Đorđe Latinović: Pismo nerodjenim Banjalucanima

Nisam rodjen u Banja Luci, vec u Prijedoru. Ali, obzirom da su me u Banjaluku donijeli, da sam tu prohodao, odrastao i proveo dio zivota do svoje 43. godine, uvijek sam se smatrao Banjalucaninom.

Ali, i pored mnogobrojnih poziva prijatelja i poznanika, nikada se nisam pridruzio ni jednoj od mnogobrojnih fejzbuk grupa "pravih", "rodjenih", "iz Gospodske..." Banjalucana. Jer vidio sam u tim grupama, toliko malogradjanstine, primitivizma, mrznje, poltronstva - svega sto nikada nije krasilo "pravu" Banja Luku.  Uz to, uvijek sam imao otpor prema bilo kakvom zatvaranju u torove po kriterijima koji zapravo ne odredjuju covjeka. To gdje i kad je neko rodjen, koje nacije je rodjen, ne odredjuje kvalitet tog covjeka. 

Slucajno naletih na tekst Djordja Latinovica na temu rodjenih i "nerodjenih" Banjalucana koji i vama nudim; Nekima od vas i da preispitate svoje stavove iznijete u tim grupama kojih bi se kao "pravi" i jos "rodjeni"  Banjalucani trebali stidjeti!

*************************

KAD SU CVETALI TIKVANI. Jedan mlađahni tikvan objavio je na tviteru status o "pravim Banjalučanima": "Pravi Banjalučani su samo oni koji su rođeni i žive od prvog dana u Banjaluci, a bar jedna generacija iza njih, (odnosno roditelji) također moraju imati te 'uslove'. (smajli) Ovi ostali su svi 'fejk', a takvih je sve više..." Napisa ovaj buzdovan i osta živ.

**************

Gradski domoroci ponašaju se kao "viša rasa", kao da niko nema pravo doći živjeti u neki grad, gdje su oni starosjedioci i domaćini. Urbani rasisti snuju svoje vlažne malograđanske snove da žive sami u svom gradu. Tako naši "urbani Aboridžini" vjeruju da žive u Banjaluci od početka vremena. Ova tviter žalopojka svodi se na jeftinu laž kako je Banjaluka nekada bila urbano mjesto, a onda su došli seljaci i poseljačili naš lijepi grad do neprepoznavanja. 

***************

Starosjediocima Banjaluke za sve loše što se dešava u gradu su krive "one izbjeglice",  raseljena lica, prognanici, ponekad uvredljivo nazivani "pobjeglice",  u svakom slučaju došljaci i drugi slučajni prolaznici kroz grad. Postali su "novi varvari",  kolonizatori i seljaci.  Jednom su neke novine s cinizmom svojstvenom lajt fašizmu prebrojavale koliko u institucijama ima savjetnika iz Banjaluke, a koliko iz drugih mjesta Republike Srpske. Potom je jednoj potencijalnoj kandidatkinji za gradonačelnika Banjaluke prebačeno, onako hinjski kako to hulje obično rade, da nije rođena Banjalučanka. Bez imalo stida i autorefleksije na vrijeme kada su gradske vlasti temeljno radile na protjerivanju iz grada upravo rođenih Banjalučana.

***************

Ne postoji sertifikat "pravog Banjalučanina". Za grad otvorenog srca jedina licenca je ljudska dobrota za sve ljude koji u njega dođu. Ne shvataju tupani da nije bitno gdje je ko slučajno rođen, nego šta jedni drugima pružamo. To je duh palanke, provincijalizma i malograđanštine. Primitivizam domorodaca nimalo  se ne razlikuje od primitivizma došljaka. To su dva lica istog primitivizama. Lakirani građanski primitivizam nasuprot  primitivizmu  neprilagođenih  pridošlih sa strane. Nije bitno odakle je ko došao, sve dok sistem afirmiše pozitivne društvene vrijednosti i  najbolje pojedince. Postojeći društveni sistem je kriv što se dobri i napredni pojedinci demotivišu, dok luzeri iz podzemlja postaju cijenjeni ljudi. To je naš problem, a ne gdje je ko rođen.

Kad čovjek sluša ove zvekane, sve što je nekulturno u Banjaluci dolazi od onih što su stigli iz neke vukojebine  i duboke provincije. Nerođeni Banjalučani su tako krivi za sve loše u gradu, a nikada zaslužni za ono dobro  i pozitivno. Nikad ne govore o umjetnicima, naučnicima, vrsnim hirurzima, arhitektama, profesorima, novinarima i drugim stručnjacima, koji  su takođe došli u grad. Oni pamte samo gubitnike, zgubidane i siromahe s kesom u ruci.

U svemu ovome ima nešto dobro. Mještani naselja Borik nedavno su javno prekrečili uvredljivi grafit koji je godinama stajao ispisan na zidu fasade jedne zgrade:  "Smrt studentima došljacima!"  To je važno da pokažu svoje humano ljudsko lice ljudi i grada. I da se ne slažu sa stupidnim podjelama ljudi na prave i krive, "stare" i novopridošle. Dobro nam došli, nerođeni Banjalučani!