Thursday, March 31, 2011

MARIO: LOJZIN DUŠAN

Kad se prilično umorim poslije dugotrajne potrage za nekim odloženim papirom obično popijem kaficu i ohrabrim se za nastavak, jer u stanu imam više malih odlagališta ’za svaki slučaj’. Ako me drži tvrdoglava upornost onda se otvara i veliki stari kofer, ostao još iz onog vremena dugih planiranih putovanja a danas služi kao odlagalište za sve ono potrebno i sve ono nepotrebno. Pokušaj svakog ozbiljnog istraživanja, baš kao u nekoj okultnoj priči, od kofera čini misteriozno skrovište.


 Par mjeseci mi je trebalo da pronađem ovaj crtež, a bio mi je više puta na dohvat ruke. Jedna od Lojzinih skica za naslovnicu knjige pjesama Dušana Mutića vratila me u vrijeme kada se Grad pomalo zacrvenio od stida jer rano otišlom boemu nije skupio pjesme u jednu (prvu zvaničnu) knjigu. Požurilo se sa realizacijom; Lojzo je prosto kipio od ideja kako treba izgledati Dušanova knjiga, a ja sam bio jedan od slušalaca na kome je provjeravao svoje ideje. Definitivno, Dušan je pojam slobodoumnog čovjeka, Dušan je živio slobodu ptice. Ali ne one ptice koja znači sigurnost nego ptice koja znači pjesmu. ’’Ptica banjalučka... k’o ptica, k’o ’tica, k’o tić... logično: on je ’tić Mu-tić.’’
 




Nakon što je slikar obukao pjesnika u ptičje ruho , potražio je odgovarajuće mjesto gdje će ga smjestiti. Kako izgleda na Kast(e)lovom ćošku, kako u Palasu...? Park? Možda je Perin ispruženi prst suviše direktan? A hotel Bosna, jedna od Dušanovih loga? Naposlijetku je Lojzo Dušan-pticu smjestio na ulazni slavoluk hotela tako da repom zaklanja slova BO. Crtež je bio završen, priča potpuna, a pjesnik na mjestu koje mu je uvijek pripadalo.

Šteta, izdavaču se žurilo, nije sačekao Lojzino rješenje i knjiga je objavljena s fotografijom pjesnika na naslovnoj strani. Naslov ’Na sastanak kasnim’ je odabran prema jednoj pjesmi a ne prema ovoj priči.

Otišao je Dušan (XI1968), otišao Lojzo (31.03.07), nema nikoga da nam prekrivanjem suvišnih slova pokloni HOTEL SNA.

Mario

4 comments:

  1. Mario, prelijepo.
    I što je rečeno i kako je rečeno i što je iza rečenog.
    Lojzin crtež mi se jako sviđa.

    ReplyDelete
  2. Eto to je ljepo i kreativno i to je ono sto ljude oplemenjuje i zblizava.
    Nepotrebno je reci, da mi se dopada.

    ReplyDelete
  3. Kako se samo moze lijepo napisati o jednom lijepom crtezu. Volio bih da mi je Alojz Curic predavao likovno jer oni kojima je bio su odusevljeni. Naucio ih je da vole svoj grad i Bosnu.

    ReplyDelete
  4. Ili jedan Bekir Masirlic. Ucio nas je gledati. Zalosno je, da mnogi danas i pored ociju, nista ne vide.

    ReplyDelete