Mario M.: Sličice iz Banjaluke

 rane lubenice

 sjecanje na Drum

 suveniri sa istoka

 tisina jednog dvorista

Vladin kvart

 3 na 3 pod Zelenim mostom

 caskanje pred Bosnom

 dom za starije

grafit

aleja

“Svi govorimo NAŠ jezik”

Tribina „Čiji je NAŠ jezik“, koji je organizovao festival EXIT u saradnji s pokretom Novi optimizam, okupio je veliki broj zainteresovanih.

O Deklaraciji o zajedničkom jeziku govorili su lingvistkinja i autorka knjige „Jezik i nacionalizam“ Snježana Kordić, pisac i predsjednik udruženja Krokodil Vladimir Arsenijević, pisac i muzičar Marko Šelić Marčelo, aktivista pokreta Novi optimizam Vlatko Sekulović i glumac i producent Dragan Bjelogrlić, a moderatorka je bila spisateljica i pozorišna umetnica Minja Bogavac. Ovo je još jedan susret na Exit festivalu u nizu događaja organizovanih u okviru inicijative Tiha balkanska većina, kada je neformalna grupa istaknutih umjetnika i javnih ličnosti iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine na inicijativu EXIT tima sastavila otvoreno pismo javnosti povodom rastućih nacionalnih tenzija u regionu.
Minja Bogavac je publiku pozdravila na „sva četiri jezika“ istozvučnim „Dobar dan!“ što je na samom početku oduševilo prisutne i izazvalo podsmijeh takozvanoj jezičkoj različitosti, protiv koje je usmjerena Deklaracija o jeziku. Nakon pozdrava, putem video poruke se obratila srednjoškolka Ajla Vrebac iz Jajca, gdje je zahvaljujući svijesti mladih ljudi zaustavljena segregacija srednjoškolaca bošnjačke i hrvatske nacionalne pripadnosti. Tamo, kao i u još 54 škole u BiH, uspostavljen je princip gdje pod istim krovom postoje dvije škole, hrvatska i bošnjačka, razdvojene smjenama i različitim profesorima. Nakon toga su na sceni svoja iskustva iz borbe za ukidanje segregacije podijelili i srednjoškolci, heroji iz Zenice, Valerija Blagojević, Amar Kundalić, Nedim Alibegović i Aldin Vrškić, koji su, uprkos prijetnjama direktora škola i ignorisanju države, ujedinjeni u stavu “da se može udariti na mladost, ali da se ona ne može pobijediti“. Prisutni su gromoglasnim aplauzom podržali mlade ljude da istraju u svojoj borbi, kojoj su se priključile poznate ličnosti.
Vladimir Arsenijević, čije je udruženje pokrenulo Deklaraciju o jeziku, prisjetio se kako je nastala Deklaracija o jeziku: „Namera nam je bila da dokažemo da mi, uprkos politici, govorimo jednim jezikom, koji samo ima više svojih varijanti, na šta nas je inspirisala knjiga Snježane Kordić. Organizovali smo diskusije na tu temu širom regiona, ali nismo hteli da se zaustavimo na tome, već smo pokrenuli Deklaraciju o jeziku.“
Autorka ove inspirišuće knjige, koja je besplatno dostupna na internetu, objasnila je da je situacija bila betonirana, a sve pod okriljem zakona. “Laž je što piše u zakonu, čemu se suprotstavlja čak 9 000 potpisnika. Svi mi koji smo iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine treba da se suprotstavimo segregaciji i diskriminaciji“, rekla je Snježana i poručili svima da se pozivaju na Deklaraciju o jeziku.
Vlatko Sekulović ovu Deklaraciju doživljava intimno. „Potičem iz mešovitog braka i upravo su takve zajednice posledica razumevanja jednog istog jezika. Ljubav nema granice, što dokazuje i to da su se na Exitu spojili mnogi ljudi nisu sa istog jezičkog područja.“
Da Deklaracija afirmiše ono zajedničko među ljudima misli i Marčelo, koji smatra da je jezik svih nas, ali i političara, koji ga koriste na drugačiji način. „Ako mislite da približite ljude, onda potencirate sličnosti, a ako želite da ih razdvojite onda ističete različitosti“ i dodao da političari često govore o mladima, a nikako da daju mikrofon na koji će oni reći da im je dosta svega i da neće ponovo da ratuju.
Dragan Bjelogrlić je rekao da je činjenica da govorimo istim jezikom. “Jezik će preživeti, a nadam se i zdrav razum. Lingvisti se moraju boriti za jezik i svi mi ne smemo dopustiti političarima da nas ubeđuju da se ne razumemo i da nam je potreban prevodilac. Nauka ne sme popustiti pred politikom“, zaključio je Bjelogrlić. Svi govornici su na kraju panela jednoglasno odgovorili da govore NAŠIM jezikom.
Pokret Novi optmizam napravio je specijalnu aplikaciju za mobilne telefone „Moj jezik“, putem koje se korisnici mogu na praktičnim primerima mogu uveriti da Srbi, Bošnjaci, Crnogorci i Hrvati govore istim jezikom, jer se u svim ovim državama „ljubav“ kaže potpuno isto.

(EXIT)

Slike s izložbe Radoša Antonijevića

Akademski vajar Radoš Antonijević izložio je u banjalučkom Muzeju savremene umjetnosti svoje instalacije i skulpture pod nazivom ‘’Na svom mjestu stajati’’ koje predstavljaju sudbinsku vezu pojedinca sa određenim istorijskim, religijskim, kulturnim… uticajima. Ova zanimljiva izložba je otvorena do kraja augusta.

Provincija bez identiteta

Svake godine osjetim kako Banjaluka sve vise gubi identitet, tone i postaje provincija. I pored velelepnih gradjevina Vlade i Televizije, vodoskoka, novih spomenika, svjetala, napucanih restorana, grudi i usana, zapravo postaje sve vise srbijanska, ili preciznije beogradska provincija.
Sinoc je koncert Banjalucke filharmonije kojim je otvorena tradicionalna manifestacija "Ljeto na Vrbasu" taj moj osjecaj samo pojacao. Direktan televizijski prenos, Gradonacelnik, velika bina uz Vrbas, jos veci LED displej, dirigenti koji se smjenjuju, vokalna solistkinja koja ne pomjera pogled sa nota i teksta, voditeljica koja nevjesto pokusava da bude duhovita, publika koja je, ocigledno je to, dosla da je kamere uhvate... Pretenciozna revija kica...

Sjecam se kako su nekada ovu manifestaciju oranizovali amateri KAB-ovci. Da, bili su oni amateri ali istinski entuzijasti koji su svoje nedovoljno iskustvo, pa i znanje, nadomjestali energijom, entuzijazmom i voljom. Sve to su oni, zajedno sa ucesnicima, glumcima, sportistima, muzicarima, knjizevnicima prenosili na publiku koja je postajala dio zajednicke predstave i karnevala. I svi zajedno su uzivali!
Danas, sve izvjestaceno, napucano, petenciozno, sa ciljem da pokaze kako je nas grad danas velegrad svjetske kulture. Kako moze sve ono sto veliki gradovi, a posebno Beograd moze. Cak je, cujem, za koju godinu Banjaluka i kandidat za neku evropsku nagradu kao kulturni centar Evrope, ili tako nesto... Hej, Banjaluka kulturni centar Evrope! Kome to samo pada na pamet! Koliko god mi to i zeljeli, koliko god vec i sama kandidatura godi - budimo realni - nije ni blizu!
Jer kultura nije samo koncert, televizija, filharmonija, Univerziteti, Akademija nauke i umjetnosti, akademici, profesori, Armanijeva odijela, leptir masne... Kultura se ogleda u svakodnevnoj komunikaciji, u obracanju nepoznatom, u parkiranju auta tamo gdje se auto parkira - a ne na sred ulice ili trotoara, u bacanju opusaka u javne pepeljare - a ne na svakom koraku, u strpljivom cekanju u redu pred salterom, u ljubaznosti sluzbenika, konobara, u uredjenoj bolnici... i jos mnogo cemu.
I sinocni koncert potvrdjuje da bi Banjaluka htjela da bude velika, pa jos i kulturna - ali, na zalost, nije. Htjela bi da lici na Beograd - a svjetlosnu godinu zaostaje za Beogradom, u mnogo cemu.  Koncert je, umjesto prezentacije banjalucke kulture, uglavnom bio posvecen beogradskoj kulturi, filmovima iz Beograda, TV serijama iz Beograda, muzici komponovanoj i vezanoj za Beograd i Srbiju. Jadno je do boli koliko se danasnja Banjaluka dodvorava Beogradu.
Sam koncert, kao i TV prenos je po mom misljenu bio idejni i tehnicki promasaj. Iako se vidjelo i culo da je nedovoljno uvjezbana, filharmonija je bila bolji dio projekta. Scenario i rezija - amaterski, voditeljica bezuspjesno pokusavala da bude duhovita, greske u tonskoj realizaciji, kamera redovno na pogresnom instrumentu (osim sto je bubnjar bio u kadru vise od pola vremena trajanja koncerta)... Sve u svemu, ocigledno je bilo da je sav taj projekt pripreman na veliku brzinu, zapravo nepripremljen i neuzvjezban. I sta poslije ovoga? Razmisljaju li kulturni pregaoci i oni koji realizuju ovakve i slicne projekte kakve kritike za ovakvu realizaciju mogu dobiti od iskrenih profesionalaca, pa cak i onih iz bratskog  Beograda? Ne onih koji ce za sitan honorar prodati svoje ime i reputaciju.

Neko bi se, u ovoj buducoj "kulturnoj metropoli Evrope" morao dobro zamisliti.

Vedad Hasanović: AFORIZMI

Bogatstvo se temelji na razlikama. Zato postoje bogati i siromašni.

Fudbal je igra u kojoj uvijek pobjeđuju kladionice.

Građani se plaše, a političari se boje- raznim bojama.

Desila joj se ljubav na prvi pogled, a drugi je izvisio.

Iz BiH najviše izvozimo omladinu.

Sada je lako biti fin, konkurencija je prilično loša.

Nije dobro spominjati poštenje. Ono nije tu.

Mile Dodik je pomirio stare neprijatelje: Arape i Irance. Otkako je Sarajevo proglasio Teheranom, u Sarajevu je sve više Arapa.

(digitalna demokracija)

Angel T.:9 pictures for you

 

Boise,12.july 2017.


Dragi moji,

u mom Boise-u je vruce (premda vlaga u zraku je beznacajna) pa sam
"pobjegao" u planinsko mjesto McCall,gdje provodimo najvise vremena u
ljetnom periodu.McCall je divno mjesto (nadmorska visina 1.528 m.)
proteze se duz jezera Payette Lake,a svake godine se ovdje sastaje dio
BL kosarkaske raje sa tla Amerike,a tako ce biti i ovog septembra...
Dnevne aktivnosti su standardne: pjesacenje po prekrasnim planinskim
stazama,kupanje u jezeru,odigra se tenis,a najvise vremena provodim s
unukom Jack-om,ukoliko on ima vremena za mene,jer ima odlicno
drustvo.Tesko ga je isterati iz vode,obozava da se vozi na camcu(mi bi
rekli: povelik slauf) koga velikom brzinom vuce brodic i kada naleti
na veci val i otskoci u zrak..tada se cuje samo djecji vrisak srece...

Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama. 

Vas Angel

Vedad Hasanović: AFORIZMI

Alfred Nobel je ostao bez nagrade. Njegovu nagradu dobili su drugi.


Pravdu istjerujemo, a nepravdu puštamo.


Goli otok je ostrvo koje nema veze sa golotinjom i nudističkim plažama.


Zajednički jezik u 4 ex-Yu republike zove se Jezik Mržnje.

(digitalna demokracija)

In memoriam: Enver Đubo

Sinoc sam cuo tuznu vijest da je umro Enver Đubo. Dugo ga nisam vidio. Nas poslednji susret bio je na dan kad sam otisao u Profesionalu Cajaveca, u razvoj TU da se pozdravim sa mojim bivsim kolegama pred moj odlazak u svijet. Otisao sam tada i u Đubinu kancelariju, hladnu kao i sve druge prostorije i zatekao ga u kucnim zimskim papucama. Svi su tih dana i godina oblacili odjecu i obucu koja ce ih koliko-toliko grijati. Zapamtio sam njegove zimske kucne papuce, sjetan osmijeh, tugu iz ociju i iskren pozdrav. Iako to nisam govorio, mislim da je Đubo bio svjestan da se oprastam na duze.
Bio je rukovodilac i strucnjak za koga sa ponosom kazes da si radio s njim. Sjecam se da sam krajem sedamdesetih profesoru na trecem stepenu na Elektrotehnickog fakulteta u Zagrebu, poznatom jugoslovenskom profesoru za komunikacije, kome sam na zalost zaboravio ime, rekao da mi je Đubo sef. Kakva je to reakcija bila!
"Đubo je briljantan um i strucnjak! Budite sretni sto radite s njim i imate mogucnost da ucite od njega."
Upravo tako! Sretan sam sto sam, bar jedan dio svoje karijere, radio s Đubom i ucio od njega. Otici cu danas 13:00 na Gradsko groblje na njegov poslednji ispracaj.

Neka ti je laka banjalucka zemlja, postovani kolega!
Porodici i prijateljima, iskreno saucesce.

Beethoven Silence

Dragan Bursać: Slavi li Banjaluka srebrenički genocid?

Na vijest da se 11. jula u Banjaluci odrzava skup podrske generalu Mladicu prije desetak dana reagovao sam na facebook-u jednom rijecju: "morbidno". Bila je to moja prva reakcija na ovu strasnu vijest. Na zalost, nakon toga,  sam, od nekih bivsih sugradjana na istom fb-u,na istu temu, optuzen da sam "nedorecen" i da "svi oni isto misle". 
Evo, neka Bursacev tekst prenesen i na ovom blogu bude podrska onima koji dizu svoj glas protiv ludila, fasizma i morbidnosti u nasem gradu. Reakcije onih kojima ni to nije dovoljno, kao i onih koji podrzavaju i odobravaju ovaj skup me ne interesuju.
O Srebrenici sam 11.7.2010. napisao: Jedanaesti juli. Ni danas ovom tekstu ne bih nista dodao niti oduzeo.

*****************
Ovaj prilog je planiran za dan 11.07.2017. Danas, 10.07. u 17:30 doznajem da je Policija upravo zabranila skup podrske generalu Mladicu koji je prethodno odobrila.  Reakcije kakve su se mogle naci drustvenim mrezama i u javnim glasilima ipak su prevagnule i doprinijele da razum pobijedi. Ne zanosimo se, to jeste znacajan korak, ali ne i konacna pobjeda. 

*****************

Policija u Banjaluci odobrila je skup podrške Ratku Mladiću, koji organizuje opskurno
nacionalističko udruženje
"Zavetnici". Kako se veli u njihovom proglasu, baš je 11. jul najpodesniji za ovaj šizoidni skup, jer je toga dana "oslobođena Srebrenica", i tako se na najbolji način izražava podrška, kako rekoše, "jednom od najvećih srpskih junaka 20. vijeka".
Da li su među ovim junacima Mladen Stojanović, Sava Kovačević, Marija Bursać, ili na Olimpu srpstva stoji čiča-Draža, pop Đujić te koljači iz posljednjeg rata, poput višegradskih monstruma Lukića ili srebreničkog egzekutora Krstića, jasno je kao dan.
Prvi su antifašisti i "komunistički izdajnici", barem po logici neofašista, organizatora skupa i protestne šetnje. A, drugi? Pa, srBski heroji, naravno! Tako vele "Zavetnici".

Legalizacija genocida
Da je sva muka u ovoj parafašističkoj organizaciji... A, nije! Gradski oci, gradske vlasti, policija, svi zajedno, pljunuli su po žrtvama genocida. Pljunuli bezglavo, sramno i opet stavili prst u ranu one preživjele bije iz Srebreničke.
Ovom sramnom odlukom, kojom se odobrava naci-skup, svi đuture su se svrstali u vagone sa četnicima Dražinim i Đujićevim, sa koljačima Lukićevim, a partizanske epopeje odavno su pretvorene u svenarodni predizborni krkanluk sa gore pomenutim nacionalističkim ikonama na kapama, šajkačama i majicama. Ovim vozom odavno upravlja Ratko Mladić - "heroj, a ne zločinac", poremećeni um koji je u crno zavio bošnjački narod i u sramotu do neba srpski.
Nezgodacija po ovu sramotnu vlast u Banjaluci jeste to što nije izborna godina. I, po sistemu "daj šta daš", može proći i parada nacionalista - po cijenu nemira, nereda, podizanja međunacionalne mržnje do tačke ključanja, e da bi se održalo "podgrijano nacionalno biće". Ova vlast ne samo da nema moralnih skrupula, ona je spremna i svoj narod, predominantno srpski, staviti u rascjep i ugroziti bezbjednost svih stanovnika Banjaluke, za koricu pažnje i Mladićev naklon. Žalosno, ali je to tako.
Politika jeste vještina mogućeg, ali je u nas vještina indukcije zla.

Banjalučani, na vas je red!
Ako se skup održi, a održaće se, biće to konačni test za Banjalučane. Obrazovane i manje obrazovane, intelektualce i radnike, penzionere i zaposlene, studente i budžetlije... Biće to ultimativni test, kojem li se Banjaluka priklonila carstvu i da li je do kraja utonula u dubine zla ili postoji barem foton svjetlosti? A, to je lako pokazati. U teoriji, nije teško biti čovjek.
Dok opskurna kolona bude šetala centrom Banjaluke, ne treba ih provocirati. To će "Zavetnici" u svojoj patetici velikomučeništva jedva dočekati. Treba pokazati svojim glasom da ste veći i bolji od hordi izbezumljenih nacionalista.
Pisci, glumci, novinari, profesori, učitelji, ljekari, pravnici... eto vam prilike da se u ljude upišete. Sa katedri, sa govornica, sa bina i pozornica, iz parkova i sa ulica, iz tekstova i opservacija, sa
tribina i okupljališta... pokažite svijetu da u Banjaluci ima i ljudi mimo svjetine. Učite djecu o genocidu srebreničkom, održite istorijski čas. Tu, u parkovima, na blogovima, na društvenim mrežama... Danas je sve javno, vidljivo, dostupno. Svaki, i najmanji trag o čovječnosti o vama i u vama biće u digitalnim spisima eonima dostupan čovječanstvu.
I da vidimo jednom tu društveno-angažovanu Banjaluku. Da vidimo te profesore ljevičare, te slobodoumne umjetnike, te nezavisne i etički potkovane novinare. Da čujemo glas struke, teorije, koja djeci kroz vrijeme obrazlaže genezu ljudskog zla. Budite ljudi, budite novinari, okrenite leđa i ignorišite svjetinu. Ne dozvolite da vaše informativne emisije pune opskurni likovi sa četničkom ikonografijom.

Neka bude minut ćutnje za žrtve genocida
Ako treba da ćutimo, neka to bude minut ćutnje za žrtve srebreničkog genocida. Neka taj, baš taj minut zapara uši neofašistima, a onda se derite, urlajte iz svih raspoloživih sredstava vaše struke i nauke protiv fašista koji karnevališu po Banjaluci. Neka se od Univerziteta do Televizije čuje osuda ljudi koji zlo slave na ulicama vašeg grada.
Eh!
Pusti sni zdravog razuma. Ovo bi bilo gdje u svijetu bio aktivistički poziv, koji i ne treba upućivati normalnim ljudima. Samo u Banjaluci ovo je utopizam. Najobičnija idealistička zabluda šačice slobodnomislećih. Ostaće tako Banjaluka navijek ista kukavica, sa pet-šest Don Kihota, koji pokušavaju spasiti obraz onih 200.000 što ne žele da im se obraz spasi. I već vidim kako entitetski režim te hrabre ljude koji ustaju protiv tiranije zla etiketira kao "strane plaćenike i domaće izdajnike" dok "objektivno informiše o dostojanstvenom skupu podrške Ratku Mladiću".
Bez zakona mi ne možemo. Zakon je tu da štiti žrtvu, kažnjava zločinca i, prije svega, prevenira novo zlo. A, u nas nema zakona. Genocid ne samo da se može negirati, nego se, kao što vidimo na dan obilježavanja genocida, prave bahanalije u čast onih što ga počiniše.
Nego, šta je sa žrtvama genocida iz banjalučke vizure? Nema ih! Ne gleda se to u Banjaluci kao dženaza pobijenim. Ne, to je tek jedna parada "tamo njih", na koju paradom valja odgovoriti. Morbidne glave u foteljama Grada Banjaluke racionalizuju: hepeningom na hepening. Ne, ne, nema tu za njih 8.372 ubijena čovjeka. To nisu mrtvi ljudi... To su tek brojevi, na koje karnevalom četnika u centru Banjaluke treba odgovoriti. I kako nazvati vlast koja ne da zabranjuje jedan neofašistički skup, nego ga odobrava, a da taj naziv bude pristojan? Ne, nema lijepe riječi za njih.
Kako nazvati Banjalučane, koji će slijeganjem ramena, mutavo propratiti ovaj morbidluk u po centra grada? E, za to ima riječ: saučesnici!

Saučesnik ili pokajnik
Banjalučani, hoćete li izdati onu uncu ljudskosti i nastaviti stranputicom nacionalne narkomanije? Hoćete li po ko zna koji put metaforičko uriniranje po mrtvima prećutno odobravati i racionalizirati nekakvim dankom u krvi, šta li?
Ili ćete se upisati u ljude? Vidite, uvijek možete biti bolji profesori, glumci, novinari, sudije, advokati, studenti... ali slabo kad se otvara portal za biti boljim čovjekom.

A to je 11. jula. Tada će se u Banjaluci razdvojiti čovjek od nečovjeka. Upamtite, i kolektivni minut ćutnje će biti glasniji od urlikanja svjetine koja zaziva Ratka Mladića.
Prestanite slaviti genocid i njegove kreatore. To je ultimatum za upis među ljude.
Nema pravdanja! Nema opravdanja! Osudite zlotvore!

Dragan Bursać (Al Jazeera) 
(BH novinari su osudili prijetnje smrću koje je zbog teksta o skupu podrške Mladiću u Banjaluci dobio Dragan Bursać)