Tuesday, August 20, 2013
Monday, August 19, 2013
Sunday, August 18, 2013
Anjino i Tanyino putovanje od 98 dana (4)
Marrakech u Maroku je poznat po bazarima u kojima mozes provesti bezbroj sati i kupiti sta ti srce pozeli. Ali, moras se znati pogadjati . Njih su dvije tu disciplinu vec savladale.
Kamila koja se neprestano smije
Posljednji dan u Maroku.
A onda pakovanje i put za Pariz
Izlet u Saharu
Kamila koja se neprestano smije
Posljednji dan u Maroku.
A onda pakovanje i put za Pariz
Saturday, August 17, 2013
Friday, August 16, 2013
Ljubomir Živkov: Ustanite, ovo je Internacionala
Izdavačka kuća Levo krilo objavila je knjigu izabranih kolumni Ljubomira Živkova “Ustanite, ovo je Internacionala” kao drugu knjigu u ediciji “Vrzino kolo”. Kupovinom ovog i drugih izdanja Levog krila neposredno pomažete opstanak e-novina
U knjizi su na 370 strana sakupljene i tematski raspoređene kolumne u kojima je Ljubomir Živkov javno raspirivao ideje jednakosti, slobode, ravnopravnosti i socijalne pravde, nastojeći da ga još više omrznu svi kojima je na srcu kapitalizam. Naslov je preuzet iz pesme Bertolda Brehta “Šesnaestogodišnja švalja belog rublja Ema Ris pred istražnim sudijom“ bez dozvole autora, ali verujemo da Breht neće zameriti.
Reč ima Ljubomir Živkov: “Kolumne neskromno preporučujem studentima novinarstva, a zašto ne i književnosti, kao god i studentima slavistike, biserima rasutim po celom svetu: ponegde će im promaći poenta, jer kao tuđa kost nisu svi baš dužni da poznaju do tančina naše olimpijsko pleme, ali će im preostati jezik – srpskohrvatski/hrvatskosrpski – kakav u većini južnoslovenskih medija teško da će naći. Read now!”
Kolumne su raspoređene u 16 poglavlja zajedničke povesti podjarmljene klase (homo fabricus):
1. Mesto nesreće
Nikad Srbiji nije bilo bolje nego u feudalizmu, ali kad bi samo bio iskren i feudalizam bi kazao da mu je malo gde bilo tako prijatno kao u Srbiji.
Nikad Srbiji nije bilo bolje nego u feudalizmu, ali kad bi samo bio iskren i feudalizam bi kazao da mu je malo gde bilo tako prijatno kao u Srbiji.
2. Klasni neprijatelj
Kako se ma i nakratko otresti njegovog iga (ega).
Kako se ma i nakratko otresti njegovog iga (ega).
3. Izabrana domovina
Neravnopravnosti je domovina tamo gde je neravnopravnosti dobro, nećemo valjda da je proteramo kao lažnu azilantkinju.
Neravnopravnosti je domovina tamo gde je neravnopravnosti dobro, nećemo valjda da je proteramo kao lažnu azilantkinju.
4. Dobrodošli u zemlju krstova
Nakon pola veka klete partizanštine dobili smo vladajuću klasu pobožnu toliko da je pravo čudo što cela ne ode u manastir, partije su pravoslavne, imaju krsne slave, u hramu Gospodnjem poslanici se strankama zaklinju na vernost, Sv. matera je tecigazda koji nema srca da se odvoji od države, šta god Ustav o tome trućao i koliko god ja ponavljao da je religija hobi.
Nakon pola veka klete partizanštine dobili smo vladajuću klasu pobožnu toliko da je pravo čudo što cela ne ode u manastir, partije su pravoslavne, imaju krsne slave, u hramu Gospodnjem poslanici se strankama zaklinju na vernost, Sv. matera je tecigazda koji nema srca da se odvoji od države, šta god Ustav o tome trućao i koliko god ja ponavljao da je religija hobi.
5. Antropomorfni politeizam
Vlasteli Svevišnji nije dovoljan, potrebni su joj totemi i polubogovi čije su prirodno nalazište estrada i sportska igrališta: tim bićima u Srbiji se prinose žrtve, istovremeno bivaju kažnjavani ubogi primerci homo sapiensa koji nisu zablistali ni u umetnosti ni u fiskulturi, koji su glede ugleda Srbije čist škart, promašaj i gubitak.
Vlasteli Svevišnji nije dovoljan, potrebni su joj totemi i polubogovi čije su prirodno nalazište estrada i sportska igrališta: tim bićima u Srbiji se prinose žrtve, istovremeno bivaju kažnjavani ubogi primerci homo sapiensa koji nisu zablistali ni u umetnosti ni u fiskulturi, koji su glede ugleda Srbije čist škart, promašaj i gubitak.
6. Potemkinovo seoce
Poučeni vlastitim izbornim kampanjama političari veruju da ništa nije onakvo kakvo je, nego da je sve onakvo kakvim ga reklamni stručnjaci predstave: Srbija nije ono što mi vidimo i osećamo, Srbija nismo mi, Srbija je zemlja košarke, dobrodošli u zemlju tenisa. Slava, veličina, pobeda, rekord – to je jedino što večito isti narodni izabranici obožavaju, jedva čekaju da osvajačima medalja dodele doživotne apanaže i stanove.
Poučeni vlastitim izbornim kampanjama političari veruju da ništa nije onakvo kakvo je, nego da je sve onakvo kakvim ga reklamni stručnjaci predstave: Srbija nije ono što mi vidimo i osećamo, Srbija nismo mi, Srbija je zemlja košarke, dobrodošli u zemlju tenisa. Slava, veličina, pobeda, rekord – to je jedino što večito isti narodni izabranici obožavaju, jedva čekaju da osvajačima medalja dodele doživotne apanaže i stanove.
7. Ambasadori naše kulture
Kao što vrhunski sportisti vrhunski predstavljaju (zastupaju takoreći) nas koji smo telesno zapušteni, tako su i ratni zločinci nastupili u naše ime: hteli smo za srpstvo da učinimo sve, a nismo prolili ni kap dušmanske krvi, nismo zapalili ničiju kuću ni štagalj. Pa zar nismo dužni da onima koji su se u tome istakli damo barem po koju oktaviju, da im kao opravdano odsutnim hraniteljima porodice avionom o državnom trošku šaljemo i bližnje, i naše lekare bez granica, i Rasima Ljajića čiju su karijeru učinili istorijskom! Napokon, i zločinci su postigli neke rekorde (vidi „Potemkinovo seoce“, str. 152).
Kao što vrhunski sportisti vrhunski predstavljaju (zastupaju takoreći) nas koji smo telesno zapušteni, tako su i ratni zločinci nastupili u naše ime: hteli smo za srpstvo da učinimo sve, a nismo prolili ni kap dušmanske krvi, nismo zapalili ničiju kuću ni štagalj. Pa zar nismo dužni da onima koji su se u tome istakli damo barem po koju oktaviju, da im kao opravdano odsutnim hraniteljima porodice avionom o državnom trošku šaljemo i bližnje, i naše lekare bez granica, i Rasima Ljajića čiju su karijeru učinili istorijskom! Napokon, i zločinci su postigli neke rekorde (vidi „Potemkinovo seoce“, str. 152).
8. Volonteri evolucije
Pomozimo pravednoj borbi za opstanak da se rasplamsa! – samo što ne naprave bilbord naši rukovodioci očarani istinom da najjači preživljavaju, i svoj lični uspon u politici doživljavaju kao potvrdu da priroda dobro zna šta radi: država kao kulminacija prirode tu je da pomogne imućnima te da iskoreni siromaštvo i siromahe! A ovamo smo pobožni, Koštunica nam je sotvorio ministarku koja je Darvinovu teoriju razbila u božanstvenu pravoslavnu paramparčad.
Pomozimo pravednoj borbi za opstanak da se rasplamsa! – samo što ne naprave bilbord naši rukovodioci očarani istinom da najjači preživljavaju, i svoj lični uspon u politici doživljavaju kao potvrdu da priroda dobro zna šta radi: država kao kulminacija prirode tu je da pomogne imućnima te da iskoreni siromaštvo i siromahe! A ovamo smo pobožni, Koštunica nam je sotvorio ministarku koja je Darvinovu teoriju razbila u božanstvenu pravoslavnu paramparčad.
9. Urođena mana: manjine, ko ih ne zna skupo bi ih platio
Hoće li Evropa umeti da peva kao što bi Romi pevali o njoj?
Hoće li Evropa umeti da peva kao što bi Romi pevali o njoj?
10. Držanje koraka
Rasizma što se tiče jedva da održavamo korak sa razvijenim zemljama! Kako i da budemo rasisti kad smo svi iste boje kože i svi iste vere! Nerado i bezvoljno zlostavljamo manjine, tek koliko da ih podsetimo čijoj dobroti treba da zahvale što su pod srpskim nebom, i to malo tobožnje netrpeljivosti ispoljimo s mene na uštap za njihovo dobro: znai svoe mesto!
Rasizma što se tiče jedva da održavamo korak sa razvijenim zemljama! Kako i da budemo rasisti kad smo svi iste boje kože i svi iste vere! Nerado i bezvoljno zlostavljamo manjine, tek koliko da ih podsetimo čijoj dobroti treba da zahvale što su pod srpskim nebom, i to malo tobožnje netrpeljivosti ispoljimo s mene na uštap za njihovo dobro: znai svoe mesto!
11. Kolica sa posebnim potrebama
I drugde si primetan ako si drukčiji, kod nas si još primetniji.
I drugde si primetan ako si drukčiji, kod nas si još primetniji.
12. Dobrodošli u zemlju nepravde
Za pravdu moraš svagde da se boriš, dočim nepravda te snađe bez ikakovog tvog napora: kao što te u naprednim zemljama uče kako da živiš sa bolom, tako u Srbiji sam učiš kako da se srodiš sa nepravdom, i tvoje nije da radiš na njenom iskorenjivanju, nego da je od sebe preusmeriš ka drugima.
Za pravdu moraš svagde da se boriš, dočim nepravda te snađe bez ikakovog tvog napora: kao što te u naprednim zemljama uče kako da živiš sa bolom, tako u Srbiji sam učiš kako da se srodiš sa nepravdom, i tvoje nije da radiš na njenom iskorenjivanju, nego da je od sebe preusmeriš ka drugima.
13. Ugrožena vrstaNije li evolucija već imala slične slučajeve, zar nisu naši radnici ponovili sudbinu džinovskih paprati? Vlastela neće zaostalim primercima izumrle vrste (homo fabricus) da čestita ni Prvi maj, na sam rad gledaju narodni izabranici kao na postiđujuću delatnost vezanu za prezreni socijalizam, a koja se srećom okončala skupa sa dvadesetim vekom.
14. Kako sam u više navrata krnjio ugled stranog turiste
Prosjake u drugim zemljama dovodim u neravnopravan položaj, ubrzam pored njih ne dajući nijedan evro: imam ja kome da pomognem u mojoj zemlji.
Prosjake u drugim zemljama dovodim u neravnopravan položaj, ubrzam pored njih ne dajući nijedan evro: imam ja kome da pomognem u mojoj zemlji.
15. Nova okrutnost
Nije dobro kad se loše živi, što reče bivši predsednik Tadić, ali nije dobro ni kad se loše umre: nastradaš li na način koji je medijski kak se veli atraktivan znaj da će tvoje najdraže i naravno najožalošćenije novinari podvrgavati opsežnim informativnim razogovorima jer njihova cenj. publika želi da iz prve ruke sazna koliko bola može iznenadna i nasilna smrt da izazove
Nije dobro kad se loše živi, što reče bivši predsednik Tadić, ali nije dobro ni kad se loše umre: nastradaš li na način koji je medijski kak se veli atraktivan znaj da će tvoje najdraže i naravno najožalošćenije novinari podvrgavati opsežnim informativnim razogovorima jer njihova cenj. publika želi da iz prve ruke sazna koliko bola može iznenadna i nasilna smrt da izazove
.
16. Piši propalo
Nepotresna ispovest reformatora za čije predloge i vizije ni vladajuća ni podjarmljena klasa nisu dale pet para: prošle su kroz gradivo kao pas kroz rosu, kao reformator pored prosjaka na Piazza della Signoria.
Nepotresna ispovest reformatora za čije predloge i vizije ni vladajuća ni podjarmljena klasa nisu dale pet para: prošle su kroz gradivo kao pas kroz rosu, kao reformator pored prosjaka na Piazza della Signoria.
*Knjigu Ljubomira Živkova možete kupiti lično, sa popustom, u redakciji e-Novina (Knez Mihailova 42, III sprat, stan 6), radnim danima i subotom od 12 do 17 sati. Čitaoci kojima redakcija e-novina nije usput, knjigu mogu poručiti mejlom: office@levokrilo.com ili na telefone +381 11 303 8267 i +381 11 303 8268
Cena knjige (sa popustom) iznosi 1000 dinara.
(e-Novine)
Thursday, August 15, 2013
Sule: JUNACI
Erik Klepton je kao klinac na sve ploče kojih bi se
dokopao ispisivao „rokenrol vuče korijene od bluza“. I naravno, bio je u pravu.
Dakle, jedan od mojih junaka je već u ranoj mladosti shvatio istinu, dok je
meni za to trebalo bar 30 godina slušanja ove „đavolske muzike“.
Ustalom, ogromna je i kao univerzum velika razlika
između „gitarskog boga“ i Little Suleta. Ovo sve govorim iz jednog prostog
razloga − jer smatram da moja generacija ne može tražiti svoje junake u
likovima kao što su Robert Džonson, Soni Boj Viliamson, Elmor Džems, Vili
McTel, T-Bon Volker, Ledbeli ili Nina Simone itd. i svim ostalim
delta-bluzerima, već u crncima koji su otišli u Čikago i gitaru uključili u
jebenu struju, kao što su BB King, Hovlin Volf, Madi Woters, Džon Li Huker,
Albert i Fredi King. Čak su i ovi crnci prestari i arhaični za mene i nekako „roditeljski“ izgledaju prema
ljudima za koje ja smatram da su moji bluz-junaci.
Moji bluz junaci su: Erik Klepton, Stiv Vinvud, Boni
Rajt, Toni Džo Vajt, Džon Meil, Robert Krej, Badi Gaj, Majk Blunfild, Al Kuper,
Li Majkls, Kris Farlou, Roben Ford, braća Alman, Džimi Hendriks, ili
ovovremenski Voren Hejns i Derek Traks, ili Robert Rendolf.
(Junaci mojih junaka ne mogu biti i moji junaci,
previše su bajati. Ja sam odrastao uz Bitlse i Stonse. To ne znači da ih ne
cijenim i ne poštujem. Naprotiv, oni su tvorci svega i ja sam im do neba
zahvalan )
Isto tako, mislim da se muzička karijera svakog
istinskog rokera obavezno završava u bluz-fazonu. Da bi čovjek došao do te
faze, on mora puno muzike preslušati i puno legendi pročitati, a Boga mi i
doživjeti. I na kraju, što je i najvažnije, čovjek mora biti buntovnik u srcu
jer bez buntovništva ni rokenrol ni bluz nemaju smisla.
Za klinca od 20 godina koji tvrdi da obožava
delta-bluz i da mu je životni i muzički idol Robert Džonson ja lično smatram da
se folira i laže ili je toliko natprosječno inteligentan i nadaren da se to
graniči sa ludilom. Ja čak i nekim ljudima iz mog okruženja koji se kunu u
Roberta Džonsona puno ne vjerujem, mada postoje i časni izuzeci.
„Bluz je kad se dobar čovjek osjeća loše“. Kako se
klinac od 20 godina ili neki pomodarac mogu osjećati toliko loše da im je kao
prijeki lijek potreban Robert Džonson, kad se zna da je dobri stari Džonson bio
lutalica, kurvar bez premca, alkoholičar i narkoman, a oni su od svega tog
jedino gledali film „Crossroads“? Uvijek me je interesovalo kako ljudi mogu
samo iz fola sjediti i slušati dvadestominutnu verziju teme „Stormy Monday“.
Ne pišem ja ovo da bih ispao pametan, već iz razloga
što neki bezvezni likovi pokušavaju da upropaste jednu od najvećih, ma kakav
jednu od najvećih, najveću legendu u istoriji muzike, koja se održala toliko
dugo i od „raskršća“ stvorila za puno ljudi smisao života. Svi smo mi, misli se
na ludake koji muzici poklanjaju veliki dio svog slobodnog vremena, bar jednom
u životu bili na „raskršću“ i u situaciji da se dogovaramo sa „nebeskim
negativcem“.
Meni se to dogodilo kad sam bio klinac, nakon prvog
slušanja pjesme „Story Of Bo Diddley“, a
i mnogo puta nakon toga me je posjetio taj „zli gospodin“. Posljednji put je to
bilo prilikom slušanja teme „John The Revelator“ u verziji grupe Gov’t Mule.
Ovo nisu foliranti - Garo Blues Band
Željo Rajić, Darko Lovšin, Taco Tripalo, Nagib
Insanić,
Saša Opačić i Vlado Marković
Subscribe to:
Posts (Atom)











