SULE: THE ROLLING STONES-WE LOVE YOU

U ljeto 1970. godine, nakratko sam morao napustiti Dubrovnik, gdje sam namjeravao provesti cijelo ljeto i skoknuti do Zadra da se sastanem sa nekim mojim starim drugarima. Iskren da budem, nije mi se išlo, ali kada sam već napravio glupost i brzopleto obećao, to sam morao i odraditi. I tako ti ja jedno jutro poranim i skoro „dekintiran“ krenem put Zadra. Već na samom početku autostop me je loše išao, tako da sam se cijelo jutro borio samo da stignem do magistrale. Na kraju sam jedva našao prevoz. Čovjek me prevezao dvadesetak kilometara i istresao pored neke kafane.

Taj dan kao da se sve urotilo protiv mene, nisam imao love za autobus, autostop nije išao kako treba, odjednom osjetih da počinjem dobijati temperaturu, a domoroci koji su prolazili pored mene gledali su me bez imalo simpatija. Poče da me hvata panika.

Kako se taj „bed“ počeo pretvarati u katastrofu, ja napokon odlučih da uđem u kafanu sa namjerom da nešto pojedem. Odmah na ulazu u kafanu primijetih džuboks, u koji iz istih stopa turih nos. Naravno, tu je bilo svega i svačega, ali ja iz prve primjetih Stonse i moju omiljenu temu „We love you“. Ovu stvar sam volio radi njenog klavirskog djela koji je Jan Stjuard stvarno majstorski odsvirao, a kada se tome dodaju lupanje zatvorskih vrata i zveckanje robijaških lanaca, eto ti razloga da se jedan osamnaestogodišnjak na nju „upeca k’o klen“.

Inače, Stonsi su tu stvar napravili nakon što su jednu noć proveli iza rešetaka radi posjedovanja droge. Kasnije će Kit Ričards na pitanje novinara o problemima sa drogom odgovoriti:

„Ja sa drogom nikad nisam imao problema, jedini moj problem je bila policija.“

Kada sam sjeo za sto, odmah mi priđe konobar i u stilu Taška Načića iz „Radovana trećeg“ upita šta želim. Ja mu rekoh da bih pojeo nešto toplo i upitah šta ima. On reče da imaju samo grašak sa mesom, a može i solo grašak. Kada sam se preračunao, ustanovio sam da imam taman toliko love da pojedem ili grašak sa mesom ili solo grašak i da čujem „We love you“. Naravno, ja se odlučih za ovu drugu opciju. Grašak je bio katastrofalan, ali su zato Stonsi bili super.

Kada sam krenuo dalje, temperatura me je sve više hvatala, tako da sam se taj dan jedva dovukao do ferijalnog kampa u Makarskoj. Tu sam našao neke naše gimnazijalce koji su mi našli prazan šator i dali neke tablete za obaranje temperature. Ovi ljudi su bili najbolji gimnazijalci u cijeloj Jugoslaviji i kao takvi preko omladinskog lista „Mladost“ besplatno ljetovali u Makarskoj. Sutradan se ustanovilo da imam gadnu gnojnu anginu i da ću tu morati provesti par dana. To je već bio problem, jer sam zaboravo ponijeti zdravstvenu knjižicu, a uz to, bio sam i totalno dekintiran.

Međutim, i to sam vrlo brzo prebrodio uz pomoć mojih drugara Slavice i Icana koji mi nađoše prazan šator koji je pripadao njima.

Tada je situacija već izgledala puno bolje, a kada se tom dodaju i dvije Poljakinje koje sam upoznao u kampu, situacija se iz korijena promijenila. Cure su bile „prave duše slavenske“ i davale su sve od sebe za moj što brži oporavak. Jesu bile debele i pomalo čibuljave, ali za svaku pohvalu je bila njihova požrtvovanost i vjera u slobodnu ljubav. Tih dana nisam ni viđao ostalu raju iz Banje Luke, a kada sam došao da se sa njima pozdravim, upitaše me „Zar si ti još tu?“.

Te godine nisam ni stigao do Zadra, a kada sam na ulazu u Banju Luku sreo Bambusa i Đinu kako kreću za Dubrovnik, ja im poželih sretan put i odoh direkcione kući da se najedem i naspavam kao čovjek.

Banja Luka 1973. godine

Ovo je samo fol, nikad nešto posebno nisam volio Amere.

Pozdrav Little Sule.

BOSANCEROSI

Dragi moji,

Prosla Nova Godina. Stvarnost nije lijepa kao sto se cinila.

Stizu ozbiljni e-mailovi. Vrijedi procitati.

Mnogo istine o nama samima. 
XXXXXX
Uz ovaj tekst dodajem i dvije ilustracije preuzete sa dovla.net

 ****************************

U Bosni i Hercegovini možemo govoriti o sedam stanja društvenog duha zbog
kojih nam je ovako kako nam je... Tekst koji je prije nekoliko godina bh.
reditelj Haris Pašović objavio na svom blogu o 'sedam smrtnih grijeha ili
sedam mističnih stavova savremenog bh. građanina', zaživio je nanovo u
njegovoj novoj pozorošnoj predstavi 'Mujo, Suljo i Fata društvu spektakla.

Postoji pretpostavka, u medijma i dijelu međunarodne zajednice, da
stanovnici Bosne i Hercegovine žele da žive bolje. Međutim, kada ispitamo
dominantne osobine društva u BiH, moguće je izvesti sedam dokaza koji
obaraju tu pretpostavku.

Ima nešto skoro mistično u životnom stilu većine bh. građana. Broj sedam ima
svoju mitsku povijest: krišćanstvo trvdi da je bog stvorio zemlju za sedam
dana, govori se o sedam smrtnih grijehova; islam i judaizm govore o sedam
nebesa.

U Bosni i Hercegovini možemo govoriti o sedam stanja društvenog duha zbog
kojih nam je ovako kako nam je. Ovi dokazi su izvedeni iz društvene prakse.

PRVI MISTIČNI STAV: Dobro je, samo nek ne puca!
Mir se u BiH shvata kao odsustvo rata. Sve dok te neko ne ubija, ili tebe ne
tjera da ubijaš - život je dobar. Mir se ne shvata kao napredak, kreativnost
i inventivnost. Mir se shvata isključivo kao odsustvo fizičke prinude.

DRUGI MISTIČNI STAV: Izdrž'o je Mujo i gore!
Ovaj pricip herojstva u trpnji obezbjeđuje da nema želje za bilo kakvim
individualnim ili društvenim napretkom. Kapacitet Muje da trpi je
neograničen.

TREĆI MISTIČNI STAV: Ne talasaj!
Ukoliko neki pojedinac i poželi da akcijom provede promjenu, aktivira se
društveni princip 'Ne talasaj'. Društveno okruženje se obrušava na
pojedinca, demontira njegovu ili njenu akciju koja vodi promjeni i teži da
pojedinca vrati u mediokritesku ravan poznatu pod imenom 'Dobro jutro,
čaršijo, na sve četiri strane'.

ČETVRTI MISTIČNI STAV: Ako bog da!
Primjena uzrečice 'ako bog da' u svakodnevnom jeziku poprimila je razmjere
panademije. 'Ako bog da' pokriva sve, od ekonomskog prosperiteta do seksa.
Polaganje ispita na fakultetu, zakazana kafa za sutra popodne, politički
napredak, sportska kladionica, izgradnja auto-puta - zapravo sve - zavisi od
božije volje. Ovaj komotni determinizam oslobađa odgovornosti za bilo koju
akciju. Sve je u božijim rukama, pa tako nema potrebe za bilo kakvim planom,
strukturom, ili, ne daj bože, zalaganjem. Prebacujući na boga da se brine da
li će im zagorjeti ručak, da li će im dijete postati narkoman ili da li će
vlada povećati porez, Bosanci i Hercegovci su uspješno skinuli sa sebe svaku
odgovornost za vlastiti život.

PETI MISTIČNI STAV: Ne mogu oni mene malo platit kol'ko ja mogu malo radit'!
Ova drevna bosansko-hercegovačka izreka opisuje ekonomsku mudrost stanovnika
jedne od tri najsiromašnije zemlje Evrope. Nije poznato da se ovakva
ekonomska misao pojavljuje i u jednom drugom svjetskom jeziku, osim u
bosanskom, srpskom i hrvatskom.

ŠESTI MISTIČNI STAV: Nemam ja vremena da radim!
Moderna bussines misao u BiH bilježi još jedan doprinos svjetskim ekonomskim
teorijama. Ovaj misaoni dijamant, koji transcendira logiku i fiziku,
uspješno devastira svaku do sada poznatu ekonomsku doktrinu.
Princip 'Nemam ja vremena da radim' nastao je krajem 20. stoljeća u BiH kao
progresivni bh. pogled na tranziciju ka slobodnom tržištu. U svakodnevnoj
praksi očituje se u i u slijedećim formulama: 'Daj meni i daj odmah!', 'Pare
dolaze same, samo treba skontat kako!' i 'Previše sam ja pametan/a da bih
radio/la'.

SEDMI MISTIČNI STAV: Ma...
Početak rečenice sa 'Ma...' omogućava dosljedno rušenje svakog struktuiranog
napora . 'Ma,..' obezvrijeđuje svaki rad, odluku, svaki konstruktivni
pokušaj i svaki izniman rezultat. 'Ma, daj, šta on ima doktorirat', a ja
iš'o s njim u školu?'; 'Ma, hajde popi', ba, jaro!'
(npr. upućeno liječenom alkoholičaru); 'Ma, ne mogu se ja njoj zamjerat...',
i mnogi drugi primjeri uvijek su u funkciji relativizianja svakog
idividualnog ili kolektivnog napora. Riječ 'Ma' je riječ-zločinac i morala
bi biti stavljena izvan zakona. Žalosno je što Evropa nikako da prihvati
fatalnu privlačnost ovih sedam stupnjeva duhovnog razvitka u BiH. To je ista
ona Evropa koja radi od jutra do mraka, a i vikendom, ta anti-neradnička,
racionalna, bosnofobična Evropa! Ta Evropa koja njeguje svoju demokratiju,
svoju nauku i umjetnost, koja ima auto-putove, parkove, bazene i sportska
igrališta.
Mi u takvu Evropu nećemo!

P.S.
Ovo je dio bloga bh. reditelja Harisa Pašovića iz 2009. godine, o stanju
duha bh. nacije, koji, očito, nije doživio niti pomak niti odmak u godinama
koje su uslijedile, pa je našao svoje mjesto u scenariju najnovije
Pašovićeve predstave 'Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla', premijerno
izvedene pred sarajevskom publikom u utorak, 25. decembra, u Narodnom
pozorištu.

Progovarajući o suludoj političkoj, socijalnoj, kulturnoj i opće-društvenoj
zbilji u kojoj mirno i krajnje inertno žive današnji građani Bosne i
Hercegovine, Pašović kroz formu angažiranog političkog teatra secira
brutalnu bh. stvarnost, ali i krizu Evrope i svijeta, i publici 'pljuje'
istinu u oči.

Onako kako to rade umjetnici koji ne umiju niti mogu da (o)šute trenutak u
kojem živimo i koji neumitno tragaju za odgovorom na pitanje - zašto smo tu
gdje jesmo?

Među najsiromašnijim i najzaostalijim zemljama Evrope!

Mogu li muškarci zapamtiti godišnjice?‏

Probudivši se usred noći, žena ustanovi da njenog muža nema u krevetu.
Ustane i zatekne ga kako sjedi u kuhinji uz šalicu kave,
i gleda zamišljeno i nekako sjetno u zid ispred sebe.
...

-Zašto ne spavaš dragi? Što nije u redu?- upita ga ona
On je pogleda i reče:
- Prisjećam se kako smo se upoznali prije 20 godina i kako smo počeli
zajednički izlaziti. Ti si imala 16 godina. Sjećaš li se toga?
Žena je bila dirnuta do suza što je njen muž tako brižan i nježan.
- Naravno da se sjećam - tiho reče ona.
Suprug uzdahne. Riječi su teško izlazile:
- Sjećaš li se kada nas je tvoj otac uhvatio na zadnjem sjedalu mog auta?
- Naravno dragi- reče žena sjedajući na stolac nasuprot njemu.
- A da li se sjećaš kada je uperio sačmaricu u moje lice i rekao "ILI
ŽENIŠ MOJU KĆER ILI ĆU TE SPREMITI NA 20 GODINA U ZATVOR?
- Sjećam se i toga - odgovori žena nježno.
Muž obrisa suzu koja mu je klizila niz obraz i reče:

- DANAS BIH BIO PUŠTEN NA SLOBODU.

Zbogom pameti!

Kad ovako nesto procitam, pitam se postoji li iko pametan, normalan da zabrani trovanje djece ovakvim slikovnicama. 

Sve mi se cesce cini da je logika "cim, cim gore - tim , tim bolje" definitvno pobijedila i da se nece lako promijenitii.

*******************

NA KIOSCIMA u Bosni i Hercegovini pojavila se slikovnica koja je šokirala javnost.

Prema pisanju portala Radio Sarajevo slikovnica "Benko i Zenko" izdanje je izdavačko-grafičke kuće Planjax iz Tešnja, njezin je autor Bajruzin Hajro Planjac, urednik Ramiz Brkić, a u njoj djeca mogu pročitati niz rečenica koje nikako nisu primjerene njihovu uzrastu.

Naime, u "horor-slikovnici" može se pročitati:

"Svu vašu stariju braću i sestre gazda je prodao pred maj i svi su zaklani, oguljeni i stavljeni na ražanj, to jest nabijeni na kolac i dugo, dugo okretani i pečeni na užarenoj vatri. Poslije vas poguzije pojedu, a kosti ponesu psima da se i oni zaslade."

"Ne mogu, Rile, tako mi Boga! Ovog ne mogu zaklati. On me čitavo vrijeme gleda. On ima sjaj očiju isti kao moj pokojni sin kog je zgazio auto dok se vraćao iz škole."

"Vidio sam krv i Zenkino tijelo, oguljeno kako visi na drvetu. Kasapin Piksi me čudno gledao vršeći pripremu za klanje".

Autor slikovnice za pressrs.ba izjavio je: "Slažem se da u slikovnici možda ima pojedinih opisa koji su malo preagresivni za djecu, ali je priča o "Benki i Zenki" izdana u okviru moje knjige "Vuk dobrivuk", koja je namjenjena omladini. Uostalom, djeci je potrebno prikazivati stvarnost onakvom kakva jest, umjesto da ih držimo u neznanju. Moju slikovnicu je prije štampanja pregledalo desetak pedagoga, koji u njoj nisu našli ništa sporno".

Sjecanje na Srdjana Aleksica

27. januar nije samo pravoslavni svetac Sveti Sava. 
Na ovaj dan 1993. godine preminuo je u Trebinju Srdjan Aleksic, trebinjski mladic koji je nekoliko dana ranije u svom gradu smrtno pretucen braneci svoga druga Muslimana Alena Glavovica. Ubili ga, utukli, dvojica pijanih vojnika vojske RS jer se usudio da im se suprotstavi i da brani 'Baliju'.
A on je zapravo branio ljudsko bice od dvojice naoruzanih, pijanih fasista.

Procitajte danas nesto o njemu. 
Konacno su o njegovom djelu poceli pisati sa postovanjem; davati mu nagrade...
On zasluzuje i vise. Zasluzuje da se slavi kao heroj. Svetac. Jer branio je druga, prijatelja, ljudsko bice... Njegovo djelo  zasluzuje da se o njemu prica, da bude zapisan u citankama da se generacije koje dolaze na njegovom primjeru uce ljudskosi; da se glavne ulice i trgovi sirom Balkana nazovu njegovim imenom... 

Ako nista drugo, zbog onoga sto je ucinio, zbog zrtve koju je podnio -  Srdjan zasluzuje da 27. januar bude i dan sjecanja na njega.

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=a_NS0FQGZAg

Bruja: Dog and Underdog

Evo jedna svježa sportska vjest što se odigrala prije dva dana u Beogradu.

Ima jedna izreka, bar ovdje u Americi i Kanadi "Dog i Underdog".

Dog je onaj što je glavni "šef" u čoporu; kažu Alfa mužjak, a svi ostali mužjaci su Underdog-ovi, što bi po našem Bosanskoherčegovačkom bilo; ulizice, šupci, papci, luzeri itd., mada i to nije baš ono najbolje objašnjenje al' nekako; tako mu dodje.

E sad pitat će te što ovaj sad nama piše o tome kad je tema sportska.

Raspadom Yuge, raspala se i naša fudbalska liga, pa je svako osnovao svoju, tako da i Olimpija i Vardar i Budućnost mogu da budu prvaci i učestvuju u nekom evropskom takmičenju. Nema veze što odma ispadnu al' uglavnom to su sad "svjetski timovi". Medjutim kako je nekad kvalitetna fudbalska liga rascjepkana tako se i kvalitet rascjepkao, a navijači željni dobrog fuzbala nezadovoljni, uglavnom prave probleme na stadionima.

Uprave klubova čine nekadasnji fudbaleri, uglavnom osrednji i zauzimaju igrom političkih spletki pozicije za koje smo rekli da zauzimaju Dogovi. Oni su postali Alfa+Omega za sve. Sve ih se pita nema "Radničkog savjeta" it'd. Oni prodavaju talente i zaradjuju na njihovoj prodaji veliki profit. Jedan je čak uspio nekoliko takvih talenta da proda i da taj ugovor o profitu legalizuje tako da će mali Eduardo moći objesiti kopačke o klin prije nego li se povoljno riješi njegov slučaj i u njegovu korist. Uglavnom biti na čelu nekog prvoligaša unosan je posao pa ga najčešće sačinjavaju i članovi poredice, kumovi šurjaci i braća.

E sad ono glavno.

Svi znamo ko je Džajić; bar moja generacija i nešto mladji. (I ja sam vazda bio Džaja kad je igrala naša raja.) Bio je ljevo krilo igrao na toj poziciji u timu Evrope, na oproštaju Lav Jašina, igrao u timu svjeta it'd. Jedan vanserijski fudbaler kakvih malo ima i kakvi se radjaju jednom u sto godina; tako kažu. 

Al' Džaja je igrao fudbal u vrijeme kad je naša zemlja bila socijalistička i kad se prave vrijednosti nisu mogle nagradjivati kao negdje u svjetu, pa su krajem šezdesetih morali u F.S.J da mjenjaju pravilnik o potpisivanju novih profesionalnih ugovora za fudbalere, jer bi Džajin ugovor probio sve limite o vrijednovanju društveno korisnog rada, pa je Džajić dobio maksimalnu svotu, a da je potpisao u Španiji ili Engleskoj to bi bilo ravno današnjem ugovoru jednog Ronalda ili Mesija. Kako nije onda je Džajić na zalasku karijere otišao u Baskiju na Korziku za solidnu sumu al' ne onakvu kakvu je mogao dobiti da je otišao krajem šezdesetih.

Vratio se Džaja iz pečalbe i kao Zvezdino djete i prva zvjezdica uz Šekularca, Pižona, Stojkovića i Savičevića, dobio mjesto u upravi C. Zvjezde.

Godine su prolazile a klub svjestan da je Džaji jos uvjek dužan jer mu nije omogućio maksimalnu zaradu za svoj prvi profesionalni ugovor, pokušava da mu pozicijama u klubu oda priznanje i zadovoljstinu; sad kad nije mogao ranije. 

Džaja je bio uvjek tih miran i radan čovjek, fudbaler i nikad nije pravio probleme nigdje u javnom životu. Jednostavno bio je fin i previše za mangupe koji ga okružuju, a baš takvog političari i mućkatori i trebaju.

Postavljaju ga na vrh kluba i daju mu velike ovlasti o kupovini fudbalera i stvaranju tima u C, zvjezde.

Uspjeva Džajić da stvori generaciju koja se okitila svim mogućim svjetskim titulama.

Kad je neko dobar i fin čovjek obično u našem narodu i "budala" tako ga okružuju tipovi, pravnici, politicari koji su mnogo vjesti u mućkama pa stvaraju aferu zbog koje je morao na sud i u zatvor, pa ga na kraju ga proglasiše nevinim.

Vraća se Džaja poslije višegodišnjeg izbivanja u C.Zvjezdu, opet kao spasioc, jer je Zvjezda opljačkana, osiromašena i na rubu propasti. Vraća se sa željom da iskreno pomogne klubu, al' tu nailazi na jednog čovjeka političara koji je bio osrednji košarkaš, nemam pojma u kom klubu, al' čovjek je iz politike obrazovan i kao takav sam sebi odredjuje ulogu Doga. Medjutim; njegova podpredsjednička pozicija u hijerarhiji C. Zvjezde nije dogovska nego underdogovska, a on nije naučio da igra u C.Zvjezdi na poziciji Underdoga; jer ko je Džaja da njemu soli pamet, pa nema ni školsku spremu kol'ku ima on, te polagano počinje da igra igru omalovažavanja Džajića i svega što ovaj odluči, pa čak i prijeti da kako u C.Zvjezdi neće da radi. Sve je to Džaja koji je na poziciji Doga trpio i trpio, a onda ga spucao štosom al' baš u bradu. Dal' je bio aprekat u pitanju il' kroše ne'am pojma, al' dobro uljuljani kažu da je Čović dobio po p…i.

Utakmica je tek počela igra se prvo poluvrijeme, a vidjet će mo ko je sad jači dal' Dog il' Underdog.

by bruja

Dolaze li druga vremena?!

Grafit ispisan ćirilicom, nakon prošlonedjeljne posjete hrvatskog premijera Zorana Milanovića, svojevrsna je poruka o boljim odnosima dva naroda. Grafit se nalazi na zidu zgrade rektorata Univerziteta u Beogradu, na Studentskom trgu.

Iznad teksta "Srbi u Hrvati braća", koji je netaknut već nekoliko dana, uz nacrtano srce neko je dopisao "Ja volim svog Hrvoja".

Jedan od prodavaca uličnih knjiga u centru Beograda, na pitanje novinara Anadolije šta misli o grafitu, rekao je da je došlo vrijeme da se i takvi grafiti mogu ispisivati u glavnom gradu Srbije.
(Anadolia)

*******************
Evo, isti dan stize  i Vjekin komentar: Dolaze, dolaze.... potkovan slikom.

Inauguracija

Samo nekoliko misli, stavova, parola koje je novi-stari americki Predsjednik dao za vrijeme svecane inauguracije kojoj je prisustvovalo, kazu, 850.000 ljudi.

U doba kada je bio novi Predsjednik, Obama je obecavao i vecina ljudi , ne samo amerikanaca, mu je vjerovala. Sada, rekao bih da su  nade prilicno iznevjerene, ali i pored toga, vjerovatno jer je druga opcija losija ( zvuci poznato), Obama je ponovo izabran.

Sada, njegove rijeci lice na parole. Cak su i izgovorne u tom tonu. Djeluje mi prilicno pateticno.

Velika misao koju je rekao: "Mi, smatramo da za trajnu bezbednost i mir nije potreban neprestani rat"

Pitam se koja budala smatra drugacije!? Ima li na svijetu takvih budala? 

Vjerovatno da ima ali nisu vrijedni pomena.

Bitno je da je novi-stari Predsjednik rekao sta amerikanci smatraju.

Jos jedan biser:"Međutim, mi odbacujemo verovanje da Amerika mora da bira između brige za generacije koje su izgradile ovu zemlju i investiranja u generacije koje će graditi njenu budućnost"

Pitam se pitam, ko to vjeruje u odbaceno vjerovanje? Vjerovatno niko, ali lijepo je kad se kaze.

Necu dalje. 

da ne bude zabune, nemam ja nista licno protiv Obame. 

Covjek je cak zaljubljenik u sport i dobro igra kosarku. Dovoljno da mi bude simpatican.

Ali i on samo potvrdjuje da su svi politicari isti ( ili veoma slicni). 

Postave tezu, u koju niko ne vjeruje i onda se ogradjujuo od nje. 

Ogradjuju se od nikoga da bi zadovoljili sve. ( ovaj mi je dobar, ha!?)

***********************************

Američki predsednik Barak Obama položio je u ponedeljak zakletvu na ceremoniji ispred Kapitol Hila u Vašingtonu, čime je zvanično započeo njegov drugi mandat na čelu Sjedinjenih Američkih Država

Obama je zakletvu položio ponovivši reči predsednika Vrhovnog suda Džona Robertsa da se “svečano zaklinje da će verno vršiti dužnost predsednika SAD i da će najbolje što može čuvati, štititi i braniti Ustav Amerike”.

Obama je zakletvu kao 44. predsednik SAD položio na platformi ispred zgrade američkog Kongresa s rukom položenom na dve biblije - jednu koja je pripadala Martinu Luteru Kingu i drugu koja je pripadala Abrahamu Linkolnu. Uvođenje Kingove Biblije ima poseban značaj, jer se inauguracija održava 21. januara, na rođendan lidera borbe za crnačka prava, koji je pre 50 godina, ispred Linkolnovog memorijalnog spomenika, održao čuveni govor "Ja imam san", koji je u Americi državni praznik.

Američki predsednik Barak Obama izjavio je u ponedeljak, u inauguracionom govoru na Kapitol hilu, da se decenija ratovanja bliži kraju, da se privreda oporavlja, a da su "mogućnosti Amerike neograničene".

"Ekonomski oporavak je počeo. Američke mogućnosti su neograničene, jer imamo sve kvalitete koje zahteva svet bez granica. Mladost i pokretnost, raznolikost i otvorenost i beskrajne prilike za rizik i dar za inovacije", rekao je američki predsednik.

Iznoseći opsežan program za naredne četiri godine, Obama koji je prehodno u Beloj kući položio zakletvu za svoj drugi predsednički mandat, inauguracioni govor je iskoristio da pozove naciju da mu se pridruži u rešavanju niza problema, od klimatskih promena do poštovanja dostojanstva ljudi, žena i dece širom sveta.

"Moji sunarodnici, stvoreni smo za ovaj trenutak i iskoristićemo ga, dok god ga budemo iskoristili zajedno", kazao je Obama nekoliko trenutaka nakon polaganja zakletve.

Obama je, takođe, naznačio novi pravac spoljne politike u trenutku kada se SAD spremaju da povuku vojsku iz Avganistana i okončaju najduži rat koji ova zemlja trenutno vodi: "Mi, smatramo da za trajnu bezbednost i mir nije potreban neprestani rat", rekao je predsednik u govoru ispred američkog Kongesa kome su prisusvovale stotine hiljada ljudi, prenosi AP.

Osvrćući se na ekonomsku situaciju, 44. američki predsednik je rekao da zemlja mora da donese neke teške odluke kako bi smanjila veliki deficit.  "Međutim, mi odbacujemo verovanje da Amerika mora da bira između brige za generacije koje su izgradile ovu zemlju i investiranja u generacije koje će graditi njenu budućnost", rekao je on.

Predsednik je u govoru istakao i da se američki prosperitet mora oslanjati na srednju klasu, preneo je Reuters . On je pozvao na jedinstvo apelujući na Amerikance da odbace politički "apsolutizam" i stranačke sukobe.

"Apsolutizam ne sme biti zamena za princip, spektakl za politiku ili vređanje za razumnu debatu. Moramo delovati znajući da će ono što uradimo biti nesavršeno", rekao je on.

Novi-stari američki predsednik je istakao da će SAD nastaviti da promoviše demokratiju u inostranstvu: "Mi ćemo podržavati demokratiju od Azije do Afirke, od Amerike do Bliskog istoka, jer nas naši interesi i savest obavezuju da delujemo u ime onih koji čeznu za slobodom",kazao je Obama.

On se osvrnuo i na prava žena i gej populacije, ocenivši da "naš put nije dovršen dok naše žene, majke i sestre ne mogu da zarade za život koji odgovara njihovim naporima", ili dok se prema "našoj gej braći i sestrama ne postupa kao prema svima drugima".

Američki predsednik koji je prvi Amerikanac afričkog porekla izabran na tu funkciju, prethodno je u nedelju položio zakletvu na privatnoj ceremoniji u Beloj kući.

Pristalice Obame od ponedeljka ujutro su počele da se skupljaju ispred Kapitol hila, oko Bele kuće i duž puta kojim je prošla parada. Inauguraciju su pratile jake mere bezbednosti, uključujući 6.000 policajaca, pripadnika FBI i agenata Tajne službe i parkirana oklopna vozila i autobuse kojima su blokrani veći putevi. Na platformi iza predsednika svečanoj ceremoniji su između ostalih su prisustvovali bivši demokratski predsednici Džimi Karter i Bil Klinton, državna sekretarka Hilari Klinton.

Agencije izveštavaju da je raspoloženje bilo praznično, ali da nedostaje osećaj istorijske nade koji je obeležio Obamin prvi mandat.

Predsednikov politički ugled je oštećen iscrpljujućim prvim mandatom tokom koga se borio sa najtežom ekonomskom krizom za više decenija i oštrim partijskim ratom sa republikanskim rivalima oko poreza i potrošnje. Prema predviđanjima, ove godine svečanosti u Vašingtonu je pratilo između 600 i 800 hiljada ljudi, što je ipak manje u odnosu na prvu inauguraciju, kada je ispred zgrade Kapitola bilo blizu dva miliona građana.

Novi-stari predsednik SAD je drugi mandat osvojio pobedivši na novembarskim izborima predsedničkog kandidata reublikanaca Mita Romnija. Svečanost polaganja zakletve je počela muzikom benda američkih marinaca, kao i pozdravnim govorom demokratskog senatora iz Njujorka Čaka Šumera.

Pre Obame, zakletvu je položio potpredsednik Džo Bajden, dok je ceo program ispred zgrade Kongresa posmatralo više stotina hiljada okupljenih građana.

(e-Novine)

Islamski svijet: MUŠKARCI I POKRIVANJE

Ako pokrivanje žena obuzdava seksualno uzbuđivanje muškaraca, šta učiniti da se obuzda seksualno uzbuđenje žena, pita se jedna jemenska novinarka

Kao djeca igrali smo se u tetkinom vrtu, dječaci i djevojčice bez razlike. Zajedno smo rasli, trčali i smijali se, zajedno plakali na kraju tužnih crtanih filmova. Pa smo još rasli. Vrijeme je prolazilo...

Ja i rodica gledamo kroz prozor, na vrt u kome se igraju moj rođak i njegovi drugovi. Tu smo se nekad igrali zajedno. Šta se dogodilo? Zašto smo zatvorene u kući, dok se oni slobodno igraju lopte? Šta smo učinile? Odrasle smo. Jesu li nam se tijela promijenila? Jesmo li poslale objekti iskušenja koje treba sakriti od prolaznika? No zar ovo nisu dječaci koje poznajemo od malih nogu? Zašto smo postali strani jedni drugima? Zašto trčim da se sakrijem čim čujem njihove glasove? Je li to samo zato što se boja glasa promijenila? Zar zato više nismo prijatelji? Počinjemo da bivamo bojažljive i uznemirene svaki puta kad progovorimo. Rodica i ja provodimo slobodno vrijeme gledajući meksičke sapunice, kao žene od 50 godina. A vrijeme je prolazilo...

U školi sam. Učimo šta sve žena treba sakrivati. Njena kosa je iskušenje. Obrve su iskušenje. Sjećam se svog omiljenog pjevača. Imao je lijepe oči. Divnu kosu. Zašto se on nije pokrivao? Postavljala sam sebi to pitanje, nesposobna da sama odgovorim. Sjećam se da su mi zabranili da se igram u vrtu jer sam ušla u pubertet. No dječacima to nisu zabranjivali Zar i oni nisu bili ušli u pubertet? Zašto njih nisu zatvarali u kuću? Ni tu nisam našla odgovor. A vrijeme je prolazilo...

Sve vrijeme slušam: "Žena je dragulj koji treba zaštititi (drugim riječima: pokriti)." A ponekad je čak porede s bombonom: "Ako se odmota papir (dakle: feredža), muhe će je salijetati." Palim televizor i gledam svog omiljenog pjevača, sanjam o tome da mu mrsim kosu i promatram njegovu ljepotu. Ruke su mu gole. Poprsje - golo. Zašto taj objekt iskušenja nije pokriven? Zašto nije zatvoren u kući? Zašto žene ne dolaze u iskušenje zbog njega? Neki kažu da žene ne treba da gledaju. U tom slučaju, zar ni muškarci ne treba da odvrate pogled od "objekata" iskušenja, žena? Nikad nisam dobila odgovor. A vrijeme je prolazilo...

Evo me na univerzitetu. Ljudi dijele neku vjersku knjižicu, Iskušenja žene. Kosa. Stopala. I još, "žena mora pokriti jedno oko, jer dva oka zajedno dovode u iskušenje". Časna riječ, tako je pisalo. Odlučujem da posmatram muškarce, da vidim koja vrsta žena ih dovodi u kušnju. Preda mnom hoda žena u pripijenoj crnoj haljini. Eto, našla sam objekt iskušenja. Nastavljam posmatranje: preda mnom hoda druga žena, sa širokom haljinom ali nepokrivenog lica. Muškarac je gleda. Znači, i lice je iskušenje. Treća žena, u širokoj haljini pokrivenog lica. Muškarac je gleda! Kako to, ne razumijem? Kakvo iskušenje predstavlja takva oprava, ne vidi se ni lice ni stopala! Šta taj muškarac gleda? Onda shvatam da odjeća nema veze s tim. Muškarci uvijek gledaju žene. No muškarac, sa širokim ramenima, kosom, očima i usnama ne smatra se objektom iskušenja, čak i kad bi ga gledale sve žene na svijetu. On je muškarac. Ne mora da se skriva u kući. Niko za njega ne kaže da je dragulj. Pomislim da bih voljela da nisam dragulj. Voljela bih da sam slobodan muškarac. A vrijeme je prolazilo...

Nalazim se u jednoj zapadnoj zemlji. Oko mene hodaju žene. Jedna nosi hlače, druga kratku suknju, treća kratke hlačice. Čudno - niko ih ne gleda. Zašto ne vidim poglede muškaraca, koje viđam u svojoj zemlji? One poglede pred kojima se žena osjeti gola. Poglede koje sam mrzila, zbog kojih sam mrzila svoje prisustvo na zemlji i činjenicu da sam rođena kao žena. Poglede koji su mi oduzimali ljudskost. Zašto ih ovdje ne vidim? Sve žene su dobro obučene, privlačne. Zašto onda ne vidim te poglede? Vidjela sam jednu ženu kako trči i smije se. Sjetila sam se da mi je, od puberteta, bilo zabranjeno da trčim. Sjetila sam se da se u mojoj zemlji muškarci oblače u bijelo, a žene u crno? Pitala sam se: zašto muškarci ne nose crno? I zašto ne pokrivaju lice? Nisam našla odgovor. A vrijeme i dalje prolazi...

Hind Aleryani, ‘Your Middle East’

Zeljo S. predlaze da pogledamo....

Ovaj svoj komentar ubacujem 2013-01-22, dan  nakon sto sam ovaj post, ne gledajuci spot prethodno, pustio.
 U mejduvremenu sam dobio vase komentare. Neke pustio, neke nije bilo potrebno pustati. 
Uglavnom, nakon sto sam pregledao pola emisije, jer dalje moje strpljenje nije dobacilo, zamislio sam se sta da uradim.
Imao sam tri opcije. 
Da ostavim sve tako kako jeste i objavljujem komentare i dozvolim da se svadjamo do besvjesti. 
Da jednostavno izbrisem cijeli post. 
Ili da ostavim post i ubacim  svoj komentar, jer onako kako je objavljeno izgleda kao da je hvalospjevni komenar moj.
Kao dokazani demokrata ( staljinistickog tipa, rekli bi neki) izabrao sam trecu opciju. 
Jer treba , bar ponekada, pa i na ovom blogu,  cuti i vidjeti i drugacije misljenje i drugacije analize...
Mislim da je prof. Aleckovic inteligentna, pametna, nacitana i ... ( necu dalje) osoba.
Nije mi potpuno jasno u kojoj oblasti je ona strucnjak a u kojoj samo koristi svoje iskustvo i naklapa ( kao sto i mi to radimo) jer u intervjuu govori o psihologiji, Psihijatriji, sociologiji, politici, vojnim pitanjima, drustvenim pitanjima, istoriji, buducnosti, skolstvu, tajnim sluzbama, skolovanju disitenata... o cemu sve ne.
Teorija na kojoj bazira svoje teze i zakljucke je poznata "Teorija zavjere",  jedna od najjacih trovackih teorija u svijetu a posebno na Balkanu.
I ja imam misljenje o "teoriji zavjere". 
U svemu mozemo vidjeti zavjeru - ako to hocemo.
Ili u nicemu necemo vidjeti zavjeru - ako smo naivni.
Gdje je sredina? Gdje je realnost? 
Gdje se zaustaviti - da se ne bi zavrsilo na Psihijatriji ili u ratu sa svima? 
Ostavljam post, a na vama je da ga pogledate ili ne...
Na meni je da ubuduce budem oprezniji...

****************************

Ovaj klip, jednostavno, morate odgledati.

Gošća ja izvanredan psiholog i neuropsihijatar i govori o profilima ličnosti koje ciljano bivaju postavljene za političare u evropskim zemljama danas, a to se odnosi i na našu zemlju. Mnogo smo toga gledli, ali nešto ovako sveobuhvatno i izvanredno nije vidjeno. Rijedak primjer genijalnosti! Sa ovim će vam sve biti jasno! Posebno je zanimljiv dio gdje opisuje kako su evropski političari, posebno oni koji nam kroje sudbinu, sve samo psihijatrijski slučajevi i da su ih na ta mijesta postavili baš zato što su bolesni! Ovo nije politikantska priča, ovo je analiza stručnjaka, jer je žena u toj istoj Evropi priznata i 30 godina je živjela i radila u Parizu i sve ih posredno ili neposredno poznaje. Izdvojite ovih skoro dva sata i više će vam vrijedeti neko milion medijskih debilnih priča i vijesti kojim nas svakodnevno bombarduju.

http://www.youtube.com/watch?v=b7bVKvlwZf0

Možda nekom bude korisno!

 (Radoje Domanović je to davno otkrio - njegova priča "VOĐA")