"Ma pita li ti nju za njegovo ime i prezime,?"...ponovo ce Stari.
"Evo, sta si navalio, napravila ja bas kako si mi rek'o!" ispruzi mu Majka papiric, ko nekakva cedulja!
"Vidi sta je napisala, tom vasom , latinicom."
"He, he, hahaaa...he, heee"...Poce da cita Stari ... stane! Nekako mu ne ide, a i kome bi, stisla slovo na slovo...ko bi ikad mogao procitati dva A, jedno uz drugo i to odjednom...jebote!
Ja glupa imena, Stara, zajebala nas je !
Vidi pise da se zove Aaron Camillieri Vella" stari skrstio ruke, kao da odustaje od Projekta , spajanja Porodice.
"Nije nas zajebala, dugo je nesto kontala i prevrtala ocima pa i zaplakala da ja ne vidim a onda se okrenila ledjima od mene i zapisala tako!
A onda se opet naglo okrenula prema meni,a nekako drugacija, cvrsca, k'o kamen...zena, i rekla ... eto to je bio moj covjek!
Ruka jos je drhtala kada mi je predala papiric!"
"Eh, bas smo se iskreno voljeli." dodala je jos na sve to Ingrid.
Iz meni nekih cudnih razloga pocese se iznenadno pojaviljivati komsije.
Kao da je vjetar ili ne znam ko sapnuo svima na uho da se nesto tajno a cudnovato desava u nasem stanu.
Sigurno je neko od komsija prospijao Majku kako izlazi iz Ingridinog haustora a sa papiricem tj. onom ceduljom u ruci.
Ja drugacijeg objasnjenja nemam jer tada nismo imali ni Internet ni sa WiFi a ni sa bez wifi, ama cak ni telefon.
Niko nije jos imao telefon!
Ipak, izgleda nesto se proculo, mrvica informacije procurila, razbila se konspiracija, spontano se dostigla kriticna masa, pa uz postojanje zrnca te informacije, svima se cini da su svi sagledali cijelu pricu!?
Samo im je trebalo malo slagvorta, da ih se malo pogura, da ne kasem usmjeri...i onda je to to!
Hadzihafizbegovicka ulece sa Mickom , pa Fabicka sa svojim , te Paula, pa Hanka i Mirso dodje ona jedna i odozgo i one odozdo , te Nadja iz B zgrade...jebote, otkud komsinice iz B zgrade u A zgradi?
Mora da je ova tiha bomba bas odjeknila, bit ce i jace od onih najjacih, jer do sada se nije desavalo da navali raja iz B zgrada.
I sve i svi u mrtvoj tisini! Nema provala, niko nista ne laprda! Svi cekaju!
Utom se zacu tup udar na vratima, tup ali vise kao tresak tj. manje kao udar...jer je bas tresnulo a znamo da je bio ...udar! Vrlo neobicna situacija a onda se iz hodnika pojavi poslovodja Granapa , Boro sa gajbom pive na ramenu.
"Izvinite raja ja guzicom odvorio vrata, posto su mi ruke pune a evo i gajba pive!"
Svi pilje u Poslovodju Boru, neko koluta i ocima, onu u fazonu:"Jebo mater svoju!"
Tako se nekako negdje svi i trznuse i probudise te u glas zapitase: "Jel' 'ladna?"
Mislilo se , na pivu.
"Ladna, pravo iz magazina!" odgovori Boro, ma ipak nekako gledajuci toliku raju na jednom mjestu i sav se ne snalazeci rece:" da nije neko umro...bil' poslali malog po jos jednu gajbu?"
"Neka, neka...tesko je to za maloga, idem ja!" rece Micun,... "ali bez mene ne pocinjite!"
Majka, blijeda k'o majka Tereza sedmi dan pred smrt, ili sedmi dan poslije smrti, ...samo joj to jos nisu rekli...misli se na jadnu Majku Terezu, a ova moja, Matera, mada jos zivljuce ziva, desnom rukom miluje lice i bradu i to ponavlja do u besvijest.
"Ovo mora da je san...ovoliki narod mi u kuci...jos niko nije umro a Micko otis'o po pivu da kupi svojim parama... ma najebali smo zbog necega...garant!" sapnu sebi u njedra a primice se Starom. Nekako je sva drhtala!
"Sigurno si dobio Otkaz u Cajevcu, li nas izbacuju iz Stana, ili letimo na Goli?
Da nisi srao sta u Cajevcu, matereti?" tiho pita Staroga.
"Nisam ni zin'o danima...a da nisi ti laprdala nesto protiv Drzave onako kako samo ti znas, uz kafu pa nekome nenamjerno negdje izletilo?"
"Ma nisam zinula...Tita mi!" probudi se u Majci uspavali patriotizam.
"Nisam ni ja nista...srao...Tita i meni!" rece i Stari.
U tom , opet onaj uzasan tup udar, sto bi rekli , tresak, na vratima ali sada smo svi znali da je to Micko guzicom otvorio ista vrata.
"Jebote, nisam znao da je ovoliko teska gajba piva!" rece sav sretan.
"E, druze moj, da si ikad ranije kupio gajbu pive...znao bi!" razvali se od smijeha komsija Mirso, "al' , neka te, bit ce da je ovo dobar pocetak, mozda je jos samo trebalo da kupis i cigare, pa da i ti imas jednom svoje, a ima i to kod naseg Bore , i eto te ... pravi covjek!"
"Imam ja svoje cigare." ljutnu se Micko.
"Pa do jucer si se greb'o od koga stignes." zacudjeno rece neko.
"Ja, ja se greb'o, sta vam je ljudi, Oficir JNA, ja se greb'o, ja sam samo testir'o sta cu ja da pusim...kad propusim. Eto!"
"Pa za sta si se odlucio, komsija Micko?" zajebava ga Ljubo.
"Evo ove...Camele!" podize u zrak Micko malenu zuckasto-bezz svilenu kutijicu sa smedje-zuto nacrtanom Kamilom na njoj, za ...ovo...Camel! Bolja je od svih vasih cigara i jos ima filter!" isprsi se, ponosan.
"Jest, jest bolja, klinac od moje Sarajevske Morave , i taj filter a... koji ce joj K...c filter, jel' da prociscava zrak, sta li?" namrgodi se komso Mirso.
"Ma, izvolite komsije, zapalite svi po jednu...pa probajte, ja sam sebi kupio Kamila za sto godina! Nije mi zao, mogu da vas castim do nove godine!" zavalj'o se od smijeha, zin'o ko som, a ja do tada nisam znao da ljudi mogu imati zlatne zube, i to ocnjake.
Micko, imao!
Valj'o bi se on tako od smijeha do jutra, da nije danas ovdje bilo vaznijih tema a da mu ne pridje Hadzihafizbegovicka, i prisloni mu glavu, na svoja prsa, na svoje grudi, tacno izmedju svoje dvije grudi, ili pravilnije, kako u narodu kazu ...izmedju svoje dvije ...sise. A kako ga je prislonila, jedva mu se nos vidio, a od onih zlatnjaka...bas nista!
Nestalooo!
"Jel' nam ovo umro neko nas Raja?" pita opet, smireno Poslovodja Boro a pri tom obje ruke ukrstio nedje oko jaja. Tako Balkanci i ostali Svijet pontencira tugu i zalost, smjeste ruke na i oko K...ca!
... do duse zene oko pica ... sto je ipak isti K...c, pa kad se gleda iz daljine...vidi se svi su tuzni ... ali svako drzi svoju stvar , sto je jedino sigurno!
Susss, pasusssuss, Sus,...Otvaraju se pivske politarske flase, pjenusavo pivo izlijece prolijeva se na nas novi linoleum, zvekne u cosak i po koji baceni limeni cep sa flase.
Niko nema petlju, bilo sta da kaze.
"Raja, da nije kakav praznik danas, a da je meni promak'lo?" upita Majka puna nade!
Opet...tisina!
Niko nista ne rece, pa se samim tim dalo zakljuciti da je tisina bila tisa, nego kako obicno bude kad je tisina!
Kao po komandi, da bi izbjegli odgovor, svi nagnuse politarske flasetine, i bi to beskrajan, dobar cug, samo da se ne bi pricalo! Da se koja pogresna ne progovori!
A flase, miksanih boja, niko nije razdvajo na zelene i smedje...nego kako je koga dopalo!
A i djaba je bilo!
Neko i podrignu!
Snazno!
Sigurno, neka od zena.
Muskarci nikad ne podriguju od prve pive, mozda tek kod pete, seste, neko od ...sedme, osme...stvar je treninga... ili kako se ko napije...ali onda ide uvijek isti tekst : " Ja uvijek tako podrignem , od druge pive, ma nesto ne podnosim alkohol! Pijem, vise radi Raje i zajebancija...inace ne podnosim!"
"Otkud u pivu...alkohol?!" upita neki zacudjeni komsija.
"Pivo je prehrambeni proizvod!"
"Ufh, sto mene uvijek najgore mora da zapadne?" usplahirena je Hadzihafizbegovicka, jedva Micka odstranila od sebe ali ga drzi na oku!
Pa i sama lakse dise...onda!
"Zoro, gledaj me u ...oci, u oci me gledaj!" potiho, konspirativno izusti Hadzihafizbegovicka.
Majka se oduze: "Bil' bilo bolje da sjednem?" rece, jadna sama.
"Sjedi."
Hadzihafizbegovicka htjede reci : "tisina svima!" ... ali nije bilo potrebe.
Vec je bila grobna tisina! Samo se culo ono cvrljenje iz pivskih flasa a to onda kada zene naglo nagnu, pa nista ne popiju, vrate nazad pljuc u flasu, samo mucnu usta...onda vraceno nepopijeno pljuc pivo...cvrci!
E, to je bio taj zvuk.
"Dje si ti danas bila?!" hladnim glasom upita Staru, Hadzihafizbegovicka.
Majka sva ocajna, ne bi li dobila sta na vremenu ili ne bi li joj se nasto samo otkrilo, progovori: " Mislis gdje sam bila od jutros kada sam ustala? Ko'lko se sjecam prvo sam otpirila u klozet...mala nuzda, pa presvukla spavacicu,
pa pristavila kaficu...pa srknula kaficu ... zapalila, mislila bit ce velika nuzda a ono nista vec treci dan...bas mislim da pitam Ingridku, jel' to normalno?
Eto to sam bila danas! Nista vise!"
"Men' se cini da si ti nesto zaboravila?"
"Ma sta sam zaboravila, draga moja Hadzihafizbrgovicka?" a usta joj otvorena. Reklo bi se i ...suha!
"A da nisi kojim slucajem letila u susjedni haustor danas, pa na vrh do Ingridice?" zaskilji Hadzihafizbegovicka...a to je pitanje bilo pravo jebeno...kljucna stvar. Znala je to i Hadzifizbegovicka, zato ga je i majstorski , uz sve one psiholoske pauze, i smjestila u pravo vrijeme!
"Jebo, UDBU, oni su Pioniri za Vas, ma sta serem, kakvi pioniri... oni su Kindergarden pilici za vas, mile nase Komsije ... oduvijek sam znala da se prati svaki korak u kumsiluku, ali da covjek ne moze ...prdnut u svojoj kuci, to je prevazislo sve UDBA-sko! Jebote, koji vi trening imate!?" digla Majka obe ruke u zrak, ma ne da se preda... ne bi se ona nikom predala, i nikad, no ...da na taj nacin izrazi svoje cudjenje. Kao ono u fazonu "e, jebi ga!"
"Reci svima sta si imala u ruci kada si izasla od Ingridke?"
"U ruci?" cudi se Majka.
"Pa mislim, ovaj papir, stara pokazuje cedulju." digla papiric iznad glave.
Hadzihafizbegovicka, brze-bolje sklepa papir, pogleda, htjede na glas procitati ali nesto zamuca!
Samo rece Micku :"Na, ti!"
Micko, proba , pa stane; "Ovo nema nikakvog smisla, sigurno je neka sifra?" a onda poce slovo po slovo: " aaroncamillierivella!...sifra...garant!"
Sad je tisina bila, sto ono kazu bas...grobna! Grobnija od one gore iznad, napisane tisine!
I tako u toj grobnoj tisini...isto tako tiho, u stan ulaze murijasi, Mitar Medovic, za njim daleko veci i opasniji Cajkan, k'o veliki Cigo, a i mladji od Mitra, Mandara, a jos imao i brcice.
Kape titovke sa zvijezdom petokrakom, taman zamijenili ruskim sapkama, pa se narod na to jos nije privikao, pa i mi totalno neinformisani i zateceni tim promjenama ... naravno, da se normalan covjek usere od straha kada ti se obrate a kamo li, kada ti udju u kucu...bez kucanja, bez poziva...samo onako, a sa isukanim pendrecima i onim velikim kapetinama!
Majka protrese glavom, samo sto se ne spuca u stok od vrata, promucka nekako glavu i sve u njoj : " I sta vi Organi Narodne Vlasti trazite u mojoj kuci?" bi to cak i pomalo...neljubazno.
"Slusaj, Zoro, znamo za pismo...daj ga!"
Dade, im Micun.
Mitar se sav strese od straha vidjevsi Micuna. U tom uzbudjenju, stade u stav mirno i vojnicki pozdravi Micuna.
"Neka, neka...pusti sad to." rece nevoljno Micun, rukom mu pokazuje da se stisa i cuti.
"Ma, druze Micune, onakva snalazljivost i hrabrost sinoc na banjaluckom polju, zarobiti i razoruzati albansku mafiju i to obadvojicu mafijasa, odjednom, a samo sa dva strazara...ma nevidjena hrabrost. O tome Grad bruji. Pa onda Tenkom ugurati kamion pun svercovane robe (americki alkohol, zvani viskis, duvan, kafa i sta sve ne jos) u vas vojni Magazin.
Tako sacuvati od propasti!
Predsjednik Opstine Miso Popovic vec vise puta zvao Nacelnika DB a ovaj samo suti i preznojava se!
Nasi su sinoc totalno zakazali...cit'o sam tvoj izvjestaj, neka si nas opleo, lete od jutros suspenzije, a letit ce i glave...cini se!"
Onda se zagleda u onu cedulju sto mu je Micko dao.
"Ovo mora biti nesto opasno cim si ti tu Druze Micko?" pita u strahu i nevjerici pokusavajuci mu vratiti cedulju bez nekog velikog ispitivanja sadrzaja ceduljice.
Najradije bi pobjegao nazad u Stanicu Milicije ali sad, sta je, tu je!
Ponovo preleti pogledom i opet mu nista ne bi jasno.
"Sifre, sifre...Banda radi...normalno! Citaj ti Mandara! Citaj naglas!"
Nikad se nije saznalo sta li je Mandic procitao i da li je citao jer je okretao cedulju, tj. papiric na sve strane a ni slova nije izgovorio.
Bila je laka predpostavka, da je mozda covjek nepismen i tu mu se ne bi trebalo stajati na ...muku!
Narocito ne u nasem Komsiluku!
Ustade Stari, rukama pokazuje da se gosti upristoje.
"Sad sve kontam, moje dobre Komsije i objasnit cu vam sve od samog pocetka." Stari uze papiric iz Mandiceve ruke, ovaj sav sretan da se oslobodio belaja, gleda sretan u Staroga.
"Ovdje je zapisano ime i prezime maltezanskog revolucionara i komuniste Doktora Arona Kamiljerija Vele koji je izbjegao streljanje, nagulivsi u Ameriku!
Mi, Stara i ja, smo otkrili da je on oprasio Ingrid i napravio malu Merimu, eto!
Sad, prica ide ovako...Stara i ja imamo neke veze u Americi i zelimo da ih spojimo a da ONA ne zna za to...da to bude ...iznenadjenje...kontate li, ...kontate...Kurac?
Vec vas vidim kako laprdate po cijeloj Banjaluci najpovjerljiviju tajnu!
Kontas li ti Mitre sta pricam?"
"Ja bi rek'o, da ja kontam, a za nejasnoce cu te pitati...naknadno! Kao ono, otkud ti veza u Americi? Ali mislim ono sto si rek'o za sliku sto si slik'o za Foto Boska, to ti ne valja...trebalo bi sve nas zasluzne, sto podrzavamo ove oslobodilacke ideje, turnuti u tvoj Altix aparat!"
"Otkud ti zasluzan , kad si tek maloprije saznao za cijelu akciju?" trznu se Stari.
"Maloprije dok nisam znao, nisam ni bio zasluzan za akciju, sto je normalno, ali sada kada znam onda sam i ja zasluzan za akciju ... i to bogami...dobro!" filozofski rece Mitar.
"O, joj...znaci da skljocam ponovo...pa nosim Bosku na razvijanje? A kako da Ingrids i onu malu smjestim u ambijent?"
Neko povika : "Raja, raja , evo je, evo ide Ingradiska sa malom Mersom... jebotee! Sta cemo sad?!"
Prvi se snadje Mitar Medovic : " Zatvaraj prozore da ne cuje Murija!"
"Pa ti si Murija, supak!" sva sretna ce Majka.
"Ipak ti zatvori ... manje se cuje!
A i nismo mi svi supci, samo tako izgledamo! Mozda zbog ovih novih sapki?"
"Jel' to k'o vazi i za tebe?" rece Majka , malo zbunjeno.
"Umh, umh." To je bilo sve sto Mitar izgovori!
U svom tom nasem neredu, neredu informacija, neredu razmisljanja, neredu...nas samih...proviri kroz vrata hodnika, taman malo iznad steke (kvake) lice iz bajke.
Svezala kosu u nekakav rep , sagnuta a umiljata, proviruje ...taman kako bi i svaki scenario predvidio, da jadna skoci, ispravi se i vikne :"tataratira" , kao Branko Kockica a sto joj je uostalom i bio originalni plan... tako ono njeno malo govno, Mirjam, vidjevsi mene pod stolom, proleti vlastitoj Majci kroz noge, tako ih i rasiri, da napravi sebi prostora, jadna Ingrid napravi neplaniranu zensku spagu, (jer ima i muska spaga), tu nesto popuca a od crne uske suknje, malteske ljepotice ne osta nista!
Rasparala se na dva dijela !
Samo joj rajfeslis prekrio guzicu a to je bas, bas malo!
Ingrid u cudu lezi na podu a novom linoleumu! Oslonila se samo na laktove!
Mitar prvi skoci, skinu onu svoju novu rusku sapku sa glave , a sa zvijezdom petokrakom... i nabaci je Ingrid u medjunozje, ne bi li tako prekrio, ni sam ne znam sta? Al' je prekrio!
Jer sapka je bas bila ruski kroj...ogromna okrugla! Svasta pod nju stane!
"A, onda ti meni kazes da nisam zasluzan!? Itekako sam zasluzan! Ja cu stati bas kraj ove drugarice i uz Druga Micka, kad se budemo ponovo slikali! A ti ces slikati pa neces ni biti na slici!"...povukla neka zestoka energija milicionara Mitra pa sve podvriskuje kad govori!
"Ma Druze Micko, ja bi za Komunizam glavu dao, i tu ne priznam i ne podnosim nikog ispred sebe ... ginem prvi...zar meni da se broje zasluge za komunizam!"
Micko malo otvorio usta slusajuci gornji revolucinarni tekst, reklo bi se, donja usna mu se otromboljila, bas onako...nezainteresovano.
"Micko, daj onu neku tvoju cigaru za Raju?" prenu ga iz dosade komsija Mirso.
"Ja luda covjeka, otkud meni cigare, znas dobro Merso da ja ne pusim!"
