Saturday, October 29, 2022
Goran Trkulja: Izbori u Bosni i Hercegovini
Thursday, October 27, 2022
VESNA PEŠIĆ: Šta je to prosrpska vlada?
Stalno se u javnosti od nadležnih pominje da će dugo očekivana vlada biti prosrpska. Zamislimo neku drugu zemlju, bilo koju, na primer Francusku, da predsednik/ca vlade ili Republike izjavi da će vlada biti profrancuska. Bili bismo zbunjeni da tako nešto čujemo, a kod nas ne vidimo da se neko čudi što ćemo imati prosrpsku vladu i prosrpsku politiku, i unutrašnju i naročito spoljašnju. Iako vlada već godinama ne vrši svoju ustavnu dužnost, to jest ne vodi politiku države, sada, pred njeno formiranje posle 6 meseci nepotrebnog čekanja (potrebnog možda samo zato da se i ovom prilikom potvrdi da je vlada nevažna) mnogo se o njoj govori i špekuliše, te da li će biti proruska ili prozapadna, a to se navodno ocenjuje prema izboru ministara. Pa sad jedni kažu da je vlada proruska, jer Dačić je ministar spoljnih poslova, a i da je proevropska zbog Tanje Miščević koja će voditi ministarstvo za evropske integracije. I tako se do prekosutra može žonglirati.
Zvanično je Ana Brnabić lansirala tvrdnju da će vlada biti prosrpska, ni levo ni desno, ni Istok ni Zapad, ni prozapadna ni proruska, nego baš srpska. Pogledajmo prvi pravac gde prosrpska vlada neće skretati. Kaže se da se vlada neće kretati ni levo ni desno. Levo je po definiciji isključeno, jer je SNS kao vladajuća stranka članica evropskih narodnih stranaka (EPP) i formalno se svrstala u desne stranke. Dakle, ona je već skrenuta. U javnom mnjenju i preko vodeće ličnosti predsednika Vučića, zajedno sa njegovim ljudima od najvećeg poverenja, Srbija je zapravo odavno krenula ekstremno desno, jer je nacionalistička, tradicionalistička, autoritarna, nedemokratska, korumpirana, bliska sa srpskom crkvom i kriminalom. I samu vladu koja kasni 6 meseci je sastavio predsednik Vučić, što ne znači da se sve osobine vladajuće klike i samog Aleksandra Vučića mogu pripisati pojedinačnim članovima vlade, čije trajanje je bez razloga skraćeno na jednu zimu ili dve.
Zanimljiva digresija kojoj ne mogu da odolim kada je reč o prosrpskoj poziciji jesu očekivanja u kontekstu predstojećih izbora u SAD za predstavnički dom Kongresa i jednu trećinu senata. Koliko znamo, očekuje se pobeda desne, Republikanske stranke, a od nje se po difoltu očekuje više razumevanja za srpske nacionalne interese. Prema pisanju Politike pominje se da je Trump imao više razumevanja i volje da sasluša srpsku stranu oko problema Kosova, a sećamo se koliko su i srpska dijaspora i ovdašnje vlasti i mase naroda navijale za Trumpa. Po oceni tamošnjeg analitičara srpskog porekla Obrada Kesića, koju prenosi Politika, u pogledu Kosova politika SAD se neće promeniti, a ni u pogledu rata u Ukrajini i zahteva da Srbija uvede sankcije Rusiji. „Pritisci će sigurno biti pojačani“, kaže Kesić, „zbog odnosa Beograda prema Moskvi, ali i kada je reč o KiM-u neće biti ništa lakše“.
Drugi pravci skretanja vlade koji se nikako neće dogoditi odnose se na „ni Istok ni Zapad“, što se zaokružuje u najjaču tvrdnju da srpska vlada neće biti ni prozapadna ni proruska, nego samo prosrpska. To znači da će Srbija, po mom razumevanju, voditi dosadašnju politiku ljuljaške koja vozi na zapad interesno (novac, investicije i ekonomski benefiti), a zaljuljana je vrednosno, crkvom, tradicijom, Kosovom i gasom prema Rusiji. U stolici te ljuljaške sede unesrećujući srpski nacionalni interesi koji se odnose pre svega na Kosovo i uvođenje sankcija Rusiji zbog rata u Ukrajini. Tako da je odgovor na pitanje šta su zapravo ta prosrpska vlada i njena politika – ljuljaška između Zapada i Rusije (to se još zove sedenje na dve stolice), a tako se dele i građani Srbije. Vučić ih je podelio na one koji su velikosrbi „zato što su u stvari velikoruski, i na one druge koji misle da su moderni Srbi zato što su antirusi“. Umesto da kaže da su ti drugi proevropski i prozapadno orijentisani, lakše mu je da izmisli uvredljive antiruse.
Na kraju se postavlja pitanje a gde spada SNS, u velikoruse ili antiruse? Ni jedno ni drugo. „Naša stranka mora da bude jezgro normalnosti i razumevanja o tome šta se zbiva u svetu, da brine o svojoj zemlji, da brinemo o svom narodu. To ne podrazumeva da će nam se interesi uvek poklapati, bilo sa jednima bilo sa drugima. To podrazumeva da imamo svoju državu i da donosimo odluke samostalno i nezavisno bez ikoga od spoljnih faktora!“ Uskličnik je obavezan, jer pregovarači, specijalni izaslanici, ambasadori i ministri spoljnih poslova sastanče sa Vučićem, a bogami i silni špijuni sa obe strane (postali smo Kazablanka) nemilosrdno šetaju od jutra do sutra i zaviruju svuda. On očekuje da će „svi ti pritisci biti samo teži da se po svaku cenu dođe do dogovora Beograda i Prištine, a dogovor nije ružna reč, ali dogovor ne može da znači da će Srbi i Srbija izgubiti sve, a neki drugi će da dobiju sve, jer kažu da su tako odlučili“.
I šta će sad pod tim silnim pritiscima da učini prosrpska vlada, zapravo Vučić? Kao prvo i najvažnije, očekujem da se Vulin smesti na sigurnosno mesto, jer bez njega nema prosrpske vlade, a ni onog željenog svesrpskog sveta. Očekujem da će Vučić da oteže što duže može, tako što će da popusti sa registarskim tablicama koje će da razmeni za Savez srpskih opština. I tako sve dok ona druga faza uzajamnog priznanja ne stigne na red. Možda mu se posreći pa Rusi pre toga pobede i Kosovo mu padne u krilo. A možda se u tom čekanju sklepa i neko primirje u Ukrajini i prođe oluja silnih pritisaka zbog kojih bi i ostavku dao, samo da bi se na belom konju pobednički vratio na staru prosrpsku ljuljašku.
Peščanik.net, 25.10.2022.
Saturday, October 22, 2022
YANIS VAROUFAKIS: Toksični novac
Foto: Arta Merk Kostić
Kapitalizam je osvojio svet komodifikujući gotovo sve što ima vrednost, ali ne i utvrđenu cenu, i u tom procesu duboko razdvojio vrednost stvari od njihove cene. To se dogodilo i sa novcem. Razmenska vrednost novca je odraz naše spremnosti da određene vrednosti razmenjujemo za određene novčane iznose. U kapitalizmu, kada je hrišćanstvo jednom prihvatilo ideju o naplati kamate za pozajmice, novac je dobio i tržišnu cenu: to je kamata, iznos koju plaćamo za korišćene pozajmljenog novca u određenom vremenskom periodu.
Posle finansijskog sloma 2008, i posebno tokom pandemije, dogodilo se nešto veoma neobično: novac je sačuvao razmensku vrednost (onu koju inflacija umanjuje), ali cena novca je pala na nulu, u nekim slučajevima i ispod nule. Političari i centralne banke su nesmotrenim postupanjem zatrovali „otuđenu moć čovečanstva“ (kako je Marx poetično definisao novac). Novac je zatrovan politikama koje su primenjivane u Evropi i Sjedinjenim Državama u periodu posle 2008, politikama strogih mera štednje za većinu, da bi se finansirao socijalizam za nekolicinu.
Mere štednje su smanjile javnu potrošnju u trenutku kada je privatna potrošnja već bila u slobodnom padu, što je ubrzalo opadanje agregatne privatne i javne potrošnje – koja, po definiciji, predstavlja nacionalni dohodak. U kapitalizmu samo velike kompanije mogu da pozajmljuju velike količine novca koje zajmodavci, uglavnom bogataši sa velikim viškovima, nude na zajam. Zato je cena novca posle 2008. pala na nulu: potražnja je presušila jer su na pogubne posledice mera štednje velike kompanije reagovale obustavljanjem daljih investicije, iako je novca (bar za ove kompanije) bilo u izobilju.
Kao i u slučaju zalihe krompira za koju po traženoj ceni nema kupca, cena novca – to jest, kamatna stopa – počinje da opada onda kada ponuda premaši tražnju. Ali ovde se javlja važna razlika: dok u slučaju krompira obaranje cene vrlo brzo rešava problem viškova na strani ponude, u slučaju novca brzi pad cene generiše upravo suprotan efekat. Umesto da se raduju što su dobili priliku da se zadužuju i investiraju po nižoj ceni, investitori razmišljaju ovako: „Centralna banka sigurno očekuje težak period čim toliko spušta cenu novca. Zato nećemo investirati, iako nam novac nude besplatno!“ Čak i posle oštrog obaranja kamata oporavak investicija je izostao, pa su centralne banke nastavile da spuštaju cene dok one nisu završile u negativnoj zoni.
To je veoma neobična situacija. Negativne cene možda imaju smisla za ono što je suprotno od dobara, šta god to bilo. Kada fabrika želi da se oslobodi toksičnog otpada, ona ga praktično prodaje po negativnoj ceni: plaća nekome da dođe i odnese ga. Ali ako centralna banka tretira novac onako kako fabrika automobila tretira iskorišćenu sumpornu kiselinu ili nuklearna elektrana radioaktivni otpad, jasno je da je nešto trulo u kraljevstvu finansijalizovanog kapitalizma.
Ima komentatora koji se nadaju da zapadni novac sada prolazi kroz proces pročišćavanja vatrom inflacije i rastućih kamatnih stopa. Ali inflacija ne može eliminisati otrov iz zapadnog monetarnog sistema. Posle više od jedne decenije zavisnosti od zatrovanog novca, mi zapravo ne znamo šta bi bio primeren metod detoksifikacije. Današnja inflacija nije inflacija koju smo imali 70-ih i ranih 80-ih godina 20. veka. Današnja inflacija ugrožava rad, kapital i državnu upravu onako kako to inflacija pre 50 godina nije mogla. U ono vreme rad je bio dovoljno dobro organizovan da izdejstvuje povećanja zarada kojima je sprečena kriza troškova života, a kompanije i države nisu mogle računati na prilive besplatnog novca. U današnjoj situaciji ne postoji optimalna kamatna stopa koja može povratiti ravnotežu između tražnje i ponude, a da istovremeno ne pokrene talas bankrotstava u privatnom i javnom sektoru. To je dugoročna cena toksičnog novca.
Američka administracija se nalazi pred nerazrešivom dilemom. S jedne strane treba zauzdati inflaciju u zemlji. S druge strane treba privoleti velike američke korporacije i mnoge prijateljske države da pristanu na krizu solventnosti koja će povratno ugroziti stabilnost same Amerike. Situacija u evrozoni je mnogo gora, jer su tamošnji kreatori politika odbijali da urade ono što se moralo uraditi posle bankarske krize 2008: a to je postavljanje zdravog temelja za federaciju u obliku fiskalne unije. Umesto toga, Evropskoj centralnoj banci je dat mandat da spasava evro „po svaku cenu“. Da bi sačuvala evro, ECB je zatrovala svoj novac. Evropska centralna banka danas drži ogromne količine italijanskog, španskog, francuskog, čak i grčkog duga, što više ne može opravdati potrebom održavanja ciljne inflacije, a ne može ga se ni osloboditi, jer bi to dovelo u pitanje opstanak evra.
Dok razmatramo nerazrešive dileme sa kojima se nose Evropa i Amerika, možda je ovo pravi trenutak da se zapitamo o dubljim razlozima koji su omogućili takvo trovanje novca (što se razlikuje od gubitka vrednosti usled inflacije). Dobra ilustracija je Einsteinovo zapažanje da se priroda svetlosti može razumeti jedino ako prihvatimo ideju da se ona istovremeno ponaša na dva različita načina: kao čestica i kao talas.
I novac ima dve prirode. Njegova prva priroda, ona po kojoj je on roba koja se može razmenjivati za druge robe, ne može objasniti paradoks negativne cene. Ali tu je od koristi njegova druga priroda: kao i jezik, novac je odraz našeg odnosa prema drugim ljudima i prema tehnologijama koje koristimo. Novac odražava način na koji transformišemo materiju i oblikujemo svet oko sebe. Novcem je kvantifikovana naša „otuđena moć“ da radimo na ostvarivanju zajedničkih ciljeva, kao kolektiv. Kada jednom uočimo drugu prirodu novca, sve ima mnogo više smisla.
Socijalizam za bankare i mere štednje za sve ostale osujetili su dinamizam kapitalizma i osudili ga na stagnaciju u pozlaćenom kavezu. Toksičnog novca bilo je u izobilju, ali ništa se nije prelilo u investicije, u dobra radna mesta ili bilo šta što bi podstaklo animalne duhove kapitalizma. Sada, dok bauk inflacije lebdi nad svima nama, teško je zamisliti monetarnu politiku koja će istovremeno detoksifikovati novac, povratiti ravnotežu i usmeriti investicije tamo gde su čovečanstvu najpotrebnije.
Project Syndicate, 21.09.2022.
Preveo Đorđe Tomić
Peščanik.net, 20.10.2022.
Tuesday, October 18, 2022
Tuesday, October 11, 2022
Friday, October 07, 2022
Rezultati izbora u BiH
veci ili manji lopovi;
veci ili manji cetnici;
Rusi ili Amerikanci!
Isto pitanje i za Federaciju Bosne i Hercegovine.
Jedino sto cetnike treba zamijeniti
ustasama i muslimanskim nacionalistima i Ruse Turcima.
Saturday, September 24, 2022
Legende
Gledam i citam vec godinama kako se neki besprizorni proglasavaju legendama! I to ide dotle da su "legende" vrlo cesto kriminalci, siledzije, polusvijet svake vrste... Zbog toga je sam pojam "legenda" toliko devalvirao da je postalo nezahvalno bilo koga tako nazvati.
Da bih nekako povratio naruseni ugled tog pojma nudim vam samo nekoliko fotografija istinskih legendi. Njihove se fotografije ni ne trebaju potpisivati niti objasnjavati.
Thursday, September 22, 2022
Tuesday, September 20, 2022
Kuda ides Bosno moja?!
Koliko ja vidim - nikuda.
Trazi prijatelje - bira neprijatelje.
Trazi "hljeba preko pogace".
Lutamo - dok ne zalutamo!
I opet ce biti - sve su nam to stranci zakuvali!
A mi sami, ni lijevo - ni desno, ni gore - ni dole.
Lutamo jer ne znamo bolje!
Monday, September 05, 2022
Angel Trajkovski: 75. godina KK"Borac" - ZOOM sastanak
Dragi nasi,



















