VJEKO: NINA/ NINO TE...

...da pojasnim. U Toowoombi je frka trajala oko dva sata. Na 700 metara nadmorske visine, bez rijeke, potoka nije moguca klasicna poplava. Kroz grad prolaze, (naglasavam prolaze, a ne proticu) dva kanala, bez neba suha kao barut. Ali kad se otvori nebo, sa onim svojim abnormalnim ( iza ovoga abnormalnim, stojim i moralno i matrijalno) vodopadima, pa kad to potraje satima, e onda...Jer Toowoomba je figurativno zdjela, pa kad se sa svih njenih strana podje slijevati vodopad, sa krovova u dvorista, pa na ulicice. Pa se tih hiljade mali potocica, planinski brzih, dohvate sistema spojenoh sudova, pa geometrijskom progresijom i silnim Njutnovim zakonima ojacaju pa se na kraju sruce na prostor velicine Nove Varosi nastane ono sto ste vidjeli na fotkama. Sreca u nesreci je bila da je tada kisa stala i voda je u roku pola sata napustila grad. Ostala je steta i nazalost zrtve. Trenutno je grad uobicajeno mokar.

Za razliku od Toowoombe koja je iznenadjena, sa Brisbanom je situacija drukcija. On je imao vremena ( >48 sati) da se pripremi i izbjegne ljudske zrtve. Nije uspio. Od trenutnih 15 potvrdjeno izgubljenih zivota, jedan je u Brizbejnu. Oko 70 osoba se vode kao nepoznate sudbine. Stete po cijelom Queenslandu su velike. Poplave su pocele prije mjesec dana a mogu da potraju na osnovu vremenskih prognoza sve do aprila.

U agencijskim vijestima se pominje visina vodenog talasa; da vas to ne buni misli se na porast vodostaja a ne na pravi talas.

Nego da se vratim na ozbiljusu.

Za sve je kriva Nina (La Nina). Ovo je njena kisna sezona. Nino (El Nino) vedri dekadu a onda jednu sezonu oblaci Nina i napravi pizdariju.
Catarina, Isabel, Thelma, Donna, Camille, Betsy, Katrina.
Elem, kad je ova zadnja bila aktuelna zateknem ja malo drustvance kako gleda jutarnje vijesti sa doticnom (Katrinom) kao glavnom.
Australac Majkl, mati mu u posjeti, i jedan moj drugar.
I kao dobro jutro izgovorih "Zasto svi hurikani nose zenska imena?"
Moj drugar, izbjeglica friska iz braka odgovori, k'o da ga nisam trebao ni pitat' "Zato sto samo zena moze da izazove takva razaranja"
Majklova mati i sama izbjeglica ( ne znam koliko puta) mu zavrati "Bad luck/ losa sreca"
Na to ce on "Yes, bad luck, moj, tvoga sina i taman da i mene spomene uprati mi osmjeh, paljenja na guranje."
Al' stvarno "Zasto sve nepogode nose zenska imena?"

Drugi Nacin - Lile su kise


PS. Ogi, prepoznao sam te. Pozdravi tetku i tjeraj je kuci. Nedostaje podpresjedniku

BOCO: REBUS (5)

BRODVEJ: TRGOVAC IZ VENECIJE

Trgovac iz Venecije je klasicna Sekspirova tragicna komedija. Vjekovima je izazivala kontraverzne diskusije. Bila obozavana ali i zabranjivana. Tumacena kao antisemitska ili semitska zavisno od toga kako je shvacena poruka o glavnom liku Shiloku, Zidovu ciji posao je da uz proviziju posudjuje novac. Danas bi ga zvali bankarom. Radnja se odvija u 14. stoljecu u Veneciji, na vrhuncu njene moci. Sekspirov genije i jeste u tome da ne da jasan , niti konacan sud. Skrti i prepredeni „bankar“ okruzen hriscanskim antisemitizmom, sveti se tako sto novac posudjuje uz uslove koji su ponekada daleko od financijskih. Onako kako mu u momentu padne na pamet. Umjesto procenta, kamate, on u ovoj drami, odabire da, ukoliko mu se novac ne vrati na vrijeme, da se na primjer nesrecniku kome treba njegov novac, odsijece dio tijela tezine pola kilograma. Drama se zaplete uz iznanadne obrte svojstvene Sekspiru, da bi na kraju zidov Shilok bio prisiljen da  predje na hriscanstvo i bude krsten.

Ulogu Shiloka tumaci Al Pacino. Bilo bi pretenciozno od mene da bilo sta govorim o njegovoj glumi. Detalj koji sam zapazio je da u ulogu ulazio lagano, postepeno, kao da svjesno dozvoljava ostalom dijelu odlicne glumacke ekipe da se predstavi u najboljem svijetlu i da pokaze svoj osebujan glumacki talenat. A on, siguran u sebe, polagano i postepeno osvaja scenu i publiku. Na kraju, Al Pacino i njegov lik Shilok, su u svom porazu, vladali i scenom i Venecijom, i svakim posjetiocem, i Brodvejem i Njujorkom... Tako sam ja to bar dozivio. I ono sto sigurno znam je da cu ovu predstavu pamtiti do kraja zivota. (Nadam se jos dugo.)

Svi koji su citali prevode Sekspira znaju kako je on, i preveden tezak za razumjeti.
Pokusao sam par puta gledati Seksiprove drame na TV, bilo na nasem ili na engleskom jeziku, i rezultat je uvijek bio isti. Odustajao sam prije kraja. Bolje reci prije poluvremena. Kako onda pratiti Seksiprovu dramu? Procitati sinopsis unaprijed, nauciti imena likova, citati govor tijela, pokreta. Cak mi se cini da je ova drama „osavremenjena“ time sto je bar djelimicno prevedena na danasnji engleski. Podatak o tome nisam nasao, ali mi se tako cini, jer sam uspio razumjeti i sa zanimanjem pratiti dramu do poslednje scene.

Ono sto je meni posebno zapelo za oko je scenografija. Jednostavna i funcionalna. Karakterise je visoka kruzna zeljezna ograda, nekoliko stolova i stolica. Polozaj ograde, stolova i stolica mijenjaju se efektno i neprimjetno se prelazi iz jedne scene u dugu.

I ova drama me potakla da razmisljam o odnosu TV – pozoriste. Mislim, da svaka pozorisna predstava snimljena i emitovana na TV, izgubi svoju draz i ljepotu. Ili bar vecinu njih. Pozoriste se moze dozivjeti samo u pozoristu i mislim da tu nema izuzetaka. Da se posluzim analogijom kako bih lakse objasnio sta mislim. Drame u pozoristu su umjetnost. Te iste drame na TV su estrada. Ovim ne zelim omalovaziti estradu u bilo kom obliku. Svi mi volimo i nju, ali razlika postoji.

Da dodam i malo finansija bez kojih Amerika ne moze. Za postavljanje Trgovca iz Venecije potroseno je 3,5 miliona dolara. U prvih 10 nedjelja ulozeno je vraceno a do sada, predstava je donijela 12 miliona dolara profita. Ocekuje se da ce se ova cifra popeti na blizu 20 miliona  do kraja februara, kada Al Pacino odlazi na nove projekte i predstava na Brodveju se gasi.

(Slike koje sam zakacio su sa interneta jer naravno nema snimanja u pozoristu i ja to postujem. Primijetio sam poneke koji su krisom snimali.
Ovaj osvrt sam pisao postujuci pravila srpskog pravopisa da se imena pisu fonetski a ne etimoloski,  kako je definisano hrvatskim pravopisom. Ustvari, meni je najlakse kad to dvoje izmijesam i kad ne pazim ni na fonetiku, niti etimologiju.)

VJEKO: LA NINA

"Problemi sa vodom. Oko 10% posto vode u jezeru, 5-ti stepen (zadnji) redukcije vec 2, 3 godine. Pred svakom bozjom kucom, tabla sa molbom za kisu. A ja kad krene, rondam kud bas sad, ne sto je moj bog drukciji od ostalih, nego sto to nije kisa. Vodopad. Poslije trena te kise, nisi pokisao, ti si mokar da mokriji ne mozes biti. Ovdasnja kisa huci kad pada, a rijetko pada. Danima se nebo crni, oblaci se svadjaju, tuku, psuju, a onda odu negdje drugdje da placu. A mozda ih i ja otjeram. Sit sam tuge."

Napisah ovo prije dvije godine, a danas i dalje problemi sa vodom. Malo drukciji.

Ovo na fotkama nije prava poplava jer ona nastane kada se poslije obilnih kisa ili otopljenja snjega izlije rijeka/potok. Kod mene se izlije nebo. Ovo se zove flash flood/ bujica jer se nebo otvorilo i zalilo moj gradic sa par vodopada koje slivnici ne mogu da tako brzo progutaju (razumljivo, nije vino) pa stradaju oni u udolinama valovite Toowoombe. Brzo dodje, pa i ode na one ispod. Vec na cetrdesetak kilometara ispod Toowoombe pocinju poplavljena podrucja. Moj gradic je na srecu povisoko inace vam ja ne bih ovo odavde pisao. Na njega je u decembru palo tri, cetri, pa i pet puta vise kise nego na okolna poplavljena podrucja.

A prije cetri godine imali smo referendum o fabrici za preradu otpadnih voda (kanalizacije) koje su nam politicari ponudili kao rijesenje vodoproblema. Da pijemo ono sto smo... Kazu, ali samo u omjeru 25% naprema 75% u korist normalnije vode. Htjeli politicari da naprave opitni centar pa da kroz seminare, univerzitet uzmu svoj dio. Al' referendum za njih propao. E onda su nakon godina natezanja da proture svoje interese jednostavno pruzili cjevovod do bogatijih podrucja sa vodom. Voda nam je stigla prije godinu dana kada su nase rezerve spale na oko 7% posto mulja.

I onda su se umjesali oni 'kao' odozgo sa pocetka ove price. U Toowoombi ima toliko bozjih kuca (bice poseban prilog) da dok svi oni zaliju svoje podanike...Meterolozi kazu da ce to da potraje sve do aprila. Na srecu moj bog nije tamo gore sa ostalima. Inace bi pravo naje.... Predraze vodis li ti racuna kako ja pisem?

Inace agencije prenose da je dvadesetak mjesta zarobljeno vodom koja pokriva podrucje velicine Njemacke i Francuske zajedno. Neka mjesta su potpuno iseljena. Ostala je samo policija. Matrijalne stete su ogromne a zabiljezene su nazalost i prve ljudske zrtve. Pokrenuo se i zivotinjski svijet. Mocvare i uzgajalista se vodom povezali sa okolinom pa su krokodili i zmije u pokretu. U poplavljena podrucja stizu vece kolicine zmijskog protivotrova jer od deset najotrovnijih svjetskih zmija, osam je nasih. A dvoje farmera nasli spas pred vodom na uzvisini imanja na prostoru velicine fudbalskog igralista zajedno sa hiljadu zmija. Tako pise, iako ne vjerujem da su ih brojali. Desetak rudnika je zatvoreno, stradala je infrastruktura a u prodavnicama police sa vocem, povrcem i mesom su najcesce poluprazne. To me je jako zabrinulo, da ne ofalim na tezini. Ali neprimjetno, dakle bez psihickih posljedica. Nemam vagu u kuci iz iskljucivo religioznih razloga. Ne mogu ja ozbiljan dogurat' prilog do kraja, pa to ti je...

Samo sto nije kraj, priloga.
Sinoc dok sam ovo pisao nisam planirao nastaviti. Nisam ja ali ko mene pita. Danas se otvorilo nebo nad Toowoombom. U jednom momentu moje dvoriste je bilo 20 centimetara pod vodom. Iako se nalazi na dobrom mjesto tu kolicinu vode nije moglo tako brzo da proslijedi dalje. Po prestanku kise za par minuta se ispraznilo a onda niz ulice ka nizim terenima se voda sabirala i pretvarala u bujice koje su nazalost sem ostacenih cesta, poplavljenih kuca i poslovnih prostora uzele i cetri zivota. Trenutana informacija (dok ovo pisem) jer je broj nestalih i nepristupacnih je daleko veci.

Sta da vam pisem. Pogledajte fotografije na slijedecem link-u

http://www.thechronicle.com.au/photos/galleries/toowoomba-flooding-101/#next

Jer moje fotke, nastale pola sata poslije kise su nacinjene u manje postradalom podrucju grada.

Da vam na kraju pojasnim kakva je to kisa. U Toowoombi ima par kanalica najcesce bez vode i pokoje jezerce kao ukras parku. Sve ovo sto na slikama vidite je kisa. Vodeni talas koji se formirao zapljusnuo je u trenu uzi centar grada. Kako dosao tako i otisao. U roku sata-dva sva voda je konfiguracijom terena napustila Toowoombu i srucila na one u podnozju tako da je u Gatton-u jednom mjestascetu nivo rijeke u roku par sati porastao za 9 metara. A kisa i dalje pada.

Forward "Zahvaljujem!"

Jedna moja drugarica me redovno na moj email snabdjeva odabranim salama  koje vrlo cesto uvrstim pod SALE. Evo, poslala je nedavno i ovaj slatki forward uz kratki komentar:
"Ipak moram poslati dalje, jace je od mene... ha..ha "

Nadam se da ce se ova moja drugarica u ovoj godini javiti i na blog nekim svojim prilogom ili komentarom. To bi svakako obogatilo ovo nase druzenje. Vidjecemo.... Sve do tada, ona ce ostati moja anonimna drugarica.

**********************************************

Zahvaljujem svima koji su mi slali junk mailove!

Jer, zahvaljujuci vasoj dobroti :

1. Procitao sam svih 25 tona sabranih djela Dalaj Lame i skupio 4690
godina mira i blagostanja.

2. Nagomilao sam otprilike 3000 godina nesrece i umro dosad vec 67 puta
zbog raznoraznih pisama koje nisam prosljeđivao.

3. Sirota djevojcica Amy Bruce iz Kambođe dobila je moju godisnju
zaradu koju joj je isplatio Microsoft za svaki poslani mail.
Ona je naime bila
u bolnici 7000 puta u zadnjih nekoliko godina, a od 1995.
Ima uvijek 8 godina?

4. Saznao sam recept za vjecnu ljubav i srecu: dovoljno je
prosljedivati mailove na sve moguce adrese u roku 3 sekunde od
primitka, pritom se grebati lijevom rukom po ledima skakucuci funky
chicken oko Renault-a 4 suprotno od kazaljke na satu.

5. Jos uvijek cekam da mi nepoznati bogatas iz Boukistana prebaci
milijardu boukistanskih zlatnika i Nokiu pa i laptop koju
sam zaradio saljuci mail u Ericsson.

6. Spasio sam bar 2 endemske ugrozene vrste kratkorepih Bjeloruskih
vjeverica.

Jos jednom, HVALA SVIMA!

VAZNO: ako ovaj mail ne proslijedite u slijedeæih 20 sekundi na
barem 85 e-mail adresa, svemirski dinosaur ce doci i pojesti Vas i Vasu
obitelj skupa s malom Amy Bruce koja je u bolnici.

Opet!

MARIO: ZAGONETNI LOKALITET

Kad zima dodje

Kako se vi branite od zime? Ima li odbrane? Mozda i nema, ali mozda ima utjeha.
Ja napravim sliku u proljece, pa je zakopam u memoriju i kad dodje zima ja tu zimsku sliku topim onom proljetnom.


Ovako nase dvoriste izgleda danas, sada



Ovako to isto dvoriste izgleda u proljece. Evo ja ga i sada vidim ovako

************************************
A onda mi moja Ljilja C. posalje slijedece:
"ma sta se ti falis sa svojim snijegom??
pogledaj ovo !!
kad smo se vratili s juga ovo smo zatekli..."
Ljilja C. I Sladja zive u Londonu ( Onatrio),  gradu koji je 180 km udaljen od Toronta, koji ima i rijeku Temzu, i gradu u kome snijeg kad zapada on to uradi zaista posteno. I tako svake godine. Cesto ih pitam, gdje to oni zive. Na sjevernom polu? Slika koju Ljilja salje je od prije tri - cetiri nedjelje kada je London bio zatrpan snijegom a Toronto suh.

London (Ontario) u decembru 2010.

In memoriam: Sead Fetahagic

Pred sam kraj prosle godine umro je bosanski knjizevnik i publicista Sead Fetahagic. Vijest me je iznenadila i razalostila. Zbog svojih pogleda, duha i humora, zbog razuma i blagosti ali i ironije i satire na sve ono sto ga okruzuje Sead mi je postao blizak i sa radoscu sam citao njegove komentare u Nezavisnim i Slobodnoj Bosni. Mislio je drugacije i znao to lijepo iskazati. Na dnu, nakon vijesti o njegovoj smrti objavljene u Nezavisnim Novinama, procitajte i  njegov poslednji clanak objavljen u  istim novinama niti desetak dana prije njegove smrti. Ovaj clanak cak i ne spada  u najbolje koje je Sead napisao ali i on govori o tome kako je Sead na svoj, drugaciji nacin vidio politicku scenu u BiH.

********************************

SARAJEVO - Sead Fetahagić, književnik i novinar, umro je juče u Sarajevu u 75. godini, saopćili su iz P.E.N. centra BiH.
Sead Fetahagić rođen je 23. decembra 1935. godine u Žepču, studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i bio član P.E.N. centra BiH. Široj javnosti Sead Fetahagić je poznat kao pisac kratkih priča, kolumnista, romanopisac, dramski pisac, pozorišni kritičar i publicist.

Prvu knjigu proze "Četvrtak poslije petka" Fetahagić je objavio 1960. godine. Potom su uslijedile knjige proze "Go čovjek na krečnjaku" 1976. godine, "Drugo kraljevstvo smrti" 1989. godine, zatim romani "Poljubi pa ostavi" 1996. godine i "Jednog dana jedna žena negdje" 2003. godine.
Objavio je i knjigu kolumni "Iz pozadine" 2000. godine.
Sead Fetahagić objavio je i dvije drame, "Velika rapsodija" 1990. godine i "Tako je počelo" 1995. godine.
Dobitnik je i nagrada "Mladost" 1960. godine i "Fund for Free Expression Award U.S.A" 1993. godine.
U posljednje vrijeme objavljivao je kolumne u "Nezavisnim novinama" i "Slobodnoj Bosni".

Tu oko nas

Sead Fetahagić - 19.12.2010 17:43

Prošlo je dosta vremena od izbora, a naše pobjedničke stranke se još dogovaraju kako će između sebe podijeliti vlast.
Kada će se dogovoriti, potpuno je neizvjesno. Više je ambicija nego što je upravljačkih stolica, svako sebe vidi kako je uzjašio pobjedničkog konja. SDP, kao partija koja smatra da je najviše dobila glasova, ne odustaje da vidi svog predsjednika Zlatka Lagumdžiju na čelu Vijeća ministara BiH, jer su takve nezajažljive ambicije tog vođe. S druge strane Dragan Ćović na toj funkciji vidi sebe, jer je kao došao red da na to mjesto zasjedne pravi, autentični Hrvat. Još nije rečeno ko su krivi Hrvati i po čemu oni ne mogu predstavljati hrvatski narod?

Tako se ta trakavica o uspostavi većine na svim našim mnogobrojnim parlamentima nastavlja, a jedan dio naših naroda samo posmatra i komentariše ovu sprdačinu. Drugi dio se uopšte ne zanima šta se to među vladajućim strankama događa, nikako ih nije briga, jer oni imaju jedan problem koji teško rješavaju: kako preživjeti. Zna se među našim ljudima da ima gladnih, da je dosta ljudi bez posla, to se sve saznaje preko štampe i televizije, ali rijetko smo u doticaju s takvim ljudima. Možda smo čak i solidarni i samilosni, pa pomažemo tim ljudima izgubljenim u vremenu i prostoru.

Nedavno sam imao priliku bolje upoznati jednu takvu porodicu, kojoj je neizvjestan svaki idući dan. Treba naglasiti da je to gradska porodica s pedigreom, nisu to oni iz prigradskih predgrađa, koji su doselili odnekud, pa nemaju ni malo okućnice, gdje je zasađeno povrće i gdje trčkaraju kokoši. To je familija koja je oduvjek bila zavisna od plate, koja je u ovom slučaju izostala. Otac intelektualac ostao je bez posla, jer je njegova firma doživjela stečaj, prestala da radi, a novi posao glava obitelji nije uspjela naći pored mnogih pokušaja, jer niko ne želi zapošljavati čovjeka koji ima nekoliko godina pred penziju. Supruga radi u jednoj kulturnoj ustanovi, mada bi bolje bilo reći da samo povremeno radi, jer je više na bolovanju. Treba li napominjati da naše kulturne institucije životare, često svojim zaposlenim duguju po nekoliko plata. Živjeti od nikakve ženine plate je stvarno katastrofa, a posebno kada se zna da imaju kući sina studenta pravnog fakulteta. Takav život se čini nemogućim.

Ovo je tipičan primjer raspada jedne građanske porodice, za koje su podjednako krivi i nesnalažljivi roditelji, kao i društvo sa novim vrijednostima, u kojima se svakome nije lako snaći. Takva je nazočnost izvjesnog broja naših familija, pa još ako tu na vrata zakuca bolest, onda je tragedija potpuna, jer se često dešava da u takvim situacijama djeca postaju narkomani ili se odaju kriminalu. Jedina svijetla tačka u porodici koju sam ja upoznao jeste da je sin normalan i relativno dobar student, lijepo vaspitan. Ali dokle će ostati takav u ambijentu u kojem stasava?

Sigurno da dnevno srećemo dosta članova izgubljenih porodica, ali pošto im ništa ne piše na čelu, ne znamo s kakvim bolom idu ulicom. A mnoštvo je porodica tu oko nas koje su u teškoj materijalnoj situaciji, a da mi nehajno prolazimo pokraj njih. Ova tranzicija je učinila da se mnoge ćelije društva raspadaju pred našim očima, a mi to ne vidimo. Ima previše ponosnih porodica koje ne govore glasno o svojim problemima, koje svojim teškoćama ne žele da druge opterećuju.
Danas ima mnoštvo dobrotvornih organizacija, narodnih kuhinja i organizacija Crvenog krsta, kao i puno volontera koji pomažu unesrećenim. Sve je to dobro i neophodno, ali nikako nije put kojim treba da krene naše društvo da bi spasilo neke naše nesretnike. Mora biti sistemski pristup u toj socijalnoj skrbi. Ali toga nedostaje, jer vidimo da se naši političari bave svojim ustoličenjima, kako sebe i svoje opskrbiti za buduća neka pokoljenja, a biti odgovoran za tuđe živote najmanje im je važno.

Džabe je upozoravati naše stranačke ljude da bace pogled tu oko nas, jer oko njih nema tragičnih sudbina, oni su se zatvorili u jedan atar iz kog ne vide pravi život. Da li će u neku fotelju zasjesti Hrvat, Srbin ili Bošnjak, za naše političare je pravi problem, a tako su naučili i mnoge ljude oko sebe, a da li je neko gladan - to nije njihov problem!

Velika je ubleha što nam naši političari govore da se ugledamo na napredne zemlje, jer tamo se štrajkuje što se plate smanjuju za nekoliko procenata, a kod nas zato što radnici nikako ne dobijaju mjesečne prinadležnosti. Veliko je licemjerje što nam savjetuju da se ugledamo na bogate zemlje, a mi u džepu imamo samo nekoliko feninga. Zato su sve naše vlade nesposobne, jer nemaju strategije za bolje sutra, nego eventualno da se ugasi neki požar. Zato ovo nadmetanje koja će stranka imati veću vlast u budućim parlamentima samo je prazna priča, koja neće donijeti ništa dobro, posebno ubogima.

„Sto sakrivas? Svi placaju!“

Poslije prilicno duge voznje od centra New Yorka do aerodroma Newark izlijecemo iz kombija, uzimamo nase stvari, ulazimo u zurbi u aerodromsku zgradu, i ugledamo red ljudi kakav nikada u zivotu nismo vidjeli. Sjecate li se onih redova ispred benzinskih pumpi kad se gorivo punilo po par - nepar sistemu, pa onda pred rat kad su pocele nestasice? E, ti redovi su nista, koliki su bili na tom aerodromu i na ostalim americkim aerodromima zahvacenim snijezanom mecavom. Vjerovatno da su aerodromi bili zatvoreni dva dana, odmah nakon sto je mecava sa jakim vjetrom pocela, i da su ljudi samo dolazili i ostajali na aerodromima. To sto smo mi vidjeli bila je zmija od hiljade ljudi. Mi trazili kraj zmije i odustali. Do leta jos dva sata i ako budemo stali na kraj stici cemo na red vjerovatno za dva dana.

Na srecu naletismo na nekog sluzbenika koji nam objasni da, ako hocemo da predamo torbe i dobijemo brzo boarding passove, da treba da izidjemo van i javimo se nekom od sluzbenika u uniformama, slicnim ili istim onima koje nose nosaci na aerodromima. Mi izidjemo, i stvarno trojica ili cetvorica takvih sa sapkama i uniformama sredjuju nesto sa torbama. Pitamo jednog od njih, visokog xxxxx, sta treba da radimo da obavimo posao i idemo na avion. On kaze, treba da budete fini prema meni a ja cu biti fin prema vama. Mi se zgedasmo. Bojana ga pita sta mi to treba da radimo da bismo bili fini. Mi smo vec fini. On kaze, da budete fini prema meni nakon sto ja pokazem kako sam fin prema vama. Nama opet nista nije jasno. Ali on uze nase dvije torbe, povuce ih za sobom. Mi iza njega, k'o telad. Vodi nas pored te zmije od hiljade ljudi i dovode do jednog jednog od mjesta sa kompjuterom gdje se predaju torbe i izdaju boarding passovi. Mi spustili poglede da nam se ne susretnu sa hiljadama onih koji nas sada gledaju kako idemo preko reda, ali sa nama je covjek u uniformi. On cak i kuca u tastaturu, sa ove nase strane. Nije ni presao na drugu stranu. Uzima nase pasose. Mi u nevjerici, sta ce taj uraditi. On sluzben, ni ne gleda u nas. Mi se na brzinu dogovaramo, koliko fini da budemo, jer mi ni ne znamo sta cemo dobiti od njega. Da li cemo samo torbe predati pa opet stati u red za boarding passove, ili cemo dobiti sve.

Na brzinu odlucimo da je $20 dovoljno za njegovu uslugu, za koju ne znamo kolika je. Ja pripremim pare, stisnem u ruku da niko ne vidi i cekam xxxxx da mi se obrati. On vazno zavrsava sve , vraca nam nase pasose, torbe vec predane, i daje i boarding passove. Znaci sve!. Ja potajno, kao da mi je drogu prodao, da onih hiljade cekaca ne primijeti, podvrnem $20 i tutnem mu ih u ruku.

On podize i pogleda $20 dolara, nadmocno se i zadovoljno nasmija i rece: „ Ne trebas sakrivati. Svi to znaju i svi placaju!“ O boze, gdje smo mi to! U najdemokratskijoj i najpostenijoj zemlji na kugli zemaljskoj.

Mi pognemo glave zbog onih hiljada koji nas sa mrznjom gledaju, sretni sto cemo stici prije polijetanja aviona, jos uvijek ne vjerujuci da su passovi koji nam je ovaj xxxxx (hvala Vjeko!) dao ispravni. Odemo na kontrolu. Predamo ih. Jesu. Super! Uzgred, mi jos uvijek ne znamo da li je taj xxxxx i jos nekoliko njih, sluzbenik aerodroma ili nosac koji se snasao u guzvi. Sta je - da je, nama je za $20 pomogao da zaobidjemo svu tu zmiju i stignemo na nas let.  Nakon kontrole, odahnemo i odlucimo da sjednemo u jedan od restorana i pocastimo se mirom i dobrim ruckom. Zadovoljni sto cemo uskoro kuci i sto smo sretniji od hiljada koji nikako da podju prema svojim odredistima, nakon rucka onako usput, provjerimo jos jednom listu letenja i vidimo da je nas let preije koju minutu, na sat prije poletanja, OTKAZAN.

Sretan Bozic

Svim pravoslavnim vjernicima 

koji danas proslavljaju rodjenje Isusa Hrista

zelim Sretan Bozic!

"Mir Božiji - Hristos se rodi"