Mala igra za genijalce

Hajmo se malo poigrati.
Sta je rjesenje?

TRI PRIJATELJA SU IŠLI U MOTEL. RECEPCIONER JE REKAO, DA SOBA KOŠTA
30 EURA. SVAKI OD PRIJATELJA JE DAO 10 EUR I UŠLI SU U SOBU.
NEŠTO KASNIJE SE RECEPCIONER SJETI DA SOBA KOŠTA 25 EUR,
PA JE POSLAO POMOĆNIKA, DA VRATI TROJICI PRIJATELJA 5 EURA. POMOĆNIK
SE NIJE MOGAO SJETITI KAKO RAZDJELITI 5 EURA MEĐU TRI
ČOVJEKA, PA JE VRATIO SVAKOMU PO 1 EUR, A SEBI JE ZADRŽAO 2 EURA.
TO ZNAČI DA JE SVAKI OD TRI PRIJATELJA PLATIO ZA SOBU 9 EURA, ŠTO JE SKUPA
27 EURA. POMOĆNIK JE ZADRŽAO 2 EURA, ŠTO JE SKUPA 29 EURA.

A GDJE JE 1 EURO?

MASA: SUMA

Ovo je suma koju je jednom vatra napala. Kasnije su neki umjetnici iskoristili to sto je ostalo od drveca!
Lijepo je , jel' da!?
Pozdravi sve

voli te tvoja Masa

Proljece samo sto nije doslo u Kanadu

SPRING IS JUST AROUND THE CORNER in CANADA!!!
Kako je kod vas?




(Eng. spring  =   poljece, opruga, feder)
(Eng. just   =     upravo)
(Eng. around = iza...)
(Eng. corner  =  ugao)
(Eng. Canada  = moja hladna domovina)
*************************
(Eng. BiH = moja topla domovina)

DOKTORATI

VIJEST: "Dugo vremena najpopularniji njemački političar, koji još nema ni 40 godina, ministar odbrane Karl-Teodor cu Gutenberg je u utorak, poslije afere o plagijatu svog doktorata, podnio ostavku na funkciju ministra i na sve ostale političke funkcije koje je imao."

Nakon ove vijesti nabrajaju se sve titule je ovaj njemacki baron naslijedio od svojih predaka, da mu je lijepa supruga isto tako plave krvi - grofica, da je bio ozbiljan kandidat da na slijedecim izborima naslijedi danasnju kancelarku Njemacke...
Eto, pao baron, pao ministar jer je krao i lagao... Krao tudje misli i predstavljao ih svojima u svom doktoratu. Lagao da to nije tacno, sve dok nije dokazano da nije tacno. Lijepo! Ima nade za Njemacku!

Sta cemo mi sa nasim balkanskim doktorima i doktoratima!? Magistrima i magistratima!? Diplomcima i diplomama!?
Koliko hiljada kradja i kupovina! Koliko hiljada doktora koji to nisu niti ce ikada biti! Koliko?
Koliko stotina ministara koji su krali i dalje kradu sve; i titule i nagrade, i sva moguca materijalna i nmaterijalna dobra!
Da li ce se ikada ta balkanska zabokrecini zanjihati?
Da li ce ikada odrasti dovoljno obrazovani, pametni, posteni,  i u isto vrijeme i hrabri mladi ljudi koji nece skociti u zabokrecinu vec ce je stapom promijesati. Ne zbog mene i metuzleme kao sto sam ja. Zbog njih samih i njihove djece i djece njihove djece...
Da li ce...

NE ODSTUPAJ

Jos jedan od forwarda ali vrijedi procitati, ako nista drugo, bar cete se malo nasmijati. A smijeh je kao sto kazu....

***************************
Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu... zbog kalijuma.
Takođe i narandzu zbog vitamina C. I obavezno popiti jednu šoljicu zelenog čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) kao i za smanjenje masnoće u krvi...
Svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i posle je ispišati, što udvostručuje vreme koje smo do sada provodili u WC-u).
Svakoga dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije, za koje niko ne zna šta su tačno, ali ako se ne opskrbiš s barem milion i po tih bakterija, videćeš vraga.
Svakoga dana jedan aspirin za prevenciju infarkta i jedna čaša crnog vina, takođe protiv infarkta. I jednu čašu bijelog, za nervni sistem? I jednu čašu piva... ne mogu se setiti zbog cega? Ako ih popiješ odjednom, međutim, možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primetiti.
Svakoga dana treba jesti balastne materije. Puno, puno, gomilu balastnih materija.
Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboraviti žvakati svaki zalogaj 42 puta.Tako da ti samo za jelo treba 5 sati...
E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i posle jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana, poslije balastnih materija i tako sve dok imaš zube u ustima. S tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni i ispiranje vodicom za usta. Bilo bi dobro urediti kupatilo, možda staviti unutra CD player ili TV, jer s obzirom na vodu, balastne materije i zube, provest ćeš puno, puno vremena unutra.

Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21. Ostaje ti 3 sata, ako nije gužva u saobracaju. Prema statistikama, TV se gleda prosečno 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni nazad jer ako ne, pola sata postaje citav sat).

Treba negovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put?
Između ostalog, moraš ostati informisan, i čitati barem dvoje dnevnih i nekoliko nedeljnih novina, da bi imao kritički stav...
Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena. Da ne govorimo o tantričkom seksu.
Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda-suđa-veša, da ne govorimo o tome šta sve treba ako imaš kućnog ljubimca ili decu...
Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno:
Npr: tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena... tako ćeš popiti 2 litre vode. Dok izlaziš iz kupatila sa četkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine dok ti pereš pod.
Ostala ti je jedna ruka slobodna? Pozovi prijatelje! I rodbinu! Popij vino (nakon razgovora s rodbinom će ti trebati). Aaaaajjj!
No, ako ti je ostalo dva slobodna minuta, pošalji ovu poruku svojim prijateljima (koje treba paziti kao biljke) dok jedeš kasicicu meda, koja je vrlo korisna.

Sada te pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, crnog vina, prve litre vode i trećeg obroka s dnevnom dozom balastnih materija, ne znam više šta mi treba, ali moram hitno u WC.

Pozzz...

MASA : BOLIVIA

Ovu su one stare slike iz bolivije sto ti nisam mogla prije poslat! Ja mislim da sam ti sve vec bila opisala ali ko ce se sjetiti. Uglavno obisli smo ostrvo, Isla del Sol na Lake Titcaca. Tri dana, opet neki supi sator (vidis na slici kako smo zaljepili poncho na vrh) i neka grozna hrana. Iako su napisali da je tuna, vjeruj mi nigdje tune! Lake Titicaca stoji na 3800 metara pa je bilo cudno da smo stalno gledali u vrh Anda.

Ljudi su super na ostrvu, zive uglavnom u proslosti, jedini prevoz je setanje, imaju magaraca ali ih nisu nesto koristili. Ima skola, i bas smo prosli pored djece dok su tracli u skolu. Valja njim pjeske uzbrdo- nizbrdo do skole. Jednu noc smo spavali ispod ruina, kojih ima dosta. Isla del Sol je pocetak Inka. Tu se, kazu bog sunca rodio. I to je to...

"Ne ljuti se covjece!"

Sjecate li se ove lijepe igre? Nekada je ona, oko istog stola, okupljala porodice, prijatelje...
Sta ih sada okuplja? Da li ih nesto okuplja i koliko?

Ako se opet desi da vas komentar nije objavljen, ne ljutite se.
Sjetite se ove lijepe igre i njene poruke.
Pored toga, ljutnja skodi ljepoti! Dokazano i potvrdjeno!
Cim se priblizim internetu, komentari i prilozi ce biti objavljeni.

"NOĆ BOEMA"

Jedna martovska noć u Inđiji, malom , lijepom sremskom mjestu, pripada pjesnicima. Iz cijelog svijeta dođu, da na dan rođenja velikana, pjesnika Miroslava-Mike Antića, njemu u čast i u slavu poezije, govore svoje stihove, druže se i uz neizbježne vojvođanske tamburaše, provede lijepu boemsku noć.

Po deveti put, Književni klub iz Inđije, što nosi Mikino ime bio je domaćin ove manifestacije, koju vole i sa nestrpljenje očekuju poetese i poete iz raznih krajeva. Bilo je tu pjesnika iz Švajcarske, Njemačke, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Holandije, Srbije, Slovenije i još od nekud, ali se ja, u ovom času ne mogu sjetiti.

Zbornik

Boemska poezija i boemski život su posebna inspiracija i iz pera mnogih prijatelja potekle su predivne pjesme.

Duhovni vođa i pokretač svih pjesničkih susreta u Inđiji, predsjednik Kluba, gospodin Zlatomir Borovnica- slijepi pjesnik, sa svojim saradnicima, ulaže veliki napor, a opštiski organi ih u tome podržavaju da se "NOĆ BOEMA" I "GARAVI SOKAK"- pjesnička manifestacija koja se održava polovinom septembra, godinama održavaju .Inđija, jedan od rijetkih gradova u okruženju, koji poštuje poeziju, zaslužuje sve pohvale.

"Moj Prijatelju"

Vojvođanska ravnica , tako smirujuće djeluje i opušta da čovjek poželi u tom okruženju ostati bar malo duže. Ovih nekoliko fotografija koje vam šaljem, vjerujem da će dočarati dio toga.

Jutro u garavom sokaku

Indjija - panorama

Bez njih ne moze

Pismo profesorice iz razorenog Sendaija

Kakvo je zaista stanje među ljudima, najbolje pokazuje pismo jedne profesorice engleskog jezika, koja predaje u gradu Sendaiju. Dirljivo pismo prijateljima profesorice Anne objavljeno je na Facebooku, te se brzinom munje proširilo po mreži. Nama ga proslijdio Zeljo S.

"Ovdje u Sendaiju sve izgleda dosta nestvarno. No, blagoslovljena sam prekrasnim prijateljima koji mi puno pomažu. S obzirom da moj stan više ne zaslužuje taj naziv, preselila sam se kod prijatelja. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu. Svi spavamo jedni uz druge na podu sobe, jedemo uz svijeće, pričamo priče. Toplo je, atmosfera je prijateljska i prekrasna.
Preko dana jedni drugima pomažemo počistiti nered u našim domovima. Neki sjednu u aute i gledaju vijesti na ekranima navigacijskih uređaja ili stanu u red za pitku vodu kada hidrant proradi. Ukoliko nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante", piše profesorica Anne, pa ističe:
'Sviđa mi se to kako smo odbacili nevažno'
"Začuđujuće je kako ovdje gdje sam uopće nema krađa niti guranja u redovima. Ljudi ostavljaju ulazna vrata širom otvorena jer je tako sigurnije kada potres opet udari. Stalno čujem da ponavljaju: 'Ovako je nekada bilo kada su si svi međusobno pomagali.' Potresi se stalno vraćaju. Sinoć smo ih imali skoro svakih 15 minuta. Stalno se čuju sirene i nadlijeću nas helikopteri.

Proradio nam je vodovod u stanovima sinoć na nekoliko sati, a sada radi i preko dana. Struja se vratila danas popodne. Plin još nije proradio. No, sve to ide prema područjima. Nekima proradi, a nekima ne. Svi se danima nisu prali. Osjećamo se prljavima, no sada imamo i važnijih briga. Sviđa mi se to kako smo odbacili nevažno. Živimo punim plućima na razini instinkta, intuicije, skrbi, preživljavanja, ne samo za sebe, nego i za cijelu grupu", piše profesorica.

"Zamjećujem čudnovate paralelne situacije. Na nekim su mjestima kuće u potpunom neredu, a onda vidim kuću s uredno posloženim ležajevima ili rubljem koje se suši na suncu. Vidim ljude koji stoje u redu za hranu i vodu, a istovremeno vidim šetače sa psima. Ima i neočekivane ljepote. Noću je potpuna tišina. Nema automobila. Nikoga nema na ulicama. I noćno nebo prekriveno je zvijezdama. Obično se mogu vidjeti dvije ili tri, a sada je cijelo nebo prekriveno zvijezdama. Planine iznad Sendaija stoje čvrsto i kad je zrak bistar vidimo njihovu veličanstvenu siluetu na nebu", nastavlja se u pismu.

Profesorica ističe i kako su Japanci prekrasni. "Svaki dan dolazim do svoga stana pogledati kako stoje stvari, sada šaljem ovaj e-mail jer se struja vratila, a pred vratima bi me dočekala voda i hrana koju je netko ostavio. Nemam pojma tko, ali to je tu za mene. Starci sa zelenim kapama idu od vrata do vrata i provjeravaju jesu li svi dobro. Ljudi potpune strance pitaju trebaju li pomoć. Nigdje ne vidim znakove straha. Pomirenosti sa sudbinom da, ali straha ili panike ne."

U pismu se još navodi i kako su građani upozoreni kako mogu očekivati naknadne udare, čak i jednako velike, u idućih mjesec dana ili više. Podrhtavanje se stalno osjeća. Potom profesorica zaključuje:
"U ovim okolnostima ja zbog nečega imam izravan uvid da se stvarno upravo događa ogroman kozmički korak naprijed u cijelome svijetu. I zbog nečega osjećam da mi se uslijed iskustva s ovim događajima u Japanu srce širom otvara. Brat me pitao osjećam li se 'manjom od makova zrna' zbog ovoga što se dogodilo. Ne. Zapravo, osjećam da se događa nešto što je puno veće od mene same. Taj val rađanja (širom svijeta) je težak, no ipak veličanstven", poručuje profesorica.

Procitajte i ovo. Moze koristiti:
http://blog.imva.info/medicine/treatments-nuclear-contamination

KATASTROFA U JAPANU

Kao i svi, gledam i citam vijesti iz Japana. Uzasna katastrofa. Odneseni u valu koji je u pocetku bio vodeni, pa se onda, ruseci i uvlaceci sve u sebe, pretvarao u mjesavinu svega sto mu se naslo na putu. U toj mjesavini svega naslo se i desetine hiljada ljudi. Ne zna se, i dugo se nece znati koliko. Uzas. Kataklizma. Smak svijeta. Ovo su bile misli koje sam ponavljao u sebi za onih nekoliko desetaka sekundi banjaluckog zemljotresa. Sta li su u sebi ponavljali Japanci?

Priroda kao da uzvraca; upozorava.

I sada, kao i uvijek nakon nesrece koja zadesi neki dio svijeta, humani ljudi nude pomoc.

Svi mi razmisljamo kako se ukljuciti i pomoci. Medjutim Japanci zahvaljuju na ponudjenoj pomoci, ali upozoravaju da se prvo oni trebaju organizovati da bi ta pomoc, kad stigne, bila efikasno iskoristena. Kao da kazu, budimo razumni, pripremimo teren, kao sto je smjestaj ekipa, domacine za ekipe, prevodioce, lokacije, itd... I onda dodjite kad vam kazemo gdje i s cim. Gledam, citam i poredim. Ne vidim slike kakve se vide nakon slicnih katastrofa u svijetu. Sve su to jadni ljudi koje je nesreca pogodila, ali Japanci mi se ovih dana cine drugacijima. Ne treba generalisati, ali Japancima se mora odati priznanje da svoju nesrecu, ogromnu nesrecu, katastrofu kakvu svijet tesko pamti, podnose dostojanstveno.

Drze se zajedno. Niko se ne izdvaja. Valjda je to kultura. Ja ne vidim na tim slikama paniku. Zapravo vidim, kad gledam reportere zapadnih TV stanica, posebno CNN-a, koji i ovu ljudsku nesrecu koriste za svoju promociju. Oni su i teatralni, oni pate, oni galame, oni pokazuju, gestikuliraju...

A Japanci?! Oni nekako nestvarno mirno rade na spasavanju, na otpocinjanju zivota...
Jedino juce, predsjednik vlade, nagovjestava da ce mozda trebati pomoc Americke vojske u sanaciji posljedica zracenja iz atomske centrale. Kojeg li apusrda!? Vojska drzave koja je nekada bacila atomske bombe na dva japanska grada, Hirosimu i Nagasaki, i time pobjedonosno zavrsila Drugi svjetski rat za sebe i svoje saveznike, ali pri tom pobila stotine hiljada nevinih i jos mnogo vise onih koji su polagano umirali od posljedica atomskog zracenja, pozvana je sada da pomogne i sprijeci nove zrtve katastrofe koja je zadesila ovu zemlju.

Podsjeti me ova ljudska katastrofa na slike koje smo gledali nakon katastrofa u nekim drugim dijelovima svijeta. Podsjeti me i na izvjestaja o pljackama koje su pocele isti dan, nedavne izvjestaje o pljacki pomoci u Haitiju ( pola pristigle pomoci nestalo, pojela maca...), pljacki pomoci koja je nama u nasoj nesreci stizala...

Nakon tih nekih izvjestaja nedavno sam odlucio da vise ne ucestvujem u masovnim akcijama pomoci, jer ne znam gdje ce ta moja simbolicna pomoc, zavrsiti, kod onih kojima je ta pomoc potrebna ili kod nekog od lokalnih kriminalaca.

Japanci su me razuvjerili. Njima treba pomoci, jer oni ce pomoc iskoristiti na najbolji moguci nacin.

Koliko smo razliciti...

http://www.abc.net.au/news/events/japan-quake-2011/beforeafter.htm

***************************
Dodatak uz Natasin komentar:
Zagreb je u zoni u kojoj se očekuje katastrofalan zemljotres, srećom ne jači od 7 po Rihteru, ali se procjenjuje do 3000 poginulih.


Prije nekoliko mjeseci dobili smo letke kako se ponašati prije, tijekom i poslije zemljotresa. Šaljem ovaj letak, možda zatreba.


 

I ovo vrijedi procitati:

http://www.jutarnji.hr/japanci-zahvaliti-prosvjednicima-na-sucuti--suze-u-mojim-ocima--hvala-vam-na-vasim-molitvama--/931931/