Vladislav Bodnaruk - Toba: 48. dio Stizu beogradski Gosti

 

Uvijek isto! Kako svanu, tako bahnu Ingrid na vrata! Majka otvori, htjede je zadrzati da ne provaljuje u kucu ali, ugledavsi je kako je obucena ...  potpuno se jadna  zaboravila. Ingrid, k'o pederka!

Nije se najbolje snasla! A i ko bi? Blenula u Ingrid k'o u budalu, pa ipak nekako progovori: "Draga Ingrid ko te tako zajeba i prodade ti musko odijelo!?"

"A, ne, ne ... ne to musko! To zemsko! Kupilo ja u Komision radnja na Hanistu kod Babe Ljube! Ona mene nabijedila ... to zemsko odjelce! Valjda Baba zna bolje od tebe, ona prodavacica ... ne Ti!"

"Slagala te Baba Ljuba, Ingrid ... nije to zemsko, to je musko odijelo samo mali broj!" Smije se radosno Majka.

"A dje napisato da  je musko, ti sveznala baba!?" kofrci se Ingrid.

"Eto tu na odijelu!"

"Nista ne pisa na odijelu!" pa ipak provjerava pogledom po sebi ... eto, ne pisa, i gotovo!"

"Pisa, pisa ... vidi dugmad ti na desnoj strani, a slic ti ide slijeva na desno, plus mali dzepic ti je na desnoj strani! To znaci, odijelo je musko ... samo kako rekoh, nesto manji broj! Zajebala te Baba Ljuba po stoti put. Ne bih htjela sada  da ulazimo u raspravu, ali mi reci odkad to mi zene soramo kroz slic!? Jeli to sad nesto novo il' je tebi iznenada narasla cuna!?" 

"Pa dobro sad, sto si takva ... sve u svemu, kako mi stoji!?"

"Eto te ista k'o oni Titovi ... kako se zovu?" misli Majka ali ne moze da se sjeti.

"Mislis, ko Titovi pioniri? A?"

"Ma ne pioniri, nego oni ... oni ...Titovi Gardisti!" i jos se vise zavalja od smijeha. "Samo ti sapka fali ... materemi!"

"Pa kako ti je u tom odijelu? Jel udobno!?" segaci se Majka.

"Super mi je, jedino malo zateze izmedju nogu." zali se Ingrid. 

"Jel oko jaja ...ha ha ha ha ha!?" 

Zatim se nekako brzo presabra, stade u stav mirno, k'o pravi vojnik te prislanjajuci ruku na potiljak, otvorenog dlana,  salutira Ingrid, bas k'o nekom Generalu Armije.

"M'rs! Jesi pokvarita do temelja!" ljutnu se Ingrid.

Majka se ne osvrnu na receno samo nastavi u istom stilu, a sve u stavu ... mirno: "Izvol'te Druze Generale u nase odaje! Nesto sam zbunjena, ne znam treba li i Raport da predam!" 

Ingrid, pomalo uvrijedjeno zakoraci u nas hudnik i tek sto prodje pored majke, ova je scepa s ledja za kosu, ma ne bas jako, ono najjace, seljacki ... nego tek da je zakoci: "Stani, stani ... prvo ti nesto moram objasniti ... da se ne prepa'nes kad udjes u Trpezariju!" 

"Jesi li bas morala da me povuces za dlake, ovaj moju kosu da me zaustavis!?" zinula prenerazeno Ingrid i gleda bijesno u Majku.

"A zasto cu te drugo jadna povuci? Necu valjda za rukav ili kragnu novog muskog odijela, pa da nesto sjebem a vidi ti te, kosurine kol'ko imas!"

I Ingrid se ucini to logicno ali ipak dodade: "Pa mogla si mi reci da stanem a ne cupati se za dlake, ovaj, kose odma'!"

"Mogla, sam ... al' bil' ti stala!?" 

Ingrid se samo izbeci!

To je kad se isplazi jezik vise nego sto treba! 

Jebajiga, opet pobijedi logika! Ingrid se nekako smiri. 

"Ajd' sad pricaj sta to ti imas u trpezariji sto bi mene prepalo!?" zatim se podize malko na prste i proviri kroz staklo na vratima koja dijele hodnik i trpezariju. S ledja ugleda Jovanu kako sjedi na stolici! 

"Vidi, matereti ... stara kurva posvijetlila kosu, iz helikoptera se vidi da je to oblajhano!" 

"Vidi, vidi , kako da ne vidi ..." ali prije no ju pusti u trpezariju Majka joj objasni ipak da se ne prepada ili ako se bas i mora prepasti, neka to ne pokazuje i neka ne urlice. Posebno da nikom ne jebe Mater i ostalu rodbinu na onom njenom zvecarskom jeziku, jer to onda uznemiri i prepadne sve prisutne.

"Dobro, necu lajati ... pustaj me u trpezariju! Sta je bilo draga Zovo ... da joj Micun nije greskom nos odgriz'o!?" 

"Nije, fala Bogu, ovo je gore od toga!" veli konspirativno Majka. 

"Ja ondak ne ulazim! Govori sta je! Priznaj!" 

"Udji, udji!" gura je Majka u trpezariju a ova jadnica po prvi puta ulazi u nasu kucu struzuci nogama po linolenum a sva se naguzila k'o kad koci pa usporava,  a ne k'o inace, k'o kakav rauber! 

Kako otvorise vrata izmedju hodnika i trpezarije, tako lagani vjetric pomilova kose zene koja je sjedila na stolici, ledjima okrenuta.

Vodjena tom iznenadnom toplinom zena instinktivno uhvati rukom odbjegli pramen zlatne kose te se kao osinuta naglo okrenu! 

Ingrid vrisnu jako, iz sve snage! Zamalo joj oci nisu ispale iz ocnih duplji! 

Iznenadjena i prepadnuta tim krikom, Jovana vrisnu jos jace a to jos jace od Ingridinog jakog vriska,  prepade Ingrid do te mjere da joj zaledi krv u zilama! Ingrid zacvili kao pas! Ko zna, mozda se jadna i upisala od straha? Nije se islo dotle u provjeru a i svejedno i da je ... lako bi smo mi za to! Linoleum, je cudo jedno ... lak za odrzavanje! 

"Sta uradi stara kurvo od sebe!?" bilo je jedino sto je Ingrid mogla smisliti. Rukama se drzala za naslon jedne od stolica da se ne strovali na pod, a ruke su joj se vidno tresle! Nije bilo sanse da se pomjeri! 

"Jesam te lijepo upozorila s vrata da se ne prepadas!? A?" 

"Zovo, draga objasni mi, kako zena izgubi dvaest kila preko noci, ajde to, nekako ... al' kako izgubi dvaest godina preko noci ...!?" pa osta tako u cudu, posto joj se nista vise nije dalo smisliti. 

Nakon krace pauze prozbori: "Nemoj mi samo reci da je to od one tvoje kreme od svinjske mast koju koristis za lice!? A!?" 

"Ma naravno da nije, jesi li ti normalna ... svinjska mast sluzi za oslobadjanje D3 vitamina i onog jos jednog sto jaca korijen kose! Mogla si vala i ti nesto zapamtiti!" rece Majka pomalo uvrijedjeno.

"Jebote, kako da zapamtivam, mazete mast i po hljebu i po glavi, jedete i sa solom i sa secerom!?"

"Normalnooo, tako dolazimo do esencijalne nutricionisticke vrijednost artikla! Nije ti sva mudrost Svijeta zapisana u tim tvojim medicinskim knjigama! Zna i Narod nesto!" zeza se Majka. 

"Priznavaj sad' odma' , ko je ova djevojka!?" skoro naredi Ingrid. 

"Vidis i sama, pa sestra Hadzihafizbegovickina a po godinama bi joj mogla biti cak i kcerka!" rece Majka. 

"Mislis da ju je stara prdara rodila a da mozda ne zna!?" naherila glavu u stranu Ingrid. 

"Eto i tebe ... budale ... a jos i picin doktor! Dje to moze biti da zena rodi a da ne zna!? Mislis rodila po mraku, pa nije vidjela!? Joj, Ingrid, ti moras malo reducirati unos alkohola u sebe, narocito u kasne vecernje sate posto ti ... izgleda mi ... ne ispari sve iz tebe do jutra!" 

"Imas li ti draga Zovo, ovaj ... sorry, sorry ... Zoro kakav dokaz za to!?"

"Soru, soru ti Ingrid... naravno da imam!"

"Pa koji je, ne vidim!?"

"Vidis, vidis ... ona je dokaz! Na koga ti lici!?"

"Nema sumnje ... ista Hadzihafizbegovicka!" rece Ingrid. 

"Eto ti dokaz!" 

Ingrid zinula k'o hablecina! I njoj samoj se ucinilo logicno pa vise nista ne rece. No na neki nacin joj ipak drago sto ova zena nije podmladjena Hadzihafizbegovicka. Eh, to se ne bi dalo podnijeti! 

"Pricaj, sve po redu!" odlucno se obrati Ingrid Majci. 

Majka jedva doceka te poce pricu a sve po redu! Bas kako je Ingrid i trazila! Ko joj je kriv, sama se zajebala! Mogla je traziti kracu verziju price ... dosli bi na isto! 

Na kraju dodade i zadnji elemanat svoje istrage a to je njeno misljenje da joj je Petar Kocic neki Stric! Mozda i rodjeni!

"Da znas, draga Ingrid, to me nekako najvise raduje! I sama znas kako Hadzihafizbegovicka mrzi crnog Peru Kocica, ma ja mislim i da ga se nekako boji! Zamisli sou kad sazna da je Perina familija?" 

Naravno, novonastale cinjenice Majka upotpuni i sa matematikom koju je izvela u suradnji sa Starim, sto se Ingrid ucini veoma prihvatljivo. 

"Pa da, sad je sve jasno! Znaci mala Jovana bi mogla imati sesn'est-sedamn'est godina! Hih, k'o tvoja Tanja! Hajd' da vidimo sta mozemo da uradimo za njene i Hadzihafizbegovickine Roditelje!" 

Zatim, Ingrid odleti do spijunskog telefona u hodniku, i prisapnu Zivadinu sta treba. I jos mu rece da napomene hitnoj da im ponesu i licna dokumenta i sve papire sto imaju i nadju u kuci! Na kraju mu posebno zaprijeti da o ovome nikome ne smije nista da izlane kako Micun i Hadzihafizbegovicka nista ne bi saznali. Jos je dodala ako kojim slucajem Hadzihafizbegovicka pita o cemi se to radi: "Ti samo reci isli oni kupovati kisali kupus i rasol za Svadbu a Harambasa is'o da utovari!" 

 Negdje iznad Fije, dje Dispanzer, zacu se sirena, onako sporadicno, jer je na momente promuklo prekidala, valjda zbog neurednog strujnog napajanja ili lose kalibracije u Cajevcu! Uglavnom,  krenula hitna kola ka Zmijanju! 

Ingrid se onda ponovo pokusa obratiti Jovani. Upita ju za ime. 

"Djaba tako pitas, ne razumije te ona najbolje a i filtrira s kim ce ili nece razgovarati." veli Majka.

"Kako ne razumije, kako filtrira? Pa koji jezik ona govori, jel vas?" pita Ingrid.

"Pa govori nas jezik, a'l pomalo!"

"Kako onda ne razumije?"

"Govori nas ali nekako sve samo svedeno na poljoprivredu! K'o neki poljoprivredni jezik! Eto!"

"Nikad cula, draga Zovo za srpski-poljoprivredni jezik! Ja cudna Naroda!"

 

Pa se onda obrati Jovani:" X'jismek, għażiża tfajla? Minn fejn ġej? Int miżżewweġ? Min hi, Hadzihafizbegovicka, li ma tiġix Ommok?" 

Jovana trepce ocima, a ono se prosto cuje k'o neki zvuk kad trepne onim gustim dugim trepavicama! Otvorenih usta gleda u Ingrid k'o da je ova s Marsa pala, analizira rijeci koje prvi put cuje u zivotu zatim smireno progovori: "Ja sam Jovana sa Zmijanja, sama u Roditelja, a moja "Ommoka" je bolesna u planini ostala sa mojim bolesnim Ocem. Ja ne znam za tu Dzurbergovicku! Njesmo mi Muslemani!" 

"Ja cudna jezika u vas Maltezana, kad pricas zvonis k'o zmija zvecarka! Sta je to upita draga Ingrid, 'ljeba ti!?" cudi se Majka. 

"Ma rutinsko pitanje! Upitah, kako se ti zoves draga djevojko? Odakle dolazis? Jesi li udata? Ko ti je ona Hadzihafizbegovicka? Da ti slucajno nije Majka?" 

"Jebote, odgovori ti ona skoro sve bez greske! Eto, sto su ti Srbi Ingrid, nebeski Narod!

Jedinstven dokaz da smo svi dio istog Univezuma samo mi cuvamo tajne koje ste svi vi drugi pozaboravljali kad ste se odrodjavali od nas!  Razumijemo svaki jezik! Samo se treba dokopati do njega! Zato te je i razumjela sve sta si rekla!" 

"Jest, jest ... kad bi se zaje ...ovaj ... frkavali! Ako je tako zasto mi ne odgovori na pitanje jel' udata!?" 

"Zato sto nije supak, jer to je pitanje licne prirode i zadire u duboku intimu svakog covjeka!"

"Uh, jebeee tebe ... sto lupas!" neda se Ingrid. 

"Lupam, lupam Ingrid ili ... kako ti rece, "draga djevojko", na malteskom ... x'jismek għażiż! 'Ajd' sta's sad? Otkud ti srpsko "h" i malo "dj" u malteskom jeziku!? Nemoj da vas dalje preslisavam i presvlacim pa natjeram da vratite svu cirilicu sto ste pohapali kroz istoriju! Ostat ce te nepismeni!" 

Ingrid ponovo pogleda svojim tamnim ocima ka Jovani i tiho upita: "Għeżież tfajla, kemm għandek età?" 

Jovana, potpuno smireno, sirom otvorenih ociju rece: " Għandi sbatax-il sena!" 

"Sta je to sad opet upita, crna Ingrid!?" cudi se Majka. 

"Nista, samo kol'ko ima godina!" 

"A sta ona, jadna ja ne bila, na to rece?" 

Rece: "Ja imam oko sedamnaest godina! Men' se cini ... izgleda, da ne laze!" Zavrsi Ingrid svoju istragu.

"I na kraju, povodom svih tvojih glupih pitanja na tvom jeziku ... nista ti nije cudno!?" cudi se Majka.

"Sta ima tu cudno? I meni djeluje k'o da je sedamnaestogodisnjakinja!" rece Ingrid. 

Povodom ovog gore napisanog, neke ce stvari ipak ostati zauvijek nejasne, sto bi rekli, k'o neka tajna ... ili tako sta! Ne bi se trabalo ni ulaziti u ... detalj jer razumijeti ljudski mozak, gotovo da je nemoguce! Konacno, i sama prica je svojevrsno cudo a cuda cesto znaju biti izmisljena ... pa onda ni sva ostala cuda nisu posebno cudna! 

Ingrid gleda u Majku pa ponovo u Jovanu! "Znas sta Zovo, odajem ti najvece priznanje sto ziv covjek moze da dobije za najvece djelo koje si ucinila u svom zivotu! Mislim da si pravi junak! Ovo je kruna i tvoga zivota!" te nastavi sjetno klimati glavom. 

"Nije ovo nikakva kruna! To se tebi samo tako cini iz te tvoje perspektive! Kruna je, eee, kad ja kazem!" smijulji se Majka. 

"Ajd, dobro, znam da tvoja mora uvijek biti zadnja! Dakle Kruna je kad ti kazes da je kruna!

Nego ne rece mi kad tvoj Jovan danas stize. Zato sam bahnula jutros a i ovo odijelo ... to je za to!"

"Pa sto musko odijelo, draga Ingrid, za mog Jovana? Kontas mozda da nije peder al' da mu se ipak ... svidis!?

Javljeno nam je iz Beograda da je kren'o! Mozda bi ovdje mog'o biti veceras! Bilo bi najbolje da posaljemo komsiju Mersu do Bojica Hana, na Maltu pa da ceka! A kad uprati auto, da brze bolje doleti i javi nam!" veli Majka.

"Joj, Zovo to ti je bas super ideja, samo ima jedan mali problemos, Merso ne zna da leti!" sprda se Ingrid.

"Dobro kazes! Nista onda sacekacemo ih u dvoristu! Mozda ce Vojska do tada razapeti satore i skloniti preostalu opremu i konjska kola sa puta?"

"Sacekati ... Koje ...IH!?" strecnu se Ingrid.

"Ma, njih, nas novi auto i mog Jovana, eto!" izvadi se Majka nespretno.

Utom neko snazno zazvoni na vrata dva puta! "Il' je neki Seljak, il' je neko novi naleg'o na zvono!" Zna da postar Ostoja nije!

Ljuta k'o puska poleti ka vratima da otvori.

I umjeto onoga cuvenog, sta je sta si lego na zvono seljacino, osta potpuno nijema i bez neugodnih otrovnih strela. Reklo bi se potpuno razoruzana.

"Ja sam vas novi Postar. Cini se da se Ostoja vise nece vracati u Jugoslaviju. Evo pismo za Hadzihafizbegovicku od Ostoje!" 

"Vidim da si Postar! Kako znas samo iz adrese za koga je i ko pise!? Sve si procit'o! Pa sto si ga onda meni donjeo!?" 

"Pa na tebe je naslovljeno, vidi sta pise za Zoru iz Banjeljuke!" 

"Dje tebi dragi moj ta Banjaljuka? A sto avionsko pismo? Dje su nama avioni da postu nose!? I cije je to prekrizeno ime na koverti?" buni se Majka.

"Ne znam Gospoja, more biti da nije im'o drugu kovertu pa ovu reciklir'o!?" rece Postar. 

"Ajd daj da vidimo sta pise! I da znas ... nisi mi nimalo simpatican iako si deb'o k'o Ostoja!" 

Pismo je bilo upuceno iz Trsta za Hadzihafizbegovicku i Micuna. Bas kako je Postar rekao! 

"Jebote, ovaj mjesa sva slova i latinicu i cirilicu! Pravo se vidi nase kombinovano obrazovanje, svasta ucio ... nista savlad'o!" smije se Majka. 

"Mozda ne bi trebalo Zovo da citamo tudju postu?" brine se Ingrid.

"Jest, vala, imas pravo!" rece Majka, presavi pismo na pola i vrati u kovertu. 

Ingrid ju gleda zabrinuto! 

"Sta si sad to napravila?" pita je Ingrid.

"Pa turila nazad u kovertu, kako smo rekli ... nepristojno je citati tudju postu!" rece Majka. 

"A kako mi mozemo znati da je sve tudja posta dok sve ne procitamo!?" bori se Ingrid sa radoznaloscu.

"Sta mislis sta li im pise!? Da nisu zajedno pokrali one penzije Penzionerima?"

"Kako ja mogu to da znam, draga Ingrid? Sto nisi pitala postara? Ma evo ti pismo, pa citaj sama!" predade joj Majka pismo a sve se u sebi smije.

Ingrid rashandrlja kovertu, rasiri pismo i vrisnu! 

"Sta je sad, draga Ingrid!?" upita k'o fol zabrinuto Majka.

"Pa ovo se ne da citati, mjesana latinica i ono vase pismo."

"Dobro, daj ... citamo pismo, al' na tvoj zahtjev!" 

"Evo, pise, slusaj ... Ostoja joj se zahvaljuje na zivotnom savjetu koji mu je dala Hadzihafizbegovicka a da se otisne u Svijet bez para, jer svuda je oko nas para, samo se treba sjetiti, dje su!" procita zbunjeno Majka. 

"Sad bas ne znam sta mu to sve tacno znaci ali se meni cini k'o da ga je ona nagovorila da mazne Penzije! Sta ti mislis!?" gleda Majka u Ingrid. 

"Jest garant, sta se ima misliti o tome!" zakljuci Ingrid.

 "Vidi dalje, poziva ih u Trst. Kaze da mu je super krenulo i da pravi feik Levis sa nekim Giovanijem. Izgledaju Super ali se brzo izlizu! Smisljaju i ime za ove pantole al' se ne mogu sjetiti!  Mislili su da ih nazovu isto Levi Straus ali ih jebu oni srebreni dugmici te ce ici sa rajfeslusima za zenske haljine! Nazvat ce ih Super R (zbog onog Rajfeslusa). Niko to nece skontati! Odlucili su da farmerke farbaju dva puta kako bi duze drzale boju, pa bi pit'o Zoru sta ono ona dodaje u boju da se ne izlize kod prvog pranja il' da boja kod prvog nosenja ne preleti na gace. 

"Mislio na sirce al' se nije sjetio. Ko zna ima li u Italiji kupiti nesto tako kiselo, k'o sirce!?" smije se Majka prezadovoljna sobom.

"Vidi dalje, moli Hadzihafizbegovicku da javi nekako Upravniku Poste da one pare od penzija, za prosla dva mjeseca sto je slucajno odnjeo, ovdje nista ne vrijede tako da se to ne moze racunati k'o neki kriminal!  Talijani imaju nekakve Lire, velike k'o ponjave,  tako da je on one nase male Dinare sve pobac'o da se ne sramoti pred Talijanima i da mu djaba ne smetaju."  

"Vidi, ovo je najbolje, slusaj sta kaze: "Hadzihafizbegovicka, meni je radnja "krenila" k'o luda, ostavi onog debelog supka Micuna i dodji u Trieste sto ti je isto sto i  Trst, da uzivljemo u zajdnickom zivotu! To, taj Trst, to ti je u Italiji. Adresa mi je Ponte Rosso, prva dva drvena stola do Kanala. Ne mores promasiti adresu, samo idi za jugovicima kad izadju iz aftobusa! Za sada mi robu prodaju dve Slovenke a sto da nji' placam kad ti to mozes isto!? Zapamti, svoja para, svoj gazda! Nemoj zaboraviti ponjeti od Zore recepat za farbanje platna!"

Majka pogleda joj jednom u Ingrid te uhvati i njenu zaprepastenost i njenu zbunjenost.

"Jebo budale, Zovo ... u ovom Svijetu samo oni uspijevaju!" bilo je sve sto je Ingrid u tom casu smislila. 

"Nosi to pismo Hadzihafizbegovicki i da te slucajno zmija ne ujede ... ni rijeci ne reci o njenoj Sestri. Ako te sta pita reci da smo isli sa Harambasom po kisali ... ovaj, to sam vec rekla dva puta, znaci kupus! Tako to reci! Jesil' zapamtila!?" rece Majka. 

"Jesam, naravno da sam zapamtila, nisam curka, kupus i rasol, a Harambasa is'o da utovari,  nego reci mi Miholjdan je za tri dana ... kakav je daljnji protokol?" pita Ingrid. 

"Vidi, sve je jednostavno i ide po planu! Mali Zoka iz Komiteta se obavez'o jos danas da ce razapet tri najveca Komandantna satora, marke Kozara,  po stranama dvorista u veliko cirilicno slovo P" ... rukom pokazuje Ingrid kako izgleda cirilicno veliko slovo P, "a strana prema nasoj dvorisnoj ulici okrenuta prema A zgradi, ce biti otvorena, zbog prolaza i komunikacije. Svadbeni sol ce smestiti u vrh satora slova P, naravno onog cirilicnog P s tim da ce mu je prednja stranica biti otvorena prema gostima, dvoristu i narodu.

Po sredini dvorista kol'ko stane vatri, toliko i raznjeva! Praseci  i  jagnjeci! Vojska ce okretat' , pa mi nemamo brige! Eno vidi u dvoriste, Vojska vec postavila satore. Super ce se sve uklopiti! Satori, to je vec gotovo, a veceras nam dolaze nasi dragi beogradjani!" 

"Koji dragi beogradjani, Zovo? Zbunjujes me stalno!!! Koliko ih je to, tih beogradjana!?" buni se Ingrid. 

"Ma nas novi auto, zlatni Dzagi, pa moj brat Jovan i ... ovaj ... nema niko vise! To je dva! Zato kazem u mnozini! Pomahnitala sam od silne srece ...pa mi se sve pobrkalo!

Nakon "beogradjana" valjda ce stici i  nocni auftobus Micunovih rodjaka iz Surdulice.

Ovi njegovi Rodjaci sa Veselog Brijega dolaze na sam dan vjencanja tako da se nadam nece biti vecih ... sranja po Gradu!?" rece Majka. 

"Da te nesto pitam Ingrid, sta mislis, kol'ko stane u jedan normalan auftobus ljudi, mislim u prosijeku!?" zabrinuto pita Majka. 

"Cuj, normalnih ljudi oko ceteresetak , pedesetak komada ... ali Micunovih stane sigurno ... vise!" zakljuci Ingrid. 

"Toga se i ja bojim, da ne stane duplo vise! Dje Micun da ga pitam, ajde  zovi ga, boga ti al' bez Hadzihafizbegovicke! Ja cu, za svaki slucaj malu Jovanu sakriti u spavacu sobu! Stani, nemoj ga dovoditi! Ti znas da poguzija, kad udje da ne zna izaci dok sve ne pojede i popije sto ima u kuci, idi ti i pitaj ga jel' potvrdjeno kol'ko ce imati gostiju?" rece Majka. 

"Jest', jest' , Zovo, pravo velis ... Micun je bas takva poguzija, taj dok sve ne poguzi po kuci ... ne izlazi iz kuce!" podrzava Ingrid Majku.

"Poguzi, poguzi ... dobro kazes Ingrid!" 

Uskoro se vrati sa informacijama da se Micun kleo svim na svijetu da on nikoga licno nije zvao i da je sve Harambasino maslo ali takodjer rece da je Harambasa pozvao samo one najblize, dakle samo njegove tri potencijalne Majke, plus njihovu najuzu rodbinu, kakav je i red kad se zeni sin jedinac. 

"Cekaj me sa kafom, kad se vratim danas sa posla!" sretno dovikuje Ingrid Majci.

"'Ocu, cekacu al' ne valja ti to musko odijelce za posla!" dovikuje joj Majka.

"Znam, navucicu bijeli mantil ... ne brigaj!" 

Negdje oko podne s dna nase dvorisne ulice Majka s balkona ugleda Hadzihzfizbegovicku kako vuce neke dvije prenatrpane kese u rukama.

Isti cas poskoci te dozva Jovanu iz djecije sobe. Postavi je na kuhinjski prozor, dobro zaklonjenu forangama.

"Ne mrdaj i ne galami ... samo gledaj i pamti a ja cu te nesto poslije pitati! Jesi li razumjela?"

"Sto da nijesam ... a u sta da gledam?" pita Jovana.

"Gledaj naprijed, ispred u dvoriste! Eto, tamo dole gledaj!"

"Jel' odma' da pocmem!?" ozari se djevojka.

"Odma pocmi!" rece joj Majka.

Taman u tom trenutku dovuce se nekako i Hadzihafizbegovicka u liniju sa nasim balkonom. 

"O, koga to moje oci vide? Moja draga Kuma opet nesto sverca i vukari!? Jel' bolan Kumo, bil' ti lakse bilo da nabavis neke manje kese ... eto ti se ruke odegle do zemlje!?" smije se Majka.

Hadzihafizbegovicka stala sucelice prema nasem balkonu, spustila one kese i veli: "Bi ja rado al' ni u ove ne more da stane kol'ko bi ja mogla natrpti!"

"Sta jadna vuces toliko?" pita Majka.

"Pravo da ti kazem Kumo, vjerovatno ce mi na Vjencanje doci i neki moji ljudi iz i okolo Aginog Sela, pa sam mislila da ne bi bilo zgoreg da im pripravim malo bravetine na tradicionalan nacin! Znas oni ti bas nisu k'o ovi nasi banjalucki hajvani Muslemani, nece oni nista okusiti sto se priredjuje zajedno sa pascetinom ... ovaj prasetinom!" 

"Eh i ti pretjerujes draga Kumo, ko da ti dolazi sam Turski Sultan a ne Hadzija Hasan i takvi ..." kako to Majka rece, pravo se ujede za jezik!

Izlanu se jadna, u samoj zavrsnici!

Na te rijeci Hadzihafizbegovicka zabrinuto nabra obrve a lice joj dobi ljut izgled! "Otkud ti znas za Hasana?" pa ruke stavila na bokove a glavu nakrivila nastranu, oslonila se na jednu nogu a drugom nogom tapka stopalom!

"Lupam, onako napamet! Kakvog Hasana, to ja onako sicam starinska muslimanska imena! Malo ... istorijska i tako! Nece se valjda zvati Avdo ili takvi?"

"Mutna si ti meni Kumo! Sto vise citas one tvoje Tarabice, sve vise pogadjas sto niko ziv nikad ne bi znao! Nego, imas li kakav veliki lonac da mi pozajmis da skuham ovu bravetinu za Miholjdan."

"Imam onaj za otkuhavanje vesa! More li taj?" pita Majka.

"Ne more taj, ne kuham vola, imas li neki manji!?" pita Hadzihahizbegovicka.

"Imam onaj sto otkuhavamo gace i ostalo intimno rublje!" veli Majka.

"Pa kol'ki je taj?"

"Pa, 'volki!" pokazuje Majka rukom.

"Taj bi bas mog'o, stane tu i deset kila mesa, jelde!?" provjerava Hadzihafizbegovicka.

"Stane, stane garant, nego ne znam oce li mi se poslije tog dugog kuhanja uscuti moj lonac. Ne bi valjalo da nam ves povuce miris na loj!" brine Majka.

"Nema sansi Kumo! U tome je trik ... sto se meso duze kuha, manje vonja, ne brigaj! Eto me gore po lonac!" vice Hadzihafizbegovicka.

"Nemoj, sad odma', moram ga prvo malo proprat lugom, ovaj ... pepelom! Poslat cu ti popodne po Ingrid, kad se vrati s posla,  pa vi kuvajte bravetinu ako 'ocete tri dana! Do vjencanja ...taman! 

"Cekaj, sekundu ... izgleda mi telefon zvrcnu, samo da vidim ko je  ... sa'cu ja!" I brze bolje preleti par metara do kuhinje, uhvati Jovanu za ramena i okrenu ka sebi.

"Sta si vidjela? A?" Jovana tupo pogleda u Majku. 

"Sta cu vidjat? Vidjala onu zenu, sto vukari bravetinu, eto to." rece Jovana.

"Super si vidjala a sad hajde u moju spavacu sobu do velikog ogledala, onog sto se zove psiha,  i dobro se pogledaj, nemoj trepcat, i zapamti sta si vidjala! More li tako? I nemoj izvirivati na balkon! Virni opet kroz forange!"

Jovana poslusno ode velikog ogledala.

Majka se vrati na balkon da nastavi razgovor sa Hadzihafizbegovickom.

"Ko je bio na telefonu?" pita Hadzihafizbegovicka.

"Ma niko, crvenoglavi Zivko provjerava veze da ne zatajimo veceras kad stigne moj Jovan i onaj Njen! Samo suti, da se ne sazna!" sapce Majka. 

"Izgora' jadna od radoznalosti! Ne mogu ni zamisliti kako bi meni bilo da mi se nesto tako desi! Presvisla bi, to je garant!

Nego kad Micun treba u dvoristu da nalozi vatru za rostilj? Da ne okasnimo!?" brine se Hadzihafizbegovicka. 

"Necemo okasniti, neka oko petice zapalindza vatru! Taman da se napravi dobra zeravica a ja cu dotle prirediti pljeskavice i lepinje. Plus malo paprika i koju kokos!"

"Zar nismo rekli da cemo ih docekati sa cevapima i lukcem!?" razocarano se cudi Hadzihafizbegovicka.

"Jesmo, draga Kumo al' kad skontas da bi ja morala vas cijeli dan valjati cevape po rukama, nekako mi zgodnije bilo smrljat' to u pljeskavice. Sta se sekiras, ista je sirovina, isti ukus a onaj njen ni ne zna sta su cevapi! Recemo mu da je pljeskavica cevap ... i gotova prica. Mom Jovanu svejedno, il' cevap il' pljeskavica ... vazno je da je u lepinji i da je ljuto!" 

"Vazi Kumo, ne zaboravi da posaljes lonac!" podsjeca je Hadzihafizbegovicka.

"Ma, kad si zapela, evo ti ga odmah. Sad cu ga baciti ozgo!"

"Ne luduj, more me ubit', more se ulupit' ili razbit'!"

"Nece, vec je ulupit', docekaj ga na nogu!"

"Pa da na vjencanje idem bez noge, jelde!? Posalji ti to po Ingrid." 

Podize one teske kese, pune bravetine i ode.

Majka ponovo pridje Jovani koja je nepomicno stajala kraj kuhinjskog prozora. Bila je i koji cantimetar dalje od samog prozora, jer se plasila tolike visine. Prvi sprat ... nije sala.

"I!?" rece Majka.

"I!?" rece Jovana.

"Ova ista k'o moja Mater samo za puno godina mladja!"

"Barem dvaestpetsest godina, jelde?" zakljucuje Majka. 

"A kad uporedis onu sto si gledala u ogledalu i onu dole sto je ista tvoja Mater, jelde ista kako i ta sa ogledala ... samo ona sa ogledala je dvadesetak godina mladja!" 

"Jest vala, to me i zblanilo!" podvrisnu Jovana. 

"Cekaj ti malo Gospoja, ode ja jope da vidim onu na ogledalu, ako je jos uv'jek tamo!" 

Izadje Jovana iz spavace sobe, skoro cvileci! 

Sjedi Jovana da ti sve po redu jos jednom ukratko objasnim ko sto sam ti pricala kod Hadzije Hasana. 

Ona dole mlada zena, udaje se prekosutra za Micuna. Micun je supak, dobro to da preskocimo,  al' i njoj polako prolazi vrijeme.

Ja sam nasla da ti je to rodjena izgubljena sestra. Nestala je davno prije no si se ti rodila a Roditelji su dugo mislili da su je vukovi rastrgali. 

Slucajno su saznali preko nekih sofera da je ziva i da sluzi u nekim Muslimanskim kucama oko Aginog Sela a za neke neobicne poslove. Zakleli su se da je vise nikad ne spomenu. Desetak godina poslije njenog nestanka ti si se rodila. Eto to je sva prica. Otuda i razlika od dvadeset i pet godina! 

Ona jos uvijek mlada zena ti je rodjena sestra! Jedino joj, draga Jovana niko ne zna ime! Ali ne brini, tu su tvoji u Dizpanzeru i danas cemo im otici u posjetu pa ce nam reci.

Bez ijednog suvisnog pitanja, Jovana je preslusavala iznova i iznova u svojoj glavi, pricu koju je danas u potpunosti saznala. Prica k'o prica ... svako moze svasta smisliti u svojoj glavi ali izgled one zene, dole u dvoristu, visina, stas, njen glas ... to bas i nije lako smisliti pa jos sve to da zvuci i lici na nevjerovatno blisko i poznato! 

Naravno, kad ljudima ponestanu rijeci, suoceni sa nevjerovatnom situacijom, umjesto u racionalno preispitivanje nastalog ... covjek bjezi u plac!

Tako se i Jovana, sjedeci na stolici, presavi u struku i zestoko zaplaka sebi u krilo! Ovaj put, Majka ju nije morala upozoravati, da to tise radi, kao za sve ostalo ... ridala je i jecala sebi u krilo ... sama prigusujuci vlastite krikove! Sve je kontrolisala osim tijela koje joj se zestoko treslo!

Svasta se moze sakriti u vlastite skute, suze ponajlakse, ali ... ne i te jezive drhtaje tijela! 

Jebajiga, niko nije toliki madjionicar! 

Tokom dana javili su iz Dispanzera da su dovezli bolesne Starce sa Planine i da im je vec pruzena najpotrebnija njega. Ustvari, zdravstveno djeluju vrlo dobro ... izgleda samo da su izgladnjeli i po malo dehidrirali. 

Posto su odbijali ideju da se okupaju, Doktori su pristupili finti da im ne daju hranu dok se ne okupaju. Bogami, jedva su nekako uspjeli! Sve im morali spontano pronositi hranu ispred nosa! Mamili ih mirisima, valjda!?

Izgleda glad nadjacala strah od vode! A i u Dispanzeru malo dahnuli posto se opet moglo normalno disati. 

Negdje iz tri sata popodne u bijelom doktorskom mantilu, utrca Ingrid u nasu kucu!

"Dosla ja!" to rece umjesto pozdrava. 

"Jeste li spremne da idemo u Dispanzer. Da odletim po Saru i fijaker!?" 

"Sacekaj minut, nikako da skontam sta da joj obucem. One njene 'aljine debele ko bosanski cilim pa se jos suse a sve drugo sto joj probam ... nekako joj kratko i maleno ... nekako sprceno!" veli zabrinuto Majka.

"Bil' pomoglo nesto od moje garderobe?" sugerira Ingrid.

"Bi, pomoglo da si metar visa, ovako bi joj sve stajalo k'o curicama suknjice za sletske vjezbe pred nasim dragim Tiiitom!" smije se Majka.

"Kako to mislis, k'o curicama suknjice za sletske vjezbe ... ja to ne zna!"

"Pa mislim, do pola guzice, draga Ingrid!"

"Imam ja ideju ... obucemo joj tvoj sareni slafrok sto ti je do poda a gore presjecemo sa nekim Tanjinim dzempericem. Bice super!"

"Ja, bice super, to si mislila,  moj novi slafrok ... ma ni ja ga jos posteno nisam zanosala a ti bi ga njoj dala. Ne moze to! To cuvam za ne daj boze kakve Bolnice ili kakvog Doktora!"

"Privremeno ... dok se njeno ne osusi!" uporna je Ingrid.

Majka nije imala izbora. 

"Joj sto joj Zovo ovo tvoje stoji, taman prekrilo ... koljena a dzemperic taman dodirn'o struk, jedino se sve puljke ne mogu zakopcati! Ma dovoljno je samo ovo donje!" odusevljena je Ingrid. 

"Odo ja po Saru i fijaker, a vi izadjite sa druge strane zgrade da vas Hadzihafizbegovicka ne uprati!"

Da se ne bi snebivao i padao na glavu od cuda, Sari je Ingrid uz put sve objasnila tako da bez nekih velikih problema krenuse ka nedalekom Dispanzeru a potom i preko puta u Gradsku Bolnicu. Posebno mu je napomenula da se zivotom ne igra i slucajno negdje ne izlane koga je i gdje to vozio!

"Znam, cijeli Grad zna sta trebamo reci, reci cu i ja da smo isli po kisali kupus i rasol ... i gotovo! Nisam ni ja toliko ... glup!" 

Majka i Ingrid ostadose bez komentara! 

Jovana je bila naprosto fascinirana velicinom bolnickih soba a bogami, skoro i cistocom. I jos k tome na svakih deset metara, uglavnom po coskovima, smjestene divne male bijele emajlirane posude obiljezene crvenim krstom a sa nevelikom rupom u sredini na poklopcu posude. Iznad pljuca, na zidu, pisalo je: "ne pljuj po podu, eto dole pljuce!"

Tada jos nije bilo pepeljara po Bolnici pa su jadni ljudi bacali cikove dje god stignu.

Na vratima bolesnicke sobe, skoro se zaglavise ali to se ne bi desilo da Sare nije prvi htio da uleti u sobu. I jos s vrata pita Jovanu: "Koji su tvoji!?" a sve sara pogledom po sobi, ne bi li sam pogodio.

"Ajoj, jadna ja ... koliko je kreveta i ljudi u njima, kako cu naci moje Roditelje!? Vidi sve po dvoje leze u krevetima!" zavapi jadna Jovana.

Sreca, Ingrid k'o provjereni medicinski radnik prva se snadje i rece im da samo gledaju one gdje leze musko i zensko u istom krevetu. Tako se i problem sam od sebe rijesi, jer bi samo jedan takav krevet! Naravno, posto u to vrijeme doktori nisu smjestali raznospolne nepoznate pacijente zajedno u jedan krevet. Jebajiga ... bilo tada i nekog morala u nas!

U prvi mah, kad su se ugledali, niti Jovanu ne prepoznase njeni Roditelji, niti ona ne prepoznade njih.

Valjda zbog onog ... kupanja!? Uglavnom, niko od njih troje ne izusti ni jedne! Samo se streljaju prijetecim pogledima! Dalo se naslutiti ... bit ce tu kad tad, opasnih jezika!

Rijec dvije sa dezurnim Doktorom i uz obecanje da ce Sare vratiti bolnicke pidjame cim stigne, Doktor potpisa otpusnu listu te svi zajedno odose do fijakera, pa nazad u nas stan.

Sare se jako ljutio na Ingrid sto je onoliko platila Doktoru za bolnicku hranu ali sta je mogla i ona tu kad su pravila takva! Seljaci nemaju socijalno osiguranje!

"Dobro, seljaci nemaju socijalno osiguranje, nemam ga ni ja, al' da su onol'ko pojeli ... slag'o te Doktor Ingrid ... dje to moze stati u ziva co'jeka!?" brundo je Sare.

A onda ugledavsi Micuna u dvoristu uskliknu: "Vidi budale Micuna sto zadimi dvoriste!" pa naglas povika sa naseg balkona: "Sto sad vatru loziz Micune!?"

"Pa vrijeme je Sare, da se zeravica nafata za cevape, uskoro stizu beogradjani! A sta ti radis gore na tom balkonu!?" cudi se Micun.

"Ma, nista ja ... pomog'o neki kupus un'jeti ... a i rasol! I kakvi to beogradjani? Kako ja nisam o tome obavjesten? Ma jel ti to Viskin u ruci, bogati!? Eto mene dole da pomognem oko vatre!" 

"Eto i mene Sare s tobom ... da pomognem! A ti Zovo, snadji se s ovim dobrim ljudima i obuci im nesto, imas valjda od Francija stogod!?"

"Zar oboma, pa bas od mog Francija!?" cudi se Majka.

"Sta fali ... uniseks, to je sad u modi a i ako nije ...uskoro ce biti! Konsultuj Tarabice! Doce doba kada ce zene misljati da su ljudi!" 

"Ne's ti nidje dole letit', em je dim ... pa's se usmrdit', em upropastiti to novo odjelce a garant ces se i nacugati! Nego, Sine ... obrati se meni, 'ajd' ti odleti do Bore u Granap, reci, nek' nam donese gajbu 'ladne pive da pocastimo ove dobre ljude!"

"E, vidis ... tako ima smisla a za izbor garderobe ja sam ti super!" sali se Ingrid.

Jovana se stisla uz svoje! Nista ne pricaju, nista ne govore! I oni malo, malo pa pogledavaju u nju ... sve sa nekim strahom a sve i sa nekim cudjenjem!

Kako Stari dodje sa posla iz Cajevca, tako se oni jos vise prepadose i zbise na kaucu u gomilu.

Da ih udobrovolji Stari rece: "Ajmo Starino ti i ja po jednu rakijicu iz cokanja!" gledajuci novog Gosta, ravno u oci, predlozi Stari. 

"A ja i ova Baka cemo isto po jednu takvu rakijicu ... moze i iz case, ne biramo!" jedva doceka Ingrid da i ona koju za dobroduslicu ... doda.

"Mogla bi i ja koju sa Damama!" predlozi Majka. "Tako ce prica sama od sebe da nadje put." dopuni Majka.

Utom uz buku i tresak vrata, u trpezariju udje Boro Granap vukareci dvije gajbe piva. Trehnu jednu odmah na stol, kuca se zatrese, a i novodosli Gosti, a za drugu rece neka se odnese u spajiz na 'ladan beton ... pa nek' ceka!

"Ja odma' dvije donj'o da ne idem djaba u Granap ... ako zafali!" pa onda sagledavsi sve prisutne, ispruzi svoj kaziprst skoro do samog nosa Starom Gostu te radoznalo upita: "Ko vam je ovaj co'jek i ote sto su se pribile uz njega!?" 

"Moras li ti uvijek tako seljacki ... ovaj mislim malogradjanski pokazivati svoju radoznalost!?" sve vrteci glavom, otrese se na Boru Majka.

"Jeboga ti, sta sam sad' lose napravio!?" zacudi se Boro Granap.

"Ma nista, ako ti ne konras ... onda je sve u redu! Nego, evo skoro smrklo, hajte ti i Stari ponesite dole koju pivu do Micuna i Sare a uskoro cemo Ingrid i ja  sici ... samo da ja smjestim na spavanje ove moje goste ... posto su oni navikli da legnu ranije, cim zamraci! Ti Jovana, sreco pokazi Roditeljima kako se ono obavlja u onoj maloj sobici dje onaj ekser i novine sto vise na njemu, reci im da ne moraju nista citati,  a ja cu vama troma raspremiti nasu spavacu sobu. Sutra cu im ja sve objasniti ... ti nista ne pricaj! Tako je i bilo! 

Vatra se razgorila, obasijala razdragana lica. Uz po koje picence, vec se i zaboravilo zasto se sislo dole i cemu vatra!

Iz pravca Prodavnice Tresnja, na samom pocetku dvorista pojavise se dva sjajna automobilska fara. Auto, k'o malo krenu, pa stade! Svi zacutase, okrenuti ka svijetlima automobila, blehaju! A sjene im se izduzile pa sve pucaju na Komunalnu Banku -Sarajevo, postavljenu okomito na nase dvoriste. Malo sablastan prizor!

"Izgleda ... oni su!? A i koji auto tuda jos prolazi!? Ljudi, evo ih!" vice Hadzihafizbegovicka.

 

Automobil, sav zlatan, presijava plamenove vatre po sebi ... ubi sjaj! Na haubi velika niklovana figure Jaguara u skoku! Isto k'o pravi, samo manji ... i od zeljeza! Automobil besumno pridje do same gomile ljudi. Culo se samo tiho krckanje kamencica pod tockovima. Neka budala od sofera pritisnu zracnu sirenu a ono jezivo jeknu tiri tatata tiri ri! K'o neka pjesma iz filma, samo mi nismo znali ... kojeg! A mozda taj film jos nije bio ni snimljen?

Jest bio, kazu neki al' jos nije stog'o u Banjaluku. Most na rijeci Kwai!

Svi uglas psuju, ko se cega sjetio a najvise se spomenuse Otac i Mater! 

Iz auta izadje visok tanak covjek, sportski odjeven, uglavnom u crnom.

Nakloni se gomili te otvori zadnja vrata Jaguara.

Svi se usrali od straha da ce sad sam Tito iskociti iz auta ... kad ono nista od toga.

Neki omanji covica ispruzi svoje nogice sa zadnjeg sjedista pa nespretno poce candrkati nogicama ima li tu igdje ispod auta kakve zemlje, da se na nesto cvrsto stane. Kad napipa tim nogicama zemlju, iskoci ko piruz!

Na brzinu popravi nabore na hlacama k'o da otresa prasinu sa sebe, zatim zategnu i girtl, k'o na nekoj jakni. 

"Joj, sto mi onaj mali lici na Princa Carlsa." podviknu neka komsinica.

"Ma dje to moze biti, ovaj je vec drtina a Princu Carlsu je jedva deset godina." pametuje neka druga.

"Pa ni ja ne mislim na sadasnji izgled Princa Carlsa nego kad izraste." 

"Ljudi moji gledajte mi mog brata Jovana! ... isti Gari Kuper!"

"Bezbeli!" zacu se iz mase.

Majka ruku stavi na grudi Ujaku Jovanu, ko da pozdravljanje i ljubljenje malo priceka dok ona ne osmotri Arona. 

"AArone moj AArone ti li si taj!?" rece pomalo razocarano, pa ga nekako i tuzno pogleda. Osmotri!

Bas od glave do pete ... sto i nije dugo trajalo, jer i taj put je bio kratak! K'o i Aron!

Aron nista nije razumio do li svog imena! Stao izbezumljen i pilji u Ingrid!

Bas kao da je prvi put u zivotu vidi! 

"Mirjam, Mirjam doleti' ovamo ... stig'o ti Otac!" rece Ingrid na nasem jeziku. 

Mirjam, utvorenih usta, ne pustajuci glasa iz sebe, zaleti se u Arona! Naskoci na Oca!

Isto ucini i Ingrid ... ne pustajuci glasa vise iz sebe ... zaleti se i naskoci na ... Ujaka Jovana. 

Pa se ljube, i ljube, dje god ko koga stigne! Fataju se za kose, pa za glave! Lete suze na sve strane! Nasta ti stiskanje i okretanje u krug, cika, vriska, plac, i opet neko nekom Mater spomenu kako ne treba ... i sve tako! 

Aronu bi malo neugodno sto ga ta mala nepoznata djevojcica grli i cmace ali pomisli ... mozda je to neki njihov obicaj ... sto bi i jedini razlog da je ne odljepi od sebe!? 

Grle se i komsije koje su se tu nasle a da ni sami ne znaju za neki jaci razlog! Mozda zato sto je ljubav zarazna, pa kao virus skace sa covjeka na covjeka ... naravno bas onda kada se to najmanje ocekuje! Il' ih je samo malo povuk'o ...alkohol? Ne zna se! 

"Opa, prva stvar pa ti zaskoci mog Jovana, Ingrid!" sapnu joj Majka. 

"Naravno, da cu prvo njega ... mislim, samo u znak zahalnosti sto mi je dovezao Arona!" 

"Jelde!?" 

I Aron se pomalo presabra pa popusti zagrljaj sa Mirjam, kako bi je otarasio iz svog narucja ali nije bilo nikakvog efekta. Ne zna jadan, kad se ova mala za nesto zakaci ... ona to vise ne pusta. K'o oni mali medvjedici u Australiji ... kako li se zovu ... koale ili sta!? 

Ingrid i Aron, stoje tako nemopicno desetak koraka, jedno nasuprot drugoga, groznicavo, u svojim glavama prevrcu davne dane, ne bi li nasli nesto sto je nekad bilo pa ... izgubljeno, ponovo vraceno! 

K'o davno zaboravljeni ljubavnici.

A onda se polagano priblizise jedno drugom a svaki novi korak probudi po neki davni osjecaj.

Rasirise ruke da jedno drugo prime u zagrljaj ali ona mala zivotinjica na Aronu, medo ili koala, nikako im ne dopusti tu slobodu!

Tako se, silom prilika ... zagrlise sve troje!

I u tom trenutku, kao da sva proslost nekud nestade ... a krenu sadasnjost! 

Majka se okrenu prema Ujaku Jovanu: "Jesi li mi donjeo moj englesko-srpski rijecnik?"

"Jesam!" seretsi raportira Ujak Jovan.

"Lazes, k'o pas ... mislis, Marsal mi ga vratio!?"

"Bogami, vratio!?" 

"Pa da, konacno se udostojio Gospodin! Da vidim!" 

"Evo!" 

Majka mu iz ruke, zgrabi Knjigu! 

"Sta je ovo, kakvo je ovo sranje? Moj Rijecnik je bio englesko-srpski, cirilicni a ovaj je na latinici! Sta sad trebam jos jedan rijecnik da mi prevodi latinicu na cirilicu!?"

"To ti je to! Tito ti je licno kupio novi rijecnik u Knez Mihailovoj, u Knjizari Gece Kona a ti se bunis. Jos ti je porucio da nije njegova krivica sto su ti u Ratu Borci popusili Rijecnik! Kaze da bi ti mogao priznati i Boracki staz zbog nesebicne pomoci NOR-u!" 

"Jebote NOR, papci popusili moj Rijecnik!? Popusili ... znaci nista nema vise ... sve nestalo!!!" skoro vristi Majka. 

Stisla sake pod bradu, a ruke na grudima, oci joj pune suza. Plakala bi al' nema vise zasto niti za cim! Tako propusti i tu priliku da se barem jednom u zivotu iskreno posveti sebi! Ko sve druge zene.

Da suze same ... poteku! 

"Ma za suze ce uvijek biti vremena, samo kad bi nestala sva gorcina i bol u srcu! Onda bi se dalo zaplakati ... lakse!" pomisli. 

"Nema nista vise!" sapce, k'o samo za sebe. 

"Nema sreco moja, Sestro Zoro ... poslat cu ti ja novi englesko-srpski Rijecnik sa cirilicnim prevodom, pa makar ga sam morao rucno napisati, cim se vratim u Beograd." 

"Nije to to, moj Jovane! Pusti sada Rijecnik! Snaci cu se ja valjda u zivotu i bez njega!" pa odmahnu rukom, k'o kad neko nekom pokazuje da to nije vise vazno! Sitnica! 

"Joj, moj Jovane brate kako si ti mene prep'o!"

"Sto sad ja pa tebe prep'o ... Sestro draga?"

"Ma ovaj moj akrap Franci nabacio das' ti mozda ... onaj, kako da kazem ... peder!"

"Cuj ja Peder, ma znas li ti draga sestro koliki je Beograd i koliko je zena u njemu!? Ma jos se nije ni pola potrosilo!"

"Znam koliki je Beograd, ali ne kontam!? Sta ti to znaci?"

"Znaci sve u svoje vrijeme! Haha ha!" 

"A joj jadna ja a kako ni jednu ne ozeni onda!?" 

"E, jebiga ... uvjek se nekako smetem i ... zaboravim pitati!" 

Majci pridje Ingrid, vukuci za ruku Arona a na njemu i Mirjam. 

"Da vas upoznam." i jos dodade: "Sad znam kad ti kazes sta je tebi Kruna!" zakljuci suznih ociju Ingrid. Zatim pridje blize Majci, snazno je zagrli i nekontrolisano poce ljubiti po celu! 

"E, jebajiga, Ingrid ... ti nikako da zapamtis ... kruna je kad ja kazem da je kruna a ne kada se tebi to cini!" 

Ingrid se strese od straha!!! 

"Znaci ima jos stosta da se servira!?"

Vladislav Bodnaruk - Toba: 47. dio Jovana

 

Naravno nista od onog gore se jos nije desilo! Ma Majci je ipak jos uvijek u glavi sijala divna misao kao kakav oreol oko glave, kao kod nekog zenskog Andjela, misao kako Hadzihafizbegovicku privodi spomeniku Petra Kocica, drzeci je pod ruku dok se u drugoj ruci sepuri divan buket svjezeg cvijeca.

Sad, jesul' bile ruze il' nesto drugo, nikad se nece saznati, jer nekako se i ja slabo razumijem u to zelenilo i cvijece! Meni sve isto ... ruze!

A i ne znam vise vrsta cvijeca i zelenila osim karanfila i tih ruza. Doduse, znam da karanfili idu na Groblje, normalno, jer su jeftiniji a ruze kad se neko voli, pa se moras opruziti, istresti dzep!

Ljubav kosta!

Jebajiga!

Eh, da znam i za visibabe i ljubicice ... al' to nesto nema u Banjaluci uoci Miholjdana.

Sad mi je sve jasno ... Majka je u tom svom snu u drugoj ruci drzala divan buket svjezih ruza, pa se sepure!

A u vezi tih Andjela, sad da ja ne pametujem, nesto ni ne znam ima li zenskih Andjela ... ali ona je bila!

Makar tu noc ... naravno vodjena tim divnim andjeoskim mislima i dobrim djelom koje je skoro sama uspjela da ostvari.

Ne treba njoj takva andjeoska kruna! Zene nemaju taj svetacki Oreol iznad glave, jer takva su pravila, no ipak im uspijeva da budu Kraljice! Kruna ce biti kad Ingrid ugleda onog svog Arona sa ona dva jebena A na pocetku svog imena, pa kad mala Mirjam skonta da je taj Aron sa ona  ista jebena dva A u svom imenu, njen otac. 

S tim mislima, Majka sjetno pogledom pomilova  Jovanu! Jovana to osjeti ... al' jadna ne znade sta bi s tim pogledom!

Mi stiglo Sreco! 

Mercedes 770 K, a skoro nov, usulja se u nase veliko dvoriste.

I tako dodjose pred samu Zgradu A, u ulici Brace Lastrica br. 9. Nas haustor! 

Jovana je bila prestravljena izgledom i velicinom zgrade. 

Sreca svuda ukolo mrkli mrak, ljudi vec pozatvarali prozore jer je malo i  zahladilo! Voli da zahladi nocu pred Miholjdan! Medjutim svi oni prozori unaokolo svijetle punim sjajem! K'o kad je Nova Godina!

Sve je izgledalo nekako otmjeno, gradski, a da je manja zgradurina ... skoro gospodski. Ovako, nista, vonjalo je malo na radnicku koloniju, sto uostalom i jeste. Pola radnika Cajaveca tu je imalo stanove. 

"Kol'ko svjetla imate! Dje ste te lampe nakupovali?" a usta joj ostala otvorena. Valjda, spremna za slijedece pitanje! 

Bi sretna okolnost to sto rekoh da je malo uvece zahladilo, inace bi se gomila komsija sjatila dole do auta, pa jeftino da zadovolje svoju radoznalost, uctivo, komsijski pitali, treba li kakva pomoc i tako. Cuj, pomoc!? Kad zavapis za kakvu pomoc ... a ono se svako zabavio svojim poslom, pa ne cuje!

Takva Raja! Al', svaka cast! Bez njih se ne moze. Ni jedno tvoje zadovoljstvo nije kompletno ako se i oni ne umijesaju!

A i jebes srecu, ako nema svjedoka! Nema k'o da vidi.

Ma, tek toliko da ti zavide ... a kad ti zavide ... tebe to ispuni do kraja!

To je onda sreca! To je prava sreca! 

I jos veca sreca od svega bila je sto je pao taj mrak i zahladilo pa i Hadzihafizbegovicka i Micun pozatvarali prozore a kako su se makar za koji dan oslobodili Harambase, bit ce da su se prepustili okretnim igrama, kako i dolikuje ljudima pred sklapanje braka! A jos se ne mora biti ... zaljubljen! Ko generalna proba a i da se nadoknadi nesto od propustenog, jer od onog supka nisu se mogli ni covjecanski ... po'vatati! Mislim, po'vatati kako dolikuje! 

A sta ljudima i treba vise od toga!? Poslije se moze srati o svemu i  svacemu, politici, oslobadjanju Alzira od Francuske okupacije, o zimnici i o jos stosta tako! A jos kad se ima kakva cigara za pripalindjati ... nigdje kraja. A kod Micuna bilo onih albanskih zapljenjenih ... ojha! Plus Viskin!

Samo Harambasa je bio kucni problem! Sad jes't on k'o neki Otac, sto ce se naknadno provjeriti ali brate bahne u sobu i kad treba i kad ne treba! Njemu bi bilo najbolje da legne izmedju njih dvoje, al' s druge strane Micun je opet mislio ... nekako to ne ide ... ipak mu je On mozda Otac, pa ga je bilo i malo sram. 

Harambasu, nista nije bilo sram! 

Jel' Micun kreno ka Hadzihafizbegovicki on uleti u sobu, s vrata pali svjetlo pa zabrinuto k'o biva pita, sto ste u mraku ljudi ... i treba li sta!?

"Zar ni vode!? Ajiii, kakvi ste vi to ljudi!"

"M'rs iz sobe Harambasa, sica'cu te nanulom u glavu, pokvari mi moj libido!"

Taj "libido" naucila od Majke dok je jadna bila na onom Preludinu, jer je u uputstvu pisalo i da potspjesuje nekakav libido, ali samo kod nekih zena, a sve zato ne bi li smrsala malo, umjesto jadna da se samo sjetila pa izgubila koju kilu! Onako, samu od sebe! 

Majka pogleda u potkrovlje ka Ingridinim prozorima. U Jednom sobicku tinja slabasno svjetlo, u drugom bas svijetli.

Majka pomisli, bas dobro, taman je stavila malu Mirjam u krevet pa sad nesto ronda u drugoj prostoriji!

Znaci nece ni ona veceras bahnuti. 

Onda se okrenu ka Harambasi i rece: "Slusaj, jezik pregriz'o, o ovome ni rijeci! Jovana je svih nas iznenadjenje, znaci i od tebe! Nas poklon Hadzihzfizbegovicki za vjencanje! Ona ni ne zna da ima mladju sestru a ova ista ona! Ti samo pazi da je do vjencanja Micun ne skuzi ... odma' ce se predomisliti!" 

"Sto bi se moj sin Micun predomislio? Nije tol'ki supak!" buni se Harambasa.

"Dobro, de, nije tol'ki supak al' ... ajd' de ti sad pogledaj Jovanu i Hadzihafizbegovicku, koju bi ti!?" gleda ga Majka i proucava pazljivo svaki pokret. Mora tako ... muskarcima se nije dalo vjerovati! 

"Sta koju bi ja, sta koju bi ja ... pa to je barem lako koju bi ja!" skoro vice, uvrijedjen Harambasa. 

"Pa koju bi, Bugari ti se dabogda glavu otfikarili! Reci!" uporna je Majka. 

"Pa ja bi ... ja bi ..." 

K'o malo zastao, k'o da nesto tesko razmislja a onda nastavi: Ja bi Jovanu, svako bi, a i nek' je mladja sta fali ... ima se vreme, ima se da nauci! Ne mislis valjda da sam tol'ko djubre da jedinom sinu preuzmen zenu, ajiii, kako si ti pokvarita Zoro! Kaki bi' ja Otac ondak bio!?" 

"Dobro mislis, idi sada gore kog njih i ne diraj ih i ako te pitaju dje smo bili ti reci da sam ja isla da nabavimo kacu, ovaj bure kiselog kupusa za salatu za svadbu i da smo kupili rasol za ujutro da se nadje Raji, kad zaboli glava! Ti is'o sa nama ... da utovaris! Jesli li ti mene razumio!? cujes sta te pitam! Zines li i jednu ... nikad vise ne'es vidjeti Surdulicu ... kunem sa! Nisam ti ja Logor Dahau da te cuvam za laznog svjedoka!" 

"Znaci, kupus i rasol, i nista vise ... ne brigaj Kumo! Kunem se!" 

"Ne treba to, kunem se ... tis' uvijek slagati! Samo suti! Kupus i Rasol! Tacka"

"Tacka!" pokloni se Harmbasa. Nije proslo ni deset minuta iz susjedne zgrade se zacu prigusena galama: "Sta palis svjetlo, hajvanu!" Pa i dalje: "Tatko, pregonis, Tatko bas pregonis! Bjez' u kuhinju na spavanje, prepadas mi ovu jadnu zenu!" 

"Eno ono govno ponovo upalo ljudima u spavacu sobu." prosapta mirno Majka.

"Koje govno?" upita radoznalo Stari.

"Ono!" 

I sve utihnu! 

Jovana prvo nije htjela uci u haustor. Tresla se jadna k'o prut. Pa konacno i kad popusti i napravi prvi korak, taman tako i Stari pritisnu onu puljku u haustoru, da se upali stubisno svjetlo, a to bilo na neki automat pa kad pritisnes dekne i taj automat, ali isvjetlo se upali! Probudi pola komsija! Gore lampe, tamo dje komisije nisu pokrale sijalice a za svoje potrebe, nikad bez razloga, inace ne bi skidali! Visoko! Moras se isuljati iz stana sa stolicom, ... a to je riskantno! Cuje se!

"Ne boj se, ovo je stubisno svjetlo! De i ti pritisni!" 

"Necu!" pisti Jovana al' se iz nekih razloga sad sva stisla za Majku. 

"De, bona Mala pusti nju, rekli smo da te od sad ja cuvam!" hoce i Stari malo slave.

Tek sto krenuse koji korak kroz stubiste, Javana se sva zgrozi! Unezvjereno bleha u veliki zastakljeni ram sa kucnim redom i ne mrda dalje! "Odje je neki umro!? Drzite mrtvake odje!" Prst uprla na zastakljen ram.

"Nije sreco, niko ovdje jos nikad umro, nova zgrada, sve mladi ljudi k'o i mi i jos neki mladji, to ti je kucni red, vidi sta pise ... pise da se ne poljeva prljava voda sa balkona, da se smece ne baca sa balkona, da djeca ne zjacu od tri do pet i svasta a tako. Al' sve djaba napisano! Niko to ne jebe! Vidi potpis'o Momir Kapor, predsjednik Okruznog Sreza Skupstine Opstine Banja Luka. Evo, vidis ovo dole nasarano, to bi mu bio k'o potpis ... samo malo necitko!" hrabri je Stari. 

"Kod naske tako u Gomionici upisuju na tako staklo one sto umreju!"

"Ma drugo je to tamo, mozda nemaju jadni ljudi papira pa se snalaze! Ne boj se, kod svojih si!" govori joj tiho Majka, ne bi li i nju malo utisala.

Pravo vice i kad tiho govori! Gorstakinja! Sta ces!? 

"Ma kako sam ja jadna kod svojijeh, jeste li vi moji!?" bori se Jovana sa novim saznanjem a oci joj nekako ... igraju! Bez kontrole!

"Jesmo sreco, mi smo tvoji i ti si nasa! Svi smo od istog potekli. Svi smo svoji!"

To nekako smiri Jovanu, ma sve dok se nisu popeli na prvi sprat te Stari uze kljuc da otkljuca kucu da ne budi Tanju, Marinu i onog jos jednog. 

Jovana opet ustuknu a ono govno od stubisnog svjetla opet deknu i ugasi se!

Jovana kriknu k'o pas!

"De, bolan prestani malo stakati i vriskati na svaku! Prepadas i ti nas, svaki cas! Jebote, vristis na sve sto vidis, vristis na Kucni red, na Haustor, vristis na zarulje u stubistu! Stisni se malo, jadna ... jebote, sto si divlja takooo! Mirnaaa, mirnaaa Jovana!" rece Majka. 

Jedva je smirise! Tako se cinilo! 

Sad bas mozda je i nisu oni smirili, jer tog casa se otvorise nasa kucna vrata! U svjetlu hodnika stajale su dvije djevojcice, u dugim bijelim spavacicama od flanela, kako pripada djevojcicama, a bosonoge! K'o dva raubera! Obje rascupane i rumeno snene! Onaj jedan sto je isto bio tu, taj cas nije bio tu a u tom hodniku. Gladan, spav'o!

Jovana se strese jos jace, pa ama skoro istom brzinom se se smiri! Pogledi ljude vole smiriti kad nema boljeg rjesenja.

Prestadose svi krikovi!

Oci jos uvijek siroko otvorene ali se zatvorena usta rasirila o ogroman osmjeh! Naravno bez ikakvog zvuka.

Malo zastrasujuca scena! Mislim ... izbuljila se a smije se otvorenih usta, a bez glasa! 

Jovana nikada do tada nije vidjela male ljude! 

Ona veca djevojcica, sto je bila tanja, nakrivila glavicu! Tanja! Ona deblja, Marina, ljuta k'o pas prozbori: "Dje ste do sada, jebogati ... crkosmo od gladi! Vama kad se uzme, to se i otme ... mi gladni, cekamo! K'o vam je ta Mala, ta sa vama!?"

"Uf, Marina draga, jesi zajebata, samo sam se bojala da na tebe ne naletimo! Letite u trpezariju, sa'cu ja u kuhinju, napravicemo ... poparu!"

Djevojcice razdragano poletise kroz hodnik u trpezariju. Vicu: " Popara, popara!"

Stari ozbiljna lica i takvog glas tiho prostenja: "Opet!"

"Sta opet!? Sta opet, pitam!?""

"Opet popara!! Eto to!"

"Eh, jebajiga druze konzularni predstavnice, ti platu donosis u kucu, a ja samo rasporedjujem da bude sta se moze na sofru a ... svima!" 

"Sjedi Jovana, sreco, dok se ja malo spremim i priredim za kuhinju." rece joj blago Majka i podmetnu stolicu pod nju, te je rukama hvatajuci za ramena spusti na tu stolicu. Sjede Jovana a rukama se uhvatila za rubove stolice da ne pa'ne! Gleda u moje Sestre koje kao cigre skacu. Tuku se koja ce guliti bijeli lukac. Tuca prestade kad Marina uze u ruke noz i rece: "Ja cu!!"

Tanji se to ucini logicno. Kako bi ona gulila bijeli lukac kad nema taj ...noz? Nikako!

Naravoucenije, je znaci ... treba imati nesto konkretno u rukama! 

Tako uvijek bilo! Ko ima jaci adut ... taj pobjedjuje. 

Jovana je, drzeci se rukama za stolicu unezvjereno gledala! Upijale je sve oko sebe, istina s ogromnim strahom! Najvise ju je osim Marine, cudilo ono svjetlo iznad glave i onaj polomljeni luster sto je onaj neki supak Mitar pendrekom "jednoc" razbio, kad je Majku trehn'o po glavi. Tim pendrekom, naravno! Samo Jovani to razbijeno, nije bilo nista cudno, jer nikad nije vidjela ni cijelo ... pa da komparira.

Samo je zmirkala! A nije mogla protrljati oci, jer se drzala cvrsto za stolicu da ne pa'ne! Jebena lampa, ovaj luster, od cetrdeset vati sveukupno  ... pa bljesti! Skoro se sve jasno vidi ko kraja i coskova trpezarije. 

"Jesi li mi Rode ikad jela poparu sa bijelim lukcem i komadicima ucvrljene  slanine?"

"Nijesam to ja, mi samo jedemo proju, kad ima ... brez lukca!" 

"Sas ti vidjeti sta je klopa! Kad ja pripravim, prste da polizes!" veli Majka.

"Jest, bas tako draga Jovana mi svaku noc lizemo prste od te popare, al' za rucak ce Gra' solac, e to ces se bas oslastiti!" pokusava i Stari da je ohrabri. A vidi se, gadi mu se i popara i bijeli lukac a o grahu, fuj ... da sad ne pricamo! Ja mislim da se on izmedju ostalog, zbog nase kuhinje opredijelio za diplomatsku karijeru! Nacuo negdje da u nasim Ambasadama po svijetu imaju Restorane za osoblje! A tu se garant kuha i neka druga klopa, a ne grah i popara, barem ne svaki dan!

Jovana pazljivo ruke stavi u krilo. Valjda skontala da se stolica ne mrda. Onda podize prstic ruke ne podizuci ruke iz tog polozaja. Majka to, ko lavica ili bolje, k'o kobac odma' uprati.

"Sta je bilo cedo nase?"

Jovana nista ne prica, pogledom je zove da pridje blize i da jos nesto na uho sa'ne. Majka joj pridje i nasloni uho da joj sapne a ova jadna nije znala saptati, nego joj opali k'o iz topa na uho: "Dje su vam kuruzi, ja se upisa' jadna!" 

"Uh, to, lako cemo! Izdrzi malo!"

 Uhvati Jovanu pazljivo za ruku i povede je kroz hodik. "Sreco, mi svoje kuruze davno pokusali pa nema vise, evo ovdje ima da se pisne a i za ono drugo! Moj muz izrezo novina i nabio na ovaj ekser, pa da se posluziz... mislim za ono drugo! Ovaj papir je malo grublji jer ga je rez'o od Krajskih Novina, ali u srijedu izlazi Vijesnik u Srijedu a to je razlika  nevidjena u mekoci ... vidjet ces u srijedu! Milina boravak ... a i poslije u WC-u. Em, imas sta pametno i za procitat' em mekse, masala ... Rvatske novine, k'o Bog i sesirdjija, tol'ka razlika! Vidjet ces! A sad ti samo cucni, ovaj sjedi na ovu dasku i ... pisni, samo pazi wc dasaka se malo rastocila, popuc'o lak, pa moze da te stipne za guzicu, ajd' ne boj se. Mozda tebe nece stipnuti!?

Jovana stala iznad rastocene daske i wc solje, raskoracila se!" 

"Aj ti sada izadji ... sramota me!"

 "Dobro de, ako ces tako, neka te, dok ne naucis, al' da ja dignem dasku za svaki slucaj! Zato se i rastocila, ovi moji muski stalno zapisavaju! Muske nikad ne mozes nauciti da dignu dasku! A ni poslije da spuste! Djaba prica!"

I to se zavrsi ... iako je bas dugo trajalo! 

"Uuuu, dobro si usicala! Nema nista po podu! Vidi sad ovo, kad sve zavrsis, povuci ovaj lanac i sve ode u Vrbas."

Tako majka i povuce wc lanac a vodu gruhnu! Jovana skoci ponovo na Majku! "Ne boj se, to tako radi! Prestani bolan skakati! Tehnika narodu! Navuci gace i ajmo, u trpezeriju."

"Sta jos da na vucem?" pita pitomo zabrinuta Jovana. 

"Pa gacone, jebogati!" 

"Na sta da ih navucem!" nevjesta je  Jovana. 

"Da ti kazem na guzice ... ispast cu nepristojna i grube, nista onda ako nemas, ti i ne navlaci i gotovo! Muski to vole, ma naucicu te ... jednom! A obrisa li se ti?" 

"Cime, nema ni trave ni bokvice. Iskapala sam se!"

"Ove novine, to ti je to! Ove na ekseru!" 

Sjeli svi za stol. Dosla mirisna popara, a komadici ucvrljene slanine usculi se k'o i bijeli lukac.

Natrpa majka svima u tanjure, ono bas bogato ... k'o kad ti gosti bahnu u kucu a tebi prazan spajiz a ti bi da ih pocastis!

E, tako!

Pa odozgo svima stavila po kasiku mladog sira i kajmaka, tek da se aranzira!

Tanja i Marina polegle po popari pa se i Stari predomislio, vidi ode sve, te i on se prihvatio, masla i on. 

"Dela bolan i ti Jovana ... ovo ti je sve halal, mislim osim slanine, a i nema puno ... sta si se stisla?" 

"Jel' sama ja sve ovo izijem?" 

"Pa sama, nije ti to neki problem!" veli Majka njezno. 

"Ajde." 

I tako, mljac, mljac ... ode popara! Ma ne trebas se sekirati ... bit ce i sutra opet isto, a i prekosura, ojha! Ima se, moze se! Popara svaki dan!

Jovana je bila ocarana svime. A i ko ne bi bio kuca puna skoro svega, samo se ne vidi! Na podu ... linoleum a neodredjeno prljavo-svijetlo plavi. 

"Prva stvar u jutro Jovana, kad svane, ide Hitna pomoc, ovaj jedan auto po tvoje Roditelje gore u ona brda pa cemo ih dovesti i ovdje lijeciti! Ne brini!" 

"Jebote, Tajko, mi pojeli sve a jos tukne onaj bijeli lukac onako pravo usmrdjeno, jesul' se to tebi noge tako uscule!?  K'o Uragan!" trznu se Marina. 

"Ne vjerujem, nisam dve dana skid'o cipele, evo vidi!" i podize nogu iznad stola.

"Pravo i meni nesto smrdi na bijeli lukac a nije lukac." rece i Tanja tiho i zadubi se ponovo u svoj tanjur.

"He, he izgleda mi, ti si se Sreco Jovana malo uscula. Ne brini, ti nista, tu sjedi ...sa'cu ja."

Ode Majka u spavacu sobi i iznese gomilu svojih haljina iz doba kad je i ona bila ... fes. "Dobro, sve ce ti biti malo krace , vidi se kol'ka si

a kol'ka sam ja ali ima ona tvoja Hadzihafizbegovicka isto tako sijaset opreme kad je i ona bila fes i fesija nego ja, sve ce ti stajati k'o upisano, normalno, samo dok ovo tvoje sve properemo pa ces dobiti nazad." 

Skini i tu maramu s glave! Ne prokisnjava u nas! 

Tako je i odvede u kupatilo a bilo i tople vode od jucer! 

Zacepi onaj cep u kadi. 

Potom je zamoci u kadu! "Ne boj se, ne mozes proci kroz ovu rupicu! Evo ti i ovaj Albus sapun za ves, taj je najbolji!

Pomirise, matereti! A?" I uvali joj sapuncinu za ves pod nos! "Sta kazes a ... miruhne na svjeze opran ves! E, tako ces se i ti cuti, ovaj, mirisati kad se okupas. Samo se dobro trljaj, pa se trljaj i peri a evo i peskir! To ti je da se otares kad je sve gotovo. Prvo tari glavu, pa se onda tari prema dole. 

Nemoj naopako, nekako nije obicaj!

"Ja bi tebe nesto pitala, zeno, ovaj Gospaja!?" konacno se ohrabri Jovana.

"Pitaj sta hoces!" veselo joj odgovori Majka.

"A dje vi drzite vase ovce, jadna nebila!?"

"Kakve ovce Jovana draga, puj, puj, puj!" Pujnu Majka triput, zbog uroka. "Nemamo mi nikakvih ovaca!"

"U jadna ti ... onda ste vi siromaci!" zakljuci Jovana.

"Pa jest' , sreco na neki nacin istina je to, mi smo siromaci ali na srecu imamo dvije koze i dva vola ... i jednu ... kravu,  pa se nekako snalazimo." sali se opet Majka.

"A dje su ti oti!? Nisam vidjala!" trepce sretna Jovana.

"Vidjala si, vidjala ... sa kozama i jednim volom si upravo vecerala poparu, a drugi, mladi vo spava u sobi."

"A dje krava!?"

"Eh, sa kravom upravo razgovaras!" 

Jovana se strese sva od sebe! 

"Zovi me kad zavrsis da ti pokazem redosljed kako se sta oblaci! Gace idu prve, ovo ide drugo a sve ostalo ... poslije." 

Snazno je pritisnu za glavusu i definitivno, potopi jadnicu u kadu.

Jovana izroni jos izbezumljenija, vise nego ikada do sada, pljeskajuci rukama po povrsini vode, tresuci se kao pas kad pokisne a ona kosa joj se sva prilijepila za lice pa jadna nikako da se snadje sta ju je tu snaslo!  Zatim joj Majka ubaci poveci komad, k'o pola cigle, Albus sapuna u kadu! Sapun pljusnu u vodu a skoro pola vode iz kade pljusnu po zidovima netom renoviranog naseg kupatila. A zatim sva voda ponovo curnu u kadu. 

"Ajd sad sama to radi!" 

(Napomena, za gornju ilustraciju, misli se na onu sliku, znam i sam da tada nije bilo pjene za kupanje! Nisam ni ja toliko neobavjesten! Pjena je tu samo u svrhu da sakrije golotinju ... zbog nekih propisa na Blogu, ili sta li!?  Zbog one koreografije ili kako se vec pravilno kaze, one pornorakije? Jebajiga! Ajd' zivili!) 

"Zovi ako sta treba! I nemoj piti tu vodu. Ima pipa u kuhinji. I loncic na kanapu ... zakovan! I nemoj zvati iz sve snage ... samo sapci, k'o maloprije! Da nam se komsije ne isprepadaju!" 

Otrca Majka u djeciju, tj. nasu sobu onu prvu iz hodnika da namjesti lezaj za Jovanu. Iz velikog trokrilnog ormana izvadi zimski jorgan, presavi na pola i baci na pod, prekri ga vunenom dekom i probudi me njezno. 

"Vidi sta sam ti napravila, lezaj za male izvidjace!" 

Tako ja bunovan bi zajeban i zavrsih na podu! A Majka ni ne saceka moju reakciju ... odleti! Tanja i Marina su spavale u prostranom bracnom krevetu koji nam je jeftino prodala Teta Deva, jer ona i poluujak Kojo su mijenjali namjestaj svakih par godina a Majka kupovala i sto nam treba i ne treba a to opet na kraju, nekim cudom sve zavrsavalo u nasoj djecijoj sobi. Imali smo po sred sobe i stol visokog sjaja, a na razvlacenje plus cetiri stolice isto tako sljastece a ono podguzno bilo spuzveno, presvuceno zelenim skajem! Fuj! ... k'o biva kad djeca jednoga dana pocnu da uce, ako ikad pocnu ... i tako! Ja sam spavao na kaucu kupljenom jos iz prve ture lisavanja demode namjestaja poluujne Deve i poluujaka Koje, a iz perioda dok su bili mladi, kad nisu imali love pa se stiskali! A sav taj namjestaj uvijek u odlicnoj kondiciji! Jedino kreveti, mozda malo rasklimani! Pa se ljuljaju! 

Kako je poluujak Kojo, inace poznatiji kao inz. Kosta, kao praski inzinjer napredovao u Cajevcu ... namjestaj je dolazio sve cesce i u neogranicenim kolicinama, ali jebajiga mi nismo imali vise mjesta! Necemo trpati valjda na glavu!? 

Majka je sve prosljedjivala onoj staroj Hadzihafizbegovicki, da ne spava jadna na podu ili secijama!

Eh, tako je i upoznala mladju dusebriznicu Hadzihafizbegovicku! 

"Poletna zena, 'oce sve!" : govorila bi Majka.

 Nasa "djecija soba" i njihova spavaca soba su bile vezane vratima izmedju!

Nekako se Starom to cinilo glupo da im nocu prelazimo u njihov bracni krevet, da ponekad virimo kroz kljucaonicu ... i tako to, kad nam sune pa se dosjetio da vrata zamandali a u stoku vrata organizuje malu kucnu biblioteku, naravno ... knjiga! Spuc'o velikim ekserima vodoravne daske u stok vrata, na svakih dvadeset cantimetara , u visinu skoro ... metar! Taman da prekriju kljucaonicu! Ko je virio ... virio je! Nema vise! 

Sad , jebajiga ... knjiga je falilo i sa njihove strane a i sa nase strane!Samo da to popunimo!

Stari je imao tri, u predivnom povezu pozamasne Knjige nekog Kapitala, nekog Karla, sta li, Marksa, al' jebaji ih, nisu stajale visinom, pa ih je Tanja stavila vodoravno na policu. A super sjela isto tako debela , jedna ... "Kako se kalio celik", plus "Prva pomoc" al' nekako olinjala! Al' imala dobre crteze bolesnih ljudi, svi umotani nekim zavojima, no nama bilo drago sto su svi crtani goli, samo muskarci imali male cune a zene imale sise bez bradavica, al' ja to ne bi' ni znao dok mi nije receno sta tu treba da bude. Svake zime sam bio bolestan, taman za zimski raspust. Tako prosle godine Stari mi kupi na otplatu devedeset i devet knjiga neke biblioteke zvane "Rec i Misao". Knjige u tankom kartonskom povezu, onom sto se sam od sebe savija kad knjigu stavis na stol, pa onda uvijek naleti neko stariji da te pita : "koji je to supak  savio!?" a ti nisi ni cit'o a kamo li savij'o! ... al' djaba, svi gledaju u tebe! A savilo se samo od sebe, jebajiga, taki papir! Boja bila divna neobicna, za nase svakodnevno sivilo, neki miks crvenog i narandzastog ... vuklo vise na crveno a naslovi ispisani bijelim slovima! Osvjezavalo svaku kucu svojom bojom, tj. one kuce koje su stisle da na otplatu kupe ovo cudo!

Knjige prosjecno petnaest cantimetara visine i od cantimetar a neke, one jebenije, i po dva cantimetra debljine. Bas se moglo popuniti solidno prostora praznih polica. Ja nisam znao citati a ni u jednoj ni jedne slike. Da popuni preostale police, Stari se odluci i na jos jedan trosak i kupi knjige u tvrdom povezu, biblioteke "Lastavica"! Ehe, to je bio pravi potez! Tacno stajale u one njegove police ... i tako On popuni sve. Ni mrav se ne bi mogao provuci!  Kako tako popuni, nesta i svaki kontakt medju nama! 

"Majo," rece Tanja, "neka legne kraj mene i Marine vidi koliko ima mjesta. Neka Marina legne naopako a Jovana k'o i ja. Tada cemo imati jos i vise mjesta, samo da se Marina ne rita cijelu noc!"

"To je Tanjice najbolje rjesenje! Pazi je sreco moja, malo je ovaj da ti sapnem ... divlja!" 

"Mama" sapnu Tanja, "ona ima godina kao i ja, zar ne!?"

"Ne znam Tanjice, reci cu ti sutra. Idem da sa Tajom racunam, pa ako sracunamo, saznat ces! Spavajte mirno djeco moja." 

Sagnu se, rukom podize Tanji kosu sa cela i njezno ju poljubi, okrenu se ka Marini a ova cvrsto zaspala, digla obe ruke u zrak, pa ju nije morala ni ljubiti! Pogleda Malca, skvrcio se na podu k'o krastavcic al' pokriven ... dekica na njemu, pa onda pogleda Jovanu, nagnu se ka Jovani, a skinula naocale da je ne prepadne pa sve jadna sica dje bi Jovani oci bile ... rukom opipa mokru sijeno zutu kosu, a dlan joj sav mokar! 

Jovana se usrala od straha ... sta ce sad biti! 

"Sreco ti ne osusi peskirom kosu?" zabrinuto rece Majka.

Majka donese novi peskir.

Sjela na rub Devinog i Kojinog bivseg bracnog kreveta, ucini joj se to po malo rasklimano, al' dobro to sad svi vec znamo ... Tanja joj uze iz ruke peskir. : "Ja cu to njoj, Mama." 

"Tu mi glavu nasloni." rece Jovani Tanja. "Tu na moje rame. Tako!" 

A kapljice vode se slijevju, sad bas da li, ili kapljice te vode ili necaga takvoga ... jebajiga, kako bi' ja to znao ... plus bacilo me na pod na duplo presavijen zimski jorgan a smotalo u jedno cebe! 

Pa ti sad spavaj i sanjaj! 

Ipak, da ne bude zabune kod ovog gore vise recenog ... san je do tebe, a spavanje ... kako se kome uzme! 

"Imas prelijepu kosu Jovana!" rece Tanja i dodade: "Eto gotovo suha je, samo da je procesljamo." 

Jovani je to sve nekako prijalo, cak se nije ni trznula kad je Tanja spomenula cesljanje. Nju su cesljali samo onda kad joj se nahvataju buve u glavi pa sa onim sitnim drvenim cesljom kupljenim u Bezistanu,  krenu da ta govna izvlace!

Gnjidice, jednu po jednu! Uf! 

"Da vidimo Stara koliko ko godina ima!? Moramo racunati! Ti pisi a ja pamtim! rece Stari !Ajde de!" 

"Necu tako, zajebaces me opet ... ti pisi i pamti a ja cu ti govoriti!" 

"Dobro, onda da vidimo kao prvo koliko je Petar Kocic imao godina?" pita Stari.

"Ma kako ja to sad mogu da znam?"

"Lako, ajd' odleti caskom do parka i procitaj na spomeniku!" 

"Ajd ti odleti, bolji si sa brojevima a ja nisam bas ni sigurna da bi mogla i zapamtiti."

"Sta, zar ne mozes zapamtiti samo cetiri broja!?" cudi se Stari. 

"Mogu, cet'ri, nisam valjda blesava al' imaju jos cetr'i a kol'ko je to onda za pamcenje!? Preko nekol'ko!"

Na svu srecu Tanja je cula njihov razgovor te doviknu iz djecije sobe:  "1877, 1916!"

"He, sto ti je skola!" obradova se Stari.

"Sta sto ti je skola, znala sam i ja, samo se godinama zaboravilo! Zoboravit ce i Tanja kad ostari!"

"Dobro, dobro de ... i nemoj svakom loncu biti poklopac ... nego, koliko je to?" ceka Stari rezultat, tj. odgovor pa da zapise na papir. 

"Pa to je barem lako ... odbi jedno od drugo!" glumi Majka pametnicu.

"39!" cuje se Tanjin glas.

"Sta 39!?" uglas zapitase Stari i Majka.

Iz djecije sobe se niko vise ne oglasi. Majka i Stari se zbunjeno zgledase! 

"A boze sveti, jel' to znaci da sam ja danas starija od Pere kad je umro i to cak tri godine a ti sest!?" ocajnicki konstatova Majka. 

"Jebajiga, izgleda ... takva nam racunica ispala!" 

"Al' covjece Ti i Ja ne izgledamo onako stari k'o onaj u Parku!!! Jelde!?" 

"Ma kakav, dje cemo mi tako izgledati, ono se kipar preracunao u godinama!" 

"To onda znaci posto je Hadzihafizbegovicka samo dvije godine mladja od mene da je stara kuja sprdila najmanje cetrdesetu samo se pravi nevjesta u matematici! O, joj 'ocu joj se navaliti na glavusu! Znaci i to da joj Petar ne bi mogao biti Deda, vec Strikan? To je jos bolja kombinacija za zajebanciju!"

"Vidi dalje, kad sve saberemo i oduzmeno ... ispada da Jovana ima 17-18 godina. Ma sve nam se uklopilo!" zadovoljno rece Stari.

"O, joj jebe Stari, bas mi uljepsa ovaj naporni dan! Mogli bi i mi lagano na spavanjac!" sneno rece Majka."Cuj tebe, lagano na spavanjac ... a po pivu da odvalimo!?" predlaze Stari.

"Moze vazda, po pivu, to sam i ja sama pomislila, al' ti ne skidaj te cipele ili leti, pa prvo operi te noge!" rece Majka.

"Zar ladnom vodom, zeno!? Sta je s tobom!? Sutra cu, prekosutra ... kad opet zalozimo banju! 

 "Ajd' dobro ... al' ne izuvaj se!"

Miting opozicije 2.10.2021.

 Otisao sam na taj miting nade na trg ispred Boske u Banja Luci! 

Htio sam da cujem, vidim i osjetim te ljudi koji bi, uz pomoc glasova naroda, trebali zamijeniti danasnju vlast i vladati slijedecih godina. Otisao sam da vidim i taj narod koji ce glasati, njihove reakcije, komentare... Da vidim koliko ja pripadam tom skupu, jer znam da skupu onih koji danas vladaju i onih koji ih podrzavaju i glasaju za njih - sigurno ne pripadam.

Iako nisam mnogo ocekivao - vratio sam se razocaran! Jer, ne pripadam ja ni ovom skupu takozvane opozicije kao sto ne pripadam ni skupu vladajucih. Ja ne vidim razliku izmedju tih skupova. 

Ponovo je, kao sto je to bilo na mitingu i kontra-mitingu 2016,  imam osjecaj da opozicija gradi svoje programe i obecanja na srpskom nacionalizmu. Ponovo je bitno da se isticu Srbi i srpsko da se pozdravlja sa "Pomoz' Bog", da se komunicira sa okupljenom masom desetercima iz srpskih narodnih pjesama... (Na srecu, ovog puta gusle su izostale!).  Ponovo se ne pominje Bosna i Hercegovina kao da Republika Srpska nije dio te drzave, ponovo se ne pominje ni jedna druga nacija osim srpske kao da one ne postoje... Ponovo, prazna obecanja, jos praznije parole...

To sto oni nude je u sustini promjena imena na rukovodecim mjestima, promjena naziva stranaka koje vladaju i nista drugo. Ni sa ovima koji su sinoc govorili kao ni sa onima koje oni hoce da zamijene, Republici Srpskoj, a i Bosni i Hercegovini, jer ni u Federaciji stanje nije nista bolje, nema napretka niti izvlacenja iz gliba nacionalizma.

Saroliko je to drustvo koje se sinoc skupilo na bini sa koje su se obratili okupljenoj masi. Suvise saroliko! Jedino sto ih istinski povezuje je zelja da uz pomoc momentuma koji pokusavaju graditi, smijene Dodika i njegove vazale a da poslije toga vladaju na isti nacin! 

Jedini koji se razlikuje od ostalih je Nebojsa Vukanovic koji je i prije ovog mitinga svojim iskrenim, jasnim i direktnim nastupima uspijevao zapaliti mase. Ovog puta je, stekao sam utisak, izabrao je da to cini uz pomoc folklora i deseteraca! Bilo - kako bilo, masa koja se juce okupila na trgu ispred Boske ga je nagradila najvecom podrskom i aplazuom, cak vecim nego sto je nagradila Draska Stanivukovica, gradonacelnika Banjaluke, od koga se najvise ocekivalo, ali ne i dobilo. Ostali politicari, pa cak ni velika nada Jelena Trivic, zaljubljenica u djelo i lik Draze Mihajlovica, nisu ni vrijedni pomena...

Summa summarum, ovi koje sam sinoc vidio i cuo nemaju sanse da smijene Dodika!

Jer uz njih, takve kakvi su, Dodika moze smijeniti jedino Dodik!