Evo jedna svježa sportska vjest što se odigrala prije dva dana u Beogradu.
Ima jedna izreka, bar ovdje u Americi i Kanadi "Dog i Underdog".
Dog je onaj što je glavni "šef" u čoporu; kažu Alfa mužjak, a svi ostali mužjaci su Underdog-ovi, što bi po našem Bosanskoherčegovačkom bilo; ulizice, šupci, papci, luzeri itd., mada i to nije baš ono najbolje objašnjenje al' nekako; tako mu dodje.
E sad pitat će te što ovaj sad nama piše o tome kad je tema sportska.
Raspadom Yuge, raspala se i naša fudbalska liga, pa je svako osnovao svoju, tako da i Olimpija i Vardar i Budućnost mogu da budu prvaci i učestvuju u nekom evropskom takmičenju. Nema veze što odma ispadnu al' uglavnom to su sad "svjetski timovi". Medjutim kako je nekad kvalitetna fudbalska liga rascjepkana tako se i kvalitet rascjepkao, a navijači željni dobrog fuzbala nezadovoljni, uglavnom prave probleme na stadionima.
Uprave klubova čine nekadasnji fudbaleri, uglavnom osrednji i zauzimaju igrom političkih spletki pozicije za koje smo rekli da zauzimaju Dogovi. Oni su postali Alfa+Omega za sve. Sve ih se pita nema "Radničkog savjeta" it'd. Oni prodavaju talente i zaradjuju na njihovoj prodaji veliki profit. Jedan je čak uspio nekoliko takvih talenta da proda i da taj ugovor o profitu legalizuje tako da će mali Eduardo moći objesiti kopačke o klin prije nego li se povoljno riješi njegov slučaj i u njegovu korist. Uglavnom biti na čelu nekog prvoligaša unosan je posao pa ga najčešće sačinjavaju i članovi poredice, kumovi šurjaci i braća.
E sad ono glavno.
Svi znamo ko je Džajić; bar moja generacija i nešto mladji. (I ja sam vazda bio Džaja kad je igrala naša raja.) Bio je ljevo krilo igrao na toj poziciji u timu Evrope, na oproštaju Lav Jašina, igrao u timu svjeta it'd. Jedan vanserijski fudbaler kakvih malo ima i kakvi se radjaju jednom u sto godina; tako kažu.
Al' Džaja je igrao fudbal u vrijeme kad je naša zemlja bila socijalistička i kad se prave vrijednosti nisu mogle nagradjivati kao negdje u svjetu, pa su krajem šezdesetih morali u F.S.J da mjenjaju pravilnik o potpisivanju novih profesionalnih ugovora za fudbalere, jer bi Džajin ugovor probio sve limite o vrijednovanju društveno korisnog rada, pa je Džajić dobio maksimalnu svotu, a da je potpisao u Španiji ili Engleskoj to bi bilo ravno današnjem ugovoru jednog Ronalda ili Mesija. Kako nije onda je Džajić na zalasku karijere otišao u Baskiju na Korziku za solidnu sumu al' ne onakvu kakvu je mogao dobiti da je otišao krajem šezdesetih.
Vratio se Džaja iz pečalbe i kao Zvezdino djete i prva zvjezdica uz Šekularca, Pižona, Stojkovića i Savičevića, dobio mjesto u upravi C. Zvjezde.
Godine su prolazile a klub svjestan da je Džaji jos uvjek dužan jer mu nije omogućio maksimalnu zaradu za svoj prvi profesionalni ugovor, pokušava da mu pozicijama u klubu oda priznanje i zadovoljstinu; sad kad nije mogao ranije.
Džaja je bio uvjek tih miran i radan čovjek, fudbaler i nikad nije pravio probleme nigdje u javnom životu. Jednostavno bio je fin i previše za mangupe koji ga okružuju, a baš takvog političari i mućkatori i trebaju.
Postavljaju ga na vrh kluba i daju mu velike ovlasti o kupovini fudbalera i stvaranju tima u C, zvjezde.
Uspjeva Džajić da stvori generaciju koja se okitila svim mogućim svjetskim titulama.
Kad je neko dobar i fin čovjek obično u našem narodu i "budala" tako ga okružuju tipovi, pravnici, politicari koji su mnogo vjesti u mućkama pa stvaraju aferu zbog koje je morao na sud i u zatvor, pa ga na kraju ga proglasiše nevinim.
Vraća se Džaja poslije višegodišnjeg izbivanja u C.Zvjezdu, opet kao spasioc, jer je Zvjezda opljačkana, osiromašena i na rubu propasti. Vraća se sa željom da iskreno pomogne klubu, al' tu nailazi na jednog čovjeka političara koji je bio osrednji košarkaš, nemam pojma u kom klubu, al' čovjek je iz politike obrazovan i kao takav sam sebi odredjuje ulogu Doga. Medjutim; njegova podpredsjednička pozicija u hijerarhiji C. Zvjezde nije dogovska nego underdogovska, a on nije naučio da igra u C.Zvjezdi na poziciji Underdoga; jer ko je Džaja da njemu soli pamet, pa nema ni školsku spremu kol'ku ima on, te polagano počinje da igra igru omalovažavanja Džajića i svega što ovaj odluči, pa čak i prijeti da kako u C.Zvjezdi neće da radi. Sve je to Džaja koji je na poziciji Doga trpio i trpio, a onda ga spucao štosom al' baš u bradu. Dal' je bio aprekat u pitanju il' kroše ne'am pojma, al' dobro uljuljani kažu da je Čović dobio po p…i.
Utakmica je tek počela igra se prvo poluvrijeme, a vidjet će mo ko je sad jači dal' Dog il' Underdog.
by bruja
Đajićeva vrlo uspješna sportska karijera može se vezati za vrijeme kada su klubovi, bar većim dijelom, imali sportski karakter. Danas te sredine predstavljaju biznis centre u kojima sport i sportisti predstavljaju samo robu. Kako na Balkanu biznis ne ide bez korupcije i politike tako ni klubovi nisu pošteđeni sličnih igranki. Žalosno je što je jedan veliki fudbaler dozvolio sebi da ga od sudskog epiloga abolira predsjednik države.
ReplyDeleteMario