Jutros je u Beogradu objavljeno da je Tanja Stupar Trifunović ovogodišnja dobitnica Vitalove nagrade, jedne od najmarkantnijih srpskih književnih nagrada. Večeras je u Zagrebu važna ovdašnja prozna nagrada, nazvana nadimkom najvažnijega hrvatskog i jugoslavenskog pisca našega vijeka, dodijeljena Darku Cvijetiću. Osim što je time u istome danu svjetlost pozornice obasjala dvoje pisaca, nešto je rečeno i o književnosti i o književnostima kojima pripadaju. Mostar i Stolac, te Banja Luka i Prijedor zadnjih su godina dva najživlja i najvažnija središta bosanskohercegovačke i srodnih joj književnosti. Nema tamo književnih skandala, stipendija ni poticaja, nema ni jebavanja majke vjerski, etnički ili rasno nepodobnoj književnoj čeljadi, nema kanona i kanonizatora, ima samo pisaca koji pišu. Danas su srpska i hrvatska književnost veće za dvije književne nagrade, koje su njihovi dobitnici učinili većim nego što su prethodno bile. A bosanskohercegovačka književnost, gdje god je doista ima, nije ništa manja. Jednostavna je to matematika, za one koji umiju računati. Nama, pak, koji smo daleko od svega toga, velika je sreća što su Tanja Stupar Trifunović i Darko Cvijetić nagrađeni, te im ovako javno čestitamo.
I ovim povodom vas vodimo na prvi tekst Darka Cvijetića objavljen na ajfelovom mostu godine 2014. Pročitajte ga i znat ćete zašto je Darko večeras nagrađen, taman i da niste čitali "Schindlerov lift", a svakako biste trebali. Prvi tekst Darka Cvijetića s ajfelovog mosta na:
https://www.jergovic.com/
No comments:
Post a Comment