Dok palme njisu granje.....

Rješenje krize srednjih godina!*

*Nakon 25 godina braka, pogledao sam jednog dana svoju ženu i rekao:

Draga, prije 25 godina imali smo jeftin stan, jeftin auto, spavali smo na kauču i gledali mali crno-bijeli TV, ponekad gladni, ali sam išao u krevet s zgodnom dvadesetpetogodišnjom plavušom. Sada imamo lijepu kuću, 2 velika auta, veliki krevet i plazma TV, prejedam se tri put na tjedan, a spavam s pedesetogodišnjakinjom. Čini mi se da tu nešto nije u redu.

Moja supruga je razumna žena.Rekla mi je lijepo da ponovo nađem sebi dvadesetpetogodišnju plavušu, a ona će se pobrinuti za to da ponovno živim u jeftinom stanu, vozim jeftin auto, spavam na kauču i da budem gladan.Zar žene nisu super? One zaista znaju kako riješiti krizu srednjih godina.

***************************** 

Slavek, seoski apotekar odlazi na sastanak načelniku Općine.
Na odlasku na sastanak veli Štefu praktikantu, da će se brzo vratiti i
nek  pripazi na apoteku.
Za dobrih pola sata Slavek se vrati u apoteku i pita Štefa, jel
sučajno navratila koja stranka?
Pa je, veli Štef, došel je Joža sav šmrkav. Dal sam mu aspirina.
Odlično si to napravil, veli Slavek.
A je još gdo navratil?
Je, i poštar Ivek je bil tu. Nekaj je pojel pa dobil vručinu.
Pa kaj si mu dal?
Aspirina, normalno.
Slavek dobre volje kak Štef brzo i praktično rešava zdravstvene
probleme, pa pita Štefa, da nije još koga zaboravil?
Pa, veli Štef, jesam! Bila ju tu i Mica, ona stara cura iz susednega sela.
Došla je v apoteku, plače se i veli da več 3 meseca pimpeka ni vidla.
I kaj si joj dal?
Pa normalno, kapi za oči!

 **************************************

Došla gospođa pred Sv.Petra i samo što su počeli razgovor začuje se
strahovit vrisak.
"Što je to?" upita ona.
"Ma ništa, samo prave nekome rupe na leđima za krila."
Gospođa se malo smiri, sve dok se opet ne začu vrisak i kukanje.
"O, Bože, pa što je sad ovo?!"
"Ma ništa, sad prave rupe za postavljanje oreola oko glave."
"Gospode, ja ovo ne mogu podnijeti.  Ja bih išla u pakao!"
"Ali, gospođo, tamo će vas silovati i iskorištavati!"
"Da, dobro, ali za to već imam napravljene rupe.

*********************************

Postoje dvije vrste ljudi: oni kojima se sviđam, i oni koji nemaju ukusa.

********************************

Kako se PAMETNA žena štiti od SVINJSKE gripe?
RAZVEDE se od KRMKA, i konzumira samo PILETINU!

*****************************

Tko je najveći papučar u selu? .
Onaj koji potroši više šljiva na pekmez nego na rakiju!!!

*****************************

Mujo: "Haso, čega se ti najviše bojiš?"
Haso: "Zmija, a ti?"
Mujo: "Žena!"
Haso: "Pa to ti je isto."
Mujo: "Nije, za zmije imaš protuotrov!"

***************************

Lik je iritantno optimističan i stalno zbori "moglo je biti gore!"
Prijatelji odluče istjerati optimizam iz njega.
-Jesi li čuo za sinoćnju tragediju kod Malerovića?
-Ne, što se desilo?
-Našao Malerović ženu sa ljubavnikom u krevetu, ubio ih oboje, zapalio
kuću i ubio i sebe!
-Uffff...MOGLO JE BITI I GORE!
-Ma jesi li ti normalan??!! Što je tu moglo biti gore???
-Da je naišao PREKSINOĆ,  ja bih bio mrtav!

 **************************************

Jedna žena sjedi u avionu pored svećenika.
"Oče", reče ona, "mogu li vas zamoliti za uslugu?" 
"Rado, ako ću biti u mogućnosti, kćeri moja." 
"Znate, kupila sam jedan jako skup i posebno dobar aparat za depilaciju,ali on je još posve nov i sad se bojim da ću na carini morati puno platiti.
Biste li ga mogli sakriti ispod svoje halje?" 
"Mogao bih, kćeri, ali problem je: ja ne mogu lagati. Nego, dajte mi taj aparat, nešto ću već smisliti." 
Žena je pomislila: "Nekako će se već srediti", i dala mu je aparat. 
Na aerodromu upita carinik svećenika ima li išta za prijaviti.
"Od glave do struka nemam ništa za carinjenje, sine moj!" uvjerljivo reče svećenik. 
Ponešto zbunjen upita carinik: "A od struka nadolje?" 
"Tu dolje", reče svećenik, "imam jedan aparat za žene, koji još nikada nije upotrijebljen." 
Carinik se glasno nasmije i vikne:
"Sljedeći, molim!"

Ljeto 2016 (1)

Ako nastavi kako je pocelo, ljeto i jesen 2016 bice prilicno intenzivni. Posebno za penzionera zeljnog mira i odmora; ali i susreta sa dragim ljudima i lijepim predjelima. Osjecam se kao da grabim od zivota "dok noge nose i pamet sluzi".

 Vec drugo vece nakon dolaska u Banjaluku susret sa Bucom, Bibom, Borom i njegovom Jane. Njih dvoje su nesto ranije stigli iz Vankuvera, gdje danas zive.

 Na putu za Istru prelijepi Martin brod...

 ...i jos ljepsi Strbacki bukovi. Una i njena okolina su predivni! Znam, ne otkrivam nista novo ali svaki susret sa Unom izaziva novo odusevljenje. Prilaz Strbackim bukovima neshvatljivo zanemaren. 12 km lose odrzavanog uskog makadamskog puta. Kao da neko ne zeli da taj dragulj prirode, koji nije samo u vodopadima, vec i u prelijepoj Uni na cijelom putu do vodopada, ostane neotkriven, neposjecen i nepoznat turistima.
A turisti koje smo sreli... sigurno su zaljubljenici u prirodu, jer da nisu ne bi se maltretirali losim putevima. Ono sto nas je iznenadilo je da je vecina turista koje smo sreli iz arapskih zemalja; onih koje karakterisu duge brade, skracene-duge hlace, feredze... Nije Bosna sto je bila....

Koncert Parnog valjka, kojim su oni proslavili 40 godina rada, imao je posebnu draz jer je odrzan u Pulskoj areni. Parni valjak smo gledali prosle godine u Torontu i tada su nas odusevili.. Ovaj koncert u Areni prevazisao je onaj u Torontu. Parni valjak zaista dobro prasi. Aki - k'o Mick Jager.

 A onda ono sto smo otkrili prosle godine i sto cekamo skoro godinu dana - plaza Soline u blizini Pule; jos uvijek dobro skriveni raj na zemlji... Prvi i drugi dan sa Biljaninom radnom drugaricom i prijateljicom Ljiljom, sa adresom u Austriji....

 ...treci dan sa Ljiljom, Bajom i Nijom, koji zive u blizini - u Rovinju.

 Slijedeci dan, na gradskoj plazi u Liznjanu, susret sa Emirom Eigner, djevojacki Saric (lijevo), drugaricom sa banjaluckog korza, igranki i iz Cajaveca. I ona danas zivi u Austriji, ali i u Liznjanu i u ...

...i tako dok sjedimo i pricamo sa Emirom, za susjednim stolom ugledassmo jos nekoliko bivsih banjalucana sa porodicama. Uslikah se za uspomenu sa Ekom Kusmicem, generacijom sa fakulteta i Sejom Visicem koji zive u Oslu i u Liznjanu i u Banjaluci...

A onda, izlet na par dana u Ljiljinu kamenu kucu u Bareticima, seocetu iznad Crikvenice. Poseban je dozivljaj osjetiti zastrasujucu snagu ogromnih stijena u pozadini i nepregledan pogled na Crikvenicu, Krk i Cres na drugoj strani lijepe terase. Smijeh je izazvalo moje nespretno koriscenje selfy stapa.

Spomenik palim borcima NOB u Grizanima, iznad Crikvenice. Istra je to!

Wislava SZYMBORSKA: OPOMENA

Kad ostarim nosiću haljinu boje purpura
I crveni šešir koji ne ide a i ne stoji mi,
trošiću penziju na piće, ljetnje rukavice i satenske cipele.
I pričati kako nemam para za hljeb.
Kad se umorim sješću na ivičnjak,
sakupljaću reklamne uzorke po radnjama i pritiskati
alarmnu dugmad.
Vući štap uz gelendere
nadoknadjivaću propušteno u trezvenoj mladosti.
Izlaziću na kišu u kućnim papučama
Brati cvijeće po tudjim baštama
gomilaću pera, olovke i druge tričarije
I početi da pljujem.
A sad još moramo paziti da nam odjeća ne pokisne
Plaćati na vrijeme kiriju i ne psovati po ulici
Pružati dobar primjer djeci
pozivati prijatelje na večeru i čitati novine.
A možda bi trebalo da se već pomalo pripremam
Da ljudi koji me znaju ne budu iznenadjeni
Kada odjednom ostarim i počnem u purpurno da se odijevam.

Wislava SZYMBORSKA

Most Radija Slobodna Evropa: Zapadni Balkan i Evropska unija

Omer Karabeg: Da li su zemlje bivše Jugoslavije umorne od čekanja na Evropsku uniju? Razgovaraju dva stručnjaka za međunarodnu politiku - Dejan Jović, profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i Ivo Visković, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu.

Dejan Jović: Euroskepticizam se pojavljuje u valovima. U Hrvatskoj se pojavio 2004. i trajao je do 2011. godine. To se odrazilo i na referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji januara 2012. godine, na koji nije izašla većina građana - negdje između 56 i 57 posto. Postoji, dakle, dugotrajna kritičnost prema Europskoj uniji.

Ivo Visković: Opala je i podrška ulasku Srbije u Evropsku uniju, ali to se na neki način i moglo očekivati. Jer, ako u Evropskoj uniji postoji zamor od proširenja, kod naših građana postoji zamor od čekanja.

Jović: Proces ulaženja u Europsku uniju je svakako frustrirajući za zemlje kandidate. Sve te zemlje, pa i Hrvatska, imale su i imaju osjećaj, u najvećem dijelu opravdan, da ih se ne tretira fer i da se od njih traži ono što ni same zemlje članice ne ispunjavaju. Recimo, kandidati za Europsku uniju danas imaju obavezu da uđu u Šengen i prihvate euro, a jedan broj zemalja članica je izuzet od tog pravila. I kada se radi o standardima ljudskih i manjinskih prava - zemlje članice ne bi zadovoljile sve kriterije koje moraju zadovoljiti zemlje kandidati.

Visković: Oni koji su unutar takozvanoga kluba, odnosno koji su članovi Evropske unije, smatraju da imaju pravo da postavljaju zahteve onima koji ulaze, a čini mi se da su u velikoj meri i u pravu, jer se pokazalo da entuzijazam za promene nestaje onoga trenutka kada zemlja uđe u Evropsku uniju. Zbog toga je i smišljena politika uslovljavanja i ona se ponekad primenjuje dosta grubo, jer se smatra da - ako se nešto ne postigne u procesu prijema, kasnije neće biti urađeno.

Jović: U nizu zemalja kandidata onaj ko vlada ima samo jedan cilj, a to je da zauvijek ostane na vlasti. Zbog toga je u tim zemljama uočljiv zanimljiv paradoks - iako u parlamentu postoji izrazita prevlast proevropskih snaga, vrlo je malo pluralizma u političkom životu.

Karabeg: Mislite li da Moskva vrši pritisak na Srbiju da se raspiše referendum o ulasku u EU?

Visković: Ne vidim šta bi Rusi time dobili. Što se tiče NATO pakta, tu mi je sasvim jasno zbog čega ne žela da Srbija uđe u zapadnu vojnu alijansu. Ali kada je Evropska unija u pitanju, ne vidim koji bi objektivno bio njihov interes da Srbija ne bude član Unije, osim ako ne žele da se na neki način svete Zapadu.

Jović: Zbog krize u Europskoj uniji otvara se prostor za druge aktere. Posebno na europskoj vanjskoj periferiji, to jeste u zemljama istočnog partnerstva i zemljama Zapadnog Balkana. Za to je kriva, prije svega, sama Europska unija, jer bi trebala što prije primiti preostale zemlje Zapadnog Balkana.

Visković: Ljudi ipak razmišljaju o tome šta im donosi ova ili ona opcija i misle o svojoj deci. Ma koliko neko volio Rusiju i ma koliko smatrao da su nam Rusi bliski - etnički, kulturno i religijski - ljudi ipak znaju da nam Rusija ne može ponuditi ono što može Evropska unija. Nisam čuo da neko svoju ušteđevinu čuva u rubljama.

Jović: U srpskom društvu, rekao bih, najveći broj ljudi istovremeno želi pripadati i Zapadu i Istoku. Oni smatraju da nije nužno da budu samo jedno ili samo drugo.

Karabeg: Bez obzira na to raste li ili ne skepsa prema Evropskoj uniji verovatno je da će posle izlaska Velike Britanije u dogledno vreme teško biti primljena neka zemlja sa Balkana. Iako lideri Evropske unije govore da se ništa ne menja u politici proširenja, mnogi analitičari misle da će proces proširenja Unije biti zaustavljen.

Visković: Ukoliko bi Rusija nastavila sa pokušajima da značajnije utiče na zbivanja ne samo u Srbiji, već i na čitavom Balkanu, mislim da bi Zapad mogao razmotriti mogućnost da balkanske zemlje što brže integriše u Evropsku uniju - da bi suzbio ruski uticaj. To postoji kao mogućnost, mada ne kažem da će se to i dogoditi.

Jović: Postoje dva scenarija. Prema prvom, koji je realniji, Europska unija će se sada prije svega koncentrirati na razvod sa Velikom Britanijom i pokušati da se on dogodi bez dramatičnih posljedica, to jeste nastojaće da spriječi osipanje i dalje dezintegracijske trendove unutar Unije. Drugi scenario - koji bih ja volio da se dogodi, a koji je manje realan - je da Europska unija zaključi da se neuspjeh može kompenzirati samo uspjehom i da je za nju dobra vijest da na Zapadnom Balkanu ima naroda i država koji žele ulazak u Europsku uniju i koji još uvijek vide da je Europska unija za njih rješenje. Mislim da bi za Europsku uniju bilo korisno da na tome gradi svoju novu poziciju.

Karabeg: Ako Brisel ipak otvori vrata - ko je od kandidata sa Zapadnog Balkana, po vašem mišljenju, prvi na redu da uđe u Evropsku uniju?

Visković: Znam da ću naljutiti svoje crnogorske prijatelje, ali mislim da će to biti Srbija, jer ona ima ono što se naziva administrativnim kapacitetom, odnosno jak državni aparat, koji je već dosta dobro pripremljen - naravno u saradnji sa organima Evropske unije - za proces prilagođavanja evropskim standardima. Tu je najveća prednost Srbije.

Jović: O ovom pitanju imam drugačiji stav od profesora Viskovića. Naime, uvijek sam smatrao da bi bilo najkorisnije za zemlje Zapadnog Balkana da zajednički uđu u Europsku uniju. Kad je riječ o Srbiji, mislim da je Kosovo najveći problem na njenom putu u Europsku uniju i uopće ne vidim kako se to može riješiti. Koliko god Srbija bila sprema za ulazak u Europsku uniju - doći će trenutak kada će zbog Kosova zastati. Ista stvar je i sa Makedonijom i sa Bosnom i Hercegovinom. Prema tome, čini mi se da će one manje-više ući u isto vrijeme.

(RadioSlobodna Evropa)

PREPORUKA ČITAOCIMA

Leslie Malton, njemačka glumica na radiju WDR 5 preporučila je čitaocima knjigu Miljenka Jergovića ‘Dvori od oraha’:
"Knjiga se bavi Jugoslavijom, bavi se ženom koja je u središtu, bavi se Reginom. Poglavlje po poglavlje ide unatrag. A ono što je tako super je da Jergović ima tako vizualni jezik. On ima slike za stanja, koje su jednostavno izvanredne. Ima taj skoro pa barokni jezik, ali je istovremeno moderan. Ja bih ovu knjigu preporučila svakom čovjeku koji voli čitati, koji se rado bavi jezikom i koji uživa u formulacijama. U skurilnosti te priče ima nešto frivolno."
(Die Schauspielerin Leslie Malton empfiehlt Miljenko Jergović: "Das Walnusshaus" - Bücher - Sendungen - WDR 5 - Radio – WDR)

Svetislav Basara: Politika amoka

U pravu je legendarna vašarska poslenica, Marika – ko nabije, taj dobije. Nabih onomad botove na Crven Ban, botovi momentalno zaćutaše. Preseo im valjda sendvič sa podrigušom. Ali uzvratiće oni udarac! Nalupaće mi oni minusa i minusa, a i nalupaće se, znate na šta mislim.
Nezgodna je okolnost – jedna iz mnoštva ovdšanjih rđavih okolnosti – što i “državni vrhovi” nekadašnjih bratskih naroda i republika funkcionišu kao botovi. A evo kako to ide. Nesposobni da svojim narodima obezbede podnošljivu sadašnjost ( sledstveno i budućnost) “državni vrhovi” svih naših naroda i narodnosti udarnički rade na tome da im prišute sjajnu prošlost. Ovako to ide u praksisu. Ako je, počem, neki pripadnik nekog od naših naroda nešto zabrljao u prošlosti – bilo u saradnji sa nacistima, bilo na svoju ruku – demokratski državni vrhovi osmostaljenih državica grehe svojih sunarodnika pripišu “komunističkoj diktaturi”, a nepočinitelje po kratkom postupku rehabilituju i pomepezno – često i uz državne počasti – vrate u nacionane panteone.
Tu važi gvozdeno pravilo reciprociteta – ako vi rehabilitujete vašeg Kurtu, mi ćemo rehabiitovati našeg Murtu. I tako to i biva. Kako, međutim, vreme odmiče, sve sam uvereniji da cilj tih rehabiitacija nije renoviranje prošlosti, nego izazivanje pičvajza u sadašnjosti. Obratite pažnju na sledeću političku tehnologiju– ukoliko se u Srbiji ne povampiruje četništvo, a u Hrvatskoj ustaštvo, Srbi i Hrvati bi – daleko bilo – mogli da pohase i da se zapitaju za koji Crven Ban trpimo na grbači gomilu državničkih nesposobnjakovića, parazita (a često i lopova). To pitanje je, naravno, bespredmetno ukoliko je nacion ugrožen. Znate kako to ide. Hilandar gori, a vi me pitate za mladalačke lopovluke. I pročaja.
Poslednjih dan kao lider u regionu u disciplini ukidanja nenarodnih presuda pozicionirala se Hrvatska čije je pravosudstvo ukinulo presude blaženopivšem kardinalu Stepincu i blagoživom Branimiru – umal, grešna mi duša, po inerciji ne napisah Stanoju – Glavašu, a kantu ulja na vatru dolilli su paljenje srpske zastave u nekoj bosanskoj vukojebini i Bakir Izetbegović koji je u Novom Pazaru izjavio da se on u toj varoši oseća kao Dodik u Banja Luci, što je u srpskom državnom vrhu protumačeno kao najava skorog osnvanja Republike Bošnjačke.
Naš državni vrh je, razumljivo, pao u žestok amok, a Srpska narodna partija – SNS-ov koalicioni partner – izdala je panično saopštenje o svesrpskoj, je li, ugroženosti. Koja je, fakat, realnost na terenu, naročito u Hrvatskoj. Ali sve nešto kontam da bi ovdašnji protesti protiv povampiernja ustaštva i džamahirijstva bili ubedljiviju da presuda nije ukinuta Draži Mihailoviću, recimo, a još bi bila ubdeljivija kada se hrvatske zastave ne bi – umesto po vukojebinama – palile u centru Beograda. Kako ono reče onaj mudri čovek: ko hoće u šali da se poigra sa istorijom, istorija se sa njim poigra u zbilji.


Svetislav Basara (Famozno)

Umjesto pauze

Safeta Biševac: Resetovanje Aladža

Objavljeno ranije, ali i danas aktelno.

**************

Aladža džamija, poznata i kao "Šarena", izgrađena je 1549. godine u Foči. Projektovao je Hasan Nezir, saradnik čuvenog Mimara Sinana
Bila je na listi spomenika svetske baštine Uneska i deo kulturne baštine BiH. Srpske snage su je do temelja srušile avgusta 1992. mada nije imala vojni značaj. Bio je rat. U Foči tada čak nije ni bilo većih borbi, ali nekima je bilo bitno da, nakon što su pobili i proterali većinu lokalnih muslimana, sruše i simbol islama u ovom gradu.
Uz finansijsku pomoć Turske, 2014. je počela obnova Aladže. Početku radova je prisustvovao reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović, koji je poručio da ne postoji ništa što nije moguće uraditi ukoliko postoji dobra volja među ljudima."Aladža je simbolizirala tu dobru volju. Tada, oko nje je nastao grad. Nastala je Foča. Danas je Foča tu, a Aladža će ponovo, ako Bog da, biti zajedno sa svojim gradom", dodao je Kavazović. Sarajevski dnevnik Oslobođenje nedavno je objavio tekst "Fočanska ljepotica se diže iz pepela: Husein, Mile, Rajko i Miralem zajedno rade na izgradnji Aladža džamije". Novinarima je bilo važno da naglase da na izgradnji Aladže rade Bošnjaci i Srbi i da se obnovi džamije Fočaci raduju.
"Ima Mile, Rajko, ima Miro, Miralem... Ali, to nije važno. Važno je da se radi i da se pos'o napravi onako kako treba i da se vidi šta radimo... Nebitno je ko je šta je, bitno je da je čovjek i da radi kako treba", kaže zidar i klesar Husein Bešo. Mile Kostović na gradilištu je od početka. Otkrivao je temelje Aladže koji su bili zarasli u korov. Radi kao čuvar gradilišta, ali obavlja i druge poslove. "Fino mi je s mojim kolegama, fino se slažemo. Radimo od 7 do 17. Sad je narod bolji, po mom utisku. Dok je bio rat, svega je bilo, ali je bolje sada. Pazimo se dobro, slažemo se, zajedno radimo i tako. Ima nas pola i pola, pola Srba, pola muslimana. Fino se slažemo k'o da smo braća", rekao je Kostović.
Rat u BiH bio je najkrvaviji deo tragičnog raspada SFRJ. I danas ta zemlja ima ogromne probleme, ali ako imamo ovakve primere iz Foče, zar to nije dokaz da možemo da živimo i radimo kao sav normalan svet? Nije Foča jedina. Primera normalnosti ima na raznim stranama. Pojedini političari u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, pokušavaju, međutim, da nas ubede da smo u 1991.ili još gore u 1941. godini, a ne u 2016. Devedesetih su narodi ovih prostora masovno nasedali na njihovu huškačku propagandu. Da li ćemo ponoviti grešku? Da li su Srbi, Hrvati, Bošnjaci na rubu sukoba kako tvrde pojedini političari? Ili su možda ti političari u problemu? Idu izbori, formiraju se vlade, nisu svojim građanima i narodima omogućili bolji život i onda je najlakše- udri po nacionalizmu i šovinizmu.
Da li Beograd treba da reaguje na pojedine poteze posebno Zagreba? Naravno da treba, ali sa merom. Jer, šta Srbija dobija histeričnim reakcijama kojima na mržnju odgovara još većom mržnjom, što čine pre svih ministri Dačić i Vulin? Srbija koja je rehabilitovala Dražu Mihailovića, izjednačila četnike i partizane nema pravo da drži lekcije o antifašizmu. Razlike između ustaša i
četnika jesu značajne, ali imaju bar jednu zajedničku odliku-masovno su ubijali pripadnike drugih naroda, vera i političkog opredeljenja. Otkrivanje spomenika osuđenom teroristi Miri Barešiću jeste sramota za Hrvatsku, koju ne treba prećutati. Ali u jednom gradu u Srbiji, Novoj Varoši još pre šest godina je podignut spomenik četničkom komandantu Vuku Kalaitoviću, čije su se snage istakle u masakrima muslimanskog stanovništva istočne Bosne i Sandžaka. To je Srbija odćutala.
Kao što će srpski zvaničnici sutra, na obeležavanju godišnjice "Oluje" u izbegličkom naselju Busije, sigurno odćutati sopstvenu, odgovornost tadašnje vlasti Srbije i svojih stranaka za tragediju koja je zadesila Srbe u Hrvatskoj.

Safeta Biševac (‘Danas’)

U Banjoj Luci koncert i humanitarni broj za oboljele od ALS-a

Univerzitetski klinički centar (UKC) Republike Srpske i Udruženje oboljelih od amiotrofične lateralne skleroze (ALS) pripremaju humanitarni koncert pod nazivom "Banjaluka za ALS", koji bi trebalo da bude održan 26. avgusta, a tokom ovog mjeseca bit će otvoren i humanitarni telefonski broj 1412.
Cilj donatorske akcije je prikupljanje sredstava za nabavku neinvazivnih aparata, koji se mogu koristiti kod kuće i pomoći oboljelima da poboljšaju funkciju disanja kada se bolest proširi na mišiće za disanje.
"Aparati bi se prosljeđivali oboljelima u cijelom RS-u, a nakon prestanka potrebe, vraćali bi se Udruženju oboljelih od ALS koje bi ih slalo na servis, sterilizaciju, a potom uručilo drugom oboljelom", saopćeno je iz UKC Republike Srpske.
Amiotrofična lateralna skleroza je teška mišićna bolest, gdje zbog propadanja neurona u mozgu i kičmi dolazi do postepenog odumiranja i mišića koji učestvuju u gutanju i govoru. U završnoj fazi bolesti otkazuju mišići za disanje i bolesnici umiru zbog gušenja.
U Republici Srpskoj registrovano je 35 oboljelih, a od iste bolesti nedavno je preminula i poznata kantautorka Jadranka Stojaković.
Promotivni spot akcije je dostupan na Youtube-u i mnogim medijima, a u planu su i bilbordi koji će biti postavljeni već 12. avgusta, navedeno je u saopćenju.
Humanitarni koncert bi trebalo da se održi na ljetnoj pozornici tvrđave Kastel 26. avusta, a gost će biti "Rok simfonija".

(klix)

Planinari uživali na Vilenjskim vrelima

Sarajevsko Oslobođenje nam otkriva jedno atraktivno izletište u blizini Banjaluke. Objavljena je vijest da su planinari iz cijele banjalučke regije u organizaciji planinarsko – alpinističkog kluba ''Samit'' pohodili park prirode Vilenjska vrela smješten podno Crnih litica u kotorvaroškom selu Vrbanjci. Osim u ljepoti kanjona Cvrcke, planinari su uživali u kupanju na Bobasu, a popeli su se i na kompleks iznad vodopada na Vilenjskim vrelima, visok oko 50 metara.

Parkić zahvaljuje autoru teksta i fotografija: Goranu Đuriću!