Thursday, August 05, 2021

Glas razuma Patrijarha Porfirija!

Konacno glas razuma! Konacno - glas koji budi nadu!

Ratovi na Balkanu devedesetih su bili podrzani, potpomognuti i ideoloski pripremljeni u svim bogomoljama, i pravoslavnim, i katolickim i islamskim. Naravno, prednjacili su tu oruzano najjaci i najnezadovoljniji - pravoslavni svestenici. Oni, ali i drugi, su osjetili svoj trenutak da spovedu osvetu za ubistva i pokolje u Drugom svjetskom ratu. Osvetu - koju ni jedna vjera ne zagovara, vec je osudjuje! Ali, popovi i hodze imaju svoja tumacenja Biblije i Kurana, prilagodjena njihovim licnim ciljevima.

Konacno, da je poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao jasnu poruku mira. Jeste i patrijarh Pavle pozivao na mir i razum, ali su za negove vlasti u SPC mnogi pravoslavni svestenici pozivali i slavili  osvetu, osvestavali tenkove i zlocince, a on to nije jasno osudio niti sprijecio.



Posto sam duboko ubijedjen da je crkva (bilo kog predznaka) bila oslonac nacionalistima i njihovim pohodima na rusenju Jugoslavije i dotadasnjeg zivota u njoj, uvjeren sam da te iste crkve, mogu doprinijeti pomirenju. Jer narod, k'o narod - je samo stado koje slusa!

Neke od poruka Patrijarha Porfirija sa Centralne manifestacije povodom sjećanja na stradale i prognane Srbe u vojnoj akciji "Oluja" 1995. godine, održane u zemunskom naselju Busije:

"Ne smijemo zaboraviti, ali moramo oprostiti"

"Bog ne broji čijih je žrtava više, čijih je manje. Pred Bogom sve žrtve su iste, zvali se oni Jovan, Jozo ili Jusuf."

"Pamtimo stradale bližnje, ali ne zlopamtimo, osveta i mržnja umanjuju onoga koji su opsjednuti njima. Moleći se danas za stradale, za naše bližnje, ne želimo da zloupotrebljavajući žrtve produbljujemo spiralu sukoba niti da vodimo ratove komemorativnim politikama sjećanja"

"Malo gdje mi je nebo bilo blisko kao tamo i upoznao sam čestite Srbe i mnogo dobrih Hrvata koji su, stoljećima upućeni jedni na druge, međusobno živjeli, obogaćivali se, ali imaju nesporazume i sukobe i sami su nalazili način da idu dalje. Siguran sam da mnogi među vama ipak dijele moje iskustvo."

"Znam da ste ovdje svili novo gnijezdo, ali da ste srcem i dušom u Dalmaciji i drugim krajevima, moleći se za svoje bližnje. Ne želimo voditi ratove komemorativnim politikama sjećanja, a još manje ući u matricu zapomaganja i trajno ući u stanje žrtve. Narativ žrtve ne može biti pokretač nadahnuća, prije je trajna muka i pakao."

Poruke koje su nakon njega uputili politicari ne vrijedi ni citirati. jer su skup bezvrijednih fraza za jednodnevnu upotrebu.

2 comments:

  1. Ne mogu da se nacudim vasim narativima, ma koja Popina ili Hodza iza toga stoji! Ljudi ... zlocin je, zlocin i mozda je sada vrijeme da prebrojimo, ko je koga vise klao ... i kakav je rezultat!? Da se prijavimo za slijedecu Olimpijadu?
    Ne moze, kazu... ista ste Kategorija!
    Sami ste sebe Klali ... govnari!

    ReplyDelete
  2. Ne mogu ni ja, dobri moj Toba, da razumijem ovaj tvoj komentar, jer ne vidim kome se obracas i cijim narativima se cudis. Mislim da je poruka koju sam ja htio poslati jasna. Ako nije - jeb..i ga, sto bi ti rekao.

    ReplyDelete