Sunday, March 22, 2020

Samo je jos ovo falilo!

Svim mojim prijateljima, njihovim prijateljima i porodicama, svima onima u Hrvatskoj i okolnim zemljama, kojima je, na strah i neizvjesnost od korona virusa, dosao i zemljotres, zelim da skupe snagu i istraju - i fizicki i psihicki! 
I znajte da mislimo na vas. 
Sve ce to proci kao sto su sve nase nesrece, zajednicke i pojedinacne, prosle! 
Oziljci ostaju ali bolji dani moraju doci!









Friday, March 20, 2020

In memoriam: Borislav Bora Stankovic

1925. - 2020.

U Beogradu je juce u 95. godini zivota preminuo legendarni Borislav Bora Stankovic, dugogodisnji generalni sekretar FIBA-e i clan Medjunarodnog olimpijskog komiteta. Rodjen u Bihacu (BiH), zivio u Beogradu i cijeloj zemaljskoj kugli!
Neka o zivotu Bore Stankovica govore slike objavljene u Kos magazinu.

U Novom Sadu 1935.

U Novom Sadu 1931.

Kao gimnazijalac

U Beogradu 1949. sa suprugom Mimi i Acom Nikolićem

U dresu br. 8 na Kalemegdanu, utakmica Crvena zvezda-Zagreb, 18. april 1948.

Kalemegdan 1947, Bora sa loptom na utakmici Crvena zvezda-Poštaš (Madjarska)

Košarka se u Beogradu igrala i za vreme Drugog svetskog rata, ovo je tim BTK 1942. sa Borom Stankovićem

Bio je poznat kao odličan odbrambeni igrač

Igrao je za reprezentaciju Jugoslavije na prvom Svetskom prvenstvu u Buenos Ajresu 1950.

Reprezentacija Jugoslavije 1950. pred put u Argentinu

Ekipa Crvene zvezde 1948: Srdja Kalember, Nebojša Popović, Milorad Sokolović, Vladimir Gaćinović, Bora Stanković i Ladislav Demšar (stoje), Strahinja Alagić, Aca Nikolić, Aleksandar Gec i Vasilije Stojković (čuče)

Bio je trener OKK Beograda

Sa Radivojem Koraćem

Radio je kao trener u Italiji

Bora Stanković i Nebojša Popović

Nebojša Popović, Bora Stanković, Milorad Sokolović, Danilo Knežević i Aca Nikolić

Na Velikom kineskom zidu

Predsednik FIBA Vilijam Džons i Bora Stanković

Sa Majklom Džordanom…

Bio je strastan teniser

Sa suprugom Mimi proveo je ceo život


Graf korona virusa....

...ili broj oboljelih  od korona virusa u odnosu na ukupan broj stanovnika



veljaca - februar
ozujak - mjesec nakon veljace

Thursday, March 19, 2020

Bravo Isabel!!!




... ili neka vam politicari placeni od 3 do 30 hiljada eura mjesecno nadju rjesenje za problem u kome smo svi sada!

Sunday, March 15, 2020

Bojan Cvejić: Mitinzi? Zašto ne koristiti društvene mreže?



Italijanska rok zvezda Đana Nanini održala je koncert od kuće, zbog aktuelne borbe za suzbijanje korona virusa, a njena publika mogla je da je sluša onlajn preko društvenih mreža.
Epidemija korona virusa i pandemija istog na svetskom nivou primorala je i papu Franju da nedeljnu molitvu održi preko interneta iz Vatikana, umesto sa prozora da bi sprečio okupljanje ljudi.

U Srbiji su zbog korona virusa zabranjeni skupovi u zatvorenom za više od 100 ljudi, ali na otvorenom i dalje može da se okuplja ko se ne plaši. Predsednik Srbije, a na prvom mestu predsednik SNS, Aleksandar Vučić rekao je, ipak, da njegova stranka barem do 1. aprila neće držati predizborne mitinge ni na otvorenom.
A zašto bi se danas uopšte to i radilo, kada može miting da se održi i u uživo prenosu na društvenim mrežama kao što je Nanini održala koncert?

Prvo, mnogo je jeftinije. Uzmeš telefon sa malo boljom kamerom, stane grupa političkih istomišljenika ispred i klikne se „Live video". Željene poruke će doći do dela javnosti, mediji će preneti ko je šta rekao, a da pritom novinari ne moraju da se guraju negde napolju i hvataju beleške na krilu.
Ne treba ti bina, ozvučenje, redari... Ne moraš da plaćaš dnevnice
ili kupuješ sendviče ljudima koji se trude da prave masu. Ne moraš da plaćaš autobuse da dovlačiš ljude iz raznih krajeva Srbije. A ako pada kiša, pritom i ne kisneš.

Drugo, broj pregleda tog video na nekoj od društvenih mreža, „reach" iliti na srpskom „doseg", broj lajkova i komentara, svakako bi bio impozantniji od broja ljudi koji bi došli i uzvikivali „Srbija, Srbija" ili već nešto drugo.

Treće, ne zatvaraš grad i ne remetiš gradski saobraćaj, pa tako i izbegneš da te psuju ljudi kojima treba zbog tvog mitinga dva sata da se vrate kući sa posla.
Međutim, naše partije vole da pokažu tu masu na slikama, kako imaju veliki broj pristalica, lako je među njima deo onih koji su tu po službenoj dužnosti, neki za pare, neki za sendvič, neki ucenjeni, a najmanje je onih iskrenih.

Preporuka za domaće partije: budite moderni, budite praktični i pritom ćete imati bolji efekat. A i bolja je fora. A i sprečavate širenje korona virusa.

Social media monitor (Danas)

Saturday, March 14, 2020

Boris Jokić: Što je Oxford prema Banjoj Luci: Preko koje granice se kale hrvatski genijalci


Na brojnim hrvatskim sveučilištima i u znanstvenim institutima ovih dana brojni mladi ljudi gube mogućnost rada iako su u svojim karijerama sve napravili kako treba. Završili doktorate u Zürichu, Oxfordu, Splitu ili Zagrebu. Bili postdoktorandi na kompetitivnim projektima. Objavljivali članke u prestižnim znanstvenim časopisima. Za njih ovdje više nema mjesta. Za trpezama za kojima se dogovaraju poslovi visokoškolske zajednice, politike i gospodarstva posebno su dobrodošle diplome sveučilišta i univerziteta iz BiH.

Naša djeca već u osnovnoj školi znaju da je sve jeftinije u Bosni i Hercegovini. Ne radi se tu samo o cigaretama, pelenama, hrvatskim čokoladama, ajvaru i benzinu, već i o nekim za dugoročan uspjeh u hrvatskom društvu važnijim stvarima. Za stjecanje diplome nema povoljnije zemlje od susjedne nam države, u kojoj svako mjesto uz cestu koje ima benzinsku pumpu, džamiju ili crkvu ima i sveučilište.
Možda se u Bosanskoj Gradišci, Međugorju ili Kiseljaku zbilja predaje na ispravan način i razvija svjetska znanost, ali sve ukazuje na to da se radi o veletržnicama na kojima se diplome prodaju i kupuju baš kao da se radi o toaletnom papiru. Mušterije su lokalne, ali posebno se cijene one koje dolaze iz Hrvatske. Sve redom ljudi od formata koje je sustav onemogućio u ostvarivanju njihovih obrazovnih aspiracija u Republici Hrvatskoj. Genijalci prisiljeni završiti svoje školovanje izvan granica države koju toliko vole.

Mlađi znanstvenici nikad nisu bili ljudi od formata u Hrvatskoj. Premda su, baš kao i mnogi političari i gospodarstvenici u poziciji moći, svoje obrazovanje završavali u inozemstvu, vrijednost njihovih diploma nikada se nije mogla mjeriti s onima s Panevropskog univerziteta Apeiron u Banjoj Luci.
Ulovljeni u ralje hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti, naslušali su se priča o tome kako su važni za Hrvatsku i nagledali situacija u kojima je ta važnost bila zamijenjena zapošljavanjem nekoga tko zna nekoga tko je operirao tetku nekog važnog čovjeka. U tom krležijanskom loncu malograđanštine, gladi za novcem i moći te beskonačnog egoizma mladi čovjek može brzo izgubiti ideale. Oni su tu da se životom gube, ali što kada izgubiš posao premda si ispunio sve što se očekuje od tebe?

Na brojnim hrvatskim sveučilištima i u znanstvenim institutima ovih dana brojni mladi ljudi gube mogućnost rada i razvoja znanosti. Sve su u svojim karijerama napravili kako treba. Završili doktorate u Zürichu, Oxfordu, Splitu ili Zagrebu. Bili postdoktorandi na kompetitivnim projektima. Objavljivali članke u prestižnim znanstvenim časopisima. Sudjelovali u izvedbi nastave. Nisu se čak ni zamjerali rektorima i dekanima. Njihov je jedini grijeh taj da za njih nema više mjesta u sustavu znanosti u Hrvatskoj. Dio odgovornosti za ovu situaciju nalazi se u nepostojećoj znanstvenoj politici Ministarstva znanosti i obrazovanja, koje nema sluha za potrebe mladih znanstvenika.
Dio se nalazi u činjenici da u projektima Hrvatske zaklade za znanost nije predviđena mogućnost uključivanja ovih znanstvenika u rad na projektu. Veći dio krivnje krije se u činjenici da hrvatskim sveučilištima i dalje vladaju ljudi koji se boje mirovine i koji smatraju da su nezamjenjivi. Čuvaju svoje pozicije zato što su desetljećima različitim dealovima s politikom na državnoj i lokalnoj razini u zamjenu za lažan ugled stjecali financijsku dobit.

Za trpezama za kojima se dogovaraju poslovi visokoškolske zajednice, politike i gospodarstva posebno su dobrodošle diplome sveučilišta i univerziteta iz BiH. U tim su visokoškolskim ustanovama usavršene vještine komunikacije i pregovaranja. Zna se što se i kome nudi. Precizno se određuje cijena uz mastan brk od janjećeg pečenja. Sve se radi za dobrobit Hrvatske, uz zvuk harmonike u uhu koji priziva neke bolje dane. Bolje dane u kojima diploma visoke škole, za koju čak i Milorad Dodik kaže da je sumnjiva, brzo postaje doktorat na jednom od hrvatskih sveučilišta.
Za tom trpezom, na kojoj je raspored sjedenja davno uspostavljen, mladi ljudi s idealima nemaju što tražiti. Za njih posla ovdje nema i neće biti. Svoja će znanja iz mikrobiologije, računarstva, psihologije i matematike vjerojatno razvijati u Torontu, Oslu i Beču. Genijalci prisiljeni svoje živote ostvariti izvan granica države koju toliko vole.

Dok budu odlazili uz zvukove tamburica, za tim će se istim stolom polupijani rektori, gradonačelnici, ministrice i predsjednici gospodarskih komora, sve redom poštena gospoda sa stvarnim, kupljenim ili počasnim doktoratima, grohotom smijati. Dobar tek, Hrvatska.

(tportal.hr)

Tuesday, March 10, 2020

In memoriam: Djoko King

1946. - 2020.

Danas je na bolji svijet otisao i Djoko Rakic, poznat u gradu kao Djoko King.

Djoke Kinga se sjecan jos iz djetinjstva. Iz tog perioda ga se sjecam kao dizaca svega sto se moglo podici. Bio je izuzetno snazan i razvijen jer je dizao sve. Njegovi tegovi tada su bile bacene tracnice pronadjene pored pruge od predgradja do centra grada, betonirane stare gume, mi djeca iz komsilukja, automobili koji su se zaglavili... Sve sto drugi nisu mogli pokrenuti - Djoko King bi podigao i uz osmijeh odlazio ostavljajuci prisutne da se cude i dive. Uzivao je u tim scenama, da izazove divljenje i ode ne slusajuci komentare!

Sjecam se da je nekada, prije nego je napravljen Bulevar zivio u jednoj od kucica pored Crkvene. Kasnije je, kada je Bulevar izgradjen, zivio u nekoj od prostorija na tavanu jedne od novosagradjenih visekatnica.  Prije nego je Bulevar probijen prema Lausu, omiljeno mjesto gdje se u svako doba dana mogao naci bila je ograda na mostu preko Crkvene. Tu je neprestano sjedio i sacekivao poznate koji bi isto kao i on sjeli na ogradu i pricali. Jedni su dolazili - drugi dolazili. Djoko ih je docekivao i ispracao...
Uvijek je bio drugaciji, nekako poseban. O svemu je imao svoje misljenje. Zivot je posmatrao filozofski. Ali, prije svega dobrocudan i zastitnik slabijih. Svojim jakim karakterom uticao je na razvoj nas mladjih. Ucio nas je kako da budemo svoji, da mislimo svojom glavom i ne prihvatamo sve sto nas uce, ucio nas da se ne plasimo, ucio nas kako da se branimo, kako da ne pokazujemo strah. Propitivao nas ponekad da provjeri koliko smo naucili. Izazivao nas da se suprotstavljamo jedan drugome. Slusao nas. Na kraju davao svoje misljenje. A to njegovo misljenje za nas mladje bilo je zakon. Ako te Djoko pohvali - slijedecih dana lebdis. Ako Djoko primijeti da lebdis previsoko, znao je on na lijepi  nacin da te prizemlji pred svima drugima. Ne sjecam se da nam je ikada dao neki los savjet koji bi nas poveli a pogresan put.

Sada, kad razmisljam o tom periodu, mislim da sam prve prave lekcije sa banjaluckog asfalta dobio bas od Djoke Kinga. U tim godinama kada niko od nas nije znao gdje i kako ce zavrsiti, kada smo svi bili po malo buntovnici,  Djoko King nam je bio zastitnik a i zbog svog druacijeg razmisljanja i slobode koju je on istinski zivio, na neki nacin bio nam je i idol.

Sjecam se dobro jednog dogadjaja koji Djoku iz tog perioda opisuju na najbolji nacin. Sezdesetih godina, duge kose i "cupavci" u Banjaluci nisu bili dobrodosle. Jednog dana, prigradske siledjije se skupile na korzu i prijete da osisaju jednog od prvih banjaluckih cupavaca, Gorana Rajica. I prije nego sto su ostvarili svoju namjeru, odnekud bez najave pridje nam Djoko, zagrli Gorana i napravi s njim dva kruga korzom. Bilo je to dovoljno da niko vise ni ne pokusa prici i prijetiti Goranu, a kamoli ga sisati.

Tuzan sam danas jer je otisao jos jedan Banjalucanin, jos jedan drag covjek koji je na svoj jedinstven nacin cinio moju Banjaluku.

Pocivaj u miru, dragi Djoko!




Saturday, March 07, 2020

Biska - ljekovito pice

Da nije bilo Parkica banjalucka Rijecanka ili rijecka Banjalucanka Ljilja Volaš, ne bi postala njegov dugogodisnji i vjerni citalac, i ne bi mi, prije neki dan, prilikom njenog jednodnevnog boravka u Banja Luci, ostavila flasu Biske - cuvene istarske rakije. Da nije bilo bloga vjerovatno ni ja ne bih doznao kakva ljekovita svojstva se kriju u tom alkoholnom picu. 

Pa evo, za vas koji, kao ni ja, to do sada niste znali - stvari stoje ovako.

Recept za Biskino pripremanje star je preko 2000 godina. Potice jos iz doba kada su Kelti, divlje evropsko pleme, koje inace vuce porijeklo od, sad vise nisam siguran da li od hrvata ili srba, dakle kada su ti divlji Kelti naseljavali danasnju hrvatsku Istru, koju, kao sto znate, obozavam - iako nisam bas siguran da li je ona vise hrvatska ili jugoslovenska ili italijanska ili keltska ili rimska... ili sve to zajedno. I bas zbog ovoga "sve to zajedno" se u njoj divno osjecam i iskreno sam je zavolio.

Po tom prastarom receptu (starijem cak i od Hrista)  Biska se pravi od komovice, jabukovace ili lozovace (sto opet zavisi od voca koje te godine bolje rodi) u koju se dodaju listovi bijele imele, prethodno oprane u mlakoj vodi - i jos jos nekih trava! A taj dodatak trava cini ovaj recept tajnim, cak i tajnijim od recepta Trapiskog sira! Tako tajno zamijesana, Viska je, kazu, ljekovito alkoholno pice! Pazite sad, jedna casica ove rakije, sad opet nisam siguran da li na dan ili na sat - nije ni bitno - lijeci slijedece: upale unutrašnjih zidova krvnih sudova u kojima se nalazi masna naslaga, koja, ako se okrene na zlo može stvoriti pucanje krvnih sudova i, ne daj boze, srcani udar. Jednako tako Biska u propisanim kolicinama usporava stvaranje tromba i ubrzava njegovo razlaganja, ako kojim slučajem, tromb postoji. Uvrijezeno je misljenje da je rakija veoma ljekovita, a poznato je je da pokoja casca bilo kojeg dobrog zestokoga pica povoljno utice na zdravlje. Kazu, a nema razloga da im se ne vjeruje, da su i neka medicinska istrazivanja potvrdila ovo misljenje.

Ovu kratku pricu o - Biski, uz zahvalnost sto mi je poklonila, posvecujem Ljilji Volaš, Banjalucanki iz Rijeke, dugogodisnjoj citateljici bloga uz zelju da jednog dana negdje, u Istri,  Kvarneru ili Banjaluci popijemo po casicu ovog ljekovitog pica!

*******************************





Ljiljani Volaš i svim vjernim citateljkama Parkica, 
zelim sretan Osmi mart, medjunarodni dan zena!

Sunday, February 23, 2020

Bolesno!


Jedan od kandidata Demokratske stranke za predsjednoika Amerike je  Pete Buttigieg
(Pit Butidjidj), mladi gradonacelnik male opstine u drzavi Indijani. vrlo ambiciozan, lijepog izgleda, do sada uspjesan u kampanji... Oz ostalo sto istice o sebi, on svakodnevno istice svoju homoseksualnu sklonost, svoju naklonost, vjernost  i ljubav do groba prema svom partneru. Gledajuci te debate predsjednickih kandidata na TV vec sam pomislio kako  Pit, koristi te debate, us ostalo i da propagira homoseksualne sklonosti. Ni jedan kandidat do sada nije pricao o svojim partnerima a on ne propusta priliku da svom partneru izrazi svoju bezgranicnu ljubav.
To je njegovo pravo i ako time povecava podrsku za svoju kandidaturu - dobro za njega.
Meni je zbog tog reklamiranja sve manje simpatican. Dobro i za mene!

Medjutim danas je zaista pretjerao. Na binu je doveeo devetogodisnjeg djecaka da pred masom i pred tv kameramea prizna da je homoseksualac i da mu kao takav pruzi podrsku.

Devetogodisnje dijete!

Priznajem svakome njegovo pravo da bude ono sto hoce, ali manipulisti djetetom od devet godina, djetetom koje se tek pocelo uciti i razvijati se, kosititi ga za propagandu homoseksualnosti na predsjednickim izborima je,  nikako drugacije nego - bolesno!