Stid

Stid je univerzalno ljudsko osjecanje kao sto su strah, tuga, ljutnja... Stid je, do odredjene granice, potreban. On pripada grupi osjecaja samokontrole kod covjeka. Normalno je da se normalan covjek ponekad postidi svojih reakcija,  odluka, poteza... i da se na osnovu toga mijenja. Tesko je kad se postidis tudjeg ponasanja, govora... jer tu najcesce ne mozes nista promijeniti. Ali bar odredis s kim ces se druziti slijedeci put.

Koliko puta ste se i sami osjetili nelagodno pa i postidjeno kad ste vidjeli kako se neko, vama blizak ili ne, ponasa u odredenim situacijama. 

Kad me neko u inostranstvu pita odakle sam, a to se desava prilicno cesto, osjecam stid jer moram reci da sam iz Bosne i Hercegovine. A vecinu tih stranaca Bosna i Hercegovina asocira na rat, prolijevanje krvi... Kako se ne osjecati nelagodno kad dolazite iz evropske zemlje koja asocira na najvece zlocine pocinjene u zadnjih sedamdeset godina?! Kako odgovoriti na pitanje koje slijedi: Sta se to desavalo u Bosni? 

Koliko god da tom krvavom ratu nisi doprinjeo niti u njemu ucestvovao, osjecas stid zbog tragedije koja se desila i koja se, u nekom novom obliku, produzava do danasnjih dana. Stid, jer htio ti to ili ne, pripadas podneblju obiljezenom krvavom tragedijom, korupcijom, kriminalom koji traju.

Ni kriv - ni duzan, osjecas krivicu. A oni koji su uzrokovali razloge za tvoj stid, oni koji bi se, da su normalna ljudska bica, trebali stidjeti svojih rijeci, dijela, postupaka, oni taj stid ne osjecaju!?

Kako to objasniti?  Nije li vaspitanje, i ono u porodici i ono u skoli, pomoglo da neki ljudi nemaju taj, toliko potreban, stid?! Nismo li precesto lusali i ucili da kod mladih, kod djece ni zbog kojeg razloga ne treba izaazivati stid i da ih treba pustiti da im se psiha razvija  slobodno, neopterecena stidom! Sjecate li se tih predavanja?

Ne zalazem se ja ni za ono sto bi bilo suprotno od ovoga! 

Ali, nismo li u nasem bivsem sistemu skolovanja i vaspitanja negdje pretjerali? Nije li dio uzroka koji su nas doveli ovdje gdje smo i gdje cemo jos dugo biti, i u sistemu vaspitanja i pretjerivanju kroz koje su prolazile generacije?