Sunday, September 29, 2013
Saturday, September 28, 2013
Aleksandra Petrić: Balkanski patrijarhat unlimited
Iz nekoliko razmijenjenih emailova zakljucujem da se radi o veoma prijatnoj osobi i kcerki pok. Dusana Petrica, nekada rukometnog sudije i rukometnog sportskog radnika...
******************************
Međunarodnog monetarnog fonda kao novog savjetnika za ekonomski oporavak i pripremu Srbije za ulazak u Evropsku Uniju. Kažu nema dalje. On je taj koji će iskoristiti svoje ekspertsko ekonomsko znanje i umijeće da Srbiju izbavi iz krize i povede je prema svijetlosti, napretku, dobrom životu. Svima će biti dobro. On odlučno ustvrdi da će ovaj proces biti veoma težak, ali da su promjene moguće i dostižne. Još reče kako će tri mjeseca savjetovati džabe, jer on jako voli Srbiju, pa mu je, eto, čast biti od pomoći. Ne može biti bolje, djeluje naprosto savršeno, zar ne?
Jeste,
savršeno je, sve osim činjenice da je Dominik Štraus Kan čovjek koji prošle
godine nije silazio sa naslovnica i udarnih vijesti u svim terminima, kako kod
nas tako i u svijetu, zbog optužbe da je napastvovao hotelsku sobaricu u
Njujorku. Zbog ovog slučaja je oslobođen optužbe, kako kažu zbog nedostatka
vjerodostojnih dokaza. Ali ne lezi vraže, dočekala ga je i optužnica, vrlo
aktuelna, da je bio glavni organizator tzv. seksualnih zabava (ili
orgija) u Francuskoj za koje je vrbovao djevojke za koje navodno nije znao da
su prostitutke. Osim toga, postoje tragovi o sličnim aferama u drugim
državama u kojima je poslovno boravio. Vlasti Fancuske provode intenzivne
istražne radnje i za makroisanje mu prijeti desetogodišnja zatvorska kazna kao
i vrtoglava novčana kazna, kažu preko milion eura.
Dok se u
svijetu ovakve vrste optužbi ne uzimaju olako, čemu svjedoči i činjenica da su
ga natjerale da odustane od vrha MMF-a, i da su mu uništile izglede za
francusku predsjedničku kandidaturu 2012. godine, balkanski patrijarhat
unlimited je spreman ne samo zažmiriti na njegove kriminalne aktivnosti, nego
mu i pomoći da ulaštenih obraza i čistih đonova eventualno zakorači natrag
prema onima koji su ga odbacili.
Štraus Kan
je očito dobro informisan da se u balkanskom patrijarhalnom svijetu ono
što je on napravio ne smatra niti ljudskom niti profesionalnom katastrofom. Ne
samo da neće dobiti tarabu, već će ga očinski, bratski i haberski prigrliti,
iskoristiti njegove seksualno predatorske sklonosti i kriminalne aktivnosti za
kontraudar, predstavljajući ih kao nešto simpatično, prihvatljivo i muški
neminovno. Nije on prvi od velikih kome se omaklo da tretira žene kao robu
koja se kupuje i prodaje, i shodno tome na isti način i koristi. To je upravo i
učinio Aleksandar Vučić, prvi potpredsjednik Vlade Srbije, koji je
medijima odlučno saopštio da Srbiju ne interesuju Dominikove privatne
aktivnosti, već ekonomski oporavak i napredak. To mu nije bilo dovoljno, pa je
otišao korak dalje u pročišćavanju negativne aure oko dotičnog svjetskog
eksperta, ističući da su drugi slavni muški, poput Pikasa i Hitlera
takođe voljeli žene i tretirali ih na sličan način.
Majstorski,
nema zbora.
Meni se čini
da mi još dugo nećemo izaći iz političke i ekonomske krize, sve dok ne riješimo
onu najvažniju, ljudsku. Nema nam pomoći sa politikom koja je duboko
uznemirujuća, patrijarhalno tvrdo problematična, kao i političarima koji su
spremni primati savjete od moralnih nakaza, slijepi za krajnje korisnike i
korisnice.
A mi?
Da se nadamo
da poslije Srbije neće doći i nama?
(Manjine.ba)
(Banjaluka, 18. septembar 2013. godine)
Friday, September 27, 2013
NO COMMENT
Ipak moram komentarisati:
Ima li ljudska glupost granice????
(Mirko Som , i svi oni koji su ga "namjestili", potvrdjuju da NEMA.)
Press: Banjalučka legenda Čika Ale napustio vlagu i memlu!
Fikret
Smajić, jedan od organizatora ove humane akcije, potvrđuje da se Ale uselio i
da sada spava u friško renoviranom stanu, dostojnom čovjeka.
- Ovo je za
nas, a vjerujem i za sve Banjalučane, veliki događaj. Ispunili smo cilj i hvala
svim učesnicima! Još na početku akcije naše grupe, koju sam osnovao i počeo sa
jednom slikom Ale kako sjedi u staroj fotelji, a iza koga su bili zidovi puni
vlage, rekao sam svojim Banjalučanima da na kraju svega želim Alu vidjeti u toj
stolici. Ali u stolici presvučenoj novim platnom, sa bijelim zidovima u stanu,
novim parketom, prozorima, namještajem, vratima… Iako je stan završen, ostaje
još samo da se ovih dana naslika ta slika, koja će i zvanično označiti kraj akcije
– precizira Smajić.
Zauvijek će
ostati zapamćena i Alina ranija izjava za Press RS kada je otkrio:
- Gazda
jednog poznatog banjalučkog restorana je još onda rekao da je pokojni Alija
Izetbegović bio kao Alija Mahmutović, rata ne bi bilo.
U sanaciji
čika Alinog stana, nastradalog u poplavi, pored članova grupe, učestvovali su
brojni umjetnici, muzičari, slikari, pjesnici, pisci, plesači, novinari…
Organizovani su humanitarni koncerti, a najaktivnijim donatorima uručene su
zahvalnice “Pero Alina goluba”.
Prodavane su
i majice sa likom Mahmutovića, a u akciju se uključila i zagrebačka fabrika
“Kraš”, koja je Ali poklonila paket sa bajaderama i 400 KM za obnovu stana.
- Dok su
ovih nekoliko meseci u njegovom stanu u Boriku mijenjane cijevi, instalacije, prozori,
keramika, podovi i drugo, Ale je živio kod svoje rođake i starateljke Bibe
Dedić Puškar. Ukupni troškovi renoviranja iznosili su nešto više od 19.000 KM
sa PDV-om. Odlučili smo se da mu pomognemo zbog velike dobrote, nesebičnosti i
ljubavi koju je sve ove godine ispoljavao i ispoljava prema sugrađanima i
djeci. Krajem prošle godine mu je umrla sestra što ga je mnogo pogodilo, pa smo
ovim željeli da mu kažemo da nije sam – navode članovi Fejsbuk grupe “PZA – Ale
nije sam”.
Živa legenda
Banjaluke
Oni su
ranije posvijedočili da se prije akcije u Alinom stanu nije moglo disati.
- Bilo je i
problema na samom startu akcije, napada i sumnji, ali izdržali smo i zapušili
usta svim saboterima.
Ale je jedan
roman i banjalučka bajka. Nije mu ostalo 100 godina života, ali neka ih sada
proživi u renoviranom i mirisnom stanu bez vlage i memle! Neka se tamo vraća sa
svojih šetnji u kojima hrani golubove, pse i ribe, sa dženaza, sahrana i
banjalučkih ulica na kojima je djeci i sugrađanima podijelio masu slatkiša i
udijelio milione komplimenata – uglas kažu ljudi.
Inače, Ale
je u Banjaluci i šire najpoznatiji kao saobraćajac-amater, koji po lijepom
vremenu reguliše saobraćaj na raskrsnici kod Gradskog mosta. Njegov hobi
nadgledanja raskrsnica je počeo 9. maja 1960. godine kada se kod džamije
Ferhadije dogodio sudar “prage 16-77″ i vojnog kombija registracije 8885.
Takođe, Ale je pokazao izuzetno poznavanje hiljada registarskih oznaka
automobila, sličica iz čokoladica “Životinjsko carstvo”, raznih datuma… Skoro
da nema sahrane i dženaze u Banjaluci gdje se Ale za pokoj duše umrloga nije
pomolio i bacio grumen zemlje. Mahmutović danas živi od invalidske penzije, a
lani je bio predložen za Aprilsku nagradu Banjaluke.
Press -
25.09.2013
Thursday, September 26, 2013
Poslednja voznja
“Stigao sam na adresu i zatrubio. Nakon nekoliko minuta čekanja, ponovno sam zatrubio. Kako mi je to bila zadnja vožnja u smeni, pomislio sam da odem, ali sam parkirao auto, izašao iz njega, došao do vrata i pozvonio.
“Samo trenutak!”, čuo sam krhak, starački glas. Čuo sam kako se nešto vuče po podu.
Nakon poduže pauze vrata su se konačno otvorila. Preda mnom je stajala malena žena od oko devedeset godina. Nosila je haljinu s printom i kapu s tilom, baš kao da je izašla iz nekog filma iz ’40. godina. Pored nje se nalazila najlonska kesa. Stan je izgledao kao da već godinama niko u njemu ne živi. Sav nameštaj je bio prekriven čaršafima.
Nije bilo satova na zidu, nikakvih šoljica ili drugih stvari na stočićima. U uglu je bila kartonska kutija u kojoj su se nalazile fotografije i stakleni predmeti.
“Možete li da ponesete moju kesu do auta?”, upitala me. Odneo sam kesu u auto i vratio se da joj pomognem da i ona dođe do auta. Uhvatila me za ruku i polako smo hodali do automobila.
Stalno mi se zahvaljivala na ljubaznosti. “Nema na čemu”, odgovorio sam, “Samo se prema svojim putnicima ponašam onako kako bih želeo da se ljudi ponašaju prema mojoj majci”. “Ti si tako dobar mladić”, rekla mi je.
Kad smo došli u auto, rekla mi je adresu i pitala da li bi mogao da je provozam kroz grad. “To nije baš najkraći put”, rekao sam joj. “Meni se nikud ne žuri, idem u starački dom”, rekla je.
Pogledao sam u retrovizor. Oči su joj se zacaklile. “Nemam više nikoga od porodice”, blago je nastavila. “Doktor je rekao da mi ne ostaje dugo vremena”. Polako sam se nagnuo i isključio taksimetar.
“Kojim putem želite da se vozite?’, pitao sam je. Sledeća dva sata smo proveli vozeći se kroz grad. Pokazala mi je zgradu u kojoj je nekada radila. Vozili smo se kroz komšiluk gde su ona i njen muž živeli, kad su se tek venčali. Prošli smo i kraj skladišta nameštaja, koji je nekad bio plesna dvorana u koju je, kao devojka, išla na ples.
Ponekad bi me zamolila da stanem ispred neke zgrade ili ugla i sedela bi gledajući u mračnu daljinu, bez reči. Pošto je prvi zrak sunca obasjao horizont, odjednom mi je rekla da je umorna i da krenemo. U tišini smo se vozili do adrese, koju mi je dala. Bila je to niska zgrada, s prilazom ispred trema.
Dvoje starijih ljudi je izašlo napolje čim smo stigli. Bili su to njezini staratelji, koji su pazili na svaki njen pokret. Mora da su je očekivali. Iz prtljažnika sam izvadio njenu kesu i odneo je do vrata.
“Koliko vam dugujem?”, upitala me, hvatajući se za torbicu. “Ništa”, rekao sam. “Ali od nečega morate da živite”, odgovorila mi je. “Ima i drugih putnika”, rekao sam joj.
Gotovo bez imalo razmišljanja sagnuo sam se i zagrlio je. Čvrsto se pribila uz mene. “Usrećili ste staricu na trenutak. Hvala vam”, rekla mi je. Stisnuo sam joj ruku i otišao. Iza mene su se zatvorila vrata. Zvučalo je kao da se zatvara život.
U toj smeni nisam pokupio ni jednoga drugog putnika. Besciljno sam vozio, izgubljen u mislima. Ostatak dana jedva sam mogao da pričam. Šta da je po staricu došao ljuti vozač ili neki koji je nestrpljiv da što pre završi smenu? Šta da sam odbio tu vožnju ili otišao pošto sam zatrubio prvi put? S druge strane, mislim da nikad u životu nisam uradio važniju stvar.”
(Magazin.ba)
Wednesday, September 25, 2013
Popis stanovnistva u BiH
Popis stanovnistva u Bosni i Hercegovini nije, kao sto je to u vecini zemalja svijeta prije svega demografski cin. Kao i mnogo toga drugoga u Bosni i Hercegovini on je prije svega politicki cin. Mase (nacije) se mobilisu kao da se pripremaju za rat a ne za popis; razni istorijski podaci, tacni i netacni; podaci kojima se manipulise; analize kojima se usmjerava "svoj" narod.
Sve je to veoma slicno onome sto se desavalo pred rat devedesetih. I tada su se brojala krvna zrnca; i tada su se mase palile - i na zalost zapalile!
Sjecam se da sam tada bjezao od tih statistickih podataka kojima se dokazivala ova ili ona nacionalisticka teorija, jer sam i tada , kao i sada, znao da je to obicna manipulacija, da je Bosna i Hercegovina specificna zemlja u kojoj su se i ranije statisticki podaci mijenjali zavisno od osvajaca, od pobjede oruzja , sile... Znao sam da je izvlacenje tih podataka priprema naroda za rat. Jedino sto tada nisam znao niti vjerovao je da ce taj narod zaista poci u rat...
Jer narod je, bez obzira ko je bio osvajac, zivio svoj sirotinjski zivot, gledajuci i postujuci i komsiju, pa ma koje vjere ili nacije on bio.
Danas sam dokon. Ostadoh sam u kuci i rekoh, hajde da se odmorim i nista ne radim.
Ali ne da mi djavo mira! Citam novine, citam web stranice, citam agitovanje sa raznih strana, podatke toliko razlicite, kao da statistika nije egzaktna nauka cija osnova su suhe brojke.
Razmisljajuci tako, podjoh pretrazivati po Intgernetu, podjoh kopirati podatke iz Wikipedije kojoj se svakodnevno obracamo kad nam treba bilo kakva informacija. Podaci koje cete naci su vecinom sa te web stranice i nemaju namjeru da bilo koga ubjedjuju u nesto, jer to nije niti moja zelja niti pravo.
Postavljam ih samo zato sto im vjerujem onoliko koliko vjerujem drugim podacima u Wikipediji i sto im vjerujem vise nego raznim drugim na koje ovih dana nalazim.
Postavljam ih, evo i za vas koji ste mozda danas dokoni, kojih mozda ova tema interesuje, i koji ce ovim podacima vjerovati vise nego raznim drugima koji ovih dana mogu naci.
I bice ih zanimljivo porediti sa podacima nakon popisa ove godine.
I bez tih novih podataka mi znamo da su jos jednom, kao i mnogo puta ranije u Bosni i Hercegovini, oruzje, sila i rat promijenili njenu demografsku kartu.
Ne postavljam ovu temu da bih izazvao komentare na temu ko je kriv za demografske promjene , ko je agresor a ko zrtva.
Tu temu ostavljam onima kojima ratova nije dovoljno i koji prizeljkuju novi da bi jos jednom, pa jos jednom, pa... ispravili pogresnu demografiju.
******************
Sve je to veoma slicno onome sto se desavalo pred rat devedesetih. I tada su se brojala krvna zrnca; i tada su se mase palile - i na zalost zapalile!
Sjecam se da sam tada bjezao od tih statistickih podataka kojima se dokazivala ova ili ona nacionalisticka teorija, jer sam i tada , kao i sada, znao da je to obicna manipulacija, da je Bosna i Hercegovina specificna zemlja u kojoj su se i ranije statisticki podaci mijenjali zavisno od osvajaca, od pobjede oruzja , sile... Znao sam da je izvlacenje tih podataka priprema naroda za rat. Jedino sto tada nisam znao niti vjerovao je da ce taj narod zaista poci u rat...
Jer narod je, bez obzira ko je bio osvajac, zivio svoj sirotinjski zivot, gledajuci i postujuci i komsiju, pa ma koje vjere ili nacije on bio.
Danas sam dokon. Ostadoh sam u kuci i rekoh, hajde da se odmorim i nista ne radim.
Ali ne da mi djavo mira! Citam novine, citam web stranice, citam agitovanje sa raznih strana, podatke toliko razlicite, kao da statistika nije egzaktna nauka cija osnova su suhe brojke.
Razmisljajuci tako, podjoh pretrazivati po Intgernetu, podjoh kopirati podatke iz Wikipedije kojoj se svakodnevno obracamo kad nam treba bilo kakva informacija. Podaci koje cete naci su vecinom sa te web stranice i nemaju namjeru da bilo koga ubjedjuju u nesto, jer to nije niti moja zelja niti pravo.
Postavljam ih samo zato sto im vjerujem onoliko koliko vjerujem drugim podacima u Wikipediji i sto im vjerujem vise nego raznim drugim na koje ovih dana nalazim.
Postavljam ih, evo i za vas koji ste mozda danas dokoni, kojih mozda ova tema interesuje, i koji ce ovim podacima vjerovati vise nego raznim drugima koji ovih dana mogu naci.
I bice ih zanimljivo porediti sa podacima nakon popisa ove godine.
I bez tih novih podataka mi znamo da su jos jednom, kao i mnogo puta ranije u Bosni i Hercegovini, oruzje, sila i rat promijenili njenu demografsku kartu.
Ne postavljam ovu temu da bih izazvao komentare na temu ko je kriv za demografske promjene , ko je agresor a ko zrtva.
Tu temu ostavljam onima kojima ratova nije dovoljno i koji prizeljkuju novi da bi jos jednom, pa jos jednom, pa... ispravili pogresnu demografiju.
******************
| Izvod iz popisa stanovništva BiH 1991. godine.[1] | ||||
|---|---|---|---|---|
| Narod | Broj | Udio | ||
| Muslimani (Bošnjaci1) | 1.902.956 | 43.47 % | ||
| Srbi | 1.366.104 | 31.21 % | ||
| Hrvati | 760.852 | 17.38 % | ||
| Jugoslaveni | 242.682 | 5.54 % | ||
| Crnogorci | 10.071 | 0.23 % | ||
| Makedonci | 1.596 | 0.03 % | ||
| Slovenci | 2.190 | 0.05 % | ||
| Albanci | 4.295 | 0.10 % | ||
| Česi | 590 | 0.01 % | ||
| Italijani | 732 | 0.02 % | ||
BANJALUKA Popis 1991.
ukupno: 195.692
- Srbi - 106.826 (54,58%)
- Hrvati - 29.026 (14,83%)
- Bošnjaci - 28.558 (14,59%)
- Jugoslaveni - 23.656 (12,08%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 7.626 (3,92%)
****************************************
| Izvod iz popisa stanovništva BiH 1981. godine | ||||
|---|---|---|---|---|
| Narod | Broj | Udio | ||
| Muslimani | 1.630.033 | 39.52 % | ||
| Srbi | 1.320.738 | 32.02 % | ||
| Hrvati | 758.140 | 18.38 % | ||
| Jugoslaveni | 326.316 | 7.91 % | ||
| Crnogorci | 14.114 | 0.34 % | ||
| Makedonci | 1.892 | 0.05 % | ||
| Slovenci | 2.755 | 0.07 % | ||
| Albanci | 4.396 | 0.11 % | ||
| Česi | 690 | 0.02 % | ||
BANJALUKA Popis 1981.
ukupno: 183.618
- Srbi - 93.389 (50,86%)
- Hrvati - 30.442 (16,57%)
- Muslimani - 21.726 (11,83%)
- Jugoslaveni - 31.347 (17,07%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 6.714 (3,67%)
**************************************
BANJALUKA Popis 1971.
ukupno: 158.736
- Srbi - 92.465 (58,25%)
- Hrvati - 33.371 (21,02%)
- Muslimani - 24.268 (15,28%)
- Jugoslaveni - 4.684 (2,95%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 3.948 (2,50%)
********************************************
| Izvod iz popisa stanovništva BiH 1961. godine | ||||
|---|---|---|---|---|
| Narod | Broj | Udio | ||
| Srbi | 1.406.057 | 42.89 % | ||
| Muslimani (Bošnjaci1) | 842.248 | 25.69 % | ||
| Hrvati | 711.665 | 21.71 % | ||
| Jugoslaveni | 275.883 | 8.42 % | ||
| Crnogorci | 12.828 | 0.39 % | ||
| Rusini2 | 6.136 | 0.19 % | ||
| Slovenci | 5.939 | 0.18 % | ||
| Albanci | 3.642 | 0.11 % | ||
| Makedonci | 2.391 | 0.07 % | ||
***************************
********************************
*************************
****************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1895. godine
| Izvod iz popisa stanovništva BiH 1953. godine | ||||
|---|---|---|---|---|
| Narod | Broj | Udio | ||
| Srbi | 1.264.372 | 44.40 % | ||
| Hrvati | 654.229 | 22.97 % | ||
| Jugoslaveni | 891.800 | 31.32 % | ||
| Ostali | 39.398 | 1.34 % | ||
| Izvod iz popisa stanovništva BiH 1931. godine | ||||
|---|---|---|---|---|
| Vjeroispovjest | Broj | Udio | ||
| srpski pravoslavci | 1.028.139 | 44.45 % | ||
| muslimani | 718.079 | 30.90 % | ||
| rimokatolici | 547.949 | 23.58 % | ||
| Izvod iz popisa stanovništva BiH 1910. godine | ||||
|---|---|---|---|---|
| Vjeroispovjest | Broj | Udio | ||
| srpski pravoslavci | 825.418 | 43.49 % | ||
| muslimani | 612.137 | 32.25 % | ||
| rimokatolici | 434.061 | 22.87 % | ||
| židovi | 11.868 | 0.62 % | ||
| ostali | 14.560 | 0.77 % | ||
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1895. godine
Vjeroispovjest Broj Udio
Grčki Pravoslavci 1 673.246 42.94 %
Muslimani 2 548.632 34.99 %
Rimokatolici 334.132 21.31 %
Židovi 8.213 0.52 %
Ostali 3.859 0.24 %
****************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1879. godine
Vjeroispovjest Broj Udio
Grčki pravoslavci 1 496.485 42.88 %
Muslimani 2 448.613 38.73 %
Rimokatolici 209.391 18.08 %
Židovi 3.426 0.29 %
Ostali 249 0.02 %
BANJALUKA
67,71% muslimani, 19,8% pravoslavci i 10,52% katolici.
*******************************
Popis iz 1624. pokazuje bilježi oko 450.000 stanovnika (67% muslimana, 22% katolika i 11% pravoslavaca).
*******************************
Na prvom popisu stanovništva 1468/69. zabilježeno je kako na području Bosne okupirane od Turske postoji 37.125 kršćanskih i 332 muslimanske kuće.
***********************************
Tuesday, September 24, 2013
Penzioneri...
Prije neki dan smo žena i ja otišli u grad i ušli u supermarket. Razgledali smo robu i kupili neke sitnice. Kad smo izašli, nakon deset minuta smo pred prodavnicom zatekli policajca koji je pisao prijavu za pogrešno parkiranje.
Približili smo mu se i ja sam rekao:
- Zar ne biste mogli imati malo više poštovanja prema starijima? To nam je prvi put, mi smo u penziji i zašto baš nas hoćete kazniti?!
Tip nas nije udostojio ni jednog pogleda i nastavio mirno pisati prijavu.
Tada sam mu rekao da je "Nacističko govno". Na to je policajac podigao pogled, oštro me gledao jedan trenutak, te odmah posle toga počeo pisati i drugu prijavu za izlizane gume. Na to mu je moja žena rekla da je "Usrano kopile". Tip je mirno drugu prijavu pridružio prvoj ispod brisača stakla i nastavio pisati treću. Potrajalo je to dvadesetak minuta - što je on više pisao, to smo ga mi više vrijeđali i obratno... što u stvari, nas uopste nije pogađalo. Naime, mi smo u grad došli autobusom...
Eto vidite, od kada smo u penziji, pokušavamo se malo razonoditi i zabaviti.
To nam je veoma važno u ovim godinama!
Približili smo mu se i ja sam rekao:
- Zar ne biste mogli imati malo više poštovanja prema starijima? To nam je prvi put, mi smo u penziji i zašto baš nas hoćete kazniti?!
Tip nas nije udostojio ni jednog pogleda i nastavio mirno pisati prijavu.
Tada sam mu rekao da je "Nacističko govno". Na to je policajac podigao pogled, oštro me gledao jedan trenutak, te odmah posle toga počeo pisati i drugu prijavu za izlizane gume. Na to mu je moja žena rekla da je "Usrano kopile". Tip je mirno drugu prijavu pridružio prvoj ispod brisača stakla i nastavio pisati treću. Potrajalo je to dvadesetak minuta - što je on više pisao, to smo ga mi više vrijeđali i obratno... što u stvari, nas uopste nije pogađalo. Naime, mi smo u grad došli autobusom...
Eto vidite, od kada smo u penziji, pokušavamo se malo razonoditi i zabaviti.
To nam je veoma važno u ovim godinama!
Monday, September 23, 2013
S ove (one) strane Atlantika: Banjaluka avgusta 2013
Razliciti smo mi ljudi. Veoma razliciti...
I nije problem u razlikama. Problem je sto u njima ne vidimo mogucnost da ucimo i dopunjujemo se, vec ih suprotstavljamo i kada treba i ne treba.
I nije problem u razlikama. Problem je sto u njima ne vidimo mogucnost da ucimo i dopunjujemo se, vec ih suprotstavljamo i kada treba i ne treba.
Kao i zbog mnogo cega drugoga, sukobljavamo se i dalje zbog svog odnosa prema danasnjoj Banjaluci, gradu za koji smo, htjeli mi to ili ne, trudili se ili ne - veoma vezani.
Vecina se slaze da je Banjaluka nekada bila grad koji su voljeli i u njoj dozivjeli svoje najljepse trenutke.
Ima i onih koji se ni s tim ne slazu, jer su negativna iskustva u njihovim sjecanjima potisla ona pozitivna.
Ne mislim da bi ta razlika trebala izazivati probleme, ali iskustvo govori da je i to dovoljan razlog za nesporazume, zustre diskusije i polemike.
O danasnjoj Banjaluci vecina nas ima razlicito misljenje. Razlozi za to su mnogobrojni, od toga da li neko jos uvijek zivi u Banjaluci, da li je protjeran iz nje, da li se vraca u nju, kako cesto se vraca, koliko rodjaka i prijatelja mu je ostalo u Banjaluci....
Hiljade opravdanih razloga za razlicito misljenje.
Milioni razloga za nesporazume, zustre diskusije, polemike, vrijedjanja, ljutnju, prijetnje, mrznju...
Treba li to tako? Moze li drugacije?
Moze i trebalo bi, jer nije nam mnogo godina, mjeseci, dana ostalo.
Zasto ih trositi na polemike ciji rezultat mogu biti samo produbljene razlike i dalja dijeljenja?!
Moze i trebalo bi, jer nije nam mnogo godina, mjeseci, dana ostalo.
Zasto ih trositi na polemike ciji rezultat mogu biti samo produbljene razlike i dalja dijeljenja?!
Ja Banjaluku danas dozivljavam kao svoju kao sto i Toronto smatram svojim, samo na malo drugaciji nacin.
Danas, ja u Banjaluci trazim i nalazim svoje uspomene, drage ljude, aleje, Vrbas, Seher, Sehitluke, grobove najblizih i prijatelja, brda koja je okruzuju i koja me faciniraju kao nikada ranije, koja mi nedostaju, brda toliko blizu da mi se cini da ih mogu rukom dohvatiti.
Nastojim da vidim ono sto zelim da vidim, a da ne dozvolim onome sto mi smeta da mi pokvari dan...
Ponekada uspijem u tome - ponekada ne. Stoga su i moji utisci nakon posjeta Banjaluci razliciti.
Ovog puta mislim da mi je uspjelo da ne dozvolim tuzi i negativnom da prevladaju lijepe uspomene koje nosim sa sobom.
Pogledajte slike i procijenite da li je tako.
Danas, ja u Banjaluci trazim i nalazim svoje uspomene, drage ljude, aleje, Vrbas, Seher, Sehitluke, grobove najblizih i prijatelja, brda koja je okruzuju i koja me faciniraju kao nikada ranije, koja mi nedostaju, brda toliko blizu da mi se cini da ih mogu rukom dohvatiti.
Nastojim da vidim ono sto zelim da vidim, a da ne dozvolim onome sto mi smeta da mi pokvari dan...
Ponekada uspijem u tome - ponekada ne. Stoga su i moji utisci nakon posjeta Banjaluci razliciti.
Ovog puta mislim da mi je uspjelo da ne dozvolim tuzi i negativnom da prevladaju lijepe uspomene koje nosim sa sobom.
Pogledajte slike i procijenite da li je tako.
Ako ste se ikada pitali ko jos "uredjuje" ovaj blog, odgovor je sa moje desne strane: Mario M.
(covjek iz sjenke, animator)
(covjek iz sjenke, animator)
I ove godine su nam iz Kraljeva dosli Boza i Svjetlana. Culi smo da je hrana u Slapu pored slapa na Vrbasu odlicna. Kuvar nas to vece nije uvjerio u to, ali to nam nije pokvarilo raspolozenje.
Vlasnik Slapa je kolekcionar svega i svacega, bas tako - od vozila, masina, TV, foto aparata do svega! I sve je to u Slapu izlozeno. Prilicno nesredjeno. Slap i pored ljepote Vrbasa, na zalost, ove godine nije polozio.
Mozda dogodine...
Mozda dogodine...
Zato jeste "Buk". I pored prilicne guzve, kava i druzenje sa Amelom, na samom Vrbasu su bili prijatni i opustajuci.
A onda susret sa starim prijateljima: Tofko A. (poije dnevnu dozu od 9 lijekova a izgleda k'o decko) Ranko T. (kako tom covjeku uspijeva da uvijek zadrzi vedar duh i bude pozitivan?!). A onda dvije drugarice jos iz Ekonomske skole Jelena A. ( bivsa mi direktorica) i Brana T. ( (neprevazidjena jugoslovenka), pa moj drug Buco i njegova Biba. Sad moram napraviti malu digresiju. Moj drug Buco je poznati saljivdzija. Covjek koji moze zabavljati drustvo ma koliko veliko bilo. Vicevi koje on isprica obaraju slusaoce. Cesto sam se pitao kako mu uspijeva da ih zapamti. Mislim da sam konacno nadosao. On odabere tri - cetiri bas dobra vica i ponavlja ih cijelu nedjelju bilo kome koga sretne. A srece mnogo ljudi... Pa ti ne zapamti... Evo jednog iz nedjelje kad smo se duzili: "Pitaju Fatu, kako vise voli: unutra ili vani. A ona odgovara, najvise volim kad se dvoumim."
Sa mojom dragom dugogodisnjom prijateljicom Jasnom M. koja redovno cita Parkic, i ne samo to, skupi i kolegice iz drugih kancelarija i njima cita. Ali samo na pauzi! ( Diciplina prije svega!)
Iz Prijedora je dosao i moj bratic Milenko B. Bio je to sat , sat i po lijepog druzenja s njim. Mi imamo nasu internu lozinku: "Pas bio - ko slag'o", koja se odnosi na moje dolaske, javljanje i nasa vidjenja... Nadam se da cemo ubuduce naci i vise vremena za druzenje. Pas bio - ko slag'o!
U Saracici kod Blazenke i Zdravka Sunkica. Janja, Biljana i Blazenka radile u tri razlicite laboratorije Banjalucke bolnice: ginekoloskoj, transfuziji i na internom. I ostale dobre...
Jedan od poslednjih dana, Amela i Biljana u "22. aprilu" pored Vrbasa. Nekada su avijaticarske naocale nosili avijaticari i muskarci. A sada...
A Vrbas.!!!!!..
Pogled iz "22. aprila" . Dajak, djevojka na adi. U pozadini Studenac
Jos dva pogleda na predivni Vrbas i Kastel iz cevapcinice "Kod Muje" koju "drzi" Minin sin.
Bilo je jos susreta koje kamera nije zabiljezila, kod Kobaslija sa Kobom i Suzanom, sa Ljiljom M. kod njih na veceri i dobrom vinu, sa Suletom u Moneu uz sam Vrbas i jato izazovnih riba, sa Dobrilom i Stiletom, sa Sekom, sa Njakom i Verom na pici u Han Kolima, sa Jotom i Tanom nakon Irenine sahrane, sa Nesom Jocicem, mojim drugom iz djetinjstva, sa Azrom i Duletom na najboljoj jagnjetini u Topoli, ....
Sigurno sam neke i zaboravio - Izvin'te slijedeci put valjda necu!
Ponovo je ostao poduzi spisak onih sa kojima se nismo uspjeli sastati.
Do slijedece godine...
Do slijedece godine...
Subscribe to:
Posts (Atom)