Banjalucani i oni drugi

Tema "Rodjeni i nerodjeni Banjalucani", kao i mnogo toga na internetu, poprimila je oblike jos jedne od nasih podjela. A dijelimo se po mnogo cemu. Podjimo samo od sporta, ko voli, a ko ne voli Noleta, ko za koji tim navija, pa ko je koje vjere, koje nacije, ko je iz koje drzave, kojeg grada, kojeg dijela grada  - preko Vrbasa ili "iz grada", ko iz koje zgrade, kojeg sprata, kojeg stana... ko voli narodnu, ko novokomponovanu, ko ozbiljnu, ko uopste ne voli muziku... Jedino po cemu se ne djelimo je sto i kad nesto citamo velika vecina cita samo naslov i podnaslov i nakon toga sudi i presudjuje, prepire se, svadja i ponov dijeli oko svacega i nicega. 

U ovom mom prethodnom prilogu, koji je inicirao clanak Djordja Latinovica "Pismo nerodjenim Banjalucanima", ja sam napisao jedino uvod, u kome sam se osvrnuo na razne grupe Banjalucan koje se formiraju na fejzbutku i na komentare kojih bi se neki trebali stidjeti. Nisam ni imao namjeru da analiziram odnose banjaluckih domorodaca i novodoslih banjalucana. Djordje je to uradio iz ugla novodoslog i mada mislim da je tema koju je naceo mnogo slozenija, mislim da je dobro procitati i cuti i  misljenje iz njegovog ugla. Tema je to o kojoj bi se moglo pricati i pisati danima. Mislim da ce se vecina sloziti da nije ni bitno da li je neko rodjen u nekom gradu ili je dosao u taj grad. Bitno je kako se on ponasa, prihvata li civilizacijske i druge zakone i pravila koja vaze u tom gradu. I sam sam prije trideset godina bio dosljak u neciji grad i zivio zajedno sa slicnim dosljacima i domorocima. Domoroci ce te prihvatiti ako se uklapas u njihove norme, one iste u koje se i oni uklapaju. Ako ih ne postujes, osjecace se ugrozenim od tebe. I svugdje je to tako u svijetu. Sve zavisi od broja novodoslih i procenta medju njima onih koji ne zele da uce i postuju pravila sredine u koju su dosli. I tu je problem koji se desava u Banja Luci i u svim gradovima bivse Jugoslavije. Vecina novodoslih i u Splitu i Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu Sarajevu  prihvata pravila nove sredine. Ali oni koji ih ne prihvataju su bucni, nametljivi, arogantni, bahati i, na zalost, pred njima se sklanjaju i domoroci i njihovi koji su prihvatili pravila nove sredine. U cijelom svijetu je, na zalost, doslo doba tih bucnih i bahatih. Na Balkanu vjerovatno mnogo izrazenije, jer na Balkanu je nedavno bjesnio krvavi rat koji je samo prigusen, ali ne i zavrsen jer na kraju tog rata niko nije ni pobjednik ni porazeni a ustvari su svi osim malog procenta profitera, porazeni. I friustracija izazvana time se osjeca na svakom koraku i u svim oblastima. A nezadovoljstvo i frustraciju je najlakse istresti na najblizima i na onima koji su najranjiviji.

I ranije sam doticao temu dosljaka kojise ne zele da seuklapaju i ponosni su na svoj primitivizam. Bilo mi je zanimljivo procitati kako sam o tome pisao godinama ranije. 

Samo kulturno, gospodo grmalji!  i "Uvazeni narodni poslanik"