadnje iz njega provali na ekavskom a to je ono beogradsko, valjda ... kad si ljut nesto!? "Begaj, bre ... odavde!"
"Jel' daleko
Skola? Ima li kakav taksi da nas prebaci do Skole?" upita me.
"Nije Skola
daleko ... u Banjaluci nije nista daleko ... Nema, taksi ... ima fijaker i Sare."
rece Mirjam.
"A ima li
kakva radnja sa slatkisima uz put, da nesto kupimo i pocastimo drugare!? Da se
ne ide praznih ruku u Skolu!" raspolozen je Ujak Jovan.
"Nema to ... ima Rahman u Gospodskoj ... i sampite!"
Sare se jako
obradovao kad nas je vidio. "Jovane druze, ljudi stisnite se malo na zadnju
seciju ... morete svi stati, Mitar i Saban taman zaspali na prvoj seciji, pa da
ih ne diramo!"
I krenusmo, pravac Gospodska!
Ujak Jovan naruci
pleh sampita, pa pleh krempita i one baklave ... ruzice! A ruzice, natopljene
... sve plivaju u seceru!
Drugo nista vise nije
moglo stati u fijaker! Obec'o je Rahmanima da ce Sare vratiti plehove kad se
kolaci pojedu.
I mi krenusmo ka
Skoli, ali Putkas, konj k'o konj stalno vuce ka Aleksincu. Jedva smo se
iskobeljali do Skole!
Pred Skolom,
otvorena hauba motora raspadnutog Moskvica i Gojko, tj Drug Gvozdeni, zvani
Spanac sa Pantelijom, kontaju sto bibikalo vise ne radi.
"Ajte
momcine, vas dvojica, unesite ove tepsije, plehove ili sta li kolaca u Skolu, a
ja cu pogledati sto vam auto ne bibice!"
Goja i Pantelija
poletise a brkovi im se smijese!
"Dje
cemo?"
"U Zbornicu,
naravno!"
Tu se Ujak Jovan
predstavi skolskom osoblju. Narocito naglasi da je bio praski djak i da predaje
studentima na Masinskom Fakultetu u, jebote ... onom samom ... Beogradu. Na
rijec ... studenti, svi se usrali, k'o da su studenti ... Ministri ili Bogovi!
Jebajiga, neznanje
radja strah!
Kad je ugledao mlade uciteljice Usorku i Suardu, k'o da i u njemu nesto muski puce pa i on osjeti kako mu srce zatreperi.
"Ja, bre kad
vidim nesto lepo ... sav se tome predam!"
Tako i one same,
sve se nekako presamitile pa se rukama fataju, ko sve zene a k'o od nekakvog
stida, kad nalete na Momcinu, a za dole (ono medju nogama)!
Jebajiga, i danas
da me neko pita zasto je to tako ... ja odgovora ne bih znao! Izgleda da je to
jednostavno ... samo tako!
"Koja je od
vas dvije, uciteljica mome Malcu i ovoj jos manjoj Mirjam?" upita prilicno
veselo Ujak Jovan.
"Nismo mi ...
steta!" u glas odgovorise Usorka i Suarda! "Stamena je! Sa'ce ona
doc' u Zbornicu! Samo sto nije ... malo kasni ... inace."
"Stamena!?
Uh, imena!" rece zaprepasteno Ujak Jovan
"Nego ja malo doneo kolaca da se drugari od mog Malca pocaste, ne zamerate mi? Da sam znao da je skolica ovako mala, ne bih donosio tri pleha, ma nece se baci!"
Uz tresak vrata u
Zbornicu uleti Stamena!"Kakvo je ovo sranje po hodniku, sto se djeca
uljepljena kolacima!?"
A kad je ugledala Ujaka Jovana, zatresla se i
ona ... malo! Usta joj se rasirila od uha do uha! Jebote ... ovaj, isti onaj
jedan iz onog jednog filma!
Dah joj stao!
Dooobar!
"Aj, koliki
je!"
Ujak Jovan je s
pika skont'o da Stamena ima vise muskih crta lica nego sto treba pristojna zena
da ima ... pa se odluci na cisto dzentlimensko ponasanje i ophodjenje. Dakle,
bez dodatnog lupetanja i udvaranja!
Ali rijec po rijec, Ujak Jovan joj rece da ne moze djeci govoriti da jedu govna, nije ni pedagoski ... bez obzira na nestasicu, svega!
"Zar mislite
Druze Jovane da bih ja takve gadosti ikad prevalila preko svojih usana ... laze
Malac, k'o pas!"
Ujak Jovan je
spontano pogleda u pomenute usne, tj. usta ali ga to ne uvjeri da govori
istinu!
"Laze, Ujko
Jovane, k'o kuja ... stalno nam to govori!" pobuni se Mirjam.
Pa kad je rasprava otisla tamo dje ne treba, Ujak Jovan, onako iznerviran joj rece: "E, sad nevezano za te tvoje brkove iznad tih tvojih usana, da si muskarac, sad bih te spuc'o sakom pravo u glavusu!"
Stamena, uzasnuta poskoci k'o horoz u stranu! Za svaki slucaj! Ali nista ne rece. Nekako joj ne bi pravo!
"Spucaj je, spucaj!
Sta ima veze sto nije muskarac!?" navija Mirjam.
"Spucaj je u
glavusu!"
"Ipak necu, dete drago, mozda ce se ona sada malo popraviti?"
Otvorise haubu, pa
Ujak Jovan odvrnu cep na hladnjaku ... kad ono sve nesto bijelo curi.
"Ne bibice sto ste ispraznili akomulator a ne pali zato sto je otisao dihtung glave motora pa auto mijesa ulje i vodu. Mora generalka ... ili na otpad! Ko vam sada moze nabaviti delove za Moskvica? Niko! Jos bolja ideja, uporegnite nekog konja i odvucite ga negdje na selo i organizujte kokosinjac u njemu."
"Dje da nadjemo konja?" pitaju uglas Pantelija i Drug Gvozdeni.
"Evo
Sarinog!" rece Ujak Jovan.
"Ne more moj
Putkas sam to da vuce, nije ni on tol'ki konj!
... Treba jos dva konja!" mrzovoljno dodade Sare.
"Dje da
nadjemo tri konja?" opet se cude Pantelija i Drug Gvozdeni.
"Uzmite Sarinog Putkasa i vas dvojica! Eto vas tri!"
Nakon Ujakovog odlaska, sve stolske kvake su bile uljepljene secernom vodicom pa se sve klizalo i ljepilo! Fuj!
Laganom, elegantnom voznjom Sarinim fijakerom krenuse nazad ka nasoj kuci ali onaj njegov konj ... Putkas odveze ih pravo pred Aleksinac!
"Eh, kad smo
vec tu, dje smo ... Jovane, ja placam turu!" rece Sare.
"Spricer."
rece Ujak Jovan. "Rano je za nesto ozbiljnije, slazes se ... a neozbiljno
bi bilo i odbiti!"
"Ne more to, taj spricer ... more samo na flase! Kasim ti ne voli na dugo racunati!"
"Dobro, onda
flasu beloga i flasu radenske. Ne marim!" rece Ujak Jovan.
"O, joj
Jovane nije ti ovo Bar Hotela Palasa, ima belo ... ali radensku ... to nema u
Aleksi! Cuj, Radensku!? To moras sam ponjeti od kuce!"
Glasan smijeh i
nadmudrivanje probudi usnule u fijakeru!
Iz sna se prenuse
i Mitar i Saban!
"Nista za to,
ode ja do Drine odletit' po Radensku!" rece Mitar.
I odleti!
Negdje u podne
kroz muljavi izlog Aleksinca Ujak Jovan ugleda poznatu osobu.
"Sare, nije
li ono ona Uciteljica od Malca?"
"Jel' ona s brkovima? Jest, ona! ... Garant nagulila iz skole!"
Sramena se dugo
opirala i borila da nista ne popije! Ujak Jovan joj se izvinjavao iz dubine
duse. Nasao je hiljadu izgovora za svoju, nazovi bahatost i dodavao ... ovo se
samo moze iskupiti jednim elegantnim picem! "I sta pije Gospodja, ovaj
Drugarica Uciteljica?
"Uf, kad je
tako i kad se bas mora, onda jedan aer konjak." a ruke podigla u zrak u
znak predaje ... vragolanima!
"E, jebiga
... nema to u Aleksi!" mrzovoljno rece Sare.
"Ima li u
Drini?" pita Ujak.
"Ode ja
odletit da vidim! A more li cokoladni liker ako nema taj aer?" pita Mitar
u trku.
"Ne marim ... moze!" rece stidno Stamena i sagnu skruseno glavu-su.
"Znate, Stamena ... nije ljepota u vidjenju ljepote na prvi pogled ... ljepota u covjeku je nesto sto se spontano otkriva ... korak po korak! Steta sto ste udati!" rece k'o razocarano Ujak Jovan.
"Ko, udat ... jel' ja ...ma to bila jeba!"
Ujak se ugrize za jezik! A i neka je ... sta sere dje ne treba!
Posto su banuli u
kucu tek negdje pred rucak, nije se moglo saznati da li je Mitar morao letiti
ponovo u Drinu po jos Radenske, il' su onu jednu razvukli pa kol'ko koga
dopa'ne!
Uglavnom, sva
trojica vuku pune kese speceraja sto su uz put pokupili u Drini.
"Zaboga,
Jovane ... ti nikad nes' doc' pameti! Sta ste mi ovo navukli? Meni je kuca puna
svega ... samo sad bas nesto ... nema! Niste trebali! Ajde udjite, sta ste
stali po sred hodnika, zatvorite vrata, da jos neko ne bahne!"
"Ajde Mlada i
ti u kucu ... da im jos neko ne bahne!" a svi se zavaljali od smijeha.
Energicnim korakom u kucu ulazi Ingrid! Gura sve ispred sebe! Jebe mater medicini i pozivu koji je izabrala ... "nije to pos'o za ljude! Ljudi su stoka, doktore treba zakonom ukiniti a samo dati veterinarima da rade! I sto ti Zovo ona Stamena stoji sama pred vratima?"
"Sta vam je danas ljudi ... jeste li svi poludili!? Kakva Stamena, Ingrid!?"
"Stamena!"
prodera se Ingrid.
Velika glava
proviri na nasim ulaznim vratima.
"Ne znam, mozda nije zgodno" ... pa podize flasu cokoladnog likera u vidno polje ... ostala jos dva tri prsta pa ja pon'jela da se ne baci!"
"Ajte, svi,
ajte!" rece Majka a ruke stavila na bokove, bas kao ono uvijek, kad ne zna
sta bi s njima. Bar da joj se nasla ona kuhinjska krpa u rukama, pa da mahne s
njom po zraku ... ovako nista! Samo stala na sred trpezarije! Svakakvih je cuda
vec vidjela ... pa svemu ovome vise nije pridavala posebnu paznju!
Predstavi gostima, onima sto ne znaju ljude, skupljene na kaucu: "Ovo su moji rodjaci ... bas ono, daljnji!"
Mitar, zatrepta
ocima ... "ovaj cilager je meni odnekud poznat!?" pa se onda i
zamisli, od kud mu je poznat, al' to bi moglo trajati!
Rodjaci,
razrogacenih ociju a ne trepcu!
"Ajde, bolan
... mozda si ga vidio negdje u Parku!" pokusava Majka da mu skrene misao.
"U Parku ...
dobro kazes ... vidio sam te u Parku, samo ne znam gdje i kada.
"Sjetit ces se za dva dana, kad dodje vrijeme!" tjesi ga Majka.
Neko zazvoni na vratima i zalupa!
"Ljudi da
nije Hadzihafizbegovicka ... najebali smo ... sakrivajte zmijanjce!"
strese se u strahu Majka.
Ingrid se prisulja
do vrata i tiho upita: "Tko je?"
"Ma ja
Ingrid, otvaraj, sta se desava?" Ingrid prepozna glas Staroga.
"A jesil' ti
to sam, Franci?"
"Sam, s kim
bi bio, otvaraj, zurim!"
Kako Stari jadan
udje u kucu, tako osta zakucan na vratima trpezarije: "Sta vam je ljudi,
sta se desilo ... kol'ko vas je, skupili ste se k'o penzioneri u Socijalnom,
jel' umro neko!?" a tresu mu se i glas i ruke.
I prije nego dobi odgovor, opet neko zalupa na vratima! Ovaj nije zvonio ...samo lup'o! Izgleda se slabo snalazi sa elektrikom, ovaj zvonom!?
"Sad je
sigurno ona kuja Hadzihafizbegovicka!" vrisnu Majka.
Ingrid, opet ode
do vrata i tiho upita: "Tko je?"
A niko ne
odgovori!
"Tko
je!?" ponovi Ingrid jos umilnije.
"Ma ja sam!"
rece glas.
"A ko je
rek'o ja sam!?" ne snalazi se ni Ingrid vise.
"Ja sam
rek'o, ja sam!" sapuce glas.
"Otvori,
Harambasa je!" doviknu Majka.
"Sto ti ne
otvaras, zenska glavo, kad sam ti lijepo rek'o da sam ja!?" buni se
Harambasa.
"Dje Micun i Hadzihafizbegovicka?" ne predaje se Ingrid.
"Sinoc mi
pricali o njenom zivotu a Micun i ja rekli da mora zvati na vjencanje one njene
sto je masirala po Aginom selu, Hadziju Hasana i onu njegovu Hanumicu. Ona se
rasplakala, i eto jutros Micun kresn'o Merdzu 770K a skoro nov, i pravac ka
Aginom! Veli da ce doci sutra i da se bez njih ne vraca!"
Tako svi odahnuse! Majka ponajvise!
"Nego ja
vidio da vas se puno uvuklo u kucu pa donj'o dve tri plecke ... ako bude malo,
odletit cu po jos!" rece Harambasa.
"Ljubim te
Harambasa sto nista nisi izdao!" rece mi Majka, sva sretna.
"Zamezite, ljudi ... ima se ... moze se! A sto si mi ti Franci tako usplahiren uletio u kucu!?" pogleda u Staroga, blago.
"Stigla
depesa iz Beograda, evo citaj! Moramo hitno u Ameriku, izgleda da nam se
raspada diplomatski kor! Nagulile neke Diplomate ... izdajnici, rade za
americke sluzbe, pa nam fali kadra,
Tiiito je energican, Ja moram hitno u Vasingtauns!"
"Pa sta cemo
sad ... a Holivods, Franci!?"
"Ne pitaj me
nista vise, izgleda mi to otpada, nece definitivno da sele Ambasadu ... neka
prenoci, ujutro zovem Rankovica licno, pa da vidimo!?"
"Os da ga ja
zovem ujutro, znam ja sa sirovinama!?
"Bolje nemoj!
Pomislit ce da sam papak!"
"Pa sto da pomisle ... znaju to!" pa se Majka zavalja od smijeha.
Nase
egzistencjalno pitanje nije zanimalo nase goste! Sve se okrenulo na salu i
jebu!
Harambasa se prisulj'o do Stamene! "Da ti uspem to cokoladno u casicu!?" a gleda je zavodnicki.
"More u
casicu, al' samo dva prsta!" rakolji se moja Drugarica Uciteljica!
"Bojim se da
me ne povuce alkohol pa onda ne znam sta jadna radim i mislim!"
"Ne brigaj se ti Uciteljko ... ja uv'jek znam sta radim! A nije tvoje ni da mislis, kad si sa pravim muskom!" a sav zazvalio ... Harambasa.
Ingrid sjela Ujaku Jovanu u krilo ... jebajiga, to ti je kad se nema dovoljno stolica ili da je barem tu ona jedna sto ne treba, pa da se prinese!
"Stara, imamo li koju pivu da je ostala, da ti i ja kresnemo na nasem balkonu!?" upita Stari Majku.
"Ima, puna spajiza!" rece Majka nekako radosno.
"Sjedi ti tu na nas balkon, ode ja po pivu!" rece Stari.
"Aiii, ne
znam, jadna, oces li naci spajiz ... sam?" pa se jos radosnije, nekako
treska, k'o onda kad je upisivala ono nesto njeno ... u onaj njen jebeni, engleko-sprski
rijecnik, da onda kad je bila djevojcica ... a to znaci kad' je bila mala ... a
Sve ostalo je
kopija toga! Pojednostavljena!
Ali, nikad
ponovljena!
Kazu ljudi to je greska! Kazu nije to ljubav! "To je sranje!"
Kako sam mogao uhvatiti tu tugu u ocima moje Majke ako se ljubav nije propela iznad svega!?
"Ja jedino nikad necu shvatiti ... zasto se onda svi vracamo samo tamo!? Zar smo sve i uvijek u zivotu ... promasili!?"
"Jednom,
probudjena ljubav ... ostaje za vjecnost! Ostalo je ... imitacija!
Jedini razlog i opravdanje, sto se ne moze nazad! Cuo si za rijec ... Prva ljubav!? Zato zapisi to negdje u nesto svoje! Nikad nemoj u neki Rijecnik! Ako se ikad izgubis ... nikad ne leti nazad ... tamo nema nicega, jer, su svi tvoji otisli! Samo u zapisanom stojis! ... Onda je to, to tvoje za vjecnost! Toliko vjecno, koliko ti trajes ... dok ne podilajises! A kad podilajises ... tu je kraj vjecnosti! Vjecnost je zabluda i vjecnost je kratka! Glupo bilo da ti ja kazem, vjecnost je samo koliko mi trajemo ... dalje nema, to su tudje price i tudje vjecnosti! Al' nas tu nema! Vjecnost vucemo u sebi ... a to je malo!"
Stari, razdragan
iznese na nas balkon dvije pivske flase!
"Nema iste
boje, ti biraj ... zelena ili smedja!"
Majka sjedi u svojoj stolici, gleda u onu satorsku skalameriju u dvoristu, Micunovu familiju koja ne haje ni za sto na ovom Svijetu, sto nas brine ... veseli, pjevaju, sviraju svoje trube ... a pola nema pojma o svirci! Svejedno, Ciganima je dato da moze i tako!
"Jebe se mene ... za boju!" rece Starom i odmahnu nehajno rukom.
"Eh, Stara
moja ... sta si nam napravila ... kucu raskucila, rasprodala sve sto smo imali
da udovoljis tudjoj sreci! Vrijedi li ovo ... toga!?" pita Stari tiho.
"Vrijedi ... vrijedi i vise nego sto vrijedi ... nema se sto zivota, a ni svaki od tih ... zivota nije nas!"
"Ne kontam to, bas!" rece Stari.
"Nije nas, a zivimo ga! Ponekad zivlje zivimo tudje zivote od nasih samih zivota! To sam mislila!"
"Ne kontam ni to! Ali, pridji, pridji ... molim te ... i skini te naocale ... zelim da te poljubim!"
"Meneee!?" skoro da se prepade, jadna!
"Tebe, samo tebe ... tebe na ovom nasem balkonu i da me pohvalis sto nisam dao ovu nasu stolicu da se podmetne pod nas spijunski telefon, jer to nikad nije bila stolica koja nam ne treba! Na njoj si mi k'o Kraljica!"
"Jesi li vidio kako je jutros svanulo, plavicasto hladno nebo a na istoku ofarbano narandzastim!? Znas to je taj dan ... prekosutra je Miholjdan ... arhangel Mihail ... Franci, jedinstven praznik svih Religija, jos jedno divno Miholjsko ljeto u nasoj Banjaluci i jos ljepsa Miholjska noc! Nesto bi' ti rekla al' me bas nekako blam da kazem, ne prilici mi!" pa zasuti Majka.
"Sta moze tebi da ne prilici, reci?"
"Ma to, o ljubavi, jebajiga, nekako mi ne ide ... nekako me stid, puno mi znacis, ti stari jebivjetru!"
A Stari, se stis'o, naslonjen na ogradu naseg balkona, rek'o bi i on koju al' se mozda ne bi uklopila!
Krajickom kosulje, instiktivo protrlja stakla svojih naocala, pa onda to jos ponovi dva tri puta, onako bez veze, i u neznanju iskreno ispali ... i ja tebe volim!
"Volim te najvise na svijetu!"
Sad jel' se zajeb'o ili nije ...?
Muskarci su inace
najveci lazovi na tom Svijetu ... ali ponekad im ipak izleti i po koja ... istina
iz usta!
Uvijek se u zivotu mora naci neko koga se najvise voli! Pa ma koliko to najvise bilo! Ne bih u to da ulazim, dublje!
Majka zafrljaci
pivsku flasu! A ona skoro puna! Uspjenusala se!
Stari se nasmija, onako od srca ... zafrljaci i on! A njegova, do pola popijena, pa se nije uspjenusalo!
Pa dje pukne! Nasmijase se jedno na drugo!
"Necemo u Vasintauns Ambasadu! Jelde!? Ako ne daju Holisvuds, necemo ni u nekakvu vukojebinu! Trebas samo biti energican sa Tiiitom a kad te pita koji je stvarni razlog, ti reci da ne znas americki, eto!"
"Kako sad da
mu kazem da ne znam americki, kad sam mu vec prije rek'o da znam taj
americki!?"
"Pa, zaboravio ... jebogati! Tako reci! Ljudi svasta zaboravljaju, pa mogu i taj americki! Jel' tako?"
"Zar ne idemo u Ameriku?" upitah tuzno.
"Ne sreco moja, ne idemo u Ameriku! Amerika nije Drzava za nas, Amerika nije ni Drzava, Amerika je veliki eksperiment, savremena robovlasnicka zemlja i tamo nema nista. Multikulturalizam koji je pao na ispitu davnih dana!" rece Stari.
"Kako pao na ispitu, jadan!? Zar nisi rek'o da su svi ljudi na Svijetu jednaki!?" sad se cudi i gleda ga Majka otvorenih usta.
"Jesam, al'
to samo u komunizmu! Na zapadu ljudi nece to da budu!"
"Sta nece da budu?" jos vise se cudi.
"Pa to ... jednaki!"
"A zasto, pitam te!?"
"Zato sto ne moraju!" kobelja se Stari.
"Ako je tako, onda smo mi dobro i odlucili! Javi ti Starome da mi idemo na Maltu i gotova prica! Ima ona njegova Jovanka svojih Licana na pretek, pa nek' ona posalje u Amerike, nekog svoga! Ko ih jebe, nek' se oni muce!"
"Da znas, bogami i da hocu!" rece Stari energicno.
"A sta mislis 'oce li nam ostaviti zlatnog Dzagija?"
"Dzagija, mora, nema li nama Dzagija, nema ni njemu Mercedesa 770K, a skoro nov!"
"Dobro kazes, jest' Merdzo skoro nov ... al' Dzagi je ... zlatan! A ima i vise strujnih prekidaca!" nasmija se Majka.
"Nego, donese li ti drugu pivu, iz spajiza ... sto obeca!? One se same razletile!"
Ujak Jovan je trazio gitaru! Mi nismo imali, ali imao Merso! Tako se trpezarija jos vise ispuni ljudima!
"Zasto me varas draga kad si idol moj?"... zapjeva!
Pred vece Ingrid
dovede Arona! A ovaj bio sam u njenom stanu cijeli dan ... pa nekako zagladnio.
Kako se bacio na klopu, nije prestajao sa jelom cijeli sat!
"Jebote, da si tako jeo i u onoj tvojoj Malti, sigurno bi naras'o koji cantimetar vise!" rece mu Majka.
Onda se okrenu i
rece Starom: "Ajd povedi dole u dvoriste ovu Raju iz kuce, imamo Ingrid i
ja da sa nasim zmijancima jos po koju rijec razmijenimo."
"Idemo ljudi dole kod vatre da sjednemo sa Micunovim gostima! Harambasa, ti si domacin!" rece Stari.
"I nemojte se
opet nacugati ... k'o sinoc!" dovikuje zabrinuto Majka."A ti Stamena,
narocito pazi da ne otreses na glavu, nedje, zbog onolikog likera sto si
pocugala!"
"Ne brini,
Zoro ... znam ja svoju mjeru!" frflja Stamena.
"Ona je moja
briga veceras, Zoro!" dobacuje Harambasa a sav ustrept'o!
"Eto, vidis i
sama ... nema sta da brines!" cereka se i leluja Stamena.
"Ajd i ti Arone!" kaze Majka Aronu a on samo bleha ... i nista.
"Nemoj njega,
vidis da te ne razumije! Neka ostane sa nama, dole je po malo izgubljen!"
rece Ingrid. Te jos dodade na onom svom jeziku da Aron sjedne do nje a ovaj se
nesto k'o ljutnu.
"Kaze da hoce
dole kod Jovana!" rece Ingrid i odmahnu rukom. "Ma pusti, sinoc smo
nesto razgovarali i prisjetili se nase mladosti. Kaze mi da sam mu jos uvijek draga
ali da je on malo promijenio orijentaciju tamo u Americi. Sta god si naumila sa
nama ... propadose ti planovi! A i sa Jovanom sam sinoc raspravila! Covjek nema
pojma o tvojim ludim planovima!"
"Ne kontam Ingrid!? Nisam ja imala nikakvih planova sa vama osim da vas spojim zajedno i da budete ponovo porodica Ti i Aron, a za ovo tvoje vjencanje ste me navukli ti i ona kurvaja Hadzihafizbegovicka! Jovana sam ti predlozila, samo da te sacuvam za Arona jer je sve vec bilo u postupku pa sam se bojala da te ona albanska mafija sa Hanista ne odvuce dje ne treba! Znas ti dobro, sta ja mislim! A kako je Aron promijenio orijentaciju? Mislis nije vise ginekolog k'o i ti?" cudi se Majka.
"Ma jest' ginekolog nego seksualno promijenio orijentaciju a jos kaze i da je uvijek naginj'o ka tome!" objasnjava Ingrid.
"Ehh, sad da
me jebes ... ako te ista razumijem!?"
"Pa derpe, brate Zoro ... kako ne kontas?" nervira se Ingrid.
"Mislis, bio na "tom" usavrsavanju u Americi? Kako ti to odma' nisi prim'jetila?" zinula Majka.
"Ma bio mi je malo cudan ... stalno htio s guza!"
"Sacekaj samo trenutak da dole ljudima nesto kazem!" i izjuri na nas balkon pa onda iz sveg glasa povika: "Jovane, idi sjedi kraj Stamene ... bjezi od tog malog Arona! Odma'!" i vrati se znatno mirnija u trpezariju.
"I sta jos
ima da mi saopstis u vezi tvog laznog vjencanja!? Prvo si me raskucila, kupila
ko biva mog Hima i Labud masinu za ves samo da bi ja imala da platim za tvoje
burme! A onda i ona kuja odlucila da se i ona udaje te ti meni otkupi i Naftaru
sa staklenim prozorom i moj elekricni Sparhet, za njeme burme! A njena i
Micunova
"Zezale smo se malo s tobom ... da vidimo dokle ces ici sa svojim ludim idejama! Eto! Sto se tice tvoje bijele tehnike sve ti vracamo!"
"Ali ja nemam lovu da vam to platim!" rece zapanjeno Majka.
"Pa stas' nama placati, mi smo ti dale nasu lovu za nase burme s tim da ja ocito ovu drugu ne trebam ... pa bih evo tebi da je poklonim!" smije se Ingrid ustima punim bijelih zuba!
"Jelde pa da
ja ... postena zena postanem vjerenica pederka, to si mislila!?"
"Nisam, nisam to pomislila! Pomislila sam da ti nesto dam za vjecnu uspomenu, da me se ponekad sjetis! Ma ne samo mene, nego i Mirjam!"
"Neka, bolje
nemoj! Sacuvaj ti tu burmu ako naleti neki dzuvegija!"
"Ne treba mi ... zelim da je ti imas! Vidis kako se tvoja istanjila, isprala od rifljanja vesa ili sta li?! Sjecam se kako ti je bilo neugodno u Na-Mi kad smo birale nase burme i kako si sakrivala svoje ruke! Hadzihafizbegovicka se ljutila na mene da smo mozda malo pretjerale! Al' kako si se onda izgalamila na nas u Parku i otela nam nase burme ... pomislile smo, neka ... mozda joj to i treba! Ma, Zoro draga, ali ko bi ikad pomislio da ces naci moga Arona igdje na Svijetu i jos ga dovesti u Banjaluku?" jos sretnije rece Ingrid.
"Ali, ako je
derpe ... onda sam sve zajebala!?" mrsti se Majka.
"Nisi, gledaj to sa ljepse strane ... Mirjam je dobila Oca, Otac kcerku ... ja shvatila da mi nista ne znaci, i dobila ponovo slobodu a bogami bit ce tu i neka ... alimentacija! Ha, ha ha! Nego, ode ja dole, do tvog Brata Jovana, bas mi se svidja kako svira i pjeva ... i da sutnem onu Stamenu pravo u guzicu!" te tako, izleti Ingrid iz kuce.
"Treba li sta, draga Jovana?"
"Oce oni da idu poradi sebe, al' kazu da nece kucu da ti unerede!"
"Uuu, dobro,
dobro, ne bi ni ja volila da mi se unerede po sred trpezarije! Vidi mi
linoleuma, skoro nov!"
Zatim im objasni sta se sve radi u klozetu i kako, ko onomad Jovani, s tim da nije pominjala onaj dio o citanju novina sa eksera, jer je nekako izgledalo da im je za pocetak to puno slova!
E, i kad se to zavrsilo, Majka im ponovo isprica cijelu pricu o Hadzihafizbegovicki. Trazila je i opravdanje za njenu nesrecu, navodeci da bi samo "postena" zena tako postupila. I jos dodala: "Ja u svom zivotu nikad nisam ni cula ni vidila da neko toliko postuje svoje Roditelje kao Ona, da i svoj mladi zivot upropast kako te iste Roditelje ne bi razocarala! Zar je bilo za vjerovati da se jedna slabasna petnaestogodisnja djevojcica izbori sa svim onim ... vukovima sto su je okruzivali!?"
Poslije duze sutnje progovori stari Kocic: "Kakvim vukovima!? Mi to njesmo znali, mislim, za te vukove ... i da su oni pojeli ovce!"
"Bogami ... vukovi! Pa ti sad vidi!" vrti Majka zabrinuto glavom a dokopala se one svoje kuhinjske krpe pa mlati po stolu, k'o biva nesto brise! K'o inace, kad nesto ... laze!
"I kakva je to djevojka zamislite, ovaj, sada vec zena ... cuvala se cijeli zivot za jednog covjeka, a prekosutra se udaje za oficira Jugoslavenske Armije, Junaka, nagradjivanog i odlikovanog za hrabrost, zarobio sam albansku Mafiju na banjaluckom polju! Sam prebacio Tamic svercovane robe u Kasarnu! Odgur'o ga tenkom u Grnizon Kozara i prije nego je Murija dosla na beciklima ... obezbijedio dio robe, i u vlastitom aranzmanu ... a sve zato da nista ne ...propa'ne, ili dodje neprijatelju u ruke!" zavrsi svoju pricu Majka, a sve skilji na jedno oko ... provjerava koliko joj se vjeruje!?
Starci Kocici, obadvoje, polegli i pokisli ko zito kad ga grad ... odvali! Raspali se na sve strane, pa ni jedni sigurnu naci da se malo presaberu!
"Ja sam je
vidjala, Majo i
"Dje deblja
od mene, jadna ne bila Jovana!?"
"Deblja, Majo oko guzica ... ostalo sve isto!"
"Me ne
govorim o tome Jovana, pitam se onako ... dje deblja, kao dje to ...ima!"
kroz zube procijedi stara Kocicka.
"Dje, ista k'o ja i ista k'o i ti, drago dijete i dje to deblja!?" krsti se stara Kocicka!
"Pa isto ko i kod tebe ... deblja oko guzica!"
"Licite, sve
tri licite , k'o jaje jajetu! K'o da vas je jedna Mater rodila! Nego ljudi,
donesoste li vi papire i rodni list sa Manjace?" prekinu pricu Majka.
"Iz njedara, stara Kocicka izvadi tri papira! Ovo je sve sto mi imademo! Jedan je papar njegov, jedan papar moj a jedan papar, njen ... ali nejmamo rodni list ... samo krstenicu!"
Majka zgrabi
krstenicu! "Ovo je malo zguzvano!" Preleti je pogledom! Procita ime
Jovana Kocic!
"Ne valja nam ova, to je Jovanina krstenica! Dje Hadzihafizbegovickina krstenica!?" trese se Majka , k'o u nekom trensu! "Ne valja ova!" ponovi!
"Nejmamo mi
za tu, kako ti rece Fizbladzegovicku ... ima samo Jovanina!"
Majka ponovo baci pogled na krstenicu, pogleda datum i pecat Velike Carevine, pa se u to ime i prekrsti! Za svaki slucaj se osvrnu, da je neki supak ne vidi pa odleti u Komitet!
Onda se mirnije ... propisno prekrsti! Onako s tri prsta i ponovo poluglasno , slovo po slovo ... procita ime na Krstenici ... Jovana Kocic!
"Kako opet i ona, Jovana Kocic!" Izgovori naglas!.
"Ja molim! Jesam!", rece Jovana.
"Ne govorim tebi drago dijete! Vise Mami i Tati!" rece dekoncentrisano Majka piljeci u Krstenicu.
A oni sageli glave i cute, ne romore!
"Pa da,
kontam sad ... bilo vam jeftinije zadrzati ime prve izgubljene kcerke, nego
drugu voditi na krstenje i ostalo! Uf, ideja vam je super ... jedino ne valja
sto na krstenicama uvijek pise i datum! Malo bi ko ovoj Jovani dao cetrdeset
godina! Jelde!?
Eh sto ti je
seljak covjek ... sve bi dao da prodje jeftinije!
Krstenica je vjerodostojna, odgovarat ce Hadzihafizbegovicki, ovaj vasoj starijoj Jovani, ljudi bit ce to upis zivi, kad je zovnem po imenu, jos veci upis kad se obavijestimo da smo svi "braca Srbi" i da nam je Petar Kocic najbliza familija! Steta sto od Pere niste barem nesto povukli ... ne da pisete knjige, "Jauci sa Zmijanja" i tako, ali da ste neka slova savladali ... bas bi bilo, ono ... super!
Ljudi, dodje mi da vas poljubim, ispunili ste mi dan, al' ne bih da budem pogresno shvacena! Razumjela sam vas, znaci, medju ljudima ... uglavnom ... nema ljubljena! Kontam, kontam! Odma' sam razumjela! Jebo, ljubljenje!"
"Jeste li
gladi ili zedni? Jovana ima u kuci svasta, plecka na stolu, u spajizu svega, a i
piva sa betona! Samo morate prvo o'cepiti flasu, ima gore ... onaj cep! A tebi
cemo mala, smisliti neko drugo ime kasnije! Moze, kao naprimjer ...
Ivana!?"
"Ne more, ja sam za vjeke vjekova Jovana a nek' se ona druga zove Dzurbegovicka, ili kako je zovete, ako hoce!" rece bijesno Jovana.
"Dobro, dobro, ne sekiraj se! Raspalite ljudi moji! Prijatno!
Ali se ne pokazujte, Narodu!
Vi ste moj vjencani poklon, mojoj Jaranici! Jovani Prvoj, Kocic! Zena preko nici postade ko neka Kraljica, Jovana Prva! Ha, ha ha ha!
Ja bi sad odletila
dole medju Raju! Moram, povratili ste me u zivot!
Eno mi mog Brata Jovana, onaj sa gitarom, a jos se sa njim nisam posteno ni sastala! A ni da ga zagrlim kako treba, kamo li ... poljubim!
Sala, sala ... mala! Sta serem i ja ... kakvo ljubljenje, nema to medju odraslim ljudima!
Fuj!"
