Thursday, August 05, 2021

Glas razuma Patrijarha Porfirija!

Konacno glas razuma! Konacno - glas koji budi nadu!

Ratovi na Balkanu devedesetih su bili podrzani, potpomognuti i ideoloski pripremljeni u svim bogomoljama, i pravoslavnim, i katolickim i islamskim. Naravno, prednjacili su tu oruzano najjaci i najnezadovoljniji - pravoslavni svestenici. Oni, ali i drugi, su osjetili svoj trenutak da spovedu osvetu za ubistva i pokolje u Drugom svjetskom ratu. Osvetu - koju ni jedna vjera ne zagovara, vec je osudjuje! Ali, popovi i hodze imaju svoja tumacenja Biblije i Kurana, prilagodjena njihovim licnim ciljevima.

Konacno, da je poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao jasnu poruku mira. Jeste i patrijarh Pavle pozivao na mir i razum, ali su za negove vlasti u SPC mnogi pravoslavni svestenici pozivali i slavili  osvetu, osvestavali tenkove i zlocince, a on to nije jasno osudio niti sprijecio.



Posto sam duboko ubijedjen da je crkva (bilo kog predznaka) bila oslonac nacionalistima i njihovim pohodima na rusenju Jugoslavije i dotadasnjeg zivota u njoj, uvjeren sam da te iste crkve, mogu doprinijeti pomirenju. Jer narod, k'o narod - je samo stado koje slusa!

Neke od poruka Patrijarha Porfirija sa Centralne manifestacije povodom sjećanja na stradale i prognane Srbe u vojnoj akciji "Oluja" 1995. godine, održane u zemunskom naselju Busije:

"Ne smijemo zaboraviti, ali moramo oprostiti"

"Bog ne broji čijih je žrtava više, čijih je manje. Pred Bogom sve žrtve su iste, zvali se oni Jovan, Jozo ili Jusuf."

"Pamtimo stradale bližnje, ali ne zlopamtimo, osveta i mržnja umanjuju onoga koji su opsjednuti njima. Moleći se danas za stradale, za naše bližnje, ne želimo da zloupotrebljavajući žrtve produbljujemo spiralu sukoba niti da vodimo ratove komemorativnim politikama sjećanja"

"Malo gdje mi je nebo bilo blisko kao tamo i upoznao sam čestite Srbe i mnogo dobrih Hrvata koji su, stoljećima upućeni jedni na druge, međusobno živjeli, obogaćivali se, ali imaju nesporazume i sukobe i sami su nalazili način da idu dalje. Siguran sam da mnogi među vama ipak dijele moje iskustvo."

"Znam da ste ovdje svili novo gnijezdo, ali da ste srcem i dušom u Dalmaciji i drugim krajevima, moleći se za svoje bližnje. Ne želimo voditi ratove komemorativnim politikama sjećanja, a još manje ući u matricu zapomaganja i trajno ući u stanje žrtve. Narativ žrtve ne može biti pokretač nadahnuća, prije je trajna muka i pakao."

Poruke koje su nakon njega uputili politicari ne vrijedi ni citirati. jer su skup bezvrijednih fraza za jednodnevnu upotrebu.

Wednesday, August 04, 2021

Vladislav Bodnaruk - Toba: 44. dio Generalna Proba

 

Ujutro se dalo na posao. Prvo, oprale se sve forange i zavjese ... sad i vrijeme im je bilo. No niko ne pere uoci Miholjdana! To se radi s proljeca!

Majka smotala preko ruke grubo vec iskrojene komade a u ustima joj spenadle pa nista ne moze ni progovoriti. 

"Stanite ovdje!" nekako probrabonja tj. rece, vise ... profrflja no rece Kumama. 

Onda vjestim pokretima ruku umota Ingrid u svilu pa i Hadzihafizbegovicku!

Jebote ... kako su dobro izgledale. Ingrid tis' ici u crvenom!

Pricala sam za Zoricom Protic i Sinisom, njenim muzem, inace nasim najjacim glumcima u Nasem Pozoristu, a Zorica jos kaze da si ti ista Ona kad je ona bila mlada i da zena Vaseg kalibra ... mora na vjencanje u Crvenom ... jebes pravila, crna kosa, frcke i valovi ... to mora u crveno!"

Valja, Kumo, ako Zorica Protic kaze!" slozi se Ingrid pa onako radoznalo upita: " A dje su nam crvene plahte i forange da sijes!?" 

"Eheeehej, ne sekiraj se, evo ih ... Proticka uzela na revers pozorisne 'aljine iz predstave Carmen a jos je i sama tvoje visine i stasa!" 

"Lazes, Zovo ... lazes!" Odusevljena je Ingrid haljinom! "Jao sto je divna 'aljina, sto je divna! Samo, cini mi se ... povukla neki pozorisni miris!?" 

"U tome i je finta, povukla haljina miris gospostine!" snadje se Majka.

"U, lude mene ... ja mislila ... to znoj! Ja k'o Karmen! Uf, a ko je Karmen?!" 

"Pa kako ne znas ko je  Karmen!?  Karmen ti je ona, Carmen! Ono kad svi pjevaju! H'Opera!" 

"Jel mislis Opera!" dosjeti se Ingrid. 

"Pa, jah, to i mislim na operu, samo mi izgovaramo ponekad, hopera!" ne da se ni Majka zbuniti a nikad' ne bi ni priznala da se zajbala!

"E, s tobom se svaki dan nesto novo nauci! Bas nek' si mi rekla kako je pravilno! Od sad cu i ja operu zvati po bosanski ...hopera!" srecna je Ingrid. 

"Nemoj, ti i dalje govori Opera da nasi ne pomisle da si se kao strankinja ... pohasila! Ajmo mi na pos'o!" veli Majka zenama. 

"Ocemo li se opet skidat' u gace?" brine se Hadzifafizbegovicka. 

"Ne treba jos a nema ni onog mog Akrapa da bleha! Danas cu samo zaheftati sve sto sam sinoc skrojila, pa ako stignemo ... onda ide proba!" 

Stepaj, sivaj ... rezi pa prekrajaj i takooo. 

Klekla Majka na pod da zahefta u donji dio vjencanice jos neke volane, a sve joj neke varnice lete oko glave, boze me prosti k'o Ciro kad se uspinje na Licku Kaldrmu! 

"Hadzihafizbegovica, jel' ti moras da pusis i furlas, vascijeli dan dok ja radim!?" Buni se Majka. 

"Izvini, sta ti imas protiv pusenja!?" 

"Ma nemam, nista, samo ti pusi ... nego mi  pepeo otresas po glavi, dok ja jadna cucim a jos i ne pusim dok radim ... a zbilja i radim!" brunda Majka.

"E, jebajiga sad, ne mogu se ja odricati svojih navika samo zato sto mi ti krojis! Da nemas kakvu kapu od Malca, da stavis na glavu?" 

"Ma dje cu sivati sa kapom u vlastitoj kuci? Budalo, ovo je umjetnicki pos'o, nisam je vodoinstalater! A znam da ti ne mozes bez pusenja ... ali ne moras popusiti bas sve nasto naletis, a nisi trebala ni zapalindjati tu debelu Kubu! Mogla si naci nesto i mimo navike ... tanje, da popusis!" 

Hadzihafizbegovicka na to nista ne rece, otpuhnu zestok dim, a onaj joj  debeli pepeo sleti Majci pravo na glavusu! Slucajno! Opet! Jos jedan! 

Majka, mahnu rukom, ponovo, otrese pepeo s glave ... ali nista vise ni ne rece! A i sto bi se, ponavljala! Samo joj opsova Mater ... al' u sebi! Supcima pricati ... suplja prica!

Pomisli opet: "Najteze je izazvati eho u praznim glavama!

Moja si, Hadzihafizbegovicaka, kucko stara ... kad-tad!" 

"Idemo sad na probu sa bundicama!" 

Obadvije zene zavriskase od srece! Navukose bundice! Izgledale su kao princeze, Ingrid pljunuta perzijska princeza ona Soraja sa krivim nogama, samo Ingrid puno ljepsa, a Hadzihafizbegovicka kao sama ona Grace Kelly samo malo visa i naravno ljepsa i Ona od te Grejs.

Onda se Ingrid nesto trznu! Vrisnu! "K'o da otpade nesto sa moje bundice!?" izusti zaprepasteno.

"Nista ne odpade sa tvoje bundice jer bundica je moja a to sto ti je ispalo je rep lisice i nosi se oko vrata, nesto k'o sal. Tebi to ne treba!" odgovori Majka, podizuci sa poda rep srebrene lisice. 

"O, vidi sad to! Sto da meni ne treba i taj rep pa da bude sve u kompletu?" ljutnu se Ingrid.

"Vidi, ako stavimo rep onda ti se ne vidi poprsje! Narod ce pomisliti da nemas sisa, ili su ti nikakve, pa sad ti vidi!" rece Majka. 

"Bas imas pravo ... ne ide rep na ovakvo poprsje! Nisam luda, valjda da budem k'o bez sisa!" pomiri se Ingrid. 

"Ajmo sada na veliko ogledalo u spavacu sobu,  samo pazljivo! Mozda sve i nije bas najcvrsce i ukaceno u 'aljine , pa se ni vas dvije pretjerano ni ne naguzujte dje ne treba,  al' da je lijepo ... lijepo je preko svake granice ... prelijepo je! Nije zato sto sam ja to sasila, stvarno nije! Nikad Banjaluka ljepsih Mladih nije vidjela! Jos samo da navucem svaki sav na sav pa letite pred Psihu, ovaj ... na ovo vel'ko ogledalo!"

Zatim Majka rukom popravi tijesno sivene haljine a pogled joj pade na lisiciji rep. Iste sekunde ispruzi ruku te dohvati sa stolice prebaceni lisiciji rep. Kako je istovremeno zatezala i popravljala savove, tako to iskoristi i zabode onaj lisiciji rep Hadzihafizbegovicki taman na guzicu. Prezadovoljna tom scenom, zadovoljno se osmjehnu Kumama, skinu svoj srebreni naprstak, ubode iglu u pamucni jastucic i rece: "Eto sve gotovo! Letite pred ogledalo! A ja bi'  sad' mogla i neko pice ... kafa ... sok il' tako!?"

Majka sjede na stolicu. Iz spavace sobe dopirali su zvonki zenski srecni glasovi. Po zvuku onoga sto je dopiralo do nje dalo se zakljuciti da su se zene uhvatile medjusobno za kukove te se tako mazno ljuljaju,  oponasajuci neki ples. Onda se jedan glas nekako izgubi a onaj drugi postade tisi! "Ma sta ti je sad Hadzihafizbegovicka!?" zabrinu se Ingrid.

"Ma sve mi se cini k'o da mi je nesto otezalo na guzici il' je puk'o glavni sav il' ja nosam nesto sto ne bi trbalo da se nosa!?!" rece Hadzihafizbegovicka.

"Daj da vidim, okreni se" rece Ingrid.

"Nije ti nista puklo, sve je u redu!" ,  te isti cas visoko podignutih ruku, skoro vristeci od nekog svog unutrasnjeg zadovoljstva, sitnim koracicima, plesusi u nekom ritmu, kako se dalo i moglo potrcati zbog uske suknje, izleti iz spavace sobe. 

"Jesil' ti u redu?" upita je zabrinuta Majka. 

"Ja, ma nikad bolja!" uzvrati uz osmijeh, Ingrid i nasu si fildjan kafe. "Daj mi dim cigare!" istovremeno iscupa Majci cigaru iz usta pa povuce snazan dim ... k'o hamal!

Slijedeci sekund izlazi iz spavace sobe Hadzihafizbegovicka. Vuce noge po linoleumu k'o snjezna kraljica, pazeci da se ne poklizne u vjencanici dugoj do poda. 

"Jesil' ti u redu Ingrid?" Upita je Hadzihafizbegovicka.

"Ja, ma nikad bolja a sto pitas ... jadna!?" k'o cudi se Ingrid.

"Ma nista ...onako! Malo si me zbunila sto istrca k'o suluda iz spavace sobe onako! Nije valjda da si ljubomorna jadna na mene. Ma lijepa si i ti, ne brini! Jos ako malo porastes, eto te k'o ja!" pokusava k'o da je utjesi Hadzihafizbegovicka! "Daj mi da povucem jedan dim!" i ote joj cigaru iz usta, onda povuce jace nego onaj Hamal od malo prije. "Jebote, ti Ingrid kad pusis, zabalis cijelu cigaru, fuj, nevalja ti to tako!"

"Nisam ja zabalila cigaru, zabalila Zora!" brani se Ingrid.

"Zabalila Zora, a kako si mogla ti zeni iz usta uzeti cigaru!?

Ma ti bi i govno popusila kad te uhvati!" rece Hadzihafizbegovicka i dodade: "Boze me sveti prosti, ja kulture ... otimati iz usta cigare ljudima!"

  Nego ljudi, morala bih i ja da sjednem! Nesto me da prostite steglo oko guzica! Ma da ti Zoro nisi usila kakvu spenadlu viska, pa me sad ozad sve nesto vuce dok me konacno ne ubode?" 

"De, bolan, okreni se jadna da obje pogledamo. Hadzihafizbegovicka poskuci sa stolice te se okrenu ka Kumama. "Ima li ista!?" upita radoznalo.

"Men' se cini da je sve ma mjestu gdje bi i trebalo da bude! Sta ti kazes Ingrid?"

"I meni se cini da je sve tu gdje treba da bude!" zakljuci Ingrid.

"Ma, ljudi ipak nesto zateze a i kad sjednem, da prostite cini mi se da su mi pune ... gace!" zbunjena je Hadzihafizbegovicka.

"A, tako onda ... sto odmah ne kazes! Da jadna nisi jela sto masno ovih dana pa ti se sad stomak po malo ... unervozio da kazemo, pa popustilo!?" zabrinuta je Majka.

"Daj Zoro ne lupaj, cuj ja jela ... masno, valjda bi i sama znala jesam li se usrala ili ne!" To rece, polagano se podize sa stolice te rukom predje lagano preko svoje pozadine! 

Zaprepastenje je bilo jezivo! Stresla se k'o da ju je struja udarila, skoro da je i vrisnula a u ogromnom strahu podigla obe ruke iznad glave! 

"Sta je ovo ljudi moji na meni!? Uzverala se neka zivotinja na mene! Pomagajte, skidajte to, da nije kakav stakor!" Skoro da je vristala od straha!

Ingrid i Majka preletise sa stolica na kauc i bukvalno se zavaljase od smijeha, mlatarajuci nekontrolisano nogama visoko po zraku! Cak im i suze udarile na oci! Hadzihafizbegovicki nisu udarile suze na oci, udarila samo ... krv!

Skoro pobjesnila ali  kako se one dvije nisu prestajale po kaucu valjati od smijeha, tako i na Hadzihafizbegovicki otupi onaj bjesni pogled. Sta ce jadna ... ne mozez se ljutiti na nekoga kad se tako slatko smije! Zato samo rece k'o za sebe: "Jebo budale!" pa se onda jos malo k'o prekonta i rece Ingrid: "Naguzi te mene jaracnice!"

"Nisam je , ociju mi! Sto mene napadas!?" brani se Ingrid.

"Teb' je israst'o rep iz guzice, nije meni ... nemam ja nista s tim!" pa udri u jos jaci smijeh. 

"Znam, znam ja da mi ti nisi prisila  rep, Zora je a i ko ce drugi al' ti izleti iz spavace sobe kad si mi ugledala repinu i jos slaga i njoj potvrdi kad rece da ti se cini da je sve na svom mjestu, gdje bi i trebalo da bude! Jel' to znaci, Ingrid da je normalno da ja nosam rep na guzici!?" govori k'o razocarana Hadzihafizbegovicka.

"Ajd', sad' ... dosta vise i tebe i tvog repa!" rece Majka! "Malo jebe i humora, je odmor za dusu! Bas smo se slatko nasmijali! Mozda sutra dodje i na tebe red da se na nesto slatko nasmijes, k'o naprimjer kad otresas pepeo iz tompusa svojoj Kumi  dok ova jadna kleci i usiva ti rucno volane na vjencanicu! A volani od njenih talijanskih zavjesa! Dusa joj place, na zavjesama mojim vidi rupa velicine volana,  a ti je tjesis otresajuci joj pepeo na glavusu! Joj, meni je to bila super jeba ... sad' bi' se zakocenula ponovo od smijeha, al' me jebe sto sam ja bila donja pa meni glava puna pepela!" 

Hadzihafizbegovicka sjedi sagnute glave, po svom obicaju kad osjeti da se zajebala ili nekog povrijedila ... na tom putu kad nema nazad, jer je sve vec gotovo  ... pobjeze u svoj potez, prevlaci palac i kaziprsi preko donje usne!

"Izvini, Kumo ... mozda sam malo pretjerala!" rece Hadzihafizbegovicka. 

"Ma ne sekiraj se Kumo, rekla sam da je ovo danas proba, generalna proba ... valjda i mi zene mozemo sebi dati malo oduska!?" rece mazno Majka.

"Srce si Zoro ... pravo srce! Al' sto rece da je ovo generalna proba!? Nemas valjda neke ozbiljnije namjera za neko vece sranje na mom vjencanju!? Reci odma' ako mi mislis opet nakaciti rep, ja evo sad odmah odustajem od svega!" rece kategoricno  Hadzihafizbegovicka. 

"Ma kakav rep ... sta te spopalo!" glumi Majka nevinasce.

"Imam ja za tebe iznenadjenje das' me pamtiti dovijeka! A, nije i neugodno!" opet joj se intrigantno osmjehnu Majka. 

"Kako god bilo ... ti mi vise nikad neces stajati iza ledja a i ako mi uletis za ledja, morat ces imati ruke visoko podignute u zraku!" namignu i isplazi jezicak, al' ne rece ono njeno ...prfff,  Hadzihafizbegovicka. "Ajd nam sada ispricaj za tog tvog svetog Mihovila i Miholjdan i zasto je to dobar dan za svadbe!?"

"Prvo nije to moj Svetac, to ti univerzalni karakter svih Vjera,  i slave ga sve vjere i nije Svetac kako rekoh, to ti je Andjeo!" rece Majka.

"Eh, tebe, mislis ... Melek ... a slave ga sve vjere, bas lupas, a u Islamu ga nema, znaci ne slave ga sve vjere, ili ti samo tako pricas da obezvrijedis Islam, k'o nije neka vjera!" rece Hadzihafizbegovicka u fazonu da vec gubi svaki interes za glupe vlaske price. 

"Kako rekoh, slave ga sve vjere pa i Islam!" rece vazno Majka.

"Opet lazes, mi nemamo ni lika Alaha a ni Muhameda!" buni se Hadzihafizbegovicka.

"Slusaj, Kumo ... pric'o mi moj Ujak Pop Banjac kad sam bila mala pa jos uvijek nesto ostalo u meni, nisam sve zaboravila. Os da cujes pricu il' ces nastaviti sa laprdanjem?" "Ajd, da i to cujemo vec jednom, samo molim te bez velikih ... proseravanja!" odmudrova Hadzihafizbegovicka."Dobro, onda evo kako je bilo, davno u neka stara doba, narod se odmetn'o od vjere ... kako obicno bude kad Bog popusti kajase, ode da legne ... malo odmori! Kako je slatko usecerio, tako jadan spav'o, spav'o i spav'o , jebajiga! Poslo sve po naopakom! A On ... spava li spava! Bog ima drugaciji sat i na drugaciji nacin mjeri vrijeme! Ne radi nista kao mi! Njemu vrijeme stalno isto, stoji a on ga samo presipa iz jedne bacve u drugu, da bi dodao Svijetu samo malo dinamike ... i nista vise! Sta ce Bogu, vrijeme i sta ce Bogu sat!? A kad malo prespava ili se zajebe ... prespava koju hiljadu godina nikom nista, njegove bacve i njegovo sve pa  puj pike - ponovo! A jadni ljudi samo pomisle il' dolazi novo ledeno doba, il' su kakve zesce klimatske promjene!? Jadni Bog ne konta sta to Narod lupa i benavi se. I samom mu se cini da je vec i suvise star da sta razjasnjava i objasnjava. Iskustvo mu kaze, poslije ovih, doci ce neki drugi ljudi ... a onda cu i ja mozda malo drugacije, ako kako mognem kako da se ukjlucim!

Ali u nasem slucaju i nasoj prici, vidi ti i on, nije jeba ... ode sve u helac! Ozgo gdje sjedi, skoro i da nista ne moze da napravi, zato Bog na brzaka odluci da na zemlju posalje neke Andjele da kazne neposlusne i rijese situaciju. Posl'o njih pet-sest ... mislim devet!

Proslo, ojha, vremena, ono se nista ne desava! Andjeli ne salju izvjestaje ... Bog se zabrin'o! Popizdio! Nageo se sa neba i gleda ... a ono sve isto ... jeba i razvrat, i jos gore, no sto je bilo ... slicno k'o ovo danas! Muski oblace zenske 'aljine, zene ljube zene ... i jos svasta da sad' ne naklapam! 

Bog ... popizdi od srdzbe, jedva se sacuv'o da ne padne na zemlju! Prespavao i odspavao dan ili dva, da ne donosi lose odluke u afektu ... pa onda zovnu prvog do sebe, znaci ... Arhandjela Mihaila i zapovijedi mu da ode na Zemlju i rijesi situaciju. Dao mu i mac da kazni otpale i razbludjele andjele sto su se zaljubljivali u covjecice ... pa na vjeru zaboravili!" isprica svoju verziju price Majka. 

"Joj, sto vi Srbi mozete srat' . I dje smo sad mi Islamci tu, i sto je on Arhangel!?" Hadzihafizbegovicka ne zeli da se tako nesto zavrsi bez njene ... zadnje!

"Ah, da eto ti u Kuranu stoji: "Ko postuje Alaha, postovat ce i Mihaila! A Arh znaci ... najvisi, k'o recimo ... Bogu, najblizi, eto! K'o Rankovic ... Titu! Kol'o se sjecam, prica ide ovako, u Islamu Mihailo se zove Mikhail il' slicno. Kuran spominje Mikhaila u Suri El-Bekara, sto bi se kod nas prevelo kao ... jebajiga sad' , ja zaboravila a Mikail se spominje sa Gavrilom a vi velite za njega da je Dzibril!

Dalje stoji u spisima, ko god je je neprijatelj Alahu i njegovim Melecima, Dzibrilu i Mikhailu - Alah je neprijatelj i njima! U Sunitskom Islamu, Mikhail ce biti poslan na zemlju od strane Alaha da istrebi sve lose ljude i nevjernike. Prema Sunitskom vjerovanju, Mikhail ce biti taj koji ce poraziti zlo na ovom Svijetu, a Alah ce mu za uzvrat, dati vjecni dzenet i mjesto pored njega!

Al' kod Zidova arhangel Michael je prvi do Boga, Princ andjela ... isto k'o i u Islamu!

Prvi do Alaha!

Micahael je zapovjednik nebeske Vojske! Mikhail je Andjeo, onaj tvoj Melek!" zavrsi svoju pricu Majka. 

"Eh, vala znas lijepo pricat' , al' cu ja ipak kad - tad provjeriti tu tvoju pricu kod Popa Banjca!" uzjebala se u odluci Hadzihafizbegovicka.

"Nece to moci, moja draga Kumo." rece Majka.

"Opa, sto nece, da nije nas Pop bio Cetnik, pa negdje nagulio, Amerika, Argentina i tako ... ili naprasno umro!?"

"Nije, mila moja nista od toga, nije bio revolucionareno angazovan! Pop Banjac je bio posvecen narodu. Njemci i Ustase ga zajedno sa narodom zapalise u nasoj Crkvi, znas te price ... pricala sam vec,  pa da ja dalje na prazno ne serendam!?

Ja pricam, sto je on meni pric'o pa iako je prica ponekako i okrnjena s moje strane ... valjda ce se naci jednom neko, ko vise zna, ko moze sve spojiti u jedno. Zato, Arhangel Mihail ... jedina zajednicka misao za sve nas! I u Bibliji a i u Kuranu! Eto, sta sad velis Hadzihafizbegovicka!?" 

Hadzihafizbegovicka gleda nijemo u Majku. 

"Velim, Kumo ... gomila govana, jedan Narod, sto Religija ... pa ko se snadje!" 

"Vala, bas!" rece Majka. Tako i zavrsi Generalna Proba! 

To popodne Stari pokusava Majci prezentirati cinjenice. "Evo zvanicnog izvjestaja DB-a u vezi Harambase. On je nagulio iz njemackog Zatvora u kidnapovanom autu Ministra Njemacke za bezbjednost ili tako nesto a posto je to njemacki diplomatski blam ... ima da se cuti o svemu ... evo ti zvanicna nota iz Beograda ... i pruza Majci Stari neki papiric ... auto se mora unistiti, zapaliti ili ako bi ja htio da ga zadrzim ... onda bi morali zapaliti barem tablice i odnijeti ih u Miriju kao dokaz da od auta nije nista ostalo. Murija ce dostaviti izvjestaj i tablice Komitetu, Komitet ce preuzeti zapaljene tablice i donijeti ih u Beograd a u Beogradu ce kad got im politicki zagusti mahati tim tablicama Njemackom Ambasadoru pred nosom! Bacamo cijeli Bundestag na noge! Ni jedan Nijemac nece moci vise ni prdnuti a da ne oslusne sta Tiiitoo i Mi mislimo! Mi dobivamo cestitke iz Beograda a uskoro nam salju nove nase diplomatske tablice!" zavrsi pricu Stari.

"Joj, meni je super to rjesenje, a sta cemio sa Harambasom!?" prisjeti se Majka.

"Mi smo se dogovorili! Dat cu mu ja par stoja maraka, onih iz onog lonca pod krevetom, sto si ih istresla iz Titovog odijela i ... gotova prica!" zadovoljan je Stari.

"Auh, nece nam onda valjati posao!" rece Majka. 

"Sto, zaboga zeno draga!?" prenerazi se Stari. 

"Nemamo mi tamo ni jedne stoje maraka ..." al' nezavrsi Majka recenicu,  Stari sokiran piskavo kriknu: "Kako nemamo ni stoje maraka ... zeno draga rekla si mi da je puno, ovaj da je lonac pun para ... kako, sad ... nema!" van sebe je Stari. 

"Nema, jebajiga ni jedne stoje maraka ... peglala sam i ravnala svu lovu, valjda ja znam najbolje ... nema stoja ... sve same 'iljadarke i maraka i onih americkih, sad sta li su! In God Ve Trust ... tih!"

"Dodji da te poljubim, dodji da te poljubim!" izpruzio Stari ruke pa je poziva prevrcuci prsticima. 

"Sto me sad ljubiti ... sta sam ti sad opet napravila!?" 

"Dodji, dodji!" razdragan Stari i dalje vrti prsticima kao kad se zove malu bebu ... taman da prohoda.

"M'rs, necu ... garant ces mi zavaliti neku psinu ... doci cu na prvoga, kad mi Platu doneses u Kucu!" ne da se ni Majka vise prevariti. 

Stari pridje i zagrli Majku! Zena pretrnula od straha! Nije volila ... psine!

A on je poljubi u obraz naravno, nisu u spavacoj sobi, a njoj se jadnoj onaj adrenalin sto je skocio od straha od psina prevali na onu stranu odakle nalece adrenalin od poljupca ... pa se to dvoje spoji i toliko uvisestruca, k'o da je poljubi onaj jedan iz onog jednog filma sto je jadna tri puta gledala, ali bas u tom casu nikako da se sjeti ni naziva Filma ni imena glumca! Znala je da je trebalo da pogled Film, jos koji put!

Pa samim tim i zadovoljstvo ...propade! 

Stari spusti ruke na ramena Majci ... malo se odmaknu, za duzinu ruku njezno je gledajuci, sad gdje god, zbog onih njenih pepaljara naocala, pa kad i sam to shvati ... da je pauza preduga, istim tim pogledom i mirnim glasom rece: 

"Ima tu jos samo jedan problem!" 

Majka skoro vrisnu! Iskobelja se iz tog njegovog njeznog dodira, iz pogleda i nije jer ga nije ni vidjela, zbog onih istih naocala i rece: "Sta me stalno jebes s tim ... ima tu jos samo jedan problem! Svaki put isto, ima tu jos samo jedan problem ... do sada je to hiljaditi, jos samo jedan! Sto odma' ne kazes ... u govnima smo ... i gotovo! Sta ti tu meni, kad god se malo opustim, serviras ta tvoja sranja ... ima tu jos samo jedan problem!? Jos mi samo jednom na zavrsenu pricu to reci ... mrtav si covjek ... garant! Ja sam tvoj zadnji problem! A sad pricaj ... sta je to - ima tu jos samo jedan problem!" 

"Tito!" rece tiho Stari. 

"Sta Tito? Opet on! Sta sad hoce? Da mi vrati Rijecnik?" nervozna je Majka. 

"Nije to, Rijecnik ce ti vratiti uskoro! Olabavi malo i ti mila moja! Drugovi su obavjesteni o svemu,  javili su mi da po tom pitanju, imaju veliko spremanje u Bijelom Dvoru i kad raspakuju i prepakuju te zapakuju sve kofere i kad nalete na taj tvoj Rijecnik, salju ga Postom sto prije, ako Posta ne radi taj dan ... salju ga Plavim Vozom.

Ide na put, samo Masinovodja, rijecnik mu pod rukom ... i vuce za sobom Plavi Voz!" rece Stari. 

"Samo ti seri i seri ... neka meni Tito vrati moje sto je uz'o i ... tacka!" 

" 'oce, 'oce ... nego General Zezelj mi diskretno napomenu da se Tiletu odavno svidja ovaj model Mercedesa 770K, ali ga Njemci limitirali pa ga nema u slobnodnoj prodaji, a jos ga jedino ima japanski Car Hirohito a on zakuruzio pa nece da Titu proda! Zezelj nam predlaze da uzmemo u zamjenu Titinog Jaguara, engleska proizvodnja, isto limitid edisn, pres'o samo sesnaest kilometeri po dvoristu i nista vise,  znaci super ... nevidjen u Bosni ... na haubi mi ima pravi Jaguar u skoku a od cistog celika, spustaju mu se prozori na struju, a pod guzicom ima ona grijalica isto na struju, pa kad zahladi ... odozdo, ugrije, a sve na dugme ... boja ... zlatnooo! Jeboteee! A sto je najbolje, proci cemo jeftinije no smo mislili! Harambasi ne trebamo placati nista, posto ce doci oni iz Beograda i zaplijeniti mu auto! On ako se ne hapi ovdje kakvog Zatvora ... ima da je sretan! Jedva cekam, sutra da ga obavijestim o tome! Ha, ha ... dobra fora." zavrsi svoje izlaganje Stari, ma ipak, sav oprhvan strahom sta ce Majka reci, ceka njenu reakciju. 

"Na struju, bas na struju velis, pa sta sad treba da vucemo strujni kabl za autom po Svijetu, k'o kakvi levati ... i dje ima toliki kabl za kupiti, u Tehnometalu il' Pod Plocom? ... i ko ce to kad stanemo negdje uvece, stalno motati!? Bjez', jebote Jaguar, ludji si nego sam mislila!" zakljuci skoro uvrijedjeno Majka. "Ma ne pada mi nocom da ja motam ... kablove!" 

"Stani, o'ladi malo, ne razumijes ti tehniku. Onaj Merdzo je zastario model, vise se ni ne proizvodi, to skupljaju samo hobisti, babe i dede ... Tile, Hirohito i takvi! Os ti kad negdje stanemo da se oko nas okupe djecurlija i Cigisi k'o da smo pokretni muzej!? Zeno draga pa mi smo jos u dobrim godinama a Merdzo je za stare ljude k'o Hirohito i onaj nas!

Dzagi je sad stvar licnog imidza i prestiza!" rece Stari. 

"Kakav sad Dzagi i ko je taj Imidz i koga mi da to prestizemo ... sta pricas dragi covjece, de se malo urazumi ... jesil' ti pio sa Ingrid nesto danas!?" zbunjena je Majka. 

"Da ti ja odgovorim po redu, slusaj me pazljivo, Dzagi je u modernom Svijetu, gospodski naziv za Jaguara, niko ne voli auto kad mu ga nazivas po zivotinjama, valjda ... zato. Imidz je licni stav svih nas koji nesto imamo prema skupim stvarima, pa se guzimo prema sirotinji, da ne kazem sad tim i ... hasimo, ili u tom ... fazonu, a Ingrid nisam sreo danas! A kad smo vec kod Ingrid, bas bi mi valjala  jedna ladna piva" rece Stari. 

Majka isplazi jezik, do pola ... do ono ...blah! 

"A, tako to radi, znaci! Dzagi je i nas pravi izbor! A jel' sigurno ... da je zlatan?" sumnjicava je Majka. 

"Jest' sto posto!" ispuca Stari. "I tablice, ciste sto posto! Jebo ove Harambasine, njemacke ... mutne, pomalo a i jos nista ne trabamo nikome placati!" Dodade. 

"Pa sto me onda jebes sa tim njemackim krsom? Nek' to onda Tiiitooo voza po Beogradu! U cemu je problem?" zavrsi Majka. 

"Ma Jaguar ima manje sjedalo pozadi. Bojim se da ce se nasa djecurlija podjapati i pobuniti! Narocito Marina! Znas i sama, kako je zajebana!" rece Stari.

"Tebe, budale kako ti uvijek pogresno razmisljas ... stas' trpat' s nama djecu u auto ..." a nezavrsivsi  recenicu Stari je pokusa odusevljeno dopuniti: " Jaset vala dobro kazes djeca neka idu pjeske!" 

"O, joj ... hajvana, djeca idu iza nas  autobusom sa Izmecarkama ili Guvernantama, kako ih u Svijeti nazivaju." 

"Koga nazivaju Guvernantama?" zin'o Stari u Majku, pa ne trepce! "Ne kontam!" 

"Kako koga, pa Sluskinje! Izmecarke, jebogati!" zbunjena je k'o i Majka, njegovim nepoznavanjem svjetskih gibanja i trendova ali i medjuljudskih odnosa u Svijetu. 

"E, pa nema ti zeno u socijalizmu sluskinja!" rece nadmeno i ubjedljivo Stari. 

 "Nema! Jeldeee!??? Pa, naravno da nema, to ti i govorim ... zato, izmecarke ... a kad' predjemo granicu, bit ce ... guvernante! Jel' sad kontas!?" 

"Ufhhh!" ispusti Stari nesto iz sebe. 

"Slusaj sad jos ovu zagonetku, pa da i to rijesimo ... rek'o mi jos Zezelj da ce Dzagija licno dovesti tvoj Jovan! Znaci buraz ti ne dolazi sa svojim autom kako je obec'o,  nego sa Dzagijem! A sa Dzagijem dovozi i malog AArona ... to je ta finta!" rece Stari.

"To je bas super! Ne moramo se mi ni s cim handriti! Nit' paliti vatru pod aute a ni tablice paliti! I jos AAron nam pred vratima! K'o na dlanu ... serviran! Joooj, 'oce ona Ingrid pobudalit' kad ga vidi! Pa hajd' sad , jebajiga ... sta je tu finta, nesto ne kontam!?" gleda ga Majka zbunjeno. 

"Tajming!" rece On. 

"Staaa?!"

"Tajming!"

"Ti, k'o da si posto nista manje ni vise nego vec americki Ambasador! Bil' se dalo to na nasem reci, taj tajming pa da se razumijemo!?"

"Znas i sama kako me General ne voli jos od prvod dana! Ne mogu ti ja draga sa Generalom ni jedne za sigurno dogovoriti! Znas kakva je sirovina ... mrzi me! Misli da sam Hrvat, Ustasa! Misli da su svi Hrvati Ustase!" orosi se celo Starom.

"De ne lupaj, nemoj da te neko cuje! Nisu svi Hrvati Ustase! Nemoj da ti sad ja nabrajam ... neke ... imamo Tita, pa Bakarica pa ... onog jednog, sto vodi FK Partizan ... Generala Turmana sad jebajiga, kako se Turman veli na hrvackom ... Tudjman,  ili tako ima,  jos dva-tri, sta  dva-tri, serem i ja ... ima preko nekoliko! De ni ti ne budi na kraj srca, sto bi te General mrzio? Sto mu ne kazes da si ti Galcijan?" pomalo nervozno rece Majka. 

"Ti k'o da si sa Marsa spala i ne kontas politiku ... ne mozes nikom reci sta si ti ... oni ti kazu, sta si ti! To je precizno odredjeno! Vid'ti glavuse ... znaci Srbin, vid'ti nosine ... znaci Zidov, vid'ti kratkih nogica ... znaci Turcin, vid'ti kuultureee ... znaci Rvat! Dzaba ja ista pric'o Generalu! Ne uvazava! I jos da mu kazem da sam Galcijan, jesi li ti normalna? Da me skenja na licu mjesta k'o da sam Artukovicev licni Sekretar.  Nece nista da mi kaze o tajmingu tako da ti ni ja ne mogu tebi reci kada ce nam nas Jovan dovesti AArona. Bit ce da cemo jadni morati napraviti dezurstvo na Malti od Jugopetrola, pa do hotela Bosne,  pa ko ga doceka ... neka javi Raji!" zavrsi pricu Stari.

Majka, pomalo nervozna ... misli i misli, ali nista! Krene ponovo, mislim da misli! Opet nista! Misliti je uzaludan posao, zakljuci! Treba raditi! Neka misle Marks i Englez a i Tito ... ako se uklope! 

"Daj mi telefon - broj Generala!" rece Starom. 

"Nema taj broj, idi u nas hodnik i opsuj nesto, Drzavu ili tako u telefon! Ne moras se saginjati! Samo kresi, Majku, Oca, Drzavu i to! Odmah ce ti se javiti crvenoglavo govno ... ne daj mu da prica ... trazi Generala!"

Tako i bilo!

"Ti li si Gernerale Zezelju, legengo srpska? O'dje ona tvoja ... jedna iz brtskih da ne kazem, nasih planinskih krajeva! Slusaj! Nadam se da niko ne prisluskuje ovaj razgovor, pa da ne najebem zbog onog ...srpska, sto rekoh!? Do tebe je teze doci nego do samog Marsala! Ha, ha ... drago ti kad to cujes!? Slusaj, slucajno su mi vezu prebacili na tebe ... pobrkali supci ... ma i neka su, drago mi je cuti za moje gorskokotoranske momcine, nego imam neke sitne probleme pa ne bih sad bas tebe da jebavam s time. Gledam da uhvatim nekoga ko ima manju funkciju a vise vremena! Ma ne mora biti na tvojoj funkciji, posto je problem beznacajan pa moze svako od tvojih da ga rijesi. Ajd, zdravo ... junacino! Kad naletim na Skandarliju ... moj si gost!" isprdnu mimo svog obicaja, pa ucuti se i umiri Majka, vise ni ne dise, jer se sve cuje na onaj telefon.

Cuti i druga strana, ali nekako hrapavo dise ... pa se morala slusalica i koju sekundicu odmaketi od uha! I tada se dobro culo!

"Jel' to tebe neko jebe Zoro!?"

Majka premrla od straha a i zbunjena pitanjem. Uostalom, kakvo je to pitanje i kakav se tu odgovor moze dati!? Pufff!

"Sve je u redu, i niko me ne jebe, nazalost ... ma to i nije moj najveci problem ... moj problem je kada ces mi poslati mog brata Jovana i onog malog AArona u Banjaluku ... da ih docekamo, da ne drezdimo na nasoj Malti vas cijeli dan i noc ... eto!"

 "Zoro ... nakaslja se General, slusaj cim malog AArona puste iz malteske ambasade ako izadje ziv i zdrav, a ja jadan nadjem tvog Jovana, tankam Dzagija, pun rezervoar, trpam ih u maluzinu, i eto ih tebi! Pustio sam vojnu muriju po Sakadarliji ... nacicemo ga vec u nekoj rupi! Nije Jovan ... igla! Onoliki, co'jek! Javim vrijeme, valja li ta?" 

"Super si mi Generale! Sta bi' ja bez tebe ... nego bil' Tiletu mog'o onako u prolazu, meni za ljubav napomenuti da mi vrne onaj moj englesko -srpski Rijecnik! Bez njega sam ti k'o mutava!"

"Onaj iz Drvara, kad si mu dala!"

"Koji ti je klinac, da ne kazem kurac, Zezelju, nisam ja njemu nikad ... nikad, daaala ... ni u Drvaru ni bilo gdje, nikada mu nisam dala ... ja sam zena borac ne podam na svaku, ja sam mu pozajmila ... zapamti, pozajmila a ne daaalaaa, taj moj Rijecnik da se ne sramoti pred engleskim Majorom Attertonom, i neka mi ga sad stari supak vrati! Eto!" 

"Dzagi, Jovan, AAron i Rijecnik stizu u Banjaluku! Kol'ko rece da je do Miholjdana?  Oho, dobro! Stize sve vjerovatno sutra predvece, ako ne surta predvece, onda sigurno prekosutra predvece! Samo ako Arona puste iz malteske Ambasade!  Odma da si mi javila kad ih preuzmes! Poslije sifre kad odzvoni, ti samo reci ... roba stigla i spusti telefon!" zavrsi razgovor Zezelj.

"Bil' te mogla zamoliti jos jedno, ako Jovana nadjes sutra i Arona puste iz Ambasade sutra, da ti njih meni posaljes ... prekosutra! Nekako nam vise  ...odgovara da ih posaljes prekosutra da mi stignemo obaviti jos neke pripreme, postavimo satore, stolove i te stvari." zamoli majka Generala. 

"Dogovoreno  a ti ne daj nikom da hrlja po Mercedesu jer ga mi ovdje u Beogradu moramo precesljati i k'o sto ti rekoh samo ga tvoj Jovan smije dovesti do Beograda. Ende!"

"Molim!? Sta to rece na kraju, nisam razumila?" uzviknu Majka ali ne bi odgovora! K'o da je sagovornik zavrsio svoju pricu. 

"Uh, dobro je znaci i to smo zavrsili!" govori Majka ulazeci u trpezariju. 

Stari baca kalkulacije na papir! Malo ja dana ostalo ... jedva ce se ista stici! "Brinem!"

Komsija Merso upada u izlaganje Staroga sa primjedbom ... "kol'ko je Vlaha, malo je i krmaka! Treba to pojacat i sa janjcima a i sa krmcima ... al' nek bude odvojeno, Franci! Janjci i Krmci ... da se neko ne  zajebe!

Mislis, kol'ko je Vlaha ... tol'ko i krmaka!? Mislim ... samo da se ne ostane gladno,  a i zbog Bratstva i Jedinstva a Vojska jede ... sve!"

Stari se slozi sa Mersom! "Dobro, kazes ... moramo pojacati!" 

"Pojacat cemo, ajd', dobro ... pustimo sad to!" 

"Vjencane Aljine su gotove, s moje strane ... sve sredjeno!"

raportira Majka i nastavlja: "Zezelj salje robu prekosutra i kod nas ce biti predvece. A ti, jesi li se pobrin'o za Satore za Svatove u Komandi grada?" brine Majka. 

"Jesam! Nisam je licno, Stara, mali Zoka iz Komiteta se obavez'o! Kaze, jos sutra vec ce razapet  tri najveca Komandantna satora, marke Kozara,  po stranama dvorista u veliko cirilicno slovo P, a strana prema nasoj dvorisnoj ulici okrenuta prema A zgradi, ce biti otvorena, zbog prolaza i komunikacije. Svadbeni sol ce smestiti u vrh satora slova P, naravno onog cirilicnog P s tim da ce mu je prednja stranica biti otvorena prema gostima, dvoristu i narodu.

Po sredini dvorista kol'ko stane vatri, toliko i raznjeva! Krmeci  i  jagnjeci! Vojska ce okretat' , pa mi nemamo brige!" 

"Super ce se sve uklopiti! Prvo idu satori pa onda dolaze beogradjani, nas Dzagi, Jovan i Aron, a u medjuvremenu ce pristici i prvi autobus Micunovih rodjaka iz Surdulice. Ovi njegovi Rodjaci sa Veselog Brijega dolaze na sam dan vjencanja tako da se nadam nece biti vecih ... sranja po Gradu!?" rece Stari.

"Da vas nesto pitam, ko zna, kol'ko stane u jedan normalan autobus ljudi, mislim u prosijeku!?" zabrinuto rece Majka.

"Cuj, normalnih ljudi oko ceterest , pedeset ... ali Micunovih stane sigurno ... vise!" komentarise komsija Merso.

"Toga se i ja bojim, da ne stane duplo vise! Dje Micun, ajde ga zovite, boga vam!" 

Micun je kleo svim na svijetu da on nikoga licno nije zvao i da je sve Harambasino maslo ali takodjer rece da je Harambasa pozvao samo one najblize, dakle samo tri potencijalne Majke, kakav je i red kad se sin jedinac zeni,  te sa njima njihove najblize! Dakle samo uza Familija!

Kakav je i red!

"Tacno tako! I meni se cini!"  rece Majka.

Ugrijalo s nebesa! Zrak pun topline! K'o da nam se ljeto vratilo. I oni ljetni mirisi su tu! S ljetom i ljubav! 

Poletise, cica - mace zrakom, k'o bijele pahulje! 

Majka izleti na nas balkon pljescuci rakama visoko iznad glave:

"Miholjsko ljetooo!"

Tek sto to rece, razvali pljusak k'o blesav nad Banja Lukom, podize sitnu suvu prasinu ... pa sekund, kao da nikad nista nije ni bilo, naglo i prestade, a sve mirisno utihnu! 

Zamirisa zgrudvana prasina valjana u grmuljice, banjalucka prasina, nozdrve napunila, pa do mozga ozona, ojha! 

A po novim teorijama, valjda ... pa sad ni to nije zdravo! 

Zasja Sunce, sa svih strana! Otjera i taj "opasni" ozon! 

Nije zdravo ni ... Sunce, neko vice! Ne treba ni u njega blehati k'o u Boga, ni na njemu sjediti po vas cijeli dan! 

Ostali sami ... bez Sunca i mirisa, izgledalo je sve vec bezlicnije pa samim tim vjerovatno i zdravije! 

Ma jedino, sa onim ozonom ... odvuklo se i lijepo sjecanje. 

Pa nekako u zivotu bez onih starih nezdravih mirisa ... sve ... postalo praznije!

Ne d'o Bog da sam spomen'o miris Mujinih cevapa! Kol'ko bi tu neko izbrojao ozonskih rupa!?

Al' ... nisam ja Izdajica!

Tuesday, August 03, 2021

Branko Perić: Ekstaza političke šizofrenije

 Republika Srpska je ostala bez političkog razuma, bez ikakvih političkih ideja, bez ekonomske nade, bez izvjesne budućnosti i bez prijatelja


Postoji u budističkoj filozofiji izraz srednji put, pojam koji je i danas u središtu kineske političke filozofije. Tim pojmom se bave na zapadu svi koji su nezadovoljni pravcem kojim idu njihova društva. Oni koji su pažljivo analizirali pojam srednjeg puta tvrde da je on krajnje vrletan, jer podrazumijeva razboritost i umjerenost kojih nema u zapadnom racionalnom apsolutizmu. 

Uzalud su umni ljudi zapadne civilizacije ukazivali na istočnjačku mudrost  i značaj razuma i upozoravali da je svekoliko naše dostojanstvo u mišljenju i razumijevanju. „Trebamo da se trudimo da mislimo valjano jer je to princip morala“, pisao je Blez Paskal! Nije se primilo: razboritost i umjerenost nisu postale osobine našeg društva!

Možemo tu nesrećnu činjenicu da analiziramo na političkoj šizofreniji koja je nastala ovih dana nametanjem Odluke visokog predstavnika Valentina Incka o zabrani negiranja genocida. Ona je paradigma bezumnosti, neumjerenosti i jalovosti naših politika, koje dvadeset pet godina nisu u stanju da riješe ni jedan ozbiljan problem funkcionalnosti bh. društva.

Kao što znamo, odluci Valentina Incka o zabrani negiranja ratnih zločina prethodio je slučaj odlikovanja ljudi iz političkog i državnog vrha Republike Srpske, koji su pravosnažno osuđeni za ratne zločine pred Haškim sudom (Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i Biljane Plavšić). Visoki predstavnik je smatrao da veličanje ratnih zločinaca „povređuje i provocira one koji su pretrpjeli posljedice rata, te šteti sjećanju na žrtve“, zbog čega je političkim liderima Republike Srpske ostavio rok od tri mjeseca da stave van snage odluke o odlikovanjima. Prije toga je Visoki predstavnik naložio da se ukloni spomen ploča Radovanu Karadžiću sa studentskog doma na Palama, što je u posljednjem času učinjeno. 

Svako razuman, posebno ko zna za ratna dešavanja i strahote zločina, ne bi mogao prigovoriti moralnoj i pravnoj osnovanosti zahtjeva Visokog predstavnika. Ne radi se samo o pitanju da li je Incko za to bio nadležan ili nije, prosto se radi o pitanju moralnosti društva koje dodjeljuje najviša državna odlikovanja ljudima koji su pravosnažno osuđeni za najteža krivična djela. Ako društvo prihvati takvo postupanje državnog vrha prema izvršiocima najtežih krivičnih djela, onda se može očekivati da sutra svaka lokalna zajednica dodjeljuje odlikovanje osuđenim ratnim zločincima sa svog područja i da im podiže spomenike i otkriva spomen ploče. Da li bi to bilo moralno prihvatljivo, ili bi bilo dokaz moralne izopačenosti društva? 

Dodik i njegovi koalicioni partneri, sa jadnom i dezorijentisanom opozicijom,  odbili su da postupe po zahtjevu Visokog predstavnika, šaljući poroku urbi et orbi da su osuđenici za ratne zločine narodni heroji koji zaslužuju odlikovanja! Da li je to razuman stav? Svaki pošten i moralan čovjek bi, bez ikakvih znanja o budističkoj filozofiji, zaključio da je to nemoralno i nerazumno. Dovoljno bi mu bilo da zamisli da to čini neki drugi narod, pa da zaključi da je to neljudsko i sramno.

Dakle, odluka Valentina Incka o nametanju zakona o zabrani ponašanja koja su usmjerena na širenje mržnje i netrpeljivosti je moralno i pravno prihvatljiva. Test njene prihvatljivosti bio bi odgovor na pitanje da li bi u državama vladavine prava takvo ponašanje političara bilo prihvatljivo ili bi bilo pravno sankcionisano. Zaključak je, van svake razumne sumnje, da bi u svakom civilizovanom društvu zakonodavac donio odluku kakvu je donio Visoki predstavnik. S kakvim je onda argumentima moguće osporavati Odluku Valentina Incka?  

Kad prijeđemo u nama susjedne etničke prostore i razmotrimo njihovo političko ponašanje prema njihovim osuđenim ratnim zločincima i njihove odgovore na srpski politički idiotizam, vidimo gotovo identičnu sliku nemoralnosti. I njihov odnos prema zločinima i zločincima, osuđenim i neosuđenim, nije bio lišen veličanja, počasti i priznanja. U mržnji se otišlo i korak dalje, pa je Republika Srpska nazivana „genocidnom tvorevinom“, „šumskom republikom“. Ali, srpska politika nije reagovala na takve provokacije. Stiče se utisak da ih je jedva dočekala da bi odgovorila istom mjerom. 

Razumno reagovanje bi bilo da se o omalovažavanju entiteta RS, kao dejtonske tvorevine, i veličanju zločina i zločinaca , kao i o negiranju genocida, poveo javni političkopravni dijalog i saglasno predložila intervencija u krivično zakonodvstvo kojom će se zaustaviti širenje etničke mržnje i netrpeljivosti. Razumni i pošteni političari morali bi znati da je to interes svih naroda i najsigurniji put toliko neophodnom pomirenju. Niko to, očigledno, nije želio. Vladajuće politike na svim stranama su pokazale da im nije cilj pomirenje, prosperitetan suživot i ohrabrujuća budućnost, nego razdor i etnička mržnja kao snažne poluge osvajanja i očuvanja vlasti. 

Ovakvo stanje se održava od okončanja rata nesmanjenom žestinom. Vladajuće nomenklature pokazuju da nisu u stanju da vode politiku pomirenja i prosperitetnog razvoja društva. To je porazna i uznemirujuća činjenica. Društvo dvadeset pet godina tavori u carstvu političke nemoralnosti, bezakonja, korupcije i organizovanog kriminala. Za to vrijeme su oštro suprotstavljene nacionalne politike uzurpirale i na političke lidere prenijele nadležnosti državnih institucija. Država se danas identifikuje sa najjačim nacionalnim političkim partijama i njihovim moćnim liderima. 

Pogledajmo na koji način se reagovalo na moralno i pravno zasnovanu odluku Valentina Incka. Iz Republike Srpske su stizale osude bez ikakve pravne i moralne argumentacije. Narogušenost političkih vođa svodila se na nejasne  političke fraze u vidu „satiranje slobode“, „uništavanje srpskog naroda“, „necivilizacijski akt“, da bi se okončalo donošenje dva zakona po hitnom postupku. Prvi zakon se odnosi na neprimjenjivanje Odluke Visokog predstavnika i nametnutog Zakona kojim su proširene odredbe postojećeg člana 145a KZ BiH, kojim se definiše krivično djelo izazivanja nacionalne mržnje i netrpeljivosti. 

Da li je bilo razumno donijeti zakon o neprimjenjivanju državnog Krivičnog zakona, i to samo u dijelu jedne krivičnopravne odredbe? Ne postoji pravnik koji bi potvrdno odgovorio na ovakvo pitanje. Svaki svršeni student prava bi znao da se zakon može staviti van snage odlukom organa koji ga je donio ako je prestala potreba za njegovom primjenom, i da se njegova ustavnost može osporavati pred Ustavnim sudom pod određenim uslovima. Ne postoji mogućnost da neki drugi organ donese zakon o neprimjenjivanju zakona koji sam nije donio, jer bi to bio pravni nonsens. Krivični zakon BiH djeluje prema svima u BiH i niko nema ovlaštenje da ga suspenduje osim donosioca. Dakle, Parlament RS je donio zakon koji nema ni logičku ni ustavnopravnu osnovu. Najviši organ zakonodavne vlasti entiteta donio je neustavan i nerazuman zakon na način da je izvršio nalog političkih lidera vladajućih i opozicionih partija, bez ikakve naučne i stručne analize. Javnost je dobila očigledan dokaz da su nadležnosti državnih institucija prešle u ruke političkih lidera i kabinete vladajućih partija, čime je RS teško kompromitovana. Na stranu činjenica da se suspendovanje jednog važnog državnog zakona od strane entitetske vlasti može podvesti pod opasno antidejtonsko postupanje i rezultirati nepredvidivim političkim posljedicama. 

Drugim zakonom koji je usvojila Narodna skupština RS uvedeno je u Krivični zakon RS novo krivično djelo Povrede ugleda Republike Srpske i njenih naroda, kojim su predviđene zatvorske kazne za izlaganje poruzi, preziru i grubom omalovažavanju RS i njenih simbola. Nema ništa nejasno u zakonskim elementima ove krivične odredbe. Ugled entiteta može da uživa krivičnopravnu zaštitu ukoliko postoji opasnost da on bude podrivan i ugrožen. Nije novost u krivičnom zakonodavstvu da države i državni entiteti uživaju krivičnopravnu zaštitu. U krivičnom zakonu bivše države postojalo je isto krivično djelo.

Problem sa ovom izmjenom Krivičnog zakona leži u tome što se nije ranije reagovalo na narušavanje ugleda i grubo omalovažavanje RS. Zašto se čekala Odluka Visokog predstavnika da bi se krivičnopravno reagovalo na praksu grubog omalovažavanja RS? Zašto je osvetnički poriv postao mjera političkog razuma u RS? Da li je takva vlast, koja samu sebe naziva patriotskom, ozbiljna i dosljedna u očuvanju nacionalnih vrijednosti?  

S druge strane, da li su narodni poslanici prije donošenja ovog Zakona razmišljali kako će se u praksi prmjenjivati ova odredba ako RS odbija saradnju sa državnim policijskim institucijama? Ko će hapsiti i privoditi pred pravosudne institucije RS počinioce ovog krivičnog djela kada ga izvrše građani Federacije BiH na području Federacije? Čemu služe krivičnopravne odredbe koje neće biti primjenjive?

Nikakve koristi neće biti od ovakvog brzopletog, politički i pravno neodmjerenog i hirovitog reagovanja na Inckovu Odluku. Sve što će od toga ostati biće gorak okus političke blamaže, pravnog neznanja, nesposobnosti i palanačkog primitivizma, nedostojnog bilo kakve vlasti. Odluke da se ne razgovara sa novim Visokim predstavnikom, da se ne primjenjuje nametnuti zakon, da se ne učestvuje u radu državnih institucija i da se policija suprotstavi djelovanju SIPE u RS daleko su od svake politike, razuma i moralnosti. Političari koji svoje političko djelovanje svedu na bojkot i negiranje svega i svačega nisu svjesni da uvode svoj narod u neizvjesnost koja može biti tragična. Život građana ne smije biti zaustavljen, sukobi ne smiju zamijeniti dijalog i saradnju, ucjene i uslovljavanja ne smiju biti sredstvo javne politike.

Republika Srpska je ostala bez političkog razuma, bez ikakvih političkih ideja, bez ekonomske nade, bez izvjesne budućnosti i bez prijatelja. Nacionalizam i nekompetentnost njenih vladajućih politika uništio je budućnost srpskog naroda u RS. Da li je to njegov vitalni nacionalni interes?

Vrijeme koje živimo je vrijeme mudrih politika, politika koje su sposobne da predviđaju i idu u susret događajima. Za nacionalnu politiku potrebne su razumne ideje i prijatelji. Današnje vladajuće politike nemaju ni jedno ni drugo. One su zatrpane ruševinama prošlosti, uprljane pohlepom i nemoralom i u svemu nevjerodostojne. Politike koje ne znaju da razgovaraju sa svijetom i koje svijet prezire nisu nikakve politike. 

Šta očekuje politički um koji nema s kim da razgovara, koji jedino zna da negira, čije je jedino umijeće da osporava i koji na najnedostojniji način vrijeđa na svakom koraku? Spočitavati Valentinu Incku njegovo porijeklo i ulogu Austrije i Njemačke u dva svjetska rata je nešto najnedostojnije što jedan političar može danas javno izgovoriti. Neko ko osporava političku ulogu Vijeća za implementaciju mira, u kome sjedi i predstavnik prijateljske Rusije, ko negira zakonitost izbora Visokog predstavnika i ne želi s njim da razgovara, ko odbija da primjenjuje zakone države čiji je politički dio, ne zaslužuje od političkog svijeta ništa drugo osim političkog i ljudskog prezira. 

Uloga političara je da sve svoje znanje, vještine i mogućnosti iskoristi da razgovara i pridobija istomišljenike i saveznike koji će mu pomoći da za svoju državu i građane ishodi najviše koristi u datim političkim i društvenim okolnostima. Vladajuća politika u RS čini sve da širi neprijateljstvo sa svima i stvara neprijatelje na sve strane. Neprijatelji i izdajnici su omiljeni junaci njenog  političkog narativa. 

Nacionalizam, nesposobnost i isključivost vladajućih politika prijete da unište Republiku Srpsku. Nije to više ni posebna novost. Izopačene i kriminalizovane politike uništavale su srpski narod od kraja Prvog svjetskog rata do danas. Treba pogledati listu nacionalnih poraza u tom periodu. I treba pročitati šta je o tome pisao svojim srpskim prijateljima Švajcarac Arčibald Rajs 1928. godine u knjižici „Čujte Srbi! Čuvajte se sebe!“

(Buka)

Monday, July 26, 2021

LATINKA PEROVIĆ: Srbija je i dalje nahijsko društvo

Sta reci nakon sto je Incko, odlazeci predstavnik medjunarodne zajednice u BiH, nametnuo Zakon o zabrani negacije genocida? 

Rekao bih - sta je cekao do sada? sto je uradio je kao da je potpalio fitilj povezan sa dinamitom - i pobjegao kao zadnji terorista!

Predlozio bih vam da procitate izvode intervjua Latinke Perovic ili da ga kompletnog pogledate na linku na dnu clanka.

****************************************

Imamo dominaciju autokratije, ali konkurencija autokratiji nije bitno različita"



25. jul 2021

“Šta je još potrebno da kvalifikujete taj zločin onako kako ga kvalifikuje ceo civilizovani svet!? Nakon toliko sudskih presuda, toliko napisanih knjiga, toliko naučnih radova, dokumentarnih i umetničkih filmova… vi i dalje negirate očigledne činjenice”, kazala je istoričarka Latinka Perović u intervjuu za portal građanske Srbije Forum.

“Takođe, ovde se ne postavlja pitanje uzroka ratova. Došla su na dnevni red pitanja bilansa, šta se dogodilo, kakva je naša odgovornost. Izbegavanje odgovora na ta pitanja nam se vraća na način koiji vodi našem daljem propadanju”, kazala je Latinka Perović.

Dodala je da ne veruje da neko ko je prosečne građanske pameti i kulture može da kaže da nije bio genocid, već “strašan zločin”.

“Ali, šta znači strašan zločin? Vi imate tamo ogromnu grobnicu zasejanu maloletnicima… Pa ko je to proizveo? Pa kako mi možemo da se zaklanjamo iza toga? Niko neće da prihvati odgovornost za takve zločine, ali to je neizbežno ako želimo da opstanemo kao civilizovan i demokratski narod, i kao humani ljudi”, kazala je Latinka Perović.

Prema njenim rečima, odavde se šalju poruke kojima se ne daju uverenja da je Srbija spremna na mirno susedstvo i da se može koncentrisati na sebe i sopstveni razvoj.

“Jer, pazite, ako su Srbi van Srbije bili razlog za promenu etničkih granica, pa oprostite, ali kakva je sudbina tih Srba van Srbije bila u ratu u Hrvatskoj, u Bosni… To su bila ogromna demografska pomeranja koja su se polako slivala u Srbiju a iz Srbije dalje. To je jedna ozbiljna istorijska regresija”, navela je Latinka Perović.

„Šešeljizacija“ Srbije

Ocenila je da je u Srbiji na delu pritisak “tog užasnog primitivizma”.

“Pre neki dan je govorio bivši predsednik Demokratske stranke i Srbije Boris Tadić i govorio je o ‘šešeljizaciji’ Srbije. I to je tačno. Ako imate osnivača Radikalne stranke koji je govorio užasne stvari, učestvovao u zaista krvavim sukobima, osuđen u Hagu, vratio se, pojavljuje se na ključnim medijima. Pa gde smo mi onda? Ovde se ne toleriše nikakva primedba niti pritisak na vlast. Ako ste građanin koji plaća porez, glasa, stiče penziju – po kojoj onda osnovi nemate pravo da utičete na politiku”, upitala je Latinka Perović.  

Ocenila je da je zabluda dobronamernih ljudi koji očekuju nekog Mesiju, jednog čoveka koji će da napravi neki kopernikanski obrt.

“Ja to ne očekujem jer imam uvide u ono što je naša tradicija. Mi smo jedno autokratsko društvo, po tradiciji, društvo koje je uvek računalo sa vojnom silom, društvo koje je imalo pretenziju da se širi… Srbija nema duboku liberalnu tradiciju, ona nije htela Evropu, ona neće kapitalizam, neće liberalizam pa morate onda da birate neke patrijarhalne varijante nekakve zadružne države, sa nekim autokratom koji u vaše ime govori, i to je ono što parališe Srbiju”, ocenila je ona.

“Srbija i dalje ima tu nahijsku dušu, imala je to i u vreme socijalističkog perioda, svaki region je imao svog čoveka, on je kadrirao, uticao na investicije… Ali, ona danas to takođe ima. To nisu samoupravne jedinice, to su feudi, u kojima jedan čovek može sve da radi: da obezbeđuje sredstva, da razvija jedan grad kao državu… To su neka dubinska sistemska pitanja o kojima treba govoriti”, istakla je Latinka Perović.

Dominacija autokratije

Prema njenim rečima, u Srbiji imamo dominaciju autokratije, ali konkurencija autokratiji nije bitno različita.

“Ona opet traži nekog novog čoveka, novog vođu koji bi personalizovao njenu struju. Ja ne kažem da to može da se promeni preko noći, ali je važno da – za promenu – to bude jasno i da društvo o tome razgovara”, poručila je Latinka Perović.

Ocenila je da je posle američkih izbora jasno da će se SAD sve više angažovati ovde i dodala da je to važno, ali da mi moramo maksimalno angažovati sopstvene potencijale.

“Ne treba imati prevelika očekivanja od Zapada, takva očekivanja su umrtvila naše društvo. I mislim da ovde ima ljudi koji razmišljaju, koji postavljaju sebi pitanja. Postoji dijalog, izlaze vrlo važne knjige, naučni poduhvati. To je jedan proces”, kazala ej Latinka Perović.

Ona je dodala da srpska istoriografija nije unisona, već je jako podeljena.

“Jedan deo ima državnu pomoć, i to nije tako naivno. Ipak mislim da je istovremeno prisutna generacija koja radi temeljnije i postavlja pitanja. Mislim da je tako i u drugim strukama. Ima ljudi koji su visoko dorasli svojim profesionalnim dužnostima, ali se žale da ne mogu da utiču na donošenje odluka”, navela je Latinka Perović.

Ceo intervju možete pogledati na portalu građanske Srbije Forum, kao i na njihovom YouTube kanalu.

(Autonomija, foto: screenshot Portal Forum)