Bliži se utakmica života. "Bliži se dan "D" kad će mo im "hebati mater" po svim pitanjima. Mamu im njihovu, zapamtiće oni nas za sva vremena", rečenice su koje mnogi "navijači" iz hrvatske i srpske reprezentacije danima ponavljaju.
Mora li baš tako!?
Odgovornim ljudima u oba tabora pitanje je to koje se nameće samo po sebi; al' šta ćeš, kad su na Balkanu i u društvu više na cjeni oni munjeni; oni što mrze; oni što mrze iz sve snage iz sveg srca.
"Nije to ništa neobično kad se zna koliko su nam zla napravili; stiže opravdanje, naravno; neimenovanog navijača iz Hrvatske. "Još oće i ćirilicu; dobiće moj pimpek."
"Već dvadeset godina čekamo taj trenutak i sa radošću očekujemo tu utakmicu; imamo mi još neke neraščišćene stvari sa Torcidom u Splitu", reče jedan, opet neimenovani navijač Delija; jer eto; kao dolaze i "Delije" i "Grobari" i kao niko ih u tome neće moći spriječiti, a novinari k'o novinari; neki loši, neki jako loši, pišu i dugo vremena podgrijavaju atmosferu . Rekao Štimac ovo, rekao Miha ono: "Svi koji budu navijali za Srbiju moraju izaći van stadiona"; naslov je koji je izlistan u nekim srpskim medijima, a zna se dobro da su kao mjere sigurnosti te detalje dogovarali FSS i NSH. Nije demokratski, al' heb'ga; bolje nego makljaža u Maksimiru u kojoj bi mogle i glave biti porazbijane.
Bojim se ove utakmice više nego svih dosadašnjih, jer su i politicari, "oćemo nećemo sa njima", zagrijali javnost do tačke usijanja. Nije Hrvatskoj i HNS svejedno kako će se ponašati hrvaski navijači u Maksimiru, jer FIFA jedva čeka da napuni svoju kasu i još gore; FIFA prijeti.
Nadam se da izmedju Hrvatske i Srbije poslije utakmice neće biti rata. Ma kakav rat; nismo mi tak'i.
Mogu li 22. marta Srbi i Hrvati ovako? Nemreju; garant.
No comments:
Post a Comment