Već godinama govorim da je vrijeme je da se podje drugim putem u budućnost i da taj put treba tražiti u Bosni, a ne izvan nje. Možda je to dug put ali drugog puta, jednostavno, nema.
Stalno vraćanje nacionalizmu je okretanje glave od problema. Pogled unazad je traženje odgovora u prošlosti na pitanja budućnosti. Uljepšana zaboravom i čežnjom prošlost uvijek izgleda ljepša, a najljepša je ona koje nije ni bilo ali čak ni u takvoj prošlosti nema odgovora na pitanje zašto mladi ljudi odlaze iz zemlje, zašto je Bosna na prvom ili drugom mjestu po korupciji u Evropi, zašto nepotizam guši sistem pa su izvršna, zakonodavna i sudska vlast samo formalno odvojene, a stvarno se nalaze u rukama od naroda odvojene klike... i da ne nabrajam dalje. Odgovore na ta pitanja treba tražiti u novoj politici koja će se okrenuti svakom konkretnom čovjeku, a ne bezličnoj masi, srpskoj, bošnjackoj, hrvatskoj, svejedno. Ljudi koji ne izlaze na izbore čine to zato što ne vjeruju onima koji su se kandidovali. Kako da im vjeruju? Kad je SNSD napokon skinuo SDS s vlasti postao je, ubrzo, gori od prethodnika iako se teško moglo vjerovati da je gore moguće. Kad je srušen Milošević stubove na kojima je počivala njegova vlast preuzeo je Koštunica. Kako tada, tako i danas, vlast u Srbiji počiva na istim pilarima. Ako državna preduzeća hrane one na vlasti, a gubitak tih preduzeća pokrivaju iz budžeta oni koji njime upravljaju onda je jasno da takvu praksu treba mijenjati kao preduslov promjenama u sistemu. Da li je to iko ikad uradio?
Ove sam izbore u Bosni bojkotovao, a i sve sljedeće ću dok se ne pojavi politička opcija koja će me uvjeriti da su joj ciljevi rješavanje problema svakog konkretnog bosanskog čovjeka.
No comments:
Post a Comment