Vladislav Bodnaruk - Toba: 46. dio Noc Stave i Uzasa

Odjednom nestade svjetla u kuci. Neko tiho pisnu a svi ostali zavriskase od straha.

Iz nekog razloga u tami se i svi zvukovi podobro pojacaju!

Valjda zato sto isprepadani nacule usi iz sve snage!?Neko cuje i sto se ne cuje!

Ali stenjanje se nedvojbeno culo sve jace i jace!

A zatim i zvuk, k'o kad neko vuce vrecu krompira po nekom soderu ili kakvom sljunku po dvoristu.

Ukucani svi sledjeni od straha, razrogacenih ociju, pilje odozgo niz basamake, ka ulaznim vratima u kucu! Kroz nevelik procijep izmedju vrata i poda, tankom linijom, provlaci se Mjesec, svojom plavicastom svijetloscu. 

Eto, jabajiga, jedino je to, ta svjetlost u ovom opisu malo smirivala! K'o davala malo nade ukucanima ... dok se ne desi nesto gore! 

"Ajd' ti Coro proviri ko to tapa po avliji!" drhtavim jedva cujnim glasom prozbori Hadzija Hasan, gledajuci u Starog.

"Aj ti evo ti i ovaj moj scap ... ako ti zatreba kak'a pomoc, ti udri sa njime, slobodno!" dodade. 

"Sto da ja virim na tvoja vrata, aj' ti ... tvoja je kuca! A i scap, udri ti, kol'o hoces!" brani se Stari.

"Is'o bi ja, sto da ne al' sta ako ti polimim stap, bit ce belaj!" 

"Al' ti si bio u sumi u Partizanima! Ti si hrabar!" 

"Jesi li ti normalan covjek Hadzija, kakvim Partizanima, kakvoj sumi!" stenje Stari pa jedva cujno prosapta: "Ja sam gradsko dijete mi ne idemo u Partizane, mi smo pritajeni ilegalci a po potrebama i u Gradovima, mi bacamo letke i tako to,  a sto se tice sume ... men' se nekako priroda uvijek ... gadila!" 

Ponovo nijema tisina! 

A sto je tisina tisa, strah je veci! Zarazan je! Valjda zato!? Safato ih sve nesto pa po njima gmizi, niz ledja pa ka vratu, struze im do glava ... tako da im se svima kosa nekako nadigla, k'o nakostrijesila! Svi k'o mali jezevi tj. jezici! 

"Ljudi ko bi to mog'o biti? Da nisu ponovo nagarili Srbo-cetnici?" sapnu Hadzija. 

"A joj, lako cemo za te Srbe, - cetnike a da nisu ... Turci udarili ponovo?" oglasi se Stari. 

"A joj, lako cemo za Srbe-cetnike i Turke al' da nisu ponovo Bugari, ljuuudi moji!? Samo da nisu Bugari, velim vam! Ako su Bugari, bratko, najebali smo ... ode nam glava!" sapce sebi u njedra Harambasa. 

"Zeno moja draga, ti znas sve," poslednjom snagom, obrati se Hadzija svojoj zeni, "sta kaze nas dragi Alah u Kuranu o ovome? Ima li nam spasa!?" 

" فَأَوْجَسَ مِنْهُمْ خِيفَةً ۖ قَالُوا۟ لَا تَخَفْ ۖ وَبَشَّرُوهُ بِغُلَٰمٍ عَلِيمٍ !" sapnu zena. 

"Haa!? De, bolan zeno pusti sad taj tvoj arapski, reci ti nama na nasem da te i ovi dobri ljudi razumiju!" sapnu Hadzija. 

"Kaze, u 46-om ajetu sure Ta-Ha: "Ja sam sa vama, Ja sve cujem i vidim!" eto, to kaze!"

"Jeboga ti, znam i ja da On sve cuje i sve vidi, cujemo i mi, al' mi nista ne vidimo! A kaze li, On oce li nam dati kakve pomoci!?" nervozan je Hadzija. 

"Kaze: "O vjernici, trazite sebi pomoci u strpljivosti i obavljanju molitve!" sapce zena.

"Bil ti ovo rekla i na arapskom ... il' razm'jes i 'vako!?" sanu opet Hanuma. 

Svi sute! 

"Razum'jem ... i 'vako! Ne treba na arapskom!" utiho Hasan. 

"Znaci, najebali smo ... nema nam pomoci!" sapnu Stari. 

Gledaju niz basamake u plavicastu svijetlost koja se provlaci ispod vanjskih vrata. 

"Ma, ljudi k'onda se neka sjena promaknu dole pod vratima. Eno jopet!!! A joooj!!!" piska Harambasa. "Bugari su, garant!" 

U tom casu potamni i preostali svijetli dio pod vratima, izgubi se taj tracak nade pod vratima a nesto strasno puhnu k'o da je izduvo nekakav kovacki mjeh. Sekund zatim, nestade svake svjetlosti iz vana a onaj kovacki mjeh puhnu jos i jace! Duvanje se nastavi, naizmjenicno al' zestoko! Ispuhne se zestoko, pa se onda upuhne ... sto je obrnuto od ispuhne! Ako ima tako? 

Harambasa se privuk'o do Starog! Stisli se! Ovaj uz njega a onaj uz njega! Tresu se od straha obadvojica! 

"De bolan Coro," zapiska Hadzija Hasan, "pusti mi ruku, sta si mi nokte zab'o pravo u meso!?" pokusava se odbraniti Hadzija od Staroga! 

Prvo, vrlo tiho a zatim sve razgovijetnije dalo se naslutiti da ipak neko iz vana supa vrata! 

Nakon toga, zacu se prigusena buka, k'o kad neko lupa po vratima, mekim dijelom sake. Dum, dum ... puf! Pa priguseni, jedva cujan glas promuklo izusti: "Frannciii, Frannciii, bolan!!!" 

"Ko je ovde Franci, sunce vam poljubim?" opet drhtavo prostenja Hadzija blehajuci malo u Staroga, malo u Harambasu. 

"Ne znamo, mi nismo!" u glas jedva nekako prosaptase Stari i Harambasa. 

Zatim se crna zeljezna kvaka, poce pomjerati. A sve skripiii! Fuj! 

Ni Piscu nije srce na mjestu! Sve gleda oko sebe i osvrce se,  ima li koga u blizini!

Jebote, kad bi mi sad neko iz ledja vikn'o "Bah", ja bi pao sa stolice! 

A kvaka, to zardjalo od vajkada! Pa skripi ... starinski! (Ako to moze!?) 

"Hanumice, bolan ... zakljuca li ti kucu?" vrisnu Hadzija Hasan. 

"Ne ja ... ti si zadnji us'o!" rece zena takodjer, drhtavim glasom. 

"Bil' ti i ovo rekla na arapskom ...?" 

"Cuj, tebe bene ... sta na arapskom ... ako ovo ikad prodje, Hanumice, ja ima da te izdegeljecim k'o vola u kupusu, ma ja cu te ovim svojim rukama, udavit' garant ... ne pita se, ko je zadnji us'o, nego ciji je pos'o da brine o kuci!" stenje Hasan. 

Kvaka na vratima skljocnu a pod silnim teretom oslonjenim na njih, vrata, se uz tresak  otvorise. U stoku vrata, stajalo je nesto ogromno, velikog kabastog tijela a sa cetiri noge! Jebote!

Glavom je to nesto, dodirivalo stok od vrata! 

Mjesec svojom plavicastom svjetloscu oslika samo obrise skoro potpuno crne nakaze. Ono sto je bilo na vrhu tog kabastog tijela, moglo se pretpostaviti da je velika cupava glavusa, jer se nekim cudom svjetlo mjeseca probojalo kroz te cupe tj. dlake, pa se imao utisak k'o da svijetli. 

Bice je tesko stenjalo, roptalo, sto se kroz onaj drveni hodnik, pa uz basamake, u kuci pojacavalo visestruko, sto je opet           isto sto i krkljalo, k'o da se gusi! 

Bilo je to strasno!

Ali ne toliko strasno k'o kad bice sa cetiri noge i velikom glavusom, poce u donjem dijelu tijela da se nekako valja, gega! K'o proguzava se!  

Ma ni to nije bilo toliko strasno, dok uz stenjanje, roptanje i krkljanje,  bice ne poce i da reziiii! 

Uzas jedan! 

Ma ni to nije bilo toliko strasno dok bice koje stenje, ropce i krklja i zastrasujuce bucno rezi i skrguce zubima ... ne mrdnu svojom Drugom vecom glavusom koja joj je bila smjestena ili nasadjena,  negdje sa strane a oko sredine tog kabastog tijela!  Dva ogromna sjajna oka k'o fildzani, streljaju lijevo - desno, uhvatila mjesec u sebe, pa reflektuju mjesecevu svjetlost, ko lampe na beciklu! 

A onda dodje najstrasnije! 

Uz jeziv hropac, donja glavusa poce da se trese, cupa i cupa ... sve dok joj oba oka ne izletise iz te glavuse te poletise ... pravac na pod!  I padose na nesto mekano!

I umjesto samo da bljohnu na pod kako se ocekivalo, culo se ono bup ili lup ili samo paf! Ali ...nekako mehkano, za one koji ne znaju sta je mekano! 

To mekano, prestravljeno arlauknu pa poskoci skoro metar u zrak, ma i toliko i u vis,  a zatim se i sa druge strane tijela desi ista scena, samo bez skakanja u zrak, pa ni u vis!

Bice gromoglasno razdrazeno zalaja! Lavez i rika nikako da prestanu! 

U tom casu, samo bljesnu pa se ugasi, te ponovo upali ... svjetlo na drvenoj banderi pred kucom! 

Zalajase i ukucani od silnog straha!!! 

Dodje svjetlo i u kucu! 

"Sta vam je koji kurac ... sto ste se usrali od straha i povaljali na guzice po podu? Ko da ste ponovo ugledali Nijemce kad po kucama skupljaju dobrovoljce za streljanje!?

Bil' mi neko pomog'o da unesemo ovu jadnu zenu u kucu? A i vas dvojica, m'rs odavle, ne lajte vise, usi mi probiste, jebivjetri jedni! Gon'te se!" rece umorno Majka. 

Sarplaninci, zvijeti k'o dva medjeda, se umirise! Legose na zemlju kod Merdze.

A Merdzo 770 K, skoro nov! 

U jednom momentu, pomislih: "  Boze mili 'oce se Tito obradovati kad primi Merdzu 770 K,  a on skoro nov! Ima da ga voza i dan i noc po avliji Bijelih Dvora a Jovanka sve za autom trci i moli li moli : "Stari daj i meni jedan krug." 

A Tito ne da! Tile izbacio ruku kroz prozor mase joj i vice istorijako Ne!: "Cekaj malo dok se motor malo zagrije!" 

Majka umorno, sva slomljena uleti u kucu! Skoro i da je pala na koljena ... ali to njoj nikad ne bi palo na pamet! 

To, na ta koljena! Ona je covjek druge vrste! 

"Jebote, skoro me zadavila! Slaba je jadna al' teska ko dzumle! Vid'te je, kol'ka je! 

 Veca od Hadzihafizbegoviceke! 

Obgrlila me oko vrata, pa je vucem na sebi jos od polovine puta! Onesvijestila se kad smo prelazili onaj vas viseci most sto se ljulja na sve strane!  A i ko ne bi!?! Sigurno se jadna usrala od straha!? A i psima nije bilo potaman! Bas me zanima koja je budala smislila viseci most na ljuljanje!? Zar nije mog'o da visi bez ljuljanja!? A i ti si Hadzija mor'o napraviti kucu bas uz sam Vrbas! Sto nisi sagradio dole dublje prema Aginom selu!?" 

Osjetivsi svjetlo na svom licu, mlada Zena dodje malo sebi te polako podignu glavu! 

A glava, svakom ko god gled'o ... pravo lijeeepa! Lijepaaa! 

U tom casu domacin Hasan, koji se cijelo vrijeme drzao rukom za srce, a disao otvorenih usta ne bi li hapio koju zeru zraka vise, ugledavsi iznenadnog gosta u svojoj kuci ... jos vise izbeci oci, htjede nesto reci, ali slaba vajda! Samo vrisnu, nemocno zakrklja pa i kriknu i iz onog sjedeceg polozaja izvrnu se u lezeci! 

Izvalio se  k'o mrtav! Samo mu oci ostale onako izbuljene! 

"Ljudi, ljudi, podignite ga da sjedi ... ugus'ce mi se jadan! Ima veliku jezicinu!  Letim ja po rahat lokum i casu vode! Ljudi, podignite ga da sjedi, ima veliku debelu jezicinu! " ponavlja vristeci jadna Hanuma. 

"Leti, ti leti i ponesi koji lokum i vode i nama dvijema! A ja cu mu izvuci tu jezicinu, da Hadzija ne pregrize to debelo govno!" dovikuje Majka. 

Rahat lokum je bas bio ... rahat! Cudo jedno kakvu snagu daje! Mora da je pun secera, il' nekih zescih vitamina!? 

"Jest rahat lokum rahat al' ja bi radje jednu rakijicu ... ma samo da izjednacim krvni pritisak! Razumje'ce moj dragi Alah!" dahnu Hadzija Hasan. 

"De ti draga Hanuma turni i nama po jednu, tu Hasanovu ... da se i mi izjednacimo! 

Pini i ti neku, nece dragi Alah rijec na tebe zbog toga! Ako je njemu dao da popije a vjerom mu zabranjeno,  onda mozes i ti ... i tebi je dato tako, k'o sto ti je i zabranjeno a to isto sto je njemu dato!!! Ama u svojoj si kuci Hanumice, pini bolan koju! Bi'ce ti dusi lakse!" rece Majka. 

Hanuma nasu i sebi a onda i u sebe jadna u neznanju i sasu, otrese! Sasu sve odjednom! Nakostrijesi se i najezi! 

Skiknu k'o pas, k'o kad ga postar nagazi po repu!  

"Fuj, fuj, ljak, izgorah jadna, fuj! Alahu dragi, nek si zabranio ova govna insanima! Ej valah ti!" 

Htjede i pljunuti ... al' ono gotovo ... otislo, skliznulo dje treba!

 

"De, bona sta fuj, nisi govno popila! Rakijica je melem za dusu, olaksa dusi bol, a pobije sve viruse! Rakijica ti je medicinska ... preventiva!" rece joj Majka. 

Obrazi porumenjeli a i jezik se razvez'o svima, prvo pomalo a onda sve vise! 

U svasta se zamet'nu razgovor! Ljudi poslije velikog nagutanog straha najvise vole pricati o ... opet o strahu!

 Tabirilo se o svemu! Uvijek sve mudro rijec na rijec, pa svi slusaju a po onom cuvenom receptu kad se nesto laze a da bude uvjerljivo! Zato te price pocinju ovako: "dos'o tako jedan co'jek iz daljine, od Bugojna ili sta li,  i pric'o, ovo ili ono!" 

"Ah, dragi Boze ...moze li to sve biti istina!" I sve tako! 

Tu se  Majka narocito proslavila, pricajuci kako joj je neki Ratkovic, sto je radio u drvarskoj Celulozi k'o nocni portir, u nekoj situaciji ... takvoj i takvoj,  a pred sam Rat pricao kako se u Drvaru pojavila tolika zmijuga da je pojela skoro sve krave. 

"Ljudi, ziva istina ... a to je vrlo, vrlo ...  los znak kad zmijuge pocnu jesti krave! Pametni ljudi su govorili : "bi'ce skoro Rata, a oni pametniji su govorili, kakvog Rata  ... uskoro ce propast Svijeta!"

 Ko ne vjeruje, eno zmijuge, cuvaju je u Zagrebu u Muzeju!" tvrdila je Majka. 

"Mislis valjda u zooloskom vrtu?" ispravlja je Stari. 

"Ma da, to ti je isto, na to mislim!" 

"Dobro ti velis Gospoja, tacno poslje ... izbio onaj Veliki Rat." komentarise Hadzija Hasan! "Tacno tako, tacno, k'o sto kazes!" 

Pa malo cugnu ... one, svoje ... tj. Hasanove! 

Svi u nekom strahu, ma sa nekim tajanstvenim povjerenjem a i postovanjem, gledaju, jedni u druge! Sute ... i dahcu! Cugnu, sta je ostalo! Pa opet dahcu, ko zedni psi nad bunarom! A ovaj ... dubok! 

"Ne misli se na taj Rat!" prenu ih Majka!  

"Ma, pametni ljudi tumace da taj Rat nije onaj najveci! Najveci ceka da se ovaj zaboravi pa za jedno pedeset ili kol'o, mozda osamdeset godina od ovoga Rata raspali isti onakav kakav je sravnio Svijet prije no smo mi nastali." 

"Aijjj, pa zar vi niste u tom Drvaru  imali kakvih ovaca!?" cudi se Harambasa. 

"Ovaca imali, vise no ljudi ... al' i ljudi bili k'o ovce ... a sto ti to sad mene pitas i prekidas u izlaganju!? Da me slucajno ne provjeravas!?" gleda ga Majka nepovjerljivo. 

"Ne provjeravam draga Kumo, samo mislim sto zmijugi ne dadoste da jede te ovce, lakse bi joj bilo i gutati ovce nego krave! A mozda bi i Rat bio onda manji!" pokusava Harambasa uhvatiti smisao price. 

"Aha, tu je finta! U starim knjigama stoji da se velika zmijuga stalno, ono nesto ...metafazmirava ... tj. pretvara u svasta neprepoznatljivo." 

"Mislis, Stara ... na metamorfozu ?" pita Stari. 

"Ma, ja na to mislim ... metafozmirava se! Nekada je on k'o visoki izborani izgladnjeli starac, nekad' k'o stari smezurani okrugli glavonja! I stalno mijenja ime a sve je jedan te isti! Samo gledaj koji je i ko ima para! On je taj! Oko para ti je sve!" prica Majka. 

"Kako ti mores reci da ce biti Rata poslje ovog Rata. Ovaj je bio najveci ... Svjetski! A rekli su da poslje njega nece biti vise Ratova a i vas Tito je rek'o k'o ovo prezivi ... jest' ce zlatnom kasikom!" pokusava da polemise Hadzija Hasan.

"Aha, bas ce jesti zlatnom kasikom! I sta kako, lako mogu reci, bi'ce jos Ratova - inace im ne bi davali brojeve, jel tako!? Prvi svjetski Rat, Drugi svjetski Rat ... e sad ide nastavak, treci, cetvrti i tako! Zato su im dali te brojeve da se Prvoborci ne zbune dje su ratovali!" 

"A joj pa sto ih odma' sada ne pofatamo i nabijemo na kolac, tog izboranog starca i smezuranog okruglog glavonju i gotova prica?" pita Hadzija Hasan. 

"E jebajiga, ti bi sad odma' na kolac ... pa nismo vise pod Turcima Hadzija!

A i nemore, stare knjige kazu da su oni sada jos mladi pa kad ostare i obogate se onda! Kad se ograde ogromnim imanjem i bogatstvom k'o nekim bedemom, sto je najvisa zastita casti, i ne moze im se prici! 

Jednom su bedemi u Amerikama a drugom su bedemi u Engleskama! 

Ljudi ce pogresno vjerovati da su bogati - casni! 

A niko se nece uplitati dublje u pricu, da iza svakog velikog bogatstva stoji ... veliki kriminal! 

A niko vam to nikad nece reci, osim onog Krleze ... sto je sam napis'o vise od pola ukupne rvatske knjizevnosti, samo ce on reci nesto tako! 

A Bedem i Cast ce postati ... isto! Sto nikako ... nije! 

Jer, u stara doba vremena, samo je Cast bila, Bedem ...! 

"Sto i jest'!" rece Hadzija. 

"Ma jah ... duga je to prica ljudi moji!" zakljuci Majka! 

"Joj Stara ... sto ti mozes srati!" uzdahnu Otac. 

"Sta ti Corooo, sta ti imas protiv njene price? Da s' ti ovo znao, ti bi nam' pric'o! Dobro velis Gospoja, bas mi je milo da i neki Vlah misli ponekad posteno!" skoro mudro priznade Hadzija Hasan. 

Na te rijeci Hanumica samo dodade: "للَّهُمَّ أَغْنِنِى بِالْعِلْمِ وَ زَيِّنِى بِالْحِلْمِ وَ أَكْرِمْنِى بِالتَّقْوَى وَ جَمِّلْنِِى بِالْعَافِيَةِ ." 

"Pravo velis ... zeno!' potvrdi Hadzija, Hanumici ... i jos klimnu glavom! 

Ovo gore receno od strane Hanumice se, naravno cita s desna u lijevo ... da ne bude neke zabune medju citaocima, pa procitaju naopako, a onda kazu da im to nema smisla! Naravno da nema, kad nesto naopako procitas! A nije ni svakom dato da tumaci! 

"Ti Gospoja pricas da je bilo Svijeta i vijeka odvazdan i prije nas muhamedanaca?!" radoznao je Hasan. 

"Ja cu skrati' pricu a i bolje ce te razum'it ... bilo je to ovako ... prije potopa a to sve dva'nest hiljada godina prije!" zapoce pricu Majka. 

"Dvan'set hiljada godina prije, majko draga ne's sada pricati svaku godinu po godinu!" prostenja Otac. 

"Skraticu, sta se usr'o!? Dekoncentrises me!"

 "O hajvana, co'jeka! Suti, bolan Coro!" dreknu Hadzija opet, pa ga htjede i klepnuti onim stapom po glavi al' stap se sam od sebe malo odmakeo pa se Hadziji nije dalo protezati, e da ga dohvati! 

"Eto, sad u inat, necu vise ni jedne! Ostanite da zivite u zabludi i vjecnom mraku! Bas me briga! 

Dodji ti meni sreco moja da ja tebe nesto pitam u povjerenju." obrati se  Majka netom osvjestenoj mladoj zeni. 

"Jel' to mene ti govoris?" prenu se zbunjena djevojka. 

"U tebe gledam u tebe govorim ... jelde!" 

"Aj, majko moja, vidi Coro sta si sad napravio ... prekinu mi pricu kad je bilo najsladje!" vice Hadzija. 

"Ma ne ljuti se dragi Domacine, laze sve i izmislja, a kad uzme rijec moze laprdati do ujutro a da na kraju nista ne kaze!" brani se Stari. 

"Nek' laze, kad je zanimljivo! Al' ja sad jadan ne znam sta je bilo na kraju!" objasnjava Hadzija. 

 

"Bilo mnogo manje svijeta na Svijetu. Evropa sva bila skoro nenaseljena, osim nesto na Balkanu pa gore prema danasnjoj Rusi i dole prema danasnjem Iranu. Nasoj braci! Azija je bila centar svih ljudskih radjanja. Tako je smislio Stvoritelj. 

Bog je Svijet smjestio na Balkan i tamo dje je Iran danas! I okolo!

Dao im Bog sve! Vodu, Livade, Stoku, za stoku, Pasnjake i tako!" 

"E svaka ti cast Gospoja! Drago mi da priznas da smo mi prvi na Svijet dosli i da ste i vi bili Muslimani ... prije no ste postali riddad tj. irtidad, tj. otpadnici tj. prelaznici tj. preletaci tj. ehli batil, tj. apostazi ... konverti! Aman, jadna, znas li da nema veceg grijeha od grijeha dje posten co'jek napusti svoju Vjeru!?" ustreptalo srce Hadziji od dragosti. 

"E tu si Hadzija u najvecem pravu - ali de bolan ne prekidaj me, vrati'cu se ja na to! I na Vjeru i na ... preletace!

Znaci Bog ljudima podario zivot i jos stosta al' oni gledaju o to sve, pa misljahu nije to sve od svega! 

A Sve od svega, naravno nije isto sto i sve-sve, jer i od Svega, i sve-sve  ... ima i vise i od Toga, tako oni misljahu! 

E, to ljudima treba ... pa da se  ... hapi! 

"Eto te vidis Hadzija u sta si se upustio! Vidis da laprdanju nema kraja!" ponovi Stari. 

"Usuti hajvanu jedan, ocu da cujem sta je bilo dalje!" bori se Hazdija Hasan za casnu istinu. 

"E, dosta vise od mene ni jedne o tome necete cuti! Ali jos jedno samo da kazem, doci ce vrijeme kada ce se jedan mudri islamski co'jek, nazovimo ga Seih Imran Hazar Hosein obratiti Pravoslavnima, te priznati samo tu vjeru kao bratsku!

Ima to sve u knjigama, samo vi Muslimani ne znate jer ne slusate Seiha Imran Hoseina! Eto! 

A bio i on Hazar, k'o svi nasi praoci! 

I sad nema vise price i da mi rijeci kljestima iz usta cupate!" i pravo se Majka, k'o ... naljuti. 

"Ja se taman jadna predala da obnovim malo svoja skolska znanja a ti me Franci prekidas i podjebavas! Nema vise price!" ljuto ce Majka. 

"Izvini, zeno, matereti ... sta rece, treba da obnovis, a koju ono rijec rece!? Nesto sam slabo cuo!" rece Stari.

 "O jesi zajebata, kad bi meni moja tako odbrusila, bogami bi dobila po labrnji da joj labrnja bruji do Bajrama! Zivota mi!" dodade i Hadzija svoju!

"A, 'ocu Gospoja, da znades ... potraziti nedje tog mudraca!" 

"Ako ti je stalo do cijele price, jednom cemo se naci na nekoj istoj frekvenciji, naravno, ako i dalje bude interesa, ja cu ti reci sve sto nigdje nisi mog'o cuti! A znanje je svima dostupno! Samo ga potrazi dje treba! Na nekom ... Sokocalu, sto bi rekli Tarabici! Sve ima sto se krilo od Naroda!  I ako i jedna moja bude mutna ili laz, sjeci me gdje god hoces! Ti sudi!

Garantujem, bit ces ispunjen ponosom a i mene ces vise gotiviti! Osvjetlat cu ti obraz Hasane!" rece Majka Hadziji. 

Poslije nije vise obracala paznju na ukucane i ko sta zvoca! 

Cula je samo Hanumicu kako bi ona mogla maznuti jos onu jednu rakijicu, samo da vidi da druga mozda i nije tako ljuta kao prva!

 Nasuse! 

Al' Hasan ... broji li broji! 

"Jebote, po svojoj vjeri mogo sam imat do tri zene u kuci, kako hocu! Koji bi ja hajvan bio da sam tome udovoljio! Ni s ovom jednom ne mogu izaci na kraj ... cuj da Ona proba jel prva rakijica bila ljuta!? Pa kakva ce biti, neg' ljuta ... sta tu ima da se proba, iz iste je flase!? Ljudima se mora vjerovati! Rakija je ljuta i ... gotovo!

Istina, ono ... druga casica je nekako tecnija!

Al' druga, trazi ... trecu! To ne valja, u tome je jeba ... odose mi zalihe u helac!" 

"Dodji da te pitam nesto." ponovi Majka djevojci.

Djevojka, lijeno, jedva struzuci nogama po podu, nevoljno pridje. Stoji pred Majkom a visoka k'o planina ili k'o ona Hadzihafizbegovicka!

Isto!

Gleda u Majku, sva isprepadana a sve ispod oka. A to je znacilo ... gleda opet iz visine. Posto je vel'ka!

Podize i namjesti seljacku, nekad bijelu, jutenu maramu na glavu i pokri one rascupane kose!

Bogu dragom hvala, tako pade i visinom za nekih trideset cantimetara. Sakri se rastrkana kosa pod maramu!

Crni cohani prsluk do struka, izvezen sarama, sve vuce nekako na zlatno a samo srednje drveno dugme sve pokupilo pa ... drzi. Ispod od, seljacke abe, bluza, vise kosulja ili kako bi se to moglo zvati, zakopcano dokle se moglo! Dalje nije bilo zakopcano, jer se nije ni moglo!  Crna ravna suknja bez i jedne falde, presjecena predivno izvezenom tkanicom svih boja, omotana oko tananog struka barem pet krugova a jedan joj se kraj te tkanice oteo niz bok, pa spustio do kraja suknje. S prednje strane, kao neki stit, od crne cohe pada debela pregaca ili kako sad to nazvati ... a sva izvezena nekakvim cvijecem, ruzama ili sta li. 

"Rode moj, nesto mi pade na pamet ... de ti malo sjedi pa da budemo iste visine, ovako se osjecam malo zapostavljeno." rece joj prijatnim glasom Majka. Pa se i siroko osmjehnu! To jos vise zbuni djevojku! 

Ipak, Djevojka sjede na nekakav Hadzijin tronozac. 

Drhtala je! Al' i tronozac bio ... harabatija. Svako bi na njemu, drht'o. Samo sto se ne prevagne!

 Nikom se nije moglo vjerovati, ali i kad' bi moralo, Djevojka bi sigurno povjerovala ovoj zeni bez ociju sa debelim staklima sto stoje tamo dje bi trebale biti te oci kod normalnih ljudi!

Nekako, ima ono nesto, ta zena, al' sad jebajiga u to vrijeme Ona nije imala adekvatnih izraza a ni jadna kakve skole ... nije znala ni sta je S od te skole,  pa se sad to i ne moze ni izraziti nekim pustim izrazom na svom licu!

 Zato su lica seljaka ... kamena! Ne zato sto nemaju osjecaja, nego nisu naucili kako to da odglume ... kao neki! 

A Kocicev kraj! Zmijanje! 

(Za one koji ne znaju Kocic je onaj Petar sto stoji u Banjaluci u Gradskom parku! E, taj crni ... sto rukom pokazuje! Jest' otaj!). 

Majka, ne bi li joj se priblizila, po drugi put je prihvati za ruku, Djevojka se po drugi put trznu, k'o ofurena!

 Vidi i Majka, nema sale ... ovo ... divlje! Nema diranja i razmijene razumijevanja, tim dodirivanjem i to! Ko kod nas! Mi se stalno ... pipamo i dodirujemo! 

"Kako ti je ime, sreco?" a ono nista, Ona suti!

Majka ponovi isto, mijenjajuci tempo, pa radosljed rijeci, te jos par puta a ono opet ... nista!

 "Vidis, mozda te se stidi!" rece Stari. 

"Aj, seres Coro, sto da se stidi ... uglavnom smo svi u mraku!" odapnu Hasan. 

"Da je naspamo sa rakijicom, ako je ista ostalo iza nas?" inventivan je Harambasa. 

"Ne more se co'jek nasuti ... nije flasa! I dao dragi Alah, da te stignu Bugari ... govno malo, ti bi nasip'o u djevojku! I sta bi nasip'o? Moju rakuju! Mars tamo!" mrmlja Hadzija. 

"Gospoja ja mislim da se ona boji tvojih dzozluka! Skini te "ocalne" i pitaj je nesto ponovo!" predlaze Hadzija. 

"Pa bez "ocalnih" sam ja gotovo slijepa, Hasane!" kaze Majka.

"U sta cu jadna gledat' onda ... kad ne vidim? Moze li se gledat', kad se ne vidi!?" 

"Moze se gledat' kad' se ne vidi .... de ti probaj i to a mi cemo te navoditi ... samo ne zvernjaj u plafon ... tamo nema nista!" bi zajednicki dogovor. 

"Uf, jeb'te se ... da probamo!" 

Majka skide djozluke, dioptrija minus dvanaest, a one teske k'o pepeljare, a zbog tih debelih stakala, naravno! Inace je sam okvir naocala bio od plastike pa se tezina mogla i zanemariti! ... pruzi ruku da dohvati Djevojcine ruke i kad napipa jednu, Majka joj spusti u ruku svoje djozluke ... i pusti joj ruke! Te rece joj: "Eto!"

Svi blehaju u njih dvije. 

"Eto!" ponovi Majka: "stavi ti ovo na svoje oci i vidi! Tako kako sad ti vidis, tako ja bez njih ne vidim." 

Djevojka namace samo jedno debelo stakalce na samo jedno oko, dok je drugo rukom zacepila, posto nije znala da skilji kao mi ... i nista ne rece! 

Vrlo palagano, sicajuci Majcinu ruku, njezno, vrati joj naocale. Naravno, nije imala objasnjenje za to jer tamo u njenom kraju nikad niko nije imao nesto tako slicno na glavi!

Ali ...nekako, razumjela je!

Tako i povjerenje otvori svoj put.

Sva sreca, Majka nije krenula pricu od prije onih dvanaesthiljada godina kad su stari Slaveni ... i tako! 

Bas se suzilo na najnuznije! 

Mozda da krene pricu od Balkanskih Ratova? Predomisli se i od toga odustade! 

Djevojka, kad osjeti povjerenje, pa i neku zastitu ... (o ljubavi se nije moglo ni pricati jer,  ko zna ima li gore u tim brdim, te ljubavi,) strovali se na Majku! Kako se na jadnu Majku strovali, tako je i prevrnu ... i osta na njoj ridajuci. A suze joj se mogu u lavor fatati! Tolike, bile!

Al' niko nije ... fato, nego receno samo zbog ilustracije, da se docara situacija! 

Hanumicu  jadnu to nesto stislo, pa odletila u tajne odaje da provjeri jel' u svim flasama rakije, ista stvar il' je pokvarenjak Hasan u neke dodav'o sto ne treba!  Tako se jadna testirajuci guc, 'vamo guc tamo ... zabavila do jutra, pa je nema sada vise u prici. Testira! 

Muskima to bilo dosadno gledati, te srceparajuce scene pa jos uz zenski plac, bas belaj! Otisli do Mercedesa 770 K, da tabire! A za suze, muski ne mare! A to i nije ni muski pos'o! 

Al' muski su se tu malo tu zajebali! 

Otisli paliti i gasiti auto! Da malo vjezbaju! Vratit ce se kad im dosadi! 

O tom, po tom!

 Jadna Majka se borila i rukama i nogama da se izvuce iz ovog hropca! Teska djevojka, k'o zamisli sad da na tebe legne Lepa Brena u ona doba dok je bila lepa ... zgazilo bi to svakoga jarane! K'o Valjak! Parni! 

Odjednom se jadna Majka jedva disuci, dosjeti da je stisne jos jace, pa i jace od jacega kol'ko se dalo ... a posto vise od toga nije ni moglo ona je u ocajanju, poljubi u celo!

Kako ova dobi taj poljubac, prevrnu se na stranu, pade s Majke, Majka dahnu a Djevojka se rukama uhvati za lice pa udri i deri u jos jaci plac! Sto bi rekli ... u gorake suze lije!

Naravno, suze nisu gorake, zna se da su slane, ali je ovo stilska figura iz narodnih pjesama ... a Djevojka je u ovoj situaciji bila Narod! Znaci ... moze ostati tako. 

Majka, oslobodjena stega ... poskoci na noge i vrisnu: "Sta ti je, sreco ... koji ti je "(onaj, vec spomenuti)" sto sad places!?"

Djevojka iz onog suzama mokrog polozaja, samo nemocno pruzi ruku ka Majci a Majka taman da je uhvati za tu ruku , zacuse se jezivi krikci iz dvorista! 

Jeza joj proleti tijelom! A poslije, naleti i onaj adrenalin kad covjek postaje nevidjeno hrabar ... poskoci k'o Lavica! 

Krikovi jaci od svih krikova sto je ikad cula, posto se sve to mnozilo sa tri, jedan krik od Staroga, jedan krik od Hrambase, jedan krik od Hadzije Hasana, pa k tome i zvjerski lavez! Pa opet ... krikovi! 

"Izvini, sreco, eto mene tebi odma' nazad, samo da ovo rijesimo! De mi dadni moje oci, ovaj ocalne, ovaj ono, to debelo sto ti je pod guzicom!" 

I dok je letila u dvoriste, slijedeci samo svjetlost iz pravca izlaznih vrata iz kuce, nikako u toj brzini da natakari ocalne ... i tak'a bez ocalnih izleti na prag kuce, stala rasirenih nogu samo vristi: "Ko te diro Franci!!!?" 

A supci se ne oglasavaju ... samo cvile ... cvile sve trojica! 

"Sta je bilo, pobogu ljudi!?" pita Majka racunajuci na odgovor. 

"Psi, Psi ,Psi! K'o Medjedi, k'o Medjedi!" sapcu sinhrono svi. 

Muskarci su inace kukavice! Svi isti! 

Prave P...e! 

A i ovo, red gore napisano bi se (da ne ponavljam) ...  moglo prodiskutovati! Mozda i malo ... prosiriti! I u visinu i u sirina, al' sad ...necemo!

Bas da ne bude stoposto ... prosto! 

Posto jadna Majka nije imala nikavu toljagu il' neki drugi alat pri ruci da se tuce, samo se presabra ... natakari ocalne na oci prekri svoje lijepo lice, sagleda sta je tu je!

 I da se ne zamaramo vise, dosta je straha bilo! Samo rece:

"M'rs ovamo obadvojica ... ovamo blize jos blize!" A sve ljuta i ona k'o pas, prsticem pokazuje prema sebi! Sarplaninci se usrali od straha pa sve puze li puze ka Majci a nekako im se bas i ne da!

Najradje bi nagulili nazad u Planinu ... medju vukove! 

"Blize,  blize!" 

I htjede Pse napucati nogom u guzicu ali nesto u njoj provali ljudsko, pa se samo malo sagnu, nije morala vise, posto su i psine bile solidne visine, sudarise se sve troje glavama, psinama glave dulpo vece od Majcine, a ona ih stisla, k'o nesto svoje ... a psine, jedva da disu od tog stiska i nekako im drago!

Pa dahcu!

Sve onim repinama masu po zemlji, pa podigli prasinu!

Stisli bi se i oni ali nemaju se s cime psi stiskati! 

"Ajte vi junaci sad komotno prodjite u kucu!" 

Posto su se svi muski i Stari i Harambasa i Hadzija od silnog straha povaljali na guzice kad su Psi zalajali, a bilo bas pravo i jebeno ... onol'ke psine, svako bi se usr'o od straha, ... prvi se prenu i na noge se ispravi Hadzija te veli: " Gospoja, dje u tebe nema straja od ovijeh medjeda?"

 "Od cega , moj dragi Hasane, mene je samo strah od tvog "straja"! 

Nama Vjera, ne brani da volimo i Pse, k'o sto vama brani! Psi vole nas ljude! Nisu Psi "zviri" k'o sto ti krmke nazivas. Psi su domaci ... k'o i mi!

Pa kontaj! Ko moze da ti kaze sta mozes da volis i sta moze da voli tebe!?

Ljubav kad se razmece ... ne da se ukrotiti!"

Sarplaninci legli uz noge Majke! 

Oni prestravljeni heroji, Otac, Harambasa i Domacin, k'o ... da sad opet ne pominjem onu zensku stvar ispod struka, uvukli se u Hasanovu kucu ... polako  sjeli a pomalo udaljeno. Just in case! 

"I nemojte se vise, mrdati, ni micat ni nista! Samo me dekoncentrisete! Ja ovoj Djevojci treba da saopstim da je vodimo u Banjaluku jer joj se za Miholjdan rodjena sestra udaje. Grehota je da joj nikoga nema od rodbine! I tisina sada!" 

Djevojka jos vise zbunjena nego je bila maloprije, rasirila oci, gleda u Majku i rece: 

"Ja nemam nikakve sestre. Sama sam u roditelja! I imamo joste samo ova dva Pasa! I joste smo imali desetak ovaca!" 

"Jel one sto su vam ovi Psi poklali!? Znam vidjela sam i sama sve krvavo oko kucerka, kolobe sta li vec?!" 

"Nijesi ti nista vidjala, nijesu to nasi Pasi poklali! Oni cuvaju nase ovce! Osli oni da fataju zecove sebi za jelo a spustili se kurjaci pred nasu kucu. Nikad to prije nijesu cinjeili prije Miholjdana!

Tek u zimu kad sve zamete. Kurjaci su to sve poklali dok pasa nije bilo da nas i nase ovce cuvaju!

Ja sam misljela kad si ti provalila u nasu kucu da su kurjaci dosli da nas pokolju! A moji koji danak prije, iznenada pali u neku vatru, pa se samo tresu na lezaju sve od neke vricice a ja im ni vode nijesam mogla dofatiti." 

"O, jadna ti nama, zato si toliko prepadnuta! Ne brini, s jutra ce vec stici neko do tvojih da ih izbavimo i izlijecimo! Ima u Banjaluci svakakvih ljekova i prasaka za sve bolestine! Ima i onaj Preludin za mrsavljenje! Svasta ima! Bit ce oni dobro! Taman da ih ugostimo za Sestrinu Udaju!" smjeska joj se Majka. 

"Ja tebe jednoc rekoh, Ja sam sama u Roditelja, nemam ja nikakvijeh sestara ni druge rodbine! Jednoc, davno je gore vise na Zmijanju u Planini bilo ceterestcet'ri kuce sto kolibe, nas Kocica a sade sve pusto, trulo i utonilo u zemlju, k'o i ona nasa sto si vidjala! Nidje zive duse! Samo zimi, Kurjaci i mi!" skruseno prica Djevojka. 

"O sto me ekstra obradova, sreco moja da si od Kocica. Da ti se Deda slucajno nije zvao Petar, jadna ti ne bila!?" kipti Majka od srece. 

"Nijesam ja od Pertovih, Petrovi su vise gore u Stricicima!?" 

"Al' ste ipak svi neki rod ... jelde!?" 

"Svi smo gore rod!" 

"I niste, oni da kazemo, kao naprim'er ... Muslimani!?" skilji Majka sa oba oka. 

"Ne do Bog, sta pricas, pomakni se s mjesta Gospoja, Kocici su popovske loze!" 

"Jest vala tacno, i Petrov je otac bio Monah u Gomionici ... tacno sam tako ucila u skoli!"

"Opet ti skolu spominjes!" cereka se Stari. 

"Spominjem, isla sam kol'ko sam isla i to znam a ti eto tebe sve skole zavrsio ... pa ost'o hablecina! Ne znas ni dje Manastir Gomionica! I sad suti!" dreknu Majka na Staroga. 

"A kako ti je ime Rode?"

 "Ja sam Kocic al' zovu me inace samo ... Jovana!" 

"Pa ja, a i kako bi bilo drugacije ... nego po Djedu. Petrov otac se zvao Jovan prije nego se zamonasio. Kad mu je Umrla zena na porodu sa najmladjim sinom Ilijom on ostavio kcerku Milicu i Starijeg Petra da ih cuvaju Baba Vida i Deda Stojan, a on otis'o u Gomionicu i zamonasio se. 

Kazu nije mog'o preboliti smrt zene Milke. Pravo nesto k'o onaj Romeo i mala Julija. 

Ma da te pitam, da ti nije slucajno Deda onaj najmladji Perin brat Ilija."

 "Ne znam!" 

"Joj sto bi to dobro bilo, to bi mi se super uklopilo u pricu! Znas ima jedan spomenik u Banjaluci u Gradskom parku, onako malo strasan a ona Hadzihafizbegovicka iz nekod straha nikad nije smjela proci pored njega. A vel'ka isto k'o ti! Mog'o bi ti biti Djed, mladji Perin brat Ilija, bas bi mog'o biti kad ti je ime Jovana jer Ilijin i Perin i Milicin Deda se zvao Jovan." tabiri vise k'o za sebe Majka. 

"O, joj ... 'oce ti se obradovati sestra Hadzihafizbegovicka kad joj banete na vjencanje! Ima s pika da je dekne, onaj ... infrotaktis!"

 "Mislis, Stara ... infarkt!" 

"Ma da to mislim ... to sam i rekla, sta se stalno pravis pametan Franci!? Sad si i doktor post'o!"

 "Opet ti Gospoja, ceras po svome! A sad i precera! Reko' ti nemam ja sestre a i da imam ne bi joj to nikad bilo ime ... to kako ti rece, ubij me ako bi ga ikad mogla i ponoviti! Dje su nama Srbima takva imena!?" 

"Imas, imas, samo ne znas! Napustila vas je prije no si se rodila. Reci ce ti oni tvoji kad se malo oporave. Kad ih dignemo iz mrtvih!" pa nastavi istim tonom:

"Uf, pa to me jos vise raduje kad saopstim onoj tvojoj sestri, kucki sto mi je pepeo otresala na glavusu dok sam joj falde uheftavala. A falde od mojih talijanskih zavjesa, bile skoro nove! A ona bas morala Kubu pripalindjat!

Bice to najveci upis zivi u Banjaluci, mora biti a i obecala sam joj veliko iznenajenje za Vjencanje.

Rusvaj zivi ... vidi ovo: Micun preko noci od Srbina post'o Musliman, ajd sad njemu je garant svejedno,  al' zena mu preko noci od Muslimanke postala Srpkinja. Sto bi rek'o ovaj Hadzija Hasan, Hadzihafizbegovicka se i da ne zna dala u riddad tj. irtidad a jadni Micun se konvertovo u Islam! Al', ajd' sada ... opet dobro, isti ih je u kuci broj i jednih i drugih ... samo da se malo naviknu! Joj, Raja ... sto je zivot upis jedan!" i valja se od smijeha Majka. 

"Izvini sto te prekidam Gospoja ..." ali Hadzija Hasan ne uspije zavrsiti recenicu!

Majka ga sustro prkinu rijecima:

"Ako pocinjes misao sa izvini ... onda bolje nista i da ne pitas! Gubi se dragocijeno vrijeme!" 

"Slusaj samo da kazem, ja sam mislio da je ona duh one nase Maserke. Zato sam se onol'ko prep'o! Ista je al' mladja i ljepsa!

Nesto se pitam, sta mislite Raja, bil' ona znala masirati, pa ako zna nek' ostane u nas! Kuca nije tijesna a i nama treba neko da nas sluzi? A ako i ne zna ... to ... masitati, nauci'ce ce ... nisu to neke nauke!" Rece Hadzija Hasan, a oci pune nade i starackog sjaja.

 "Ne laprdaj Hadzija, sto si uhvatio tudje mladosti da ti mijesi guzove, uhvatio si! Ova ide sa nama." rece Majka. 

"A ti Stari, da se vratimo na pocetak price kad sam ja jadna lupala na vratima ove kuce i stenjala za pomoc, Franci, Franci .... bas si se pokaz'o! Ja te zovem a ti nista! A ova legla po meni, onesvjestena! Skoro me ugusila!" 

"Nisam cuo, svega mi!" rece Stari, glumeci naivka. "Znas da bih prvi potrcao!" 

"Ahaaa, ti si znaci taj Franci a meni si slog'o kad sam pito ko je Franci a vas dva supka oba odma' u glas rekli:" Mi nismo Franci!". 

"Izvini domacine, men' se ucinilo da si pot'o ko je Branci. Krivo smo culi, obadvojica!"

Hadzija zamahnu stapom da nekog osine a oni se izmakeli! Pa nije ni osin'o! Samo zviznulo! 

Utom, nakratko samo, izviri iz tajnih odaja Hanuma, malo bolje sagleda djevojku. Al' joj se jadnoj ucini da je u hodu nesto nestabilna, pao joj pritisak ili sta li, pa se jadna uhvati sa stok od vrata tajnih odaja, te prije nego se opet skloni i do jutra ne pojavljuje, majcinski se obrati Djevojci: 

"Ne boj se nicega, djevojko! Zna ti ta Zena sve bolje od svih i o svemu i o nama zna bolje od nas!

Kad te sve zgazi i kad' ti se nesto novo nadje na putu probaj vjerovati da ce biti to bolje! Doci ce vakat, kada ce i nama zenam kasika u med upasti! ... Zivot je ponekad potezak, posebno nama zenama,  al' se uvijek nadje neki put! I za tebe je dragi Alah nas'o rjesenje!"

Pa joj onda uze obe ruke u svoje ruke i njezno ih stisnu pa i pomilova, pa onda opet! Onda se ponovo uhvati za stok od vrata ... valja zbog onog pritiska, ni sam jadna ne zna od cega! Cudo jedno! Nije takva nestabilna nikad bila! Al' nastavi: 

"Lijepa si mi i zdrava Rode, bit ce iz tebe dobrih i zdravih ljudi, Alahu Ekber! Dosli ovi dobri ljudi da te vode u bolji Svijet. A bolji Svijet, to ti je ono tamo ... dje se nije nama moglo dokuciti! Podji tim putem, ne osvrci se i ne obaziri na proslost ... proslost sama sa sobom samo necist vuce, oduta nam sve oko nas i smrdi ... ima pred tobom zivota! Ima Svjetla na tom putu! A sam zivot je kratka Carolija i ako pritisnes na pravo dugme, ima sanse da zivis! Ma koliko trajalo!

Idi zivi! Leti ... nadji sebe!" tiho, kako prilici hanumama, zavrsi pricu Hanumica. 

Zatim promrmlja sebi u njedra pa i nesto tiho na arapskom, ne bi li je i dragi Alah cuo!" 

"Alahu dragi, sto ovo bi? Ja odkako sam ozenit ovom zenom, sve skupa nije toliko rijeci rekla! Cudo jedno, dobro ti Gospoja rece, bice jos Ratova zato su im  dati brojevi, da se lakse snadjemo! Sad sam ja siguran bi'ce Rata!" rece Hadzija Hasan ... ali nekim takvim tonom da se nije moglo razluciti, jel' mu drago ili krivo sto mu Hanuma toliko odjednom naprica, pa sad ni sam ne bi znao kako mu je!? Il da se raduje il' i prepusti tom belaju pa sta bude!

  Stari kresnu auto, na nacin kako mu je Hadzija objasnio. Auto krehnu, k'o damjanov zelenko!

Psi poletise za njima k'o pratnja nekom drugu Predsedniku. Ne misli se na nasega, ne bi naseg da Psi prate. Ima Murija! A na Motorima! 

"Letite kuci obadvojica, vraticu se ja brzo!" vice Jovana iz limuzine a sva se jadna zabezeknula od straha dje zemlja pod njom leti a ona ne hoda na svojim nogama. 

"Ima rucka na vratima auta, dje se mogu spustiti prozori! Ako vam nestane vazduha u voznji!" dovikuje Hasan Starom!

 "Mogu se spustiti prozori? Ja cuda od auta!" raduju se putnici.

"Ne letite kroz Tijesno, ima krivina ... na svakoj krivini!"

"Fala Hadzi Hasane!' vicu svi iz auta.

 "Naleti i ti Krasni nas Hasane, sa Hanumicom u Banjaluku, na Vencanje nasih Kuma! Bice i janjetine za vas Muslimane, a i pecenog krompira! Pecenog krompir na ulju ... naravno! Halalll!" vice Majka. 

"Hocemo, hocemo ... naravno, naletit cemo bas da globamo janjce sa iste vatre dje ste pascetinu pekli! Fuj!

A joj mene hajvana, izgleda, se ja zajeba' gramaticki, cuj sta rekoh - ima krivina, na svakoj krivini! To ti je kad rakija laprda pa jadan ne stignem da smislim unaprijed!

 A mozda janjce ipak peku na odvojenoj vatri! Bjez' , nek peku ... ipak je rizik!" rece za sebe Hadzija Hasan. 

"A i ti volanis kros to Tijesno ko budala! K'o da vozis krompir! De malo sjasi sa te gas pedale!  Nije tijesno buseno za ovolike aute, nego za manje. Zato se tako guzamo!" buni se Majka.

Jovana i Harambasa stisli sake a oci im jedva otvorene. Ko bi pametan i smio gledati u one stjencuge i Vrbas!? 

"Jurim da se sto prije izvucemo odavde! Vidi lijevo stjencuge a dole ladan Vrbas, sav se uzguzo! Ne smijem ni pogledati na cestu! Volanim i sofiram po instinktu." 

" Kakvom crnom insktektu ...volani i sofiraj po cesti! Znas li ti sto se Tjesno zove tijesno a ne siroko, jelde ne mozes se sad sjetiti!?" galami i Majka, sva isprepadana. 

"Zato bolan i jurim da sto prije prodjemo kroz ovo!"

"Dobro juri onda ali, ipak ti malo sporije, valjamo se po autu k'o stoka, ali molim te ti otvori ... ove ... oci!"

 "A kako se ti ono zoves draga?" dosla Majka sebi a i cesta postala manje krivudava.

 "Pa rekla sam ti vec jednoc, mores upamtiti, jebogati! Jovana!"

"Cuj tebe, ma znam da se zoves Jovana ali ono drugo ime ... kako je ono!?" 

"Pa Kocic, Kocic, eto, zapamti ... povazdan isto vicem, Kocic!" 

"E to sam htjela da cujem jos jednom a ti me podari pa rece ... Kocic i to tri puta! Sad mi je lako zapamtiti, nego se brinem kako ce to Hadzihafizbegovicka moci da izgovori!"

 "Joj jesi ti navrla na tu Habdzkovicku!" 

"A jel' prvo tvrdo C a drugo meko C? Ne ljuti se, samo pitam!"

 "Sta, draga Gospoja, tvrdo a sta meko ... Kocic, Kocic, Kocic! Ajd' ti reci jednom da vidim jesi li zapamtila!" buni se po malo tvrdoglavo Jovana.

 "Evo da probam a ti pazi i slusaj, pa ako ne valja ti me ispravi! Kocic, Kocic, Kocic!"

pa udri opet u smijeh, bas onako od srca!

 "Eto, jeste bas tako! Kocic!" duri se Jovana! Tis' k'o biva tolk'o pametna a nemeres upamtiti moje drugo, ovo, ime!"

"Moguuu! Znaci ... Kocic! Siguran si?" upita Majka sva presrecna.

 "Nista ne brini, sa'cemo mi ubrzo u Banjaluku, pa cu ja kazan naloziti pa cemo te mi okupati! Bit ces ti nama zvijezda Banjaluke!" razvukla Majka usta u najblazeniji osmijeh.

"Ocemo li je i svi zajedno Kumo kupati? Mislim samo da pomognemo!" namiguje Harambasa na Staroga.

 "Mars, stoko! I ni jedne vise!"

 "Mene ne'es u taj kazan ubacivati!" prestravljeno rece Jovana.

 "Ma nije ti to taj kazan k'o u Ivice i Marice, kazan se kaze ono sto dje se lozi vatra u banji da se voda ugrije. Ti udjes u kadu a ima tus pa ti topla voda curi po glavi i okolo dje treba."

 "Sustavi ovu letrku namah! Vrati ti mene nazad! Sustavi, odo' sama pjeve nazad! Necu ja ni u kazan ni u vatru, ni u tu banju!" skoro kroz plac rece djevojka.

 "Ne trebas "pjeve", ma sali se moja zena sa tobom Jovana! Ona tako prica posto je iz slicnih Brda potekla, k'o i ti ... pa ne zna za ljepse reci! Sala, Jovana!" rece Stari u maniru Hemfri Bogarta.

 Uh, preleti se ja, kakvog crnog Hemfri Bogarta ... rece Stari u namiru onog brkice iz filma "Proljuljlo s vihorom" , kako se ono zvase? Ah, da ... Klarka Gejbla!

Tako sad' treba ... po novom! Kakav Hemfri i ostali!?

 Jovana se za trenutak umiri, ma samo sekundicu, pa nastavi: "Os ti mene sigurno cuvat' da me ova tvoja ne turne u oni kazan!"

 "Moja rijec ti zlata vrijedi! Hocu ja cu te cuvati! Moja si briga!" rece zadovoljan Stari.

 Mercedes 770K, skoro k'o nov, prede i melje ka Banjaluci.

 Vec se vide i prva svjetla u daljini, na obzoru.

 Kad su prolazili kroz Gornji Seher, Jovani se ote zestok uzdah: "Aj, majka, kol'ke su im kuce!"

 "Ono sto vidis, tamo u daljini, ono sto svojim svjetlima svijetli ... to se sjajem ponosi nasa Banjaluka!"

 Zvernja Jovana lijevo, desno pa nikako da se snadje! Samo izusti: "A joj, kol'ko ima lampi!"

 "Nije to nista, vidjet ces kad dodjemo u Grad! A da te pitam nesto, ali iskreno ... jesi li ti ikad gledala film "Prohujalo sa Vihorom?" razgalio se Stari.

 "Pravo da ti kazem, ne morem ti to reci jer ... ne znam ni sta si me to zadnje pit'o!"

"Ha, ha!" Majka se zadovoljno smjeska! Srce joj k'o lubenica!

 Vec se vidi kako u svojoj najljepsoj haljini sa crnim sesirom na glavi, zajedno sa Hadzihafizbegovickom kupuje cvijeca kod onih pod Titanikom pa vodi Hadzuhafizbegovicku kroz Park, pravac pred spomenik Petru Kocicu!

 "Ma nemoj me bolan Zoro vise s tim jebavati, znas da mi mrak na oci pa'ne samo kad ga vidim!" govori Hadzihafizbegovicka.

 "Ajde ne boj se jadna, samo da polozimo cvijece i begamo!

Ajde, sto si takva, uskoro se udajes, red je da polozimo cvijece!"

 "Sto jadna tu da ga polazemo i to bas pred Crnog Peru, ima i ona glava kod Narodnog Pozorista, onaj Maslesa, ajmo tamo!"

 "Ne mozemo tamo, nije ti Maslesa niko i nista!  Ovaj je tvoj!"

 "A? Ko moj!? Sta pricas Zoro!?"

 "Pa, Deda ti je! Tvoj Deka, Dedica!"

Stid

Stid je univerzalno ljudsko osjecanje kao sto su strah, tuga, ljutnja... Stid je, do odredjene granice, potreban. On pripada grupi osjecaja samokontrole kod covjeka. Normalno je da se normalan covjek ponekad postidi svojih reakcija,  odluka, poteza... i da se na osnovu toga mijenja. Tesko je kad se postidis tudjeg ponasanja, govora... jer tu najcesce ne mozes nista promijeniti. Ali bar odredis s kim ces se druziti slijedeci put.

Koliko puta ste se i sami osjetili nelagodno pa i postidjeno kad ste vidjeli kako se neko, vama blizak ili ne, ponasa u odredenim situacijama. 

Kad me neko u inostranstvu pita odakle sam, a to se desava prilicno cesto, osjecam stid jer moram reci da sam iz Bosne i Hercegovine. A vecinu tih stranaca Bosna i Hercegovina asocira na rat, prolijevanje krvi... Kako se ne osjecati nelagodno kad dolazite iz evropske zemlje koja asocira na najvece zlocine pocinjene u zadnjih sedamdeset godina?! Kako odgovoriti na pitanje koje slijedi: Sta se to desavalo u Bosni? 

Koliko god da tom krvavom ratu nisi doprinjeo niti u njemu ucestvovao, osjecas stid zbog tragedije koja se desila i koja se, u nekom novom obliku, produzava do danasnjih dana. Stid, jer htio ti to ili ne, pripadas podneblju obiljezenom krvavom tragedijom, korupcijom, kriminalom koji traju.

Ni kriv - ni duzan, osjecas krivicu. A oni koji su uzrokovali razloge za tvoj stid, oni koji bi se, da su normalna ljudska bica, trebali stidjeti svojih rijeci, dijela, postupaka, oni taj stid ne osjecaju!?

Kako to objasniti?  Nije li vaspitanje, i ono u porodici i ono u skoli, pomoglo da neki ljudi nemaju taj, toliko potreban, stid?! Nismo li precesto lusali i ucili da kod mladih, kod djece ni zbog kojeg razloga ne treba izaazivati stid i da ih treba pustiti da im se psiha razvija  slobodno, neopterecena stidom! Sjecate li se tih predavanja?

Ne zalazem se ja ni za ono sto bi bilo suprotno od ovoga! 

Ali, nismo li u nasem bivsem sistemu skolovanja i vaspitanja negdje pretjerali? Nije li dio uzroka koji su nas doveli ovdje gdje smo i gdje cemo jos dugo biti, i u sistemu vaspitanja i pretjerivanju kroz koje su prolazile generacije?

Vladislav Bodnaruk - Toba: 45. dio Put u Agino Selo

 

"More li se oteti toliko vremena da se odvucemo u Agino selo." skruseno upita Majka Staroga. 

"Sta cemo tamo zeno draga?" zacudi se Otac.

"Imam je nesto svoje da vidim ... ovaj da provjerim, ovaj da obavim! Eto zasto! Eto, to! Moras li ti uvijek sve znati?" ljuti se Majka.

"Zaboga, sta odmah frkises, mislio sam samo da imamo jedva sedam dana do vjencanja nasih Kumova pa se nema nesto puno vremena za zjakanje po Vrbasu i uz Vrbas!" pravda se Stari.

"Cu li ti mene da ja rekoh ... imam nesto svoje da vidim,  provjerim, obavim? Naglasak je na svoje a to znaci na Mojeee!" 

"Uuu, jesi zajebana ... s tobom se ne da razgovarati!" zakljuci Stari. 

"Da se razgovarati ali ne valja protuvurijeciti pametnijem ... razlika je ogromna!" rece Majka to k'o salu, iako ne znam k'o bi na ovom Svijetu nesto tako i na taj nacin izgovoreno, shvatio to kao salu!? 

"Slusaj Stari da ti objasnim ja i Harambasa smo sinoc spontano pricajuci, napravili plan da se ode na izvore cednosti drage Kume i snahe Hadzihafizbegovicke! K'o, ono ni Harambasi nije pravo da mu snaha bude nekakva zjaka ili tako sta! Covjek, jedva vidio sina jedinca prvi puta u zivotu pa je i logicno da preuzme ulogu Roditelja i zabrine se!" veli Majka.

"Naravno !" rece Stari : "I to odmah!  Uz, sve bige, koje idu kad upoznas omatorjelog sina jedinca od stodvadeset i plus kila, i to samo koji dan  pred zenidbu je i ligicna briga svakog briznog Roditelja, da se dijete ne uvalja u nekakva govna i uzme se sa nekakvom zjakom ili zenturacom, ili ne daj Boze ... kakvom kurvetinom! Jelde!?" sarkastican je Stari. 

"Ma, slusaj ti mene ... pricalo se bolan ... bilo je i tavih po Banjaluci! One sto se muljaju po ljetnim bastama u sezoni - kod Murata, Parera ili na Hanistu ili po ne daj Boze, Vatrogasnom Drustvu ...i piju pive sa vatrogascima drincerima i jalijasima pa kad se isprangijaju i sa jednima i drugima i trecima,  ili nabiju kakve kile od pive, i nabiju se na jos stosta,  vatrogasci drinceri i jalijasi ih zamjene sa mladjima. Lete, onda one ... fataju se kakva posla u  Cajevcu a tu je uvijek bilo i mladih i lijepih inzinjera, pa i onih koji su sebe nazivali inzenjerima, a prvi put usli u Grad, koju godinu prije ... slabo ikad ista okolo ... skontali!

Vidis, i Harambasa zna, takvih se treba cuvati! Zato idemo da nesto provjerimo... i gotovo!" rece Majka. 

"Sto, draga Zeno!?" u ocajanju upita Stari. 

"Sta, Stari ... sto, dje ti zivis!?" Ubaci se u razgovor Harambasa. "Zamisli rodi jedna tak'a mom malom Micunu dijete, a ono jos devet njiha se prijavu da su ... Otac! A jos i dvojica - trojica da su ... Babo! Kod nas u Surdulici se zna, rodi ti se Sin a tri se prijavu da su Majka tvog sina ... razlika, razlika ... kontavasli!? Jebajiga ... zene radjavaju po vas celi dan!  Ime se mora cuvati! Ime, para vrijedi!" 

"Auhhh, sad si me bas zbunio, dragi Harambasa a i dotuk'o na neki cudan nacin! Znaci, ti mislis, u Banjaluci je bilo seksa u zena i prije braka kao i u Surdulici, samo kod nas zene ... vode sa vise boca po jednom djetetu od strane drugih muskaraca, a kod vas ... su u prednosti, mislim ... vode, muskarci?!? Bocaju vise zenskih za jedno dijete!" ...  rece zbunjena Majka pa nastavi:

"Cuj, prijavi se devet Oceva i tri  Babuke! Mislis svi za jedno dijete!? Masala! Treba to i izbrojati! Jebote, jesmo mi ovde kod nas zaostali! Jedna zena, jedan muski i vjerovatno jedan ... onaj mali ... sramozoid, pa k'o sta uhvati! Nije ni cudo, sto je do srece tako dalek put! Kol'o ono bijese devet plus tri? Pa ja, dvan'est!" 

"Nemoj tako Kumo lajati na sebe! Nije da si ti pogresila, nami je votazi bijo zajebat! Vidi, I kod nas je bilo tako zaostalo kao kod vas ali su nas Bugari naucili pameti." rece Harambasa nekako tuzno. 

"Kako to mislis? Laprdas, jelde!?" rece nezainteresovano Majka. 

"Znades li ti draga kUMO, kad su nas Bugari ono jednom safatali pa skenjali nedje oko 1915-1916 da je samo moj onaj jedan jadan mali Otac od svih muskica u Surdulici preostao!? Ne znades! E, pa sta mu je, poslje  preostalo nego da se razleti po mjestu i nadoknadi sve one muske sto su ih Bugari pobili! Zato se i ja na slican nacin, borim za svoje Pleme! Zato ja sijem svoje sjeme, na sve strane, dje stignem ... da nadoknadim one kojih nema! Posteno, a meni i nije do nekog, sad kako se to danas kaze, seksa, i  zato ja jadan ne znadem ko je Micunu Matera ... ali sigurno znadem k'o mu je otac! Otac sam, jas!" 

"Uh, bez ljutnje Harambasa, samo da te ispravim sitnicu - "kumo" se pise sa velikim K naprijed, a sva ostala slova su mala! Kontas? Ono gore napisano si usr'o! Napisato ... obrnito ... sto bi ti rek'o!" 

"Aaiiij!?" zinuo Harambasa. 

"Ko vas pobi Harambasa jadan ti, u Surdulici?" prestraseno upita Majka.

"Kako ko, bre Kumo ... pa bratja Bugari!?" rece Harambasa. 

"Majko mila, jesu li i Bugari bili Ustase!? I koliko vas je pobilo?" 

"Skoro sve! Puno, skoro cijelu Surdulicu al' mi se nismo brojali pa ne znamo kol'ko nas je bilo! Vamo, tamo ili tamo - vamo,  oko 2 - 3 'iljade ljudi, al' to brez djecu! Brojile se samo velike glave! Ima slika nedje!" 

"Ah, majko mila ... pa to je bio cist genocid!" stisla Majka ruku i stavila na usta.

"Ma, nije bio taj genocajd, daleko bilo Kumo ... nisu oni genociditari po nama,  samo klali sve po kucama! Odreda!" rece odlucno Harambasa a pogled mu nekako bez sjaja, ma ne i bez zivota. 

Majka je ostala bez rijeci. Trajalo je to pomalo, a onda me nekako suzno pogleda i upita: "Cuo si sve, jelde!?  I sta smo iz ovoga naucili, Mili!?" obrati mi se Majka.

"Sta ja znam, sta mene uv'jek pitas najteza pitanja!?"  bio sam ocajan jer je pitanje bas bilo zajebato za mene, ma mislio sam i to rekao: "Bugari su Ustase!"

"Nisu, Rode ... nisu Bugari Ustase ... samo je princip, isti! Ne boj se, doci ce red i na druge ... i oni ce isto ... uklopit ce se! Ne igra ulogu kakva ti je znacka na kapi ili subari ... no u cijim je rukama noz!

I rekoh ti, ponovo ... u Svijetu ce svega biti na pretek ... samo pameti dovoljno - nikada!" pa onda obrisa ono sjajno u svom oku, smrknu! I nema dalje! 

Svi se uvalili u Merdzu! I Majka i Stari i Harambasa! Medjutim Merdzu nikako upaliti!

Kako se tacno treba pritisnuti koje dugme, nije se znalo! Islo se na varijantu da djeca guraju s kraja na kraj dvorista, gore - dole, pa ce valjda biti nesto!?!

Nije bilo nista! Nista se nije desavalo! Samo cika i piska djece!

Stari pritisk'o gas, pritisk'o kocnicu, djeca se nabijala na auto k'o luda ...opet nista!

Pa, onda ... opet, nazad ... guraj! 

I da skratim, mogli su letati tako do zore po dvoristu, dok se Stari ne sjeti da povuce nekakvu handrmolju prema sebi a auto upali! Kako ga kresnu, tako auto prhnu i  poleti ... djeca popadase na sto je ko stig'o da padne, a prasina se digla da se prst pred okom nije vidio. 

Otisli moji u Agino selo. 

"A sta cemo u tom Aginom selu, draga Kumo ... pita Harambasa!?" 

"Samo suti i gledaj, a i kako sam sad Ja i tebi Kuma, dragi Harambasa!?" sali se Majka. 

"Pa lako, Kumo,  ako si mom Micunu Kuma onda si i meni! Sad smo svi Kumovi! Pogleda u Starog i rece: "Jelde Kime, mislim Druze Ambasadore!?  Sad smo svi Kumovi i Ambasadori!" 

"Idemo da ti provjerimo Snahu! Ima i ona neku Familiju, valjda ... pa da se uporedi! Bil' ti sina jedinca dao nekoj Kurvetini?" 

"Cuj tebe ... taman posla, pa da jadan nikad ne sazna cija li su mu djecurlija!" 

"Jel' k'o kod tebe pa ne znas ciji je Micun?"

"A, ne, ne i ne ... nije kao kod mene, ja znam Micun je moj, al' za Majkuuu mu, nisam bas nacisto! Al' doc'e uskoro sve tri pa cemo se lako odluciti!" 

Stari vozio limuzinu, polako! Auto bilo ... zajebano, k'o voziti tenk! A Stari tek savladavao vuznju, u svojim prvim casovima za volanom,  sto ga je cinilo iznimno razdraganim! Ubacio u prvu ... a poslije nije mijenjao brzine sve do Aginog sela, a i sto bi, kad auto i ovako dobro ide! Jedino bio malo bucniji, ali valjda nije to do mjenjanja tih brzina!? 

Ipak, sreca da ga je razmijenio sa Titom! 

A i sreca, narod neinformisan cim vidi maluzinu bjez'i je sa ceste tako da je Stari mogao vozati ... skoro ravno! 

Tada nije bilo Radija i TV da ih obavijesti o cemu se nesto konkretno radi, nego su ljudi vjerovali ono sto su vidjeli  vlastitim ocima! 

Znaci kad se vidi opasnost ... signal je ... begaj! 

Naravno posto nikad do tada nije vozio ... is'o sredinom ceste a za svaki slucaj stalno trubio da nesto ne iskoci na cestu ili ako vec iskoci da se odmah skloni, da ga Stari ne bi djaba  ... gazio! 

I stigose gdje su namjerili. 

Na basamaku pred vratima kuce sjedi pokrupan starac sa fesom na glavi! U ruci mu stap! Podbradio se njime! Otvorenih usta gleda u dosljake i ne mrda! Ceka da se dosljaci predstave.

 A sta ce on reci, jebajiga ... do njega je!

A dosljaci nista!

Majka razvlaci tergal suknju koja joj se moguce, al' nije sigurno uvukla gdje ne treba, Stari zvrlja po okolnim planincugama a Harambasa i prije nego je sagledao okruzenje izlanu:

"Kako se ti zoves Majstore?" 

"Jebo ti majstor Mater" rece hladno Hadzija. 

Pa nastavi: "Ima li u tebe kakav selam i slicno, pa da se pitamo!?" 

"Selam, selam ... a sta radis!?" zabrza Harambasa. 

"Jedem govna, eto sta radim! Imas li ti oci ? Vidis da sjedim, budalo! Ja ti u zivotu nikad nista nisam radio, pa ne radim ni sada, a nit' darno ikada kakva halata! Jah!" rece Hadzija. 

"Jesi ti zajebat neki! Odma' bez uvoda kren'o lajati! Znaci ti samo sjedis tu cijeli zivot?" k'o biva cudi se Majka ne bi li izvukla Harzmbasu iz govana u koja ih je sve uvalio.

" Jest', sjedim i tabirim ... a i to je previse! Mog'o sam i samo sjedi't da nista ne tabirim, pa da bude po tvome!" obrecnu se Hadzija na Majku. 

"I to je sto kazes, Hadzija!" rece Majka.

"Sta ste sustavili to govno o'dje, sigurno nesto trebate! O'dje nema Granapa, nema Kafane, djaba se sustavili!" 

"Mi dosli da se nesto savjetujemo sa pametnim ljudima ako je takav - kakav preosto!?" rece Majka. 

"Aaaa, onda dobro! Ti Coro, dela bolan ugasi to auto, em vas ne cujem em usra dimom okolis i livade!" obrati se Starom. 

"Eh, kad bi' znao dje se gasi!? Kako cu!?" k'o u iscekivanju odgovora, naivno pita Stari. 

"Tamo se gasi, dje si ga upalio! Pritisni nazad! Jeboga ti!" nervira se Hadzija, vidno uznemiren zbog buke i smrada auta. 

"Kako ti to znas!?" cudi se Stari. 

"To ti je Dizel  Coro ... cujes kako prede, znaci, vrati nazad puljku na Bosh pumpi i zatvori grijac ... eto! Jeboga ti dje si ti bio u vojsci? Sigurno u Partizanima, pa nisi nikad vidio auta!?" mrzovoljan rece Hadzija. 

Zatim ponovo dodade: "Sto ste dosli da me handrite!?" 

"Ispricacu ti ... ako cemo po redu!" 

Majka isprica cijelu komsijsku tajnu. Spomenula je i Ingrid i onog njenog sto treba doci koliko sutra uvece iz Beograda, pa Tita i njegov sako koji ce dobiti kao vjencani poklon Micun legenda ... borac koji se suprotstavio albanskoj mafiji, dok je Banjaluka spavala ... i prekinuo put sverca cigara i cuge dole ka Jugu, te naravno Hadzihafizbegovicku, najljepsu trebu Banjaluke a ona, kako pricaju, je iz Aginog sela. 

"Eto sto smo dosli!" rece Majka. 

"Uuu, neka neka vas, ondak ... a dje su te zapljenjene cigare i cuga, pitam se ... sigurno mu je nesto moralo ispasti iz kamiona u Banjaluci ... jeldeee!?" skilji sumljicavo na jedno oko Hadzija. 

 "Jest, ispalo je ... nesto! Kako znas!?" cudi se Majka mudrosti Hadzije.

"Mora tako, cim se nesto pretovara ... curi na sve strane! Evo gledam oko sebe, nije li ni ovde nesto kanulo!" veli Hadzija. 

"Kanuce, ne brini ... ako budes znao odgovore na moja pitanja!" smijulji se Majka. 

"Vidi, evo ovako ... culi smo i mi da se prica po Halilu i Abaciji o nekoj ljepotici iz Aginog sela.

"Gluho bilo, gluuuho bilo" prekinu Hadzija Majku u prici, "... nisu vam njeni Nasi ... iz Aginog, to je samo razvikana prica zbog boljeg pedigrea! Njeni su ti ozgooo!" pa pokaza stapom pravac oblaka. "Sirotinja sa proplanaka. Govna!" 

"Znaci nije Smailagicka?" zinula Majka u cudu.

"Nije! Dje ce biti Smailagicka s onak'im ocima?" rece Hadzija. 

"Pa eto i tebe s takim ocima!" konstatuje Majka.

"Sta fali mojim ocima?" siknu Hadzija. 

"Plave, jebogati! Fali pigmenta! Nekako, ne staju mi u Istanbul!" veli Majka. 

" Drugo je to! Ovo nase je  ... muslimanski  atavizam! U sta ti to mene  zeno ... uvaljujes ...?" 

"Slusaj, bit ce da je jedna od onih od Kocica sa Zmijanja!" rece Hadzija.

"A ima li tamo Muslimana?" brine Majka. 

"Na Zmijanju, mislis ... Muslimana!? Ima , ima , k'o u Teheranu krmaka! Ti to mene k'o handris, vidis star sam co'jek pa mislis ... da sam budalina? Nesto niko od vas ne pamti! Nikad nece s istoka Musliman u brdo! Mi ti volimo nekako, uz vodu. Pravoslavni i Katolici se veru po brdima!" sikti Hadzija.

"Sto dragi covjece oni idu po brdima?" opet se cudi Majka. 

"Pa valjda se bojali Turaka! Ostalo im ... odonda! Valjda se otprije nagutali straha!? Il' nisu celi preci na Islam ... pa nagulili dje ih niko ne more safatati!  A valjalo im i u ovom Ratu! Nidje ih nismo mogli pofatati ni mi! Jebo takav Rat!" ljuti se Hadzija.

"Kakav to Rat?" prosapta Majka. 

"Pa razudjen! Nigdje da uhvatis koncentraciju neprijatelja!"

"Pa ti si znaci bio Ustasa!?" vrisnu zaprepasteno Majka.

"Ja bio Ustasa, ja bio Ustasa ... joj da si mi metar bliza, sad bi te ovim scapom osin'o!? Ja da ratujem s Katolicima ... nema teorije! Ja sam ti bio u Handzar Diviziji ...is'o na Rusiju!" 

"Kako si mog'o ti tako star ici sa Handzar Divizijom na Rusiju?" 

"Pa bio sam petn'est godina mladji ... eto kako!" 

"Pa to znaci da si opet bio star! Da si se jadan, sjetio slagat da si ratov'o sa Partizanima garant bi se i kakve penzije dohvatio." 

"To jest' tacno al' me iz Rusije doveli k'o zarobljenika pa nisam im'o ni laznih svjedoka a ni drugog izbora!

Bio sam Kuhar, dobrovoljac!" 

"Oho, ko cijela Handzar Divizija, jelde  ... svi Kuhari! Eh, to ti je prava Karma!" zakljuci Majka tuzno. 

"Steta, u tim godinama a ti bez penzije. Pa kako zivis jadan ne bio!?" 

"Lako, imam njemacku boracku penziju u markama! Jedini mi je problem zamijeniti te Marke u Dinare. A i pemzija mi je veca barem deset puta od ove boracke pa ja nisam ni htio traziti tu vasu! 

Sta ce mi .... da smeta? Svakog prvog mi postar Ostoja donese na vrata moje krvavo zaradjeno, no nesto sad po prvi put, evo vec dva mjeseca ga nema.

 Zato i sjedim na basamaku i cekam ga! Dosad' nikad nije oman'o!" smireno ce  Sratac.

"Nije Ostoja nikad oman'o! Zapamti!" veli Majka. 

"To i ja kazem! Sigurno se negdje zacugo pa se prevrn'o u naki jarak al' iscuri'ce on odnekuda! Zato sjedim i cekam! A sta vi dobri "bratstvo - jedinstvo" ljudi trazite na mom pragu?" upita Hadzija. 

"Kako ti to nas zacas svrsta u bratstvo i jedinstvo a ni imena ti ne rekosmo?"

"Ne treba imena, vidim vam po glavusama ko ste i sta ste!" 

Majka pridje do Hadze i sjede na basamak, pomalo odmaknuta. Reda radi! 

"Slusaj!"  i ponovo razveze pricu o Raji, Komsiluku, Micunu, Vjencanju, bogami i o burmama i njenom trosku, pa na kraju i o Hadzihafizbegovicki, onako, bas ... opsirnije -  sto no' kazu, oplela! 

"Odma' sam skont'o sta 'oces al' te nisam sceo prekidat' posto si me bas zabavila pricom ... slusaj sad sta ja znam: "Otele se od Kocica ovce, ozgo od Zmijanja, nesto ih prepalo! Dok ih je jadna jurila, jedna ovaca lijevo jedna ovca desno jedna ovca ravno te se tako pogubi stado njeno.

Ranim jutrom, a to bilo taman koju pred Rat, zalupala krsna djevojka na nasa vrata! Lijepa k'o upisana! Kose cupa, trazi neke ovce! Vrisci ... dijete!

Mi svi  izletili iz kuca i staro i mlado, trazili ovce uz Kanjon, niz Kanjon pa i prema Aginom selu, al' nidje brabonjaka! A kad nema brabonjaka, nema ni ovaca! 

"Ne kontam!"

"Sta ne kontas, ovce brabonjaju dje god idu! Po brabonjcima nalazimo stado! Eto! K'o Indijanci! Uglavnom niko od nas ne nadje ni jedan brabonjak!

Znaci, zagubilo se stado njeno, il' su ga vuci pojeli il ih nasli u Aginom selu, pa zasnjirali!? Za Ramazan il' slicno! Ne znamo mi, ne moremo mi hodati dalje od nasih ovaca. Agino selo nam je najblize al' mi tamo ne idemo, a i nema nista tamo, ni granapa a ni ostalog ... samo Smailagici! 

E, sad dalje da vam kazem ... ta djevojka se nije smjela vise vracati u svoje selo jer su Kocici zajebati. 

Pricalo se da su jednoc i nekakvog  Jazavca tuzili Sudu pa i mi odlucismo da sutimo! 

Tako jadna osta kod nas u selu da pripomogne kome sta zatreba. Ja sam bas volio, nocom ... kad mi se navali na ledja da izvuce onaj isijas sto sam navuku uz Vrbas! Jedino, ona moja Hanuma se ljutila sto me Mladica djevojka razvlaci i masira po vas cijelu noc,  a ja njoj kazem ... pogledaj joj rucerda ko u co'jeka a nije co'jek!

A sta nam Kuran dragi ka'e ... ka'e da co'jek co'jeka ne smije masirati u smislu pipanja! Razumijes!? More da te masira ... zemsko! Poslje ona masirala i moju Hanumu a Hanumi drago ... posto je razvilacile  ruke k'o u co'jeka a nisu od cojeka!  Ja njoj  kazem neka se rahatlira , i ne brine!   Kuran kaze da ne moze co'jek co'jeka masirat, a onda ce ti meni moja Hanuma na to reci : "Ona nije co'jek, ona je zensko, a zensko more ... masirat zensko, posto zensko nije co'jek, more, sve! " 

 Ja bi rek'o ... rupa u Kuranu al' nisam htio zatezat' tim pitanjem posto mi je nocna masaza bila bas pravi ... melem! A sad  ... ako sam se ne'dje u propisima, malo i  zajeb'o ... razumjet ce moj dragi Alah! Ljudi smo!" 

"Tako je Dido, a sta rece odaklen se mogla sunovratiti ta Maserka?" 

"Ozgo!" pokaza stapom ka nebu. 

"Auh, pala s neba!?" cudi se majka.

 "Tebe budale, ma s kakvog, neba ...ozgo sa Zmijanja!" 

"Al' kako je stasala u djevojku, to se i proculo, te navalile oko kuce sofercine sto gore kradu, krce i vuku sumu, te je tako neki Vlah Savo sto je vozo onaj veliki kamion OM odveze kod sebe u Banjaluku. 

Savo bio podstanar kod stare Hadzihafizbegovicke u Banjaluci, jer jadna nije imala nikakvih prihoda, pa ga morala primiti na i Vlaha na  stan, posto joj je muz pogino na pogresnoj strani. Kako se useli ova djevojka u kucu, pricali su da je sve procvjetalo!

Cak se pricalo da je djevojka kroz Savez Boraca izboksovala njemacku penziju za udovicu Hadzihafizbegovica. Ali ne lezi vraze, jedne noci se Savo p'jan vraco kroz Tijesno u Banjaluku kad mu se ucini da na cestu izleti ... zec. Da ga ne bi satr'o, Savo pritisnu kocnicu iz sve snage! Kamion stade k'o ukopan, zec pobjeze, jebe se njega,  ali oni balvani na kamionu i prikolici nastavise nepromjenjenom brzinom te Savi otfikarise glavu.

Ostadose u stanu same stara Hadzihafizbegovicka mlada Maserka. Stara je bila vec nemocna, prikovana za krevet pa je sve poslove i nabavke obavljala mlada zena. Posto je sve kupovala u ime i na ime Hadzihafizbegovic, tako i nju nazvase Hadzihafizbegovicka! 

A kako je vremenu zajebato dohakat, tako i ovde ... svacije vrijeme curi na svoj jedinstven nacin a sliva se u istu rupu! 

Stara Hadzihafizbegovicka joj je testamentom sve ostavila! 

To vam je sva prica, mada ja jos n'dje nisam cuo da je zvanicno presla na Islam al' da je Hadzihafizbegovicka zovu ... bome, zovu!"  zavrsi prici Hadzija. 

"Kuce su im gore u Planini! Morate se verati uzbrdo , kome se da ... al' nikom' se nikad nije dalo ... pa nece ni vi! 

Vidi onu cuku, s one strane Vrbasa, e preko nje i onih stijena ima proplanak, predjes proplanak pa se veres i veres i kad se uzveres i vidis s vrha drugi jos veci proplanak, e ono sto je skoro u oblacima, kad predjes i taj proplanak ... pa zagazis u snijeg ... e to ti je Zmijanje! Tus' lako naci sto trazis! Otalen ti je ta! Kocicka! Samo, bojim se da ste zakasnili. Dodjite na proljece! Pred Miholjdan vam tamo obicno zapada snijega pa se more ni tamo ni vamo! 

Stari i Harambasa solidarno odbise da se pentraju po planinama. Bilo je tu cak i grubih rijeci.

"Zoro duso, kasno je, uskoro ce mrak, sto nam to radis ... 'oces da nas vukovi pojedu!?" 

Na pojedu vukovi Harambasa se trznu: "Begajmo bratko! Nek' nju pojedu! Masnija je od mene!" 

Majka nije marila! Ona je bila borac! Ni mrak nije neka jeba kad je u tebi srca!  Uostalom svako srca i kuca o nekom svom mraku a niko za to ne mari! Srce baca svjetlo tamo gdje slijepi bez srca to ne vide! E, tu je prednost! 

Penjala se i penjala a kad se popela ... kaze se ... uzverala se! K'o koza! 

 "Samo jedno znam za sigurno ... nikad ne traba nositi stikle kad se vacas vrleti!" Rece! 

Nigdje svjetla, samo sve okovano prvim mrazom! Onim sto stipa! Ma ni mjeseca na vidiku, uskoro ce,  ali se zvijezde razguzale pa milina jedna! 

Kako se ospela na najvisi plato, Majka se umorno, rasirenih ruku, opruzi na ledja! One zvijezde, joj se zavaljese po tijelu, kako je koja htjela! 

Naocale joj se zamaglile i sve postalo mlijeco bijelo! 

"O, jesam se zajebala ... trebala sam povesti nekoga sa sobom ko ima oci! Ovako nista! Slijepom je isto i kad mu je sve crno pred ocima ili kad mu je sve prekriveno ... mlijecnim ... pa se nista ne vidi!" 

U tom mraku rukom opipa hladnu stijenu, podize se i sjede na nju.

Hladno! A hladno i pod guzom, pomisli! Moglo bi se i nesto navuci na jajnike! Htjede ustati, a onda sama sebi rece .... jebajiga : "Ja ne mislim vise radjati!" i tu se zavalja od smijeha. "Guza sta povuce ... povuce, do nje je ... nema se nazad!" 

Orio se smijeh  Zmijanjem! A hladnoca stezala, ona oskudno, gradski odjevena, skide debele naocale da joj se mrzli metal ne lijepi za lice i ne cupa kozu, a u tom casu ono nebo, koje je i inace bilo iznad nje, zamjeni njena debela sociva!

Majka ga pogleda, ocima bez pepeljara na njima, preskoci Mjesec i ono ostalo blizu ... zbog dipotrije ... pa joj se pogled vinu u nevidjene visine! 

Vidjela je Mlijecni put! Vidjela je stazu gdje jos ima nade!

Topal dah je prenu!  Rukama opipa dvije tople kerece bundice! 

Dva Sarplanica joj se zaljepise za grudi! Sapama se prostrli , k'o  lavovi.  Dahcu a celjusti, isto ... k'o ti Lavovi! Svaki preko sezdeset i vise kila, zive vage! Al' ko je ikad vag'o Pse u Bosni? 

Tome se niko ni ne bi mogao ophrvati! Samo moja Majka! Ili sam se , zajeb'o?

Nekim cudom, Ona se moze ophrvati svemu ... sjedeci na toj hladnoj stijeni! 

Sarplaninci se ponizno spustise pred noge moje Majke! Majka pomilova obje cupave glavetine ( valjalo bi ovo i okupati ... rece, pa u tom momentu pomisli i na mene te se zadovoljno nasmija )  a glavetine samo stresaju usima, nenaviknute da ih neko miluje, nenaviknuti psi na ljepotu, njeznost ... slicno kao i ljudi kad im se pruzi ljubav! Stresu se kao i psi ... nenaviknuti da ih neko  ... jebe, mislim, ovaj ... miluje! 

Korak po korak, slijedeci Sarplanince, drzeci im se za vratove dodje Majka do jednine kuce na proplanku, odnosno vise stale nego kuce! 

"U masala, masala ... vidi ti Dvora nase Kraljice!" rece naglas, osmijehnu se.

Kucerak uzasan, pola krova propalo, ostalo utonulo u korov! Smrad vlage i trulezi na sve strane! Unutra, mrak!

Psi sjeli, ne mrdaju! Cak ni repovima! Samo dahcu! Gledaju svojim velikim ocima u Majku, sta ce sada biti? Majka se sjeti da je ovo sve na zemlji i zemaljskoj kugli ...  obrisa debele dipitrije naocale i natakari ih jadna ne bi li se vratila u sadasnjost!

Okolo porazbacane, razbucane zivotinjske  kosti! Svuda krvavo na pretek! Po glavusama Majka zakljuci da se tu radi o ovcama. 

Sva sjezena, naglo se okrenu prema Psima! 

"To ste vas dva supka poklali, jelde!?"  rece ! 

A, i jebajiga, sta bi drugo mogla reci, kad si sam tu tami, u toj tudjini? 

A onda  je obuze jeziv strah od onoga sto bi mogla zateci u kuci, jer Sarplaninac nikad ne bi pojeo ovcu koju cuva. Znaci, bili su gladni!

Psi uvukli glavuse, duboko u njedra. Stid ih! Ni jedan je u oci ne smije pogledati. 

Majka pridje korak blize ka vratima  ruine od kucerka! Sva se najezila, digla joj se svaka dlaka na tijelu, jel' od straha jel' od onoga sto bi mogla vidjeti! Gura snazno u vrata od bukovog sirovog drveta ... a ono nista!

Supa, ramenom, supa nogom, pa i onom drugom ... ono, nista! 

Pritisko i onaj jedan veci Sarplaninac! Opet nista! 

Majka gleda u Psa  a Pas u nju! 

"Ajd i ti supak!" : izdera se Majka na drugog Sarplaninca a ovaj sav prestravljen njenom komandom odmah poskoci! Tako supnuse sve troje! 

Supali, supali ... Majka ... zalaja! 

 Vrata se zaljuljase, jedna sarka se odvali, prsnu u Svemir,   skopcana jos samo jednom , vrata se orvorise , ukoso uz dreki i skripu! 

Iz prostorije,  izbi smrad ustajalog ljudskog znoja mijesan dimom! Smrad ustajalost, slican bijelom luku! A bijelog luka, ni s glave!

Dok je stajala na pragu vrata te ruine ne znajuci sta da radi, Sarplaninci se proguzase s njene i lijeve i desne strane i uletise u, jebajiga, nesto k'o  kucu, sa nabijenim zemljanim podom! Prostorija ...  jedna soba, verige okacene o gredu! 

A vatre nigdje!

 Oba Psa zaskocise bice u cosku i pocese dahtati i lizati to ... ono sto je bilo u cosku! 

Majka kaziprstom navuce naocale na oci! Sad se je vec dobro snalazila u prostoru. Na drvenoj seciji sklupcana dva tijela pokrivena ponjavom. "Boze me prosti , k'o one egipatske" ... pomisli! 

Majka, pridje ... rukom pipnu jednu glavu, pa pipnu drugu ... obe tople! 

Jebote, Hadzihafizbegovickini Mama i Tata!?"

Dobro je da disu!

Onda Majka pogleda u cosak! Slaba se sta vidilo a  zbog onih pasa. 

"Sus!" vrisnu Majka da otjera pse. 

Psi  podvijenih repova odose u stranu! Usrali se! Stali do vrata! 

Majka se polako priblizi bicu koga su netom lizali Psi. 

Razmaknu se tama pa svijetlost malo ispunu praznine. 

Bila je sokirana, ma sta sokorana ... nema takva izraza! 

Pred Majkom je stajala sama Hadzihafizbegovicka, istina godinama mladja, pa samim tim i ljepsa, ali nekako  ... divlja!

Majka nije mogla sebi doci kako ziv covjek moze imati toliko kose boje jesenjeg zita na sebi!? A rascupana k'o i oni Psi! 

Probala je da je upita nesto ali pogled u djevojke je bio tup pa i Majka brzo udustade od bilo kakve istrage. 

"Ajde, Sreco podji ti sa mnom dole do onih ljudi pa cemo mi poslati Kampanjolu sa Doktorima i oni ce nahraniti i izljeciti tvoje." 

Djevoka nije mrdnula! 

"Dole ima Doktor!" ponovi. 

Djevojka je gledala kroz nju. 

"Povest cemo i Pse da nas vode pa cemo se onda lakse vratiti sa hranom." Pokusa ponovo Majka. 

Na rijec "Pse", djevojka pogleda u sarplanince, pa u Majku.

"Zatvorit cemo lijepo vrata a ja cu ovom covjeku objasniti da ce ujutro stici bolnicka Kampanjola i da ce ih oboje prebaciti u banjalucki Dispanzer." 

Djevojka pogleda u pravcu covjeka koji je lezao na seciji. Covjek izvuce ruku ispod ponjave, i jedva vidnim znakom ruke mahnu joj da ide. 

Psi i djevojka su znali bezbjedne precice. Majka je poduhvatila djevojku za tkanicu vezanu joj oko pasa da je pridrzava da ne padne, jer je jadna bila potpuno iscrpljena.

"Ne boj se, moram se pridrzavati za tebe, ja ti slabije vidim a nocu skoro nikako. Ti mene samo polako vodi do dole." Saptala joj je Majka. 

Psi ko Psi ... razdragano su trcali ka podnozju planine, a netom zatim uz lavez k'o krdo bizona vracali se ka Djevojci i Majci. Obletali, lajuci oko njih, sve ih u krug tijelom dodirujuci ... pa onda opet nazad ... niz koziju stazu. Tiho! Ne lajuci! 

Stari i Harambasa se zabavili pricom Hadzije. Otvorili haubu motora Merdze 770K te im Hadzija pokazivao na kom principu radi dizel auto.

Pokazo im i gdje se pali i kako treba povuci neku puljku i drzati tridesetak sekundi dok se ne usije grijac, pa zacrveni,  a kad se usije a to se vidi na neku malu rupu ... samo povuces tu puljku jace ... i auto krehne. 

"Sta ako ne krehne?" mudruje Stari. 

"Sta ako ne krehne Coro ... mora da krehne kad se usije ... ovo ti je bolan dizel ... napravit je tako da se ne pokvari ... krehne uv'jek!" mudar je Hadzija.

U tom casu zacu se kotrljanje kamenja iz pravca planine. 

Hadzija podize ruke u zrak, trazeci tisinu, pokusavajuci im reci da se umire.

"Ljudi, ovo ne valja ... kamenje se kotrlja ... nesto gadno se valja sa planine!" rece panicnim glasom Hadzija. 

Naravno kad se nesto tako kaze takvim panicnim glasom svi koji taj glas cuju ...useru se od straha dva puta brze no sto bi inace.

Tako se  i ova trojica zakucali uz banderu sa svjetiljkom a u polozaju u kom je Hadzijna izjava plasirana ... pa niko ni ne dise. 

A kamenje roka li roka i valja! 

Pa onda sve prestade ... sekundicu! 

Oni se zgledase! Tek da se udahne. 

U tom momentu se zacu mocan jeziv lavez pasa pracen ehom noci i mraka ... na srecu cinilo se da psi jure ne prema njima vec u planinu. 

"Eto, ajte vi sada ... moram ja u kucu , nesto me moja Hanuma zove!" rece drhtavim glasom Hadzija. 

Taman se podupre Hadzija stapom da pobjegne u kucu a ova dvojica vec uletili prije njega! 

"Zamandali, zamandali, Hadzija ...Alah ce te nagraditi!" vrisnu Harambasa.

Zamandalise, pa svi leti gore u sobu, nabili glave na mali prozor! 

Zvernjaju! 

"Imas li ti kakvog oruzja Hadjija!?" prpiska Stari.

"Ima, ima ... nesto ce se naci!"

Heh, sad, jebajiga,  legla i neka izmaglica, pa sve izgledalo jos gore, kako obicno ide pred Miholjdan uz Vrbas, pa se dize i prekriva put. 

"Bil' ja Hasane da otpakujem ... mitroljez!?" odnekud se javi glas nevidljive Hanume.

"Aj, zeno ... zar vec nisi!?"

Pa vrisnu!

"Ljudi moji, vidi ono na visecom mostu sto se klati, 'nol'ka glava a ima dva t'jela pa se sudaraju ... Alahu dragi ... Alahu dragi!" Hvata se za srce Hadzija.

Sa basamaka ozgo od tavana sletila Hanuma! "Evo mitroljez, evo mitroljez, stropostava se jadna niz basamake k'o niz naki drveni tobogan, sve guzicim treha na svaki stepenik ... pucaj Hasane!" vristi isprepadana domacica. 

"Sta ... pucaj Ja, jeboga ti ... pucaj Ti, pucaj ... nema se vremena za prestrojavanje ... ja sam bio Kuvar u Handzar diviziji ... pucaj bona, zeno ... koji ti je kurac!? ! Kakva si ti to zena!?"  stenje Hadzija Hasan.

A ono ona opet nista!  A ode glava, bezmalo! 

Ona ne puca! 

Jebe se nje!

COVIDIOT

Svjetski jezici se svakodnevno dopunjuju novim izrazima i pojmovima. 

Evo, korona nam je donijela nekoliko novih pojmova. Jedan od njih je COVIDIOT. Istina to je novi pojam u engleskom jeziku, ali uskoro ce se on, direktno ili uz mala prilagodjenja, koristiti i u drugim svjetskim jezicima.

COVIDIOT je , prema Cambridge rijecniku, neko ko opasnost od COVID-19 ne shvata ozbiljno.

•  On/ona ignorise preporuke Vlade i zdravtvenih zvanicnika..
• On/ona smatra da je Ustav zemlje (bilo koje) dao pravo svakom ponaosob da ignorise preporuke o nosenju maski, socijalnom distanciranju...
• On/ona smatra da svako ima pravo da se ponasa prema pravilima koje svako od njih donese za sebe i da niko drugi nema pravo da im oduzima njihovu, Ustavom  zagarantovana, slobodu.
• Vecina njih vjeruje u razne "teorije zavjere" ...

Desetine hiljada ih je na svim meridijanima svijeta. Medju svim nacionalnostima, svim rasama, svim profesijama... Da ne bude zabune, desetine, pa i stotine hiljada u svijetu - ali ne milioni i miliarde, koliko je onih drugih koji ispravno shvataju tesku situaciju sa novom, nepoznatom  pandemijom i borbom zdravstvenih strucnjaka i vlada da spasu svjetsku populaciju. Borbom, u kojoj ima i gresaka, pogresnih koraka, ali koja i pored svih otpora, donosi pozitivne pomake.

Vecina Covidiota su ljudi na marginama drustvenog zivota, vecina nema diplome priznatih svjetskih univerziteta, vecini je krajnji domet obrazovanja ono sto nadju na Googlu. Ulazu veliku energiju u prenosenju laznih ili poluistinitih vijesti. Sto su dokazi protihv njihovih teorija jaci, oni su glasniji jer misle da ce protestima, gdje ih se skupi nekoliko hiljada ubijediti milione drugih u svoju istinu.

Naci cete ih svuda oko sebe. Neodgovorni i sebicni, kakvi u osnovi jesu, ne nose maske, ne vakcinisu se, Prilaze ti da se rukuju i ljube, okupljaju se u velikim grupama i bas ih briga ako ce zbog svog pogresnog misljenja zaraziti svoje roditelje, djecu, rodjake, prijatelje, komsije...

Ako je Korona donijela nesto pozitivno to je svakako razotkrivanje COVIDIOTA - priglupih, neobrazovanih i sebicnih ljudi kojima smo okruzeni! 

Daleko im lijepa kuca!

Chuck Berry With Bruce Springsteen & The E Street Band - Johnny B. Goode