Krajem
osamdesetih i početkom devedesetih vrlo često sam putovao u
Sarajevo. Bar jednom u petnaest dana.
Kako
se uglavnom radilo o nenapornim poslovima u Republičkom zavodu za
statistiku i korištenju nekih zakonskih pogodnosti vezanih za
transformaciju preduzeća, meni su ta putovanja u potpunosti
odgovarala. U to vrijeme veza sa Sarajevom je bila izvanredna i zvala
se „Olimpik“ ili „Bosna express“.
Vremenom
su ta putovanja postala rutinska, ali jedno nikad neću zaboraviti.
To
je bilo negdje 1990. godine, Vanja je tad već bila navršila četiri
godine i žarko željela pravu Barbiku. Kako sam taj mjesec dobio
neku neplaniranu lovu koju nisam prijavio Reli, odlučih da Vanji
ispunim i tu želju. Odmah nakon obavljenog posla u Zavodu uputih se
u prvi
prodajni centar i kupih tu Barbiku. Htio sam kupiti i Kena, ali za to
nisam imao petlju. Ubila bi me Rela.
Kada
sam došao u Banju Luku, nisam čekao autobus, već odmah uzeh taksi
da Vanju zateknem budnu.
Kada
sam došao pred zgradu, zatekoh Vanju kako se dovikuje sa Relom: „Još
samo malo, čekam tatu“.
Čim
sam izašao iz taksija slijedilo je pitanje: „Šta si mi donio“.
Ja joj odgovorih da je to tajna koju ću joj otkriti tek kada dođemo
u kuću. Naravno, čim smo ušli u stan ja otpakovah torbu i pokazah
joj
šta je dobila. Jedino što je uspjela izgovoriti bilo je: „Joj,
mama, vidi, prava je“.
Kad
je Rela vidjela i to čudo, iz momenta odgovori u svom stilu: „Krasno
sine, a otkud tebi pare?“. Sada baš i ne znam šta sam joj pokušao
slagati, kažem pokušao, jer Reli cijeli život ništa i nikad nisam
uspio slagati, a da ona tako nije htjela.
Moje
prve, posljednje i jedine
Vanja
i Rela-„Bašta sljezove boje“ 1990. godine
Da
situacija bude skroz „gruvi“ pobrinula se televizija, koja je tu
noć prenosila koncert za Mendelu iz Londona i baš u tom Vanjinom
čarobnom momentu Eric
Clapton je u kombinaciji sa „Strejtsima“ svirao onu prelijepu
baladu „Wonderful Tonight“.
Tu
noć nam je bilo stvarno „wondwerful“, kao da nam je i sam Bog
davao znak da je to posljednja normalna godina za sve nas koji živimo
u ovoj „Prokletoj avliji“.
Little
Sule
No comments:
Post a Comment