Borba protiv korona virusa

Korona i teorije zavjere - po ko zna koji put!

Svaka tragedija, katastrofa, epidemija, pandemija... izaziva strah kod vecine ljudi. Sto je geografski blize - strah je veci! Ali postoje i ljudi koji u ovim situacijama vide svoju sansu da se predstave kao hrabriji od drugih, pametniji, mudriji... jer oni znaju vise, racunaju bolje, razmisljaju dublje...

I sada, sa pandemijom korona virusa, takvi koriste strah drugih da im posiju i neke svoje teorije od kojih je najcesca "teorija zavjere". Posto je cijela zemaljska kugla izolovana u svojim stanovima i kucama, vremena je na pretek da se cita, pise, dopisuje, razmjenjuju informacije, ali i deszinformacije...
A onih koji siju i sire teorije koje sami, ili uz pomoc onih koji su placeni za to, stvaraju je svakim novim danom pandemije sve vise. Rekao bih da se paralelno sa svakom epidemijom, pa i epidemijom korona virusa, siri jos jedna bolest - teorija svakolike zavjere! U cijelom svijetu! Posebno kod nas na Balkanu!
Osnovna teza zavjere koja se siri paraleelno sa korona virusom je da je ova epidemija smisljena, planirana, laboratorijski proizvedena i posijana od velikih sila. Jedni smatraju USA ili Engleske da bi se unistila kineska privreda, drugi da je to Kina uradila da bi unistila demokratsko - korporativni kapitalizam, treci...
Vecina tih, veoma cesto, priucenih teoreticara koristi poznati metod: manipulaciju poluistinama.

Upotrijebe 50% (ponekad i 80%) istine, dodaju 50% (ponekad samo 20%) neistine, podupru to ponekim zvanicnim podatkom navodeci i izvor, udrobe i izmijesaju, izmanipulises tako da ti sami, a i oni koji to citaju ili slusaju, ako ne razisle svojom glavom, zakljuce da je to jedina i prava istina!

Evo, samo jedan aktuelan primjer svjesne manipulacije poluistinom i stvaranja teorije zavjere!

Kazu, prema zvanicnim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine od obicnog sezonskog  gripa umire  u prosjeku 290 do 650 hiljada ljudi.
Manipulisuci ovim tacnim podatkom, oni ne uzimaju na primjer prosjek od 470 hiljada, vec uzimaju maksimalnu cifru kao referencu, 650 hiljada.
Drugi zvanicni i tacan podatak  kojim manipulisu je da je do sada u svijetu od korona virusa oboljelo ukupno 350 hiljada, a umrlo 15 hiljada ljudi. I onda, na osnovu ova dva tacna i zvanicna podatka, zakljucuju kako je strah od korona virusa neopravdan jer  od obicnog gripa umire godisnje 650 hiljada ljudi na svijetu. I onda idu dalje, pa zakljucuju kako je epidemija vjestacki izazvana da se vjezbaju neke situacije za neke buduce krize i ratove, ili da se unisti necija ekonomija ili ...

Pa se onda ti pametnjakovici bave malo i racunicom i zakljucuju kako je od korona virusa umrlo skoro 50 puta manje ljudi nego sto umre od obicnog gripa - a, vidite,  digla se takva frka u svijetu!
Tu nesto ne stima! Ima iza toga nesto sto se krije - vece i vaznije!

Zasto je to manipulacija? Iz prostog i ociglednog razloga jer za svoje zakljucke koriste razlicite uzorke: za obican grip - vremenski period od godinu dana i geografski cijelu zemaljsku kuglu, a za korona virus period od dva mjeseca i samo zone na zemlji u kojima se korona virus rasirio. I to u dva pocetna mjeseca kada se virus tek poceo siriti.
Do sada se vec zna da se ovaj virus veoma brzo i lako siri. Jedan zarazeni zarazi tri nova u prosjeku. Dnevni porast zarazenih u svijetu je 32,440 slucajeva.  Dnevni porast umrlih je 1631 (podaci za 22.3. 2020. https://www.worldometers.info/coronavirus/) .  5% zarazenih od korona virusa prema zvanicnim podacima je umrlo. Bitno je uzeti u obzir da velika vecina zarazenih nije detektovana zbog 15 dana inkubacije, kao i da korona virus prenose uglavnom zarazeni koji jos nisu ni detektovani.
Pretpostavlja se da na svakog detektovanog zarazenog korona virusom ide 5-10 onih koji jos uvijek nisu detektovani. Ovo je podatak kojim u ovom momentu barataju strucnjaci.

Pretpostavimo na trenutak da je to tacno.
Ako je 22.3. u svijetu 22.3. bilo 32 hiljade detektovanih zarazenih onda je tod istog dana bilo 160 do 300 hiljada zarazenih koji jos uvijek nisu detektovani. Dodajmo ove nedetektovane detektovanima , zadrzimo procenat smrtnosti na  5%  koliko je sada, i broj umrlih ce se sa sadasnjih 1.631 popeti na 8 do 16 hiljada.
Ako bi broj umlih dnevno bio  8-16 hiljada tada bi on za godinu dana bio 3 do 5,5 miliona.

Dakle, ako se trend razvoja korona virusa u svijetu ne bi obuzdao ili zaustavio, za godinu dana od korona virusa bi umrlo 3 do 5,5 miliona ljudi.

Ako bi se, uz sve napore koji se danas ulazu, epidemija korona virusa obuzdala za 6 mjeseci  i ako bi se u tom roku pronasla i vakcina, i ako nakon  6 mjeseci ne bismo imali ni jedan jedini slucaj smrti od tog virusa - cemu se svi nadamo - broj umrlih bi bio izmedju 1.5 i 3 miliona. 

Poredite sada 1.5 do3 miliona umrlih od korona virusa za sest mjeseci sa 290 do 650 hiljada umrlih od obicnog gripa za godinu dana, od gripa za koga cak postoji vakcina. Vakcina za korona virus tek treba da se otkrije. Strucnjaci kazu da za to treba preko godinu dana. Ovdje sam, optimisticki pretpostavio da ce se ona i otkriti i poceti upotrebljavati za 6 mjeseci i da ce se time zaustaviti korona virus. Koliko je to realno procijenite sami. Ako se to ne dogodi, broj umrlih bi se mogao povecavati za 250 do 500 svakog svakog mjeseca.

Nije mi cilj da bilo koga plasim, niti da sirim paniku. Jedino sto mi sve ove brojke potvrdjuju je da se treba pridrzavati rigoroznih mjera koje se poduzimaju u skoro cijelom svijetu jer je to jedina sansa da do svih ovih brojki ne dodje. I da ne treba vjerovati raznoraznim teoreticarima zavjere, a jos manje da te teorije treba siriti internetom ili u direktnim kontaktima - jer one nisu nista drugo vec - prazne i priglupe teorije zavjere! Upotrijebite svoju logiku i znanje koje imate! A imate vise od njih!

Samo je jos ovo falilo!

Svim mojim prijateljima, njihovim prijateljima i porodicama, svima onima u Hrvatskoj i okolnim zemljama, kojima je, na strah i neizvjesnost od korona virusa, dosao i zemljotres, zelim da skupe snagu i istraju - i fizicki i psihicki! 
I znajte da mislimo na vas. 
Sve ce to proci kao sto su sve nase nesrece, zajednicke i pojedinacne, prosle! 
Oziljci ostaju ali bolji dani moraju doci!

PORUKA OD VIRUSA

In memoriam: Borislav Bora Stankovic

1925. - 2020.

U Beogradu je juce u 95. godini zivota preminuo legendarni Borislav Bora Stankovic, dugogodisnji generalni sekretar FIBA-e i clan Medjunarodnog olimpijskog komiteta. Rodjen u Bihacu (BiH), zivio u Beogradu i cijeloj zemaljskoj kugli!
Neka o zivotu Bore Stankovica govore slike objavljene u Kos magazinu.

U Novom Sadu 1935.

U Novom Sadu 1931.

Kao gimnazijalac

U Beogradu 1949. sa suprugom Mimi i Acom Nikolićem

U dresu br. 8 na Kalemegdanu, utakmica Crvena zvezda-Zagreb, 18. april 1948.

Kalemegdan 1947, Bora sa loptom na utakmici Crvena zvezda-Poštaš (Madjarska)

Košarka se u Beogradu igrala i za vreme Drugog svetskog rata, ovo je tim BTK 1942. sa Borom Stankovićem

Bio je poznat kao odličan odbrambeni igrač

Igrao je za reprezentaciju Jugoslavije na prvom Svetskom prvenstvu u Buenos Ajresu 1950.

Reprezentacija Jugoslavije 1950. pred put u Argentinu

Ekipa Crvene zvezde 1948: Srdja Kalember, Nebojša Popović, Milorad Sokolović, Vladimir Gaćinović, Bora Stanković i Ladislav Demšar (stoje), Strahinja Alagić, Aca Nikolić, Aleksandar Gec i Vasilije Stojković (čuče)

Bio je trener OKK Beograda

Sa Radivojem Koraćem

Radio je kao trener u Italiji

Bora Stanković i Nebojša Popović

Nebojša Popović, Bora Stanković, Milorad Sokolović, Danilo Knežević i Aca Nikolić

Na Velikom kineskom zidu

Predsednik FIBA Vilijam Džons i Bora Stanković

Sa Majklom Džordanom…

Bio je strastan teniser

Sa suprugom Mimi proveo je ceo život

Graf korona virusa....

...ili broj oboljelih  od korona virusa u odnosu na ukupan broj stanovnika

veljaca - februar

ozujak - mjesec nakon veljace

Bravo Isabel!!!

... ili neka vam politicari placeni od 3 do 30 hiljada eura mjesecno nadju rjesenje za problem u kome smo svi sada!

Bojan Cvejić: Mitinzi? Zašto ne koristiti društvene mreže?

Italijanska rok zvezda Đana Nanini održala je koncert od kuće, zbog aktuelne borbe za suzbijanje korona virusa, a njena publika mogla je da je sluša onlajn preko društvenih mreža.

Epidemija korona virusa i pandemija istog na svetskom nivou primorala je i papu Franju da nedeljnu molitvu održi preko interneta iz Vatikana, umesto sa prozora da bi sprečio okupljanje ljudi.

U Srbiji su zbog korona virusa zabranjeni skupovi u zatvorenom za više od 100 ljudi, ali na otvorenom i dalje može da se okuplja ko se ne plaši. Predsednik Srbije, a na prvom mestu predsednik SNS, Aleksandar Vučić rekao je, ipak, da njegova stranka barem do 1. aprila neće držati predizborne mitinge ni na otvorenom.

A zašto bi se danas uopšte to i radilo, kada može miting da se održi i u uživo prenosu na društvenim mrežama kao što je Nanini održala koncert?

Prvo, mnogo je jeftinije. Uzmeš telefon sa malo boljom kamerom, stane grupa političkih istomišljenika ispred i klikne se „Live video". Željene poruke će doći do dela javnosti, mediji će preneti ko je šta rekao, a da pritom novinari ne moraju da se guraju negde napolju i hvataju beleške na krilu.

Ne treba ti bina, ozvučenje, redari... Ne moraš da plaćaš dnevnice

ili kupuješ sendviče ljudima koji se trude da prave masu. Ne moraš da plaćaš autobuse da dovlačiš ljude iz raznih krajeva Srbije. A ako pada kiša, pritom i ne kisneš.

Drugo, broj pregleda tog video na nekoj od društvenih mreža, „reach" iliti na srpskom „doseg", broj lajkova i komentara, svakako bi bio impozantniji od broja ljudi koji bi došli i uzvikivali „Srbija, Srbija" ili već nešto drugo.

Treće, ne zatvaraš grad i ne remetiš gradski saobraćaj, pa tako i izbegneš da te psuju ljudi kojima treba zbog tvog mitinga dva sata da se vrate kući sa posla.

Međutim, naše partije vole da pokažu tu masu na slikama, kako imaju veliki broj pristalica, lako je među njima deo onih koji su tu po službenoj dužnosti, neki za pare, neki za sendvič, neki ucenjeni, a najmanje je onih iskrenih.

Preporuka za domaće partije: budite moderni, budite praktični i pritom ćete imati bolji efekat. A i bolja je fora. A i sprečavate širenje korona virusa.

Social media monitor (Danas)

Boris Jokić: Što je Oxford prema Banjoj Luci: Preko koje granice se kale hrvatski genijalci

Na brojnim hrvatskim sveučilištima i u znanstvenim institutima ovih dana brojni mladi ljudi gube mogućnost rada iako su u svojim karijerama sve napravili kako treba. Završili doktorate u Zürichu, Oxfordu, Splitu ili Zagrebu. Bili postdoktorandi na kompetitivnim projektima. Objavljivali članke u prestižnim znanstvenim časopisima. Za njih ovdje više nema mjesta. Za trpezama za kojima se dogovaraju poslovi visokoškolske zajednice, politike i gospodarstva posebno su dobrodošle diplome sveučilišta i univerziteta iz BiH.

Naša djeca već u osnovnoj školi znaju da je sve jeftinije u Bosni i Hercegovini. Ne radi se tu samo o cigaretama, pelenama, hrvatskim čokoladama, ajvaru i benzinu, već i o nekim za dugoročan uspjeh u hrvatskom društvu važnijim stvarima. Za stjecanje diplome nema povoljnije zemlje od susjedne nam države, u kojoj svako mjesto uz cestu koje ima benzinsku pumpu, džamiju ili crkvu ima i sveučilište.
Možda se u Bosanskoj Gradišci, Međugorju ili Kiseljaku zbilja predaje na ispravan način i razvija svjetska znanost, ali sve ukazuje na to da se radi o veletržnicama na kojima se diplome prodaju i kupuju baš kao da se radi o toaletnom papiru. Mušterije su lokalne, ali posebno se cijene one koje dolaze iz Hrvatske. Sve redom ljudi od formata koje je sustav onemogućio u ostvarivanju njihovih obrazovnih aspiracija u Republici Hrvatskoj. Genijalci prisiljeni završiti svoje školovanje izvan granica države koju toliko vole.

Mlađi znanstvenici nikad nisu bili ljudi od formata u Hrvatskoj. Premda su, baš kao i mnogi političari i gospodarstvenici u poziciji moći, svoje obrazovanje završavali u inozemstvu, vrijednost njihovih diploma nikada se nije mogla mjeriti s onima s Panevropskog univerziteta Apeiron u Banjoj Luci.
Ulovljeni u ralje hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti, naslušali su se priča o tome kako su važni za Hrvatsku i nagledali situacija u kojima je ta važnost bila zamijenjena zapošljavanjem nekoga tko zna nekoga tko je operirao tetku nekog važnog čovjeka. U tom krležijanskom loncu malograđanštine, gladi za novcem i moći te beskonačnog egoizma mladi čovjek može brzo izgubiti ideale. Oni su tu da se životom gube, ali što kada izgubiš posao premda si ispunio sve što se očekuje od tebe?

Na brojnim hrvatskim sveučilištima i u znanstvenim institutima ovih dana brojni mladi ljudi gube mogućnost rada i razvoja znanosti. Sve su u svojim karijerama napravili kako treba. Završili doktorate u Zürichu, Oxfordu, Splitu ili Zagrebu. Bili postdoktorandi na kompetitivnim projektima. Objavljivali članke u prestižnim znanstvenim časopisima. Sudjelovali u izvedbi nastave. Nisu se čak ni zamjerali rektorima i dekanima. Njihov je jedini grijeh taj da za njih nema više mjesta u sustavu znanosti u Hrvatskoj. Dio odgovornosti za ovu situaciju nalazi se u nepostojećoj znanstvenoj politici Ministarstva znanosti i obrazovanja, koje nema sluha za potrebe mladih znanstvenika.
Dio se nalazi u činjenici da u projektima Hrvatske zaklade za znanost nije predviđena mogućnost uključivanja ovih znanstvenika u rad na projektu. Veći dio krivnje krije se u činjenici da hrvatskim sveučilištima i dalje vladaju ljudi koji se boje mirovine i koji smatraju da su nezamjenjivi. Čuvaju svoje pozicije zato što su desetljećima različitim dealovima s politikom na državnoj i lokalnoj razini u zamjenu za lažan ugled stjecali financijsku dobit.

Za trpezama za kojima se dogovaraju poslovi visokoškolske zajednice, politike i gospodarstva posebno su dobrodošle diplome sveučilišta i univerziteta iz BiH. U tim su visokoškolskim ustanovama usavršene vještine komunikacije i pregovaranja. Zna se što se i kome nudi. Precizno se određuje cijena uz mastan brk od janjećeg pečenja. Sve se radi za dobrobit Hrvatske, uz zvuk harmonike u uhu koji priziva neke bolje dane. Bolje dane u kojima diploma visoke škole, za koju čak i Milorad Dodik kaže da je sumnjiva, brzo postaje doktorat na jednom od hrvatskih sveučilišta.
Za tom trpezom, na kojoj je raspored sjedenja davno uspostavljen, mladi ljudi s idealima nemaju što tražiti. Za njih posla ovdje nema i neće biti. Svoja će znanja iz mikrobiologije, računarstva, psihologije i matematike vjerojatno razvijati u Torontu, Oslu i Beču. Genijalci prisiljeni svoje živote ostvariti izvan granica države koju toliko vole.

Dok budu odlazili uz zvukove tamburica, za tim će se istim stolom polupijani rektori, gradonačelnici, ministrice i predsjednici gospodarskih komora, sve redom poštena gospoda sa stvarnim, kupljenim ili počasnim doktoratima, grohotom smijati. Dobar tek, Hrvatska.

(tportal.hr)

In memoriam: Djoko King

1946. - 2020.

Danas je na bolji svijet otisao i Djoko Rakic, poznat u gradu kao Djoko King.

Djoke Kinga se sjecan jos iz djetinjstva. Iz tog perioda ga se sjecam kao dizaca svega sto se moglo podici. Bio je izuzetno snazan i razvijen jer je dizao sve. Njegovi tegovi tada su bile bacene tracnice pronadjene pored pruge od predgradja do centra grada, betonirane stare gume, mi djeca iz komsilukja, automobili koji su se zaglavili... Sve sto drugi nisu mogli pokrenuti - Djoko King bi podigao i uz osmijeh odlazio ostavljajuci prisutne da se cude i dive. Uzivao je u tim scenama, da izazove divljenje i ode ne slusajuci komentare!

Sjecam se da je nekada, prije nego je napravljen Bulevar zivio u jednoj od kucica pored Crkvene. Kasnije je, kada je Bulevar izgradjen, zivio u nekoj od prostorija na tavanu jedne od novosagradjenih visekatnica.  Prije nego je Bulevar probijen prema Lausu, omiljeno mjesto gdje se u svako doba dana mogao naci bila je ograda na mostu preko Crkvene. Tu je neprestano sjedio i sacekivao poznate koji bi isto kao i on sjeli na ogradu i pricali. Jedni su dolazili - drugi dolazili. Djoko ih je docekivao i ispracao...
Uvijek je bio drugaciji, nekako poseban. O svemu je imao svoje misljenje. Zivot je posmatrao filozofski. Ali, prije svega dobrocudan i zastitnik slabijih. Svojim jakim karakterom uticao je na razvoj nas mladjih. Ucio nas je kako da budemo svoji, da mislimo svojom glavom i ne prihvatamo sve sto nas uce, ucio nas da se ne plasimo, ucio nas kako da se branimo, kako da ne pokazujemo strah. Propitivao nas ponekad da provjeri koliko smo naucili. Izazivao nas da se suprotstavljamo jedan drugome. Slusao nas. Na kraju davao svoje misljenje. A to njegovo misljenje za nas mladje bilo je zakon. Ako te Djoko pohvali - slijedecih dana lebdis. Ako Djoko primijeti da lebdis previsoko, znao je on na lijepi  nacin da te prizemlji pred svima drugima. Ne sjecam se da nam je ikada dao neki los savjet koji bi nas poveli a pogresan put.

Sada, kad razmisljam o tom periodu, mislim da sam prve prave lekcije sa banjaluckog asfalta dobio bas od Djoke Kinga. U tim godinama kada niko od nas nije znao gdje i kako ce zavrsiti, kada smo svi bili po malo buntovnici,  Djoko King nam je bio zastitnik a i zbog svog druacijeg razmisljanja i slobode koju je on istinski zivio, na neki nacin bio nam je i idol.

Sjecam se dobro jednog dogadjaja koji Djoku iz tog perioda opisuju na najbolji nacin. Sezdesetih godina, duge kose i "cupavci" u Banjaluci nisu bili dobrodosle. Jednog dana, prigradske siledjije se skupile na korzu i prijete da osisaju jednog od prvih banjaluckih cupavaca, Gorana Rajica. I prije nego sto su ostvarili svoju namjeru, odnekud bez najave pridje nam Djoko, zagrli Gorana i napravi s njim dva kruga korzom. Bilo je to dovoljno da niko vise ni ne pokusa prici i prijetiti Goranu, a kamoli ga sisati.

Tuzan sam danas jer je otisao jos jedan Banjalucanin, jos jedan drag covjek koji je na svoj jedinstven nacin cinio moju Banjaluku.

Pocivaj u miru, dragi Djoko!