MARIO: LOJZIN DUŠAN

Kad se prilično umorim poslije dugotrajne potrage za nekim odloženim papirom obično popijem kaficu i ohrabrim se za nastavak, jer u stanu imam više malih odlagališta ’za svaki slučaj’. Ako me drži tvrdoglava upornost onda se otvara i veliki stari kofer, ostao još iz onog vremena dugih planiranih putovanja a danas služi kao odlagalište za sve ono potrebno i sve ono nepotrebno. Pokušaj svakog ozbiljnog istraživanja, baš kao u nekoj okultnoj priči, od kofera čini misteriozno skrovište.

 Par mjeseci mi je trebalo da pronađem ovaj crtež, a bio mi je više puta na dohvat ruke. Jedna od Lojzinih skica za naslovnicu knjige pjesama Dušana Mutića vratila me u vrijeme kada se Grad pomalo zacrvenio od stida jer rano otišlom boemu nije skupio pjesme u jednu (prvu zvaničnu) knjigu. Požurilo se sa realizacijom; Lojzo je prosto kipio od ideja kako treba izgledati Dušanova knjiga, a ja sam bio jedan od slušalaca na kome je provjeravao svoje ideje. Definitivno, Dušan je pojam slobodoumnog čovjeka, Dušan je živio slobodu ptice. Ali ne one ptice koja znači sigurnost nego ptice koja znači pjesmu. ’’Ptica banjalučka... k’o ptica, k’o ’tica, k’o tić... logično: on je ’tić Mu-tić.’’
 

Nakon što je slikar obukao pjesnika u ptičje ruho , potražio je odgovarajuće mjesto gdje će ga smjestiti. Kako izgleda na Kast(e)lovom ćošku, kako u Palasu...? Park? Možda je Perin ispruženi prst suviše direktan? A hotel Bosna, jedna od Dušanovih loga? Naposlijetku je Lojzo Dušan-pticu smjestio na ulazni slavoluk hotela tako da repom zaklanja slova BO. Crtež je bio završen, priča potpuna, a pjesnik na mjestu koje mu je uvijek pripadalo.

Šteta, izdavaču se žurilo, nije sačekao Lojzino rješenje i knjiga je objavljena s fotografijom pjesnika na naslovnoj strani. Naslov ’Na sastanak kasnim’ je odabran prema jednoj pjesmi a ne prema ovoj priči.

Otišao je Dušan (XI1968), otišao Lojzo (31.03.07), nema nikoga da nam prekrivanjem suvišnih slova pokloni HOTEL SNA.

Mario

Banjaluka krajem marta 2011

Kratak boravak, dovoljan da se potvrdi poznato.
Vrijeme u Banjaluci i banjalucanke su i dalje lijepi.
Za zivot i mladice u Banjaluci to se ne moze reci.

Broj Srba, velikih Srba, ogromnih Srba, "prije svega" Srba,
                   po profesiji Srba u Banjaluci  se svakim danom povecava;
                   Regrutovanjem, ne samo doseljavanjem.
                   I neki kojima nacionalno nekada nije bilo vazno,
                   koji nikada nisu drzali do toga, sada isticu to svoje nacionalno.
                  Ne trebas ni pitati.
                  Oni ce to sami reci kada pricaju o bilo cemu, sportu,
                   vremenu, porodici, poslu, lijepim zenama... 
                  Valjda je to u trendu. ("Jebene devedesete" Dj. B.)
                  Kazu, mora se tako jer i oni drugi to rade.
                  Jos i vise, perfidnije, kazu... Tako se branimo, kazu...
                   Zajedno. Svi, svi, svi...
                  "Igrale se delije..."
                   Misliti drugacije, vidjeti drugacije, osjecati drugacije je izdaja...
                  Tako je valjda i kod onih drugih.

                  Mrznju, naravno,  niko ne spominje. No ona je tu. Ona se udise.
                  Svaki novi udisaj - vise mrznje...
                  Kazu, tako je i tamo. Jos i gore, kazu...
                  Mi i ne mrzimo. Samo se branimo. Mrznjom...

                  Blago Tucima. Njih na Balkanu vise niko na mrzi.
                  Turske serije osvojile Srbe, Hrvate...
                  Mashala, uz prikriveni osmijeh kazu Bosnjaci...
               
                  Mashala...!

NATAŠA: POEZIJA JOVANKE BABIĆ JELOVAC

24.03. održana je prezentacija poezije Jovanke Babić Jelovac, profesorice hrvatskog jezika i književnosti i pjesnikinje. Jovanku ste upoznali kroz moj kratak osvrt o našem susretu iniciranom od zajedničkog prijatelja Boce. (Nov. 10.) Od tada Jovanka je i posjetitelj našeg Parkića, obradovala nas je nekoliko puta svojim stihovima.

 Bilo je to lijepo druženje u kojem su se osim Jovankinih čitale i pjesme nekih pjesnika koji su prisustvovali tom predstavljanju, no spomenut ću samo Maju Perfiljevu, Jovankinu prijateljicu i radnu kolegicu. Maju sigurno poznajete, sjećate se - Bokeljske noći, Vice Vukova.

Jovanka je bila toliko draga da je procitala i jednu Bocinu pjesmu.
Inače, nisam bila jedina koja imam nekakvu sponu s Bosnom, bila su još dvojica Bosanaca.

Rekoh li nedavno – Prati me Bosna!

Uvijek je lijepo družiti se s pjesnicima, zrače toplinom, dječjom radosti i uživaju u onome što stvaraju. Uživamo i mi slušatelji, bez obzira na sadržaj pjesama, jer sve je to život, nekad lijep, nekad tužan.

Upoznajte se s pjesnikinjama

http://novapoetika.webnode.com/jovanka%20babić%20jelovac/

http://montenegrina.net/pages/pages1/knjizevnost/maja_perfiljeva_izbor_pjesama.html

Hvala Jovanka što ste me pozvali.

******************
Jovanka u društvu Gorana Matovića, Luka Paljetka i Tonka Maroevića, značajnih ličnosti hrvatske kulture. O čemu se radi? Što se sve događalo prošle subote? Jovanka, očekujemo informaciju. Hvala.

JOS NISTE RIJESILI?

TREBA LI POMOC?

Rodin: Mislilac

Mala igra za genijalce

Hajmo se malo poigrati.
Sta je rjesenje?

TRI PRIJATELJA SU IŠLI U MOTEL. RECEPCIONER JE REKAO, DA SOBA KOŠTA
30 EURA. SVAKI OD PRIJATELJA JE DAO 10 EUR I UŠLI SU U SOBU.
NEŠTO KASNIJE SE RECEPCIONER SJETI DA SOBA KOŠTA 25 EUR,
PA JE POSLAO POMOĆNIKA, DA VRATI TROJICI PRIJATELJA 5 EURA. POMOĆNIK
SE NIJE MOGAO SJETITI KAKO RAZDJELITI 5 EURA MEĐU TRI
ČOVJEKA, PA JE VRATIO SVAKOMU PO 1 EUR, A SEBI JE ZADRŽAO 2 EURA.
TO ZNAČI DA JE SVAKI OD TRI PRIJATELJA PLATIO ZA SOBU 9 EURA, ŠTO JE SKUPA
27 EURA. POMOĆNIK JE ZADRŽAO 2 EURA, ŠTO JE SKUPA 29 EURA.

A GDJE JE 1 EURO?

MASA: SUMA

Ovo je suma koju je jednom vatra napala. Kasnije su neki umjetnici iskoristili to sto je ostalo od drveca!
Lijepo je , jel' da!?
Pozdravi sve

voli te tvoja Masa

Proljece samo sto nije doslo u Kanadu

SPRING IS JUST AROUND THE CORNER in CANADA!!!
Kako je kod vas?




(Eng. spring  =   poljece, opruga, feder)
(Eng. just   =     upravo)
(Eng. around = iza...)
(Eng. corner  =  ugao)
(Eng. Canada  = moja hladna domovina)
*************************
(Eng. BiH = moja topla domovina)

DOKTORATI

VIJEST: "Dugo vremena najpopularniji njemački političar, koji još nema ni 40 godina, ministar odbrane Karl-Teodor cu Gutenberg je u utorak, poslije afere o plagijatu svog doktorata, podnio ostavku na funkciju ministra i na sve ostale političke funkcije koje je imao."

Nakon ove vijesti nabrajaju se sve titule je ovaj njemacki baron naslijedio od svojih predaka, da mu je lijepa supruga isto tako plave krvi - grofica, da je bio ozbiljan kandidat da na slijedecim izborima naslijedi danasnju kancelarku Njemacke...
Eto, pao baron, pao ministar jer je krao i lagao... Krao tudje misli i predstavljao ih svojima u svom doktoratu. Lagao da to nije tacno, sve dok nije dokazano da nije tacno. Lijepo! Ima nade za Njemacku!

Sta cemo mi sa nasim balkanskim doktorima i doktoratima!? Magistrima i magistratima!? Diplomcima i diplomama!?
Koliko hiljada kradja i kupovina! Koliko hiljada doktora koji to nisu niti ce ikada biti! Koliko?
Koliko stotina ministara koji su krali i dalje kradu sve; i titule i nagrade, i sva moguca materijalna i nmaterijalna dobra!
Da li ce se ikada ta balkanska zabokrecini zanjihati?
Da li ce ikada odrasti dovoljno obrazovani, pametni, posteni,  i u isto vrijeme i hrabri mladi ljudi koji nece skociti u zabokrecinu vec ce je stapom promijesati. Ne zbog mene i metuzleme kao sto sam ja. Zbog njih samih i njihove djece i djece njihove djece...
Da li ce...

NE ODSTUPAJ

Jos jedan od forwarda ali vrijedi procitati, ako nista drugo, bar cete se malo nasmijati. A smijeh je kao sto kazu....

***************************
Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu... zbog kalijuma.
Takođe i narandzu zbog vitamina C. I obavezno popiti jednu šoljicu zelenog čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) kao i za smanjenje masnoće u krvi...
Svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i posle je ispišati, što udvostručuje vreme koje smo do sada provodili u WC-u).
Svakoga dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije, za koje niko ne zna šta su tačno, ali ako se ne opskrbiš s barem milion i po tih bakterija, videćeš vraga.
Svakoga dana jedan aspirin za prevenciju infarkta i jedna čaša crnog vina, takođe protiv infarkta. I jednu čašu bijelog, za nervni sistem? I jednu čašu piva... ne mogu se setiti zbog cega? Ako ih popiješ odjednom, međutim, možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primetiti.
Svakoga dana treba jesti balastne materije. Puno, puno, gomilu balastnih materija.
Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboraviti žvakati svaki zalogaj 42 puta.Tako da ti samo za jelo treba 5 sati...
E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i posle jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana, poslije balastnih materija i tako sve dok imaš zube u ustima. S tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni i ispiranje vodicom za usta. Bilo bi dobro urediti kupatilo, možda staviti unutra CD player ili TV, jer s obzirom na vodu, balastne materije i zube, provest ćeš puno, puno vremena unutra.

Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21. Ostaje ti 3 sata, ako nije gužva u saobracaju. Prema statistikama, TV se gleda prosečno 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni nazad jer ako ne, pola sata postaje citav sat).

Treba negovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put?
Između ostalog, moraš ostati informisan, i čitati barem dvoje dnevnih i nekoliko nedeljnih novina, da bi imao kritički stav...
Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena. Da ne govorimo o tantričkom seksu.
Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda-suđa-veša, da ne govorimo o tome šta sve treba ako imaš kućnog ljubimca ili decu...
Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno:
Npr: tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena... tako ćeš popiti 2 litre vode. Dok izlaziš iz kupatila sa četkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine dok ti pereš pod.
Ostala ti je jedna ruka slobodna? Pozovi prijatelje! I rodbinu! Popij vino (nakon razgovora s rodbinom će ti trebati). Aaaaajjj!
No, ako ti je ostalo dva slobodna minuta, pošalji ovu poruku svojim prijateljima (koje treba paziti kao biljke) dok jedeš kasicicu meda, koja je vrlo korisna.

Sada te pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, crnog vina, prve litre vode i trećeg obroka s dnevnom dozom balastnih materija, ne znam više šta mi treba, ali moram hitno u WC.

Pozzz...

MASA : BOLIVIA

Ovu su one stare slike iz bolivije sto ti nisam mogla prije poslat! Ja mislim da sam ti sve vec bila opisala ali ko ce se sjetiti. Uglavno obisli smo ostrvo, Isla del Sol na Lake Titcaca. Tri dana, opet neki supi sator (vidis na slici kako smo zaljepili poncho na vrh) i neka grozna hrana. Iako su napisali da je tuna, vjeruj mi nigdje tune! Lake Titicaca stoji na 3800 metara pa je bilo cudno da smo stalno gledali u vrh Anda.

Ljudi su super na ostrvu, zive uglavnom u proslosti, jedini prevoz je setanje, imaju magaraca ali ih nisu nesto koristili. Ima skola, i bas smo prosli pored djece dok su tracli u skolu. Valja njim pjeske uzbrdo- nizbrdo do skole. Jednu noc smo spavali ispod ruina, kojih ima dosta. Isla del Sol je pocetak Inka. Tu se, kazu bog sunca rodio. I to je to...