Znas sta ja mislim Zovo , kao Doktor kao Zena i kao covjek i kao tvoja Jaranica drug ... ako se onaj tvoj Brader iz Beograda ili sta li uskoro ne dodje da mi se ponudi na pregled, ja ce da pobudalavim."
"Pobudalavis!? Jesl' bolan normalna, muskaraca je povazdan!
Ni jedan ne vrijedi da pobudalavis, sto bi ti rekla! Samo to nemoj, rodjena!
Bil' te mogla pitati nesto Indridga ... jesi li si ti zaista volila onoga tvog cupavog Arona?"
"Cuj tebe zene, volila vise nego sta! Ali umreo, nestao ... nema ga! Ne more sama zena u Bosni ... bosanci svi dobri ljudi ali oce svi da jebu, a onda begaju kuci ... posle! Svojim zenama! I jos me svi lazeju mene da su Doktori. A kako ti znades da je moj AAron bio cupav? A!?" Tu stala, jer je i nju zadnja recenica zatekla zbunjenu!
"Lako, znam,
jebogati, jel' on ima dva slova A na pocetku imena, mora biti neki majmun! A
kakvi su majmuni ... cupavi, to svi znamo!", i tu se Majka ugrize za jezik
ali bolju ispriku niko nije mogao smisliti, nego na brzinu nastavi:
"Sacekaj jos malo!
Sacekaj u diskreciji! I ne laj toliko! O'ladi
se , malo Ingridka! Men' se cini da si imala vise djecki, onih tvojih bojsa, nego
sto je Cajevac ugradio katodnih cijevi u televizore!
A Cajevcu godisnja
pozitivna nula je dvadesethiljada komada!
To ti govorim zato
sto je i to nova tehnologija a ti se izgleda uklapas u nove stvari, ali ne
treba pretjerivati!
Prihvati sebe samu ponekad, raspali rucni rad, ako si desperativna! Rekla sam ti vec jednom! Rjesenje ti je pred nosom ... ceka sa pa i ti sacekaj, sacekaj malo! Eto tebi tvoga dragoga tj. moga brata oko Miholjdana, obec'o, ne brigaj!" uzdahnu Majka, pogledom trazeci bilo sta da zapocne novu temu! Ali nema, sve unaokolo vec prodiskutovali!
"Joj, Zova ...
bas si me opet obradovala, drago mi sto ne spomenu kao prosli put, da ce doci
na bijelom konju kao kod Sare! Jelde, to za konja si slagala!? I za katodne
cijevi i to si slagala,... sigurno ugrade mnogo manje!?
Jedva cekam, ma sam ipak sva nestrpljiva! Mogul' da te pitam ... dolaziva li nam tvoj Brader, moj buduci dragi, za Miholjdan, po novom ili po starom Kalendaru!?" a rasirenih ruku gleda u Majku.
"Ma za Miholjdan, rekoh, sta seres vise Ingrid, kakva je razlika, po starom ili novom Kalendaru!? Vazno je da dolazi i to je sigurno! A za Kalendar, kako to da ti kazem, kad ni sama ne znam razliku! Cuj, po starom ili novom Kalendaru!? Kad dodje, vidjet ces ga!" k'o biva ljuta je Majka.
Gleda je Ingrid pronicljivo, a ne trepnu : "Ti jadna ne znas razliku, jeldeee, a razlika ti je cetrnaest dana! Sta su vas prije Rata ucili vasi Popovi kad nista niste zapamtili!? Sto on prije dodje ja ga prije ...prihvatim."
"Znam, znam ja to, toga se i bojim, ma kad ga prihvatis ... ne's ga pustiti do Nove Godine! I po starom i po novom Kalendaru!" rece Majka.
"E, sad ga
jebi Zovo, imaju dva Bozica ispred! Mora
mala pauza!" cereka se Ingrid.
"Otkud dva Bozica draga Ingrid, kad je samo jedan!? Jesi li ti normalna?" namrstila Majka obrve.
"Pa po novom i po starom Kalendaru! Ima ...dva, Bozica! Eto!"
"Nema to Ingrida, neko vas na Malti prevario!"
Ingrid prstom sara po stolu, nakrivila glavu pa nesto mumla.
"Sta je sad,
da se nisi naljutila, nisam ti ja kriva sto pripadas pogresnoj vjeri pa niste
naucili ni kako se racuna. Da sam Ja na tvom mjestu, Ja bi' sama izracunala pa
bi onda shvatila da nema dva Bozica. Izvini, ali tako je! Jer, Jedan je Bog!
Evo ti moj
"Ma begaj, pusti to! Nije meni do Bogova i Vjera, ja bi te nesto posebno ...pitala," i nastavi da vrti onim prsticem po stolu. Na srecu naslo se tu i par mrva kruha, pa i taj pokret dobi smisao.
Majka zabezeknuta glada u nju. Nije joj bas bilo potpuno pravo. Bojala se da ju nije necim gadno uvrijedila. Nedoumicu i neizvjesnost prekinu na njoj svojstven nacin. Dakle, grubo, poluuvredljivo i glasno!
"De, ne seri ni ti vise Ingrida, prestani da mi vrtis tim prstom i skupljas mrve po stolu ...reci sta je problem! I pitaj vec jednom!"
"Paaa ... ovakooo, ako je tvoj Brat ozbiljan covjek i ako bi ceo da me zeni da li je dozvoljeno po tom vasem crkvenom zakonu da mu rodjena sestra bude vjencana kuma a njen muz vjencani kum ... naravno bez obzira na Kalendar, mislim, stari i novi!" Sve ovo izgovori Ingrid poluglasno, jedva cujno, kao vrapcic kad cvrkuce, a vrlo razgovjetno bez i jedne greske, osim ako ne racunamo ono"ceo" ali svako pametan da naslutiti da to znaci "htio" a kod nekih, znaci "htjeo". Sagela glavu jos vise, skoro nosom dira stol a prstom okrece jos uvijek, bez veze ... mrve sve ostale mimo kruga. Vrti uprazno!
"Aaaa," ohrabri se Majka: "to si smislila kujo ona jedna da ja ponovo prodajem stvari iz kuce, znaci Zora ostaje i bez sparheta Gorenje i bez naftare sa staklenim prozorom?! A? I sta meni onda ostaje ... ostaje mi samo Kredit a vas dvije palicare, Hadzihafizbegovicka i ti natakarite moje burme na vase sape pa pravac na bracno putovanje. Saljete mi dopisnicu sa Medenog mjeseca i pitate kol'ko rata kredita mi je ostalo do otplate dugova?! Oce li mi ostati koja kinta da nakiselim kupus u kacu? Ma ne moze to, Ingrida! Ja mislim da ni vjera to ne dozvoljava!
Hadzihzfizbegovicka i njen Micun mi oteli Himu i Labuda, Ti i tvoj Dripac mi uzimate sparhet Gorenje i Staklenu Naftaru, mislim da ne moze!" bila je na izmaku snaga.
"Mi onda nemamo nista! Osim nas, samih! A to je pomalo ... prazno!" pruzila ruke otvorenih dlanova prema nebu, a savijene u laktovima prema Ingrid.
"Ma Zova ako
je do vjere, ne brigaj, ja cu platim Popu i on ce da odobri! Znas kakvi su
Popi, lagani na lovu? A sto si rekla "Ti i tvoj Dripac" ...k'o da ti
on nije brat?!"
"Izvini ... zajebala se ... izvini. Tako je njega iz milja ponekad zovem!"snadje se Majka.
"Znaci moze, Ti i Stari budete nasi Kumovi kao Hadzihafizbegovicima!?"
"Dobro, Ingrid ... moze, sve moze ... samo nisam mislila na tu vjeru kad sam rekla da to vjera ne dozvoljava, da ti podmicujes Popove, mislila sam na onu ljudsku vjeru, kad covjek ponekad treba da se zamisli do koje granice ide! E tu!"
"Ma ne brigaj", poskoci sretna Ingrid i prodrma Majku za ramena, "ako ti nemas musteriju da kupi sporet Gorenje i Staklenu naftaru ... mogu ja kupim, isto k'o i Hima i Labuda ...dogovoreno? A burme idemo birati ... zajedno." razdragana je Ingrid.
"Neka, neka,
ajd' ti sama biraj burme kad dodje vrijeme. Ja cu biti sigurno u velikom poslu!
Treba obrisati sve one tragove gdje je nekad stajala moja bijela tehnika!
Nafatala se prasina za ovih par mjeseci!
Nego mislim, nesto gdje ces se ti to udavati kad ti je garsonjera jedva pet kvadrata, pa kad nakrcas sve sto si otela od mene, ne ostaje ti bas nesto puno mjesta!?" sad je Majka vec po malo sarkasticna.
"Joj bas si me to dobro pitala, na to sam i sama pomislila. Mogli bi smo evo ovdje kod vas, cim zavrse Hadzihafizbegovici za Miholjdan svoje. Naravno, ja se ne bih udavala prvi dan kad upoznam svog dragog! Uzela bih barem nedelju dana vjerenickog staza ... na Malti je takav obicaj ... istina traje godinu dana, ali s druge strane danas se znatno brze zivi pa bi ja isla na ... tu jednu nedelju ... mozda? Ako ti ovo ima ikakvog smisla?" zavrsi Ingrid.
"Nema!" rece Majka.
"Sta nema, draga Kumo?" glumi Ingrid prepast.
"Ma nema mi
smisla to sve sto si ispricala! Sto ti jednostavno ne predjes u moj stan a mi
odemo u potkrovlje? Ne treba da vuces gore sparhet Gorenje i Staklenu naftaru,
samo prebacis ovdje ponovo Hima i Labuda ...i gotovo ... a za nas petoro ne
brini ... djeca se mala, mogu se povaljati po podu ... ne trabaju in kreveti, a
Stari i Ja, nema problema, popodnevnu pivu i kafu mozemo popiti i na
onom vasem golubarnik prozoru, samo on malo nakrivi glavu kad pije pivu iz
flase, da flasom ne trehne o strehu.
Eto nas, k'o dva goluba! I jos pod strehom ... nemore bolje!"
Ingrid nije saslusala ovo gornje! Bila je sva u organizaciji iscekivanog. Cudno, nekako ju je najmanje brinuo maldozenja?
"Iz solidne je porodice" ... pomisli, "znaci mora i on biti solidan a jos i Doktor bas kao i ona!"
Jutro je bilo
znatno hladnije nego proteklih nedelja. Drugarica Djuka nas je poredala u
kolonu po nekom svom kriteriju. Vise nije komandovala glasom, nego samo pistom!
Usavrsila pistanje!
Mi smo picili k'o
poslusni psi!
Zbog onih
nesporazuma sa mojom Majkom, Djuka me na neki nacin nije podnosila!
Zato sam ja uvijek
bio najzadniji u koloni. Znam da je to nepravilno, ma ne mislim to sto me je
natjerala na kraj kolone, to je do nje, nego to kad kazem "najzadnjiji" jer
to ne bi moglo nikako da postoji! Kad si zadnji onda nema vise iza toga pa da budes
najzadnjiji.
No desi se ponekad da ona odzvizdi svoje u pistu a da neko djete zakasni na postrojavanje! Onda se ona iznervirana izdere na njega: " mars na kraj kolone, ti si zadnji!", e pa nije ... imalo je samo jos i ja da stanem iza zadnjega!
To je najzadnjiji! Kada si iza poslednjeg! Zadnjeg!
Dobro, da ne dramim, uvijek je bilo ljudi i iza mene, narocito ... Gospodskom, al' je fazon bio sto oni nisu bili djaci, ma i ja sam se pravio da nisam djak. Hodao sam metar, mozda metar i po iza ostale djece, s vremena ne vrijeme zastajao, k'o cudio se zivotu u prolazu! Bas onako kako idu dokoni ljudi! Samo oni mogu kad stanu i da pogledom dobace u po koji izlog. Ja nisam mogao ... izlozi povisoko postavljeni! Ali, islo se!
U Skoli, Drugarica Stamena me takodjer uopste nije ni za sta zarezivala.
Sigurno opet iz
onih istih razloga kao i Djuka!
Da, to ce biti to!
Sjeb'o me moj rodjeni
Stari kad mi je umjesto pravog rodjendanskog poklona uvalio neku djabnu knjigu!
Poslije mi i procitao tu tanku knjigu nekog Petra Slemila, "Kako sam
prodao svoju sjenku". Nocima sam se budio u bunilu, nerazumijevajuci kako
to izgleda hodati gradom bez vlastite sjenke! Ma ne znam kako se taj Petar i
sjetio da nesto tako napise.
U Banja Luci da hodas bez svoje sjenke ... ma niko ne bi ni primjetio. Da se to meni desilo, da sam ja morao djavolu prodati svoju sjenku, ma meni nikakav problem. Jos ako bi bila dobra lova! Ojha!
Hvala Bogu Banja
Luka puna Aleja, lako se uhvatiti hladovine gdje god krenes! To znaci ... kad
hodas hladom, nema tvoje sjenke!
Dohak'o sam i
Petru Slemilu i Djavlu, mislo sam ... naravno!
Jednu noc sanjam da me prodrma Sare! Ja skocim!
"Sta me drmas
Sare tako snazno? Prep'o sam se!" uzviknuh.
"Nisam te ni
vidio a kamo li dirn'o! Ja uz'o da povucem deku pod Sabana, a ti se oglasi ...
nit te vidim, nit te nesto, opet cujem! Bit ce to od one moje rakije,
pricinjavaju mi se glasovi! Korak do bijeli miseva!" to rece.
Brze bolje, ja se tiho probudim iz svog sna, da ne zbunjujem dobru dusu Kocijasa!
Bunovan, ulazim u trpezariju. Miris bijele kafe sa cikorijom, kriska kruha sa margarinom na stolu, na mjestu gdje bih ja trebao da sjednem. Stari objasnjava Majci da mora hitno sa Milom soferom u onom novom sluzbenom Taunusu 17M za Beograd do americke Ambasade, pa kad dobije neke potvrde da leti do maltezanske Ambasade ako bude otvorena a ako ne bude, morat ce ostati u Beogradu ... neodredjeno, dok se ne ostvari ...kontakt ... tj. otvore Ambasadu.
A mene niko ne vidi!
Izgleda mi da sam pros'o gore od Petra Slemila, on prodao samo svoju sjenku a ja post'o ... nevidljiv!? Nema nista od mene!
"U redu, ako tako mora", govori zabrinuta Majka, "ali nemoj da te djavo nosi da cujem da si se zapijo sa nekim iz Marsalata ... sta blenes ... znas ti dobro sta ja mislim!"
Eto to je bilo to,
moja konstatacija da sam nevidljiv ... a nevidljivi ljudi nemaju sjenku!
Naravno, ni ja! Nikad se nece naci nesto iza mene da se vuce! Zato Drugarica
Stamena, mene uvijek preskace! Ma?
Eh, dok krava nije
otkrila da ono malo govno Mirjam moze da upravlja i sa nevidljivim ljudima.
Prvo je osvojila
Mirjam davajuci joj lovu i povjerenje da ode do kafane Mostar i donese joj
veliku porciju cevapa sa lukom. Meni bilo drago gledati je kad jede zilavu
lepinju a jos i nepropisno natopljenu! Dok je halisala cevape, nalakcena na
katedru, stiskala je lepinju sa obe ruke. Pazila da koji cevap slucajno ne
izleti!
Ocim streljala po svima, naravno mene preskakala posto sam nevidljiv, a na kraju nagradi Mirjam sa pola cevapa i lukom koji nije pojela. Tada je znala prisapnuti nesto povjerljivo, maloj Mirjam na uho a ova kujica samo bleha u mene!
Tih dana sam dobio vise udaraca u cjevanice, nego od tog svog prvog razreda Osnovne skole , pa evo do danas! Nekad mi se znalo ... skupiti pa i suzu da pustim, ali kako rekoh, bio sam nevidljiv, tako da ni Drugarica Stamena to nije mogla vidjeti! Cak i da je htjela! A suze jos i bezbojne.
Jedno jutro se
otvorise vrata ucionice ... treskom! Uleti ogroman brko, k'o Marko Kraljevic,
samo ovaj bio celav! Ogromna okrugla masnosjajna glavurda, ja pomislih kako bi'
tu mogao nacrtati Globus Bosne i Hercegovine, ali sam odmah skont'o da na masno
nece ni jedna boja!
Sa njim uleti i smrad rakije brlje, one od 22%!
"Diz' se
Stamena ... ides sa mnom!" zagrmi.
"A
djecemo?!" prostenja Drugarica Stamena.
"Idemo kod
Maticara!" naredi.
"Nemoj sada,
jela sam cevape ... cujem se na luk!" brani se Drugarica Stamena.
"I sta cemo, kod Maticara?" jos uvijek se cudi Drugarica Stamena.
"Diz' se bolan Stamena, nemoj da se predomisljavam!" uzvrati Brko.
Skoci i jadna Drugarica Stamena, a i sta bi drugo, zvernja po Razredu ali nista ne konta! Ukopala se , reklo bi se ... usrala se!
"Oce Brko da te zeni!" podviknuh.
Drugarica Stamena podize ruke na predaju trazeci glas razuma, pogleda u mom pravcu, pa pravo u mene ... a ja odjednom iz nevidljivog postadoh... vidljiv ... sudarise nam se pogledi a to je ono kad je u ocima, "oce da te zeni Stamena!" ponovih! Ovaj put malo tise posto i meni nije bilo svejedno. Nekako mi bilo zao Brke! Onakva ljudina, ni sam ne zna u sta se upustio.
Jos mislim da se Stamena upisala od srece!
Naravno, tog trenutka smo postali na TI! Gledajuci me pravo u oci, gledajuci fejk lik Petra Slemila koji je od nevidljivog covjeka postao vidljiv, ma bar za ovaj trenutak, Stamena, se trazeci materinsku podrsku, obrati djetetu u zadnjoj klupi: "Da idem?"
"Idi!" rekoh!
"A sta cu sa djecom?" k'o za sebe pita Stamena.
"Kojom djecom?" upta Marko Kraljevic.
"Pa ovom!" mazno rece Stamena, rukom pokazujucu na cetrdeset i pet djecaka i djevajcica.
"Izvini, onaj izvini ... nisam obratio paznju...Jebote, koliko ih je ...ispucaj im neku loptu daj neke klikere ili sta vec imate! Ajmo, bolan Stamena ...brak je svetinja, ne smije da ceka!"
"Joj, da sam znala da cu se udavati, pa da se barem malo plahnem!"
Odose! Stari Moskvic dizel, polomi pola vrata i tarabe koja ionako ni za sta nisu sluzili! Mi ostali sami! Mirjam se usrala! Gleda me ko zmija, ne trepce!
Pustili su nas kuci ali da idemo bez graje.
Ide iza mene Gospodskom! Prvi put u zivotu, ona iza!
Nista joj ne rekoh! A i sta bi?
U kuci Ingrid i
Majka, obadvije stoje, k'o isle bi svaka negdje , ma ipak ima jos stosta da se
kaze.
Ma zene su mutljaga jedna! Ne traba se upustati u razumijevanje! Desi se da pojedes ...govno. Uvijek je drukcije, nego sto mislis.
"Otkud vi ranije?" zacudi se Majka.
"Morali, udaje se Stamena pa nas otjerali!" rekoh.
"Za koga?" pita Ingrid.
"A, to ... za nekog ...co'jeka!" nije mi se dalo objasnjavati ono sa brkovima k'o Marko Kraljevic, a sjajne celave glave.
"Pa jel' ju pred vama zaprosio?" radoznala je Ingrid.
"Nije nista
prosio ... men' se vise ucinilo da ju je oteo!" rekoh. Mirjam samo
skruseno potvrdjuje klimanjem glavice sve sto sam rekao.
Jebajiga ... posla mala slusati!
"Jaooo, mila moja Majko, znaci oteo je kao Princ Princezu ...gdje su meni oci bile? Ode Stamena kao Princeza, eto ode i ona ... i ta krava se udala ... samo ja cekam Zovo a ni sama ne znam sta!?" skoro zaplaka Ingrid.
"Opet neki seljak na vratima, zvono mu pred nosom a on voli sakama, ostani tu ... idem ja da otvorim!
Pred otvorenim
vratima, stvarno dva grmalja, skoro diva, pripijeni ko priljepljeni, jedan
drugom rame uz rame. Isto obuceni, u smedjim sakoima i tamnoplavim hlacama!
Nikako da upare iste boje, pomisli Majka!
"I?" rece ljuto Majka.
"Sklon' se s puta! Dje su ti dvije zice da upletemo!?" i vec usli u hodnik.
"Kakve dvije zice ljudi moji, sta da uplicete, pogrijesili ste kucu, nemamo mi zice po kuci! Sve poskidali kad samo prodali Himu i Labuda, eno vidite, ostali samo oni ekseti sto nismo mogli iscupati a tamo gdje smo ih iscupali, ostale rupe! Ali zagipsat cemo cim mi Muz uhvati malo vremena i cim gips stigne u Tehnometal, ovaj, pod Plocu! Nema vise zica!" govori neuvjerljivo!
"Moraju zice biti u hodniku, taki propis!" vrte se obadvojica na sva strane te zakljucise da su zice sigurno iza tzv. "zidne stijene" tj. skalamerije nacinjene od svijetlozelenog sjajnog skaja sa po nekim kukama pri vrhu a za vjesanje kaputa, kisobrana, kapa ili sta!
"Dela, zeno neku sprulju, "sraumciger" il' slicno da odvalimo!" skoro naredise.
"Ma mi nemamo majstorske alate u kuci, moj je Muz financijski, on samo sa olovkom!" jedva isusti Majka!
"Dobro, nemamo ni mi vremena vas cijeli dan s tobom naprdati ... odmakni se malo da iscupamo!" rece jedan.
"Stas' cupat?!" vrisnu Majka al' ne zavrsi vrisak!
Oni vec iscupali!
Papadase objeseni kaputi, dzemperi, salovi ... neke davno zaboravljene stvari
od prosle zime ... svasta!
I jedan elegantni crni sako sa zlatnim dugmicima, po izgledu potpuno nov ni Caru ga ne bi bilo sramota odjenuti.
"Stanite da pokupim!" toliko se uspjela snaci, te tako i pokupi sve na hrpu i ljuljnu u trpezariju.
"Imas neku stolicu, da ti ne treba?" upita jedan.
"Jel' da sjednete!?"
"Dje, zeno draga sad da sjedimo ... u poslu smo ... da stavimo telefon da se ne saginjes do poda kada telefoniras! Nezgodno je cuceci telefonirati! Zna razgovor potrajati pa ti utrnu noge!" mrzovoljno joj odgovori opet onaj jedan a mozda i onaj drugi!
"Kakve da mi noge utrnu? Sto da mi utrnu? Reko' ja da ste se zajebali za kucu, sta ce nama telefon, ma u Banja Luci mi nemamo puno Raje za pravi razgovor! Greska, ljudi! Nosite to iz moje kuce! Vidi ...sto mi zidnu stijenu sjebaste ... gdje sad da nabavimo toliki gips i zagipsamo sve rupe, sto Vase, sto nase!? A znate li vi u kakvim smo mi govnima i kreditima i ko ce sve to platiti?" Bila je u cudu Majka.
"Ovo nije tvoja briga, Drzava instalira, Drzava ...placa! I usuti vec jednom!"
Upertlase dvije zice!
"Alo, ko je tamo?" vice onaj jedan ili onaj drugu u slusalicu, zavisi s koje strane u njih gledas! A cuci, posto Majka nije nasla neku stolicu u kuci a da nam ne treba.
"Opet ono crvenoglavo govno kibicuje trebe kroz prozor! Alo Zivko, Zivkooo, provjera veze ...i opet nista!" obadvojica nervozno cokcu zubima. U paru!
"Jel' vi to zovete crvenoglavog Zivka iz poste, onog sto visi na postanskom prozoru i dobacuje prostakluke postenim zenama!?" upita Majka.
"Da njega!" rekose.
"Ma da ja probam da viknem sa balkona, mozda bi se culo do poste?" predlozi Majka.
Oni se zgledase: "Ajd' vikni, probaj!" rekose.
"A kako da ga oslovim, ne mogu vikati sa balkona alo crvenoglavi Zivko, jel' tako? A moze se on poslije i naljutiti na nas zbog toga pa da nam ne uspostavlja vezu!? A?"
"U pravu si." rekose bezidejno.
No Majka izadje na balkon te podviknu: "Djeco trcite do Poste i recite Zivku da sjasi sa prozora i da javi se na telefon!"
Dvoristom se razvali nevidjena dreka i graja! Potrcase djecurlija k'o Indijanci, glavu dajem i sam Dzon Vejn bi se prestravio! U sekundi preletise tih dvjestapedeset metara do Poste.
Majka je zbunjeno kontala bil' je cuo Zivko da je podviknula! Ostala je bez odgovora.
U medjuvremenu "sijamski blizanci" mic po mic udjose u nasu trpezariju. Kako se sudarise pogledima sa Ingrid, stadose, vec na samim vratima, pa ni pokreta ...ni makac ...vise. Samo se jos vise priljubili jedan uz drugoga! Ukocila se sva cetiri oka! Blenula u Ingridina samo dva!
Jer, toliko ih i ima inace! Njena dva oka! A Crna, k'o cumur!
Totalno, onemocali, obadvojica, otromboljili ruke! A ona jadna sjedi na kaucu k'o Kraljica, podvrnula noge podase pa joj one crne carape ispale providne na koljenima a i butine dobile na snazi. E, sad kad se sve tako postavi, suknjica se sama od sebe digne cak do polovine tih butina! Mora tako jer se sve zategne, a suknjica sama od sebe postane kraca ...onda!
To se zove "zenska finta!" Svaka onda ima dobre noge i super izgleda!
Grmalji u raspar
odijelima, mozda i jesu bili glupi ... ali volovi nisu bili ...definitivno!
Da prekine ovu po malo smijesnu situaciju Majka upita: "Dok cekamo crvenoglavog Zivka da ja turim zacas kafu? A, moze?"
"Neeemoj, ne pijemo ti mi kafu, fuj ... gooorko!" rece onaj jedan u svoje ime i u ime onog drugog.
"A stavimo malo secera, kocku, a? Moze?" pokusava ponovo Majka.
"Boze, Zova sto ti komplikovas situvaciju, mozda momci oceju rakijicu ili tako? Pravi muzjaki piju samo ljutito!"
"Znas li ti sta sam ja skontala Ingrid, ti kad god hoces da se postavis u centar paznje ... pocnes srati sa tim svojim stranim, kako to zovete ...laprdanjem!"
Na receno od moje Majke , niko ne obrati paznju.
"To, ako ima ... e onda je to druga stvar, secer je za djecu ...pustimo to. Mi smo odrasli ljudi, ovde, samo idu ozbiljne stvari. Jelde Gospodjo? Ljutooo!" a gledaju u Ingrid, pohotno.
Ingrid, poskoci ko pudlica sa kauca, one crne carape zacvcase, njima se mozak okrenu. Pogledi im lete po Ingrid, gore dole, ni jedan pogled ne zna gdje bi se zaustavio. Bil se fato crne frckave kose, bil se fato filigranski izvajane zenske figure, sad sa milimetar dva jacim butinama a bokovima pristalim samo Venerama! I jos kad se okrenu k'o ono u 3D, a obadvojica sagledase i taj prizor , pardon ... aspekt doticne osobe zenskog spola ... urnebes!
Ingrid se siroko od srca nasmija!
Jebajiga! Stari Vuk! Odnosno ... Lisica, ali se kod nas tako ne kaze, lisica, kaze se Vuk iako je lisica u pitanju.
Utom, bjesomucno
nesto zazveca iz hodnika! Zvecalo je k'o da neko vrti kurblu na pokvarenom
automobilu a ovaj nikako da upali!
Zvoni, jednolicno bez prestanka i sve to u jednom komadu!
"Ja cu!" pomjeri se onaj jedan a mogao je i drugi, samo kad se o tome pise u prici, mora se znati koji se pomjerio! Znaci, jedan od dvojice!
"Alo, ko je to?" vristi onaj jedan u slusalicu a cuci, bas zbog one stolice koja mu nije bila dostavljena, jer nismo imali stolica koje nam ne trebaju!
"Alo, ko je
to?" vice onaj jedan treci sto nije bio sa nama, sa druge strane zice.
"Alo, k'o prica? Prvi sam pit'o?" dere se onaj jedan nas!
"Alo, Posta odje, prestavi se!" urla onaj treci sto nije sa nama.
"Alo, Raj-ko, odje, R-a-j-k-o, ti li si li Zivkooo?" pita ovaj nas.
"Alo, kakav Raj-ko, nema to ime na spisku?" konstatuje onaj treci sto nije sa nama.
"Alo, Zivko, jebacu ti ja mater kad' te uhvatim!"
"Alllo, aaa, ti li si to Rajkaneee, sto odma' ne kases, odje Rajko ... zbunjujes sluzbenika Poste! Nego, cujemo li se?"
"Molim!?" vristi nas.
"Cujemo li se?" pita crvenoglavi Zivko.
"Ne znam, de ti reci nesto!" vice opet onaj jedan nas.
"Alo, alo ... jesil' cuo ovo?" vice Zivko.
"Koje?" pita ovaj nas.
"Alo, sta koje ... ovo sta te pitam ... jesi li cuo?" Vice Zivko.
"Nisam!" konstatuje nas.
"Pitaj
ponovo!"
Reci im to! I nek'
ne drkaju po telefonu za svaku sitnicu!! Imamo mi i preca posla!
Nek' zapisu, da poslije ne zaborave, broj telefona im je lokal 3...2!" odahnu Zivko.
"Kako lokal 3...2 kad si maloprije rekao lokal 32, Zivko, konju, jesi li ti to opet p'jan?"
"Alo, reci im ti samo lokal 32!" jesi l' razumio?
"Alo, razumio, prekidam vezu!" rece ovaj nas. Gotovo ... ende! I tresnu onu slusalicu po aparatu! Tako valjda treba!?
Jedva je ustao iz cuceceg polozaja sve glasno stenjuci! Pridizuci se iz telefonskog polozaja u normalan polozaj, prvo se oslonio na ruke, nesto malo guzicom uzazid, pa se i ispravio.
"Eto, Gospo'jo, vidis zato treba stolica! Zapisi ili zapamti ...telefonski broj ti je ...broj ti je ... lookal ...?" pa zin'o u cese bradu.
"Znam, cula sam, lokal 32, lupkam prstom po dugmicu pa se prikaci Zivko da mi bira broj koji hocu a on digne noge na stol i ukljuci slusalice te se i on prikljuci!" rece ogorceno Majka.
"Sto
slusalice da ukljuci Gospo'ja, mislis mikrofon?"
"Mislim slusalice i jos naculi one klempave usi pa ujutro odmah leti u Komitet ili Muriju da izvjesti sta se laprdalo! To Mislim!"
"Uf, taman,
kakva ti je to politika ... dje bi to Zivko!?
Znam Gospo'jo da ste mozda malo nezadovoljni servisom Poste, ali je Zivko uz sve nedostatke, za nas nezamjenjiv Kadar! Ko bi mog'o, sto on moze?"
"Pravo ni sama ne znam? A jeste li pitali nekoga na ulici moze li taj?" rece ravnodusno Majka.
"Hvala na servisu, Drugovi, moj ce Muz vec ujutro obavijestiti Drugove u Republickoj Vladi kako ste se napatili sa ovim nasim bosanskim vezama! Vazno je da se instaliralo ... a hocete li po rakijicu sada?" razrogacila upitno a radoznalo oci. Uz svu muku ne da joj se sakriti osmjeh sa lica.
Kako cuse za Komitet, prestravise se a malo i prestrojise!
"Kakva rakijica ... mi smo ljudi zadatka!" to rekose i nagulise niz stubiste.Tutanj, k'o da si konje potjer'o!
Zatvarajuci vrati naseg stana, Majka je cula priguseno pri dnu stepenica: "Joj kakva p***a, vidju li ti to, sto bi ja to kar'o!"
" I Ja bi!"
"Na koju si
ti mislio?" upita onaj prvi.
"Pa na
Garu!" rece onaj drugi.
"I ja!"
znaci imamo isti ... ukus.
"Koji li im je ono broj? Zovemo je ujutro, odma' pa na rakijicu! Vodimo je kod Pantelije u Komitet!" razdragan je onaj prvi.
"Super ti je ideja! A za koji me broj pitas!?" rece onaj drugi.
"Kako koji broj, broj telefona, kako cemo je zvati ako nemamo broj? Sto nisi zapamtio?"
"Sto da ja pamtim, mislio sam da ces ti zapisati! Kud ne zapisasmo? Rekoh ja ovo je tezak zadatak, trebalo je ukljuciti i treceg covjeka! A Komitet ko Komitet, dosta ste vas dvojica ... ma zamota li ti flasterom one dve telefonske zice sto sam ih zavrn'o, ili si ih ostavio onako ogoljene, da ferceraju?" pokusava srediti misli onaj prvi.
"Jesi li mislio
na ovaj flaster?" izvadi iz dzepa kolut flastera onaj drugi.
"E, taj!"
"Nisam ga ni naceo! Ja mislio ti to meni onako dao, za pete kad zazuljaju cipele!"
"I za pete a i za izolaciju ... jebajiga
kad nemamo izolirband!
Posluzi!"
Bucno silazeci
stubistem naletise na zenu iz zemlje snova, Hadzihafizbegovicku.
Pribili se obadvojica
uz gelender ne bi li joj umogucili laksi i nesmetan prolaz. Ne rekose ni
rijeci!
Ne bi ni mogli i da su htjeli!
Ona, rasna i ogromna koraca po dva stepenika a svaki taj stepenik koji savlada
razmahne joj slafrok pa sjevnu gole zenske noge sve do strumpandli. A za
Hadzihafizbegovicku je bilo poznato da ih jako visoko nosi!
Ne ko ove obicne zene, taman iznad kpljena, da
ne stezu. Hadzihzfizbegovicka je svoje strumpandle navlacila do vrha butina. Pa
nek' onda i stezu ... isplatit ce se jednom.
Narocito kad joj se jadnoj iskrivi zadnji sav na carapi pa bude prisiljena, tako na sred ulice da se naguzi, cak i pred muskarcima ... da navlaci carapu od dna pa sve do vrha noge.
U to doba, to je bilo naormalno a i u skladu sa moralom.
Ako krenes od
Hotela Palas, pravac Hotel Bosna, barem ces vidjeti pet puta takvu scenu i to
samo sa one strane gdje su kestenovi! Aleja!
Prolazeci pored na
gelender priljepljenih Grmalja, mirisna Hadzihafizbegovicka rece: "Samo da
znate da sam cula sve sto ste pricali!"
"Sta si mogla
cuti Zeno!?" ljutnu se onaj jedan od dvojice a ipak malo zbunjen.
"Cula si o
flasterima?!" eto to si mogla cuti.
"Cula sam ono
sto ste rekli i prije flastera!" kaze Hadzihzfizbegovicka.
"Cula si da
spominjemo Komitet, pa sta?" pita onaj drugi umjesto prvoga.
"Cula sam i
nesto sto ste rekli prije Komiteta i flastera!"
"Sta ima prije Komiteta i flastera, izmisljas, zeno?!" rece prvi od dvojice.
"Ima "dobra p***a, sto bi ti kar'o!" to ima iznad Komiteta, to sam cula! A sve otvorenim dlanom mase sama sebi pred nosom! Tjera vazduh da dahne! K'o biva... zaprepastila se!
U sekundi skontase
obadvojica, obli ih obadvojicu znoj od glave do pete, bez obzira na redosljed
kako kojeg, tacno je tako bilo! Tako su rekli! Onu stvar su postavili ispred
Komiteta! Na samu pomisao da tako nesto cuje Sekretar Zoka, znali su nista im
na Svijetu ne bi moglo pomoci. Ni sam Josip Broz!
Osim, mozda da i
Gledajuci u ledja veseloj Hadzihafizbegovicki, kakokao gazela preskace stepenike, osjetise samo lagani vjetric, k'o povjetarac ... onaj mirisni sto je uvijek ostajao za njom.
"Joooj, kakva
je tek ova!?" rece onaj drugi Grmalj.
"De ne seri
vise, Matereti, moze opet neko da naleti!" rece onaj prvi.
"Men' se
cini, prava lafica ... nece ta ici traziti malog Zoku da nas prijavi, uostalom
sta mi seremo, otkud ona zna gdje radimo. Mogli smo ti i ja biti dva radnika GP
"Krajina"i slicno!"
"Bil' moglo i'l' "Kozara Putevi!?" dodade odobrovoljen drugi.
Hadzuhafizbegovicka upade u kucu k'o razbojnik!
"Sta se i ti
kliberis i bez dobar dan ... upadas u kucu?" obrati joj se Majka.
"O, Kumo
moja, dje zapelo? Dje si Ingrid, Legendo, sta ima? Ti uselila kod moje Kume!
Zauzela poziciju na kaucu pa moj jadni Kum Hemfri mora sada tebi u krilo? Ne
ozbiljno , ne zajebavam se, Ingrid je l' ti stvarno ovdje spavas ili
sta!?"
"Stvarno si
aspida Hadzihafizbegovicka!" rece Ingrid.
"Ma sala
mala, ja samo navratila da vidim jesu li stigle burme ... da se mozda
probaju!"
"Sutra idem,
placam i donosim! Bila sam u nekoj guzvi pa nikako stici." rece Majka, k'o
ni sebi ni svome.
"Imam ja lijepe vijesti za tebe Hadzihafizbegovicka, Zova i Hemfri ce i meni biti Kum i Kuma!" inati se Ingrid.
"E, to ne
more, draga moja maltezanko! Zauzeto! To ti je kao prvo, a kao drugo moras
uhvatiti ... muza! Za brak je potrebno dvoje. Ha, ha! Pa sad ako si i
izbunarala nesto za Brak, da znas
Kumstvo i kosta. Ti bi natjerala ove jadne moje Kumove da sve sto imaju
i rasprodaju, pa namire za te tvoje burme. Jos i kakva si, sigurno bi raspalila
i Svadbu kao i mi, u njihovom stanu, jelde?!" sad se vec nije zajebavala
Hadzihafizbegovicka.
Samo suvo rece: "Zoro, Kumo, jel' to tacno!?"
"Tacno!" rece Majka kratko.
"Pa kako ces
jadna namiriti za jos jedne burme?" zinula Hadzihafzbegovicka.
"Lako,
skontali smo ... prodat cu sparhet Gorenje i Staklenu naftaru!" puhnu
Majka.
"Pa zar i staklenu
naftaru?" kriknu Hadzihafizbegovicka stavljajuci ruku na usta da prigusi
taj krik!
"I, nju ... jebajije!" sapnu Majka.
"E, Ingrid, Ingrid dje ce ti kraj?" bjesna je Hadzihafizbegovicka.
"A imate li
musterije za sparhet Gorenje i Staklenu naftaru, da mi mozda uletimo i kupimo
... ako je cijena OK?!" puna je razumijevanja Hadzihafizbegovicka.
"Prodato, prodato Draga ... kupila Ingrid, jucer!" zavrsi Majka pricu.
Nakon krace tisine sa one gomile stvari na podu, a koja je netom bila objesena na zidnoj stijeni, Hadzihafizbegovicka lagano nogom poce da izvlaci nesto sa zlatnim puljkama. I njoj se ocinilo da je pravo zlato.
"Boze, Zoro, kod tebe u kuci svakakvih govana, eto i po podu, al' covjek ipak moze da iscupa i nesto dragocijeno, vidi ovo ... sako prestolonaljednika Franca Ferdinanda, taman ga presvuk'o stanicu prije Sarajeva! Ni jedne rupe na njemu! Kako bi ovo mom Micunu stajalo na vjencanju ... bio bi k'o sam ... Drug Tito. Uz, burme, ovo bi nam bio najljepsi vjencani poklon."... pogleda u Majku, puna nade.
"Tvoj je, samo da ja ispraznim u spavacoj sobi dzepove, da papiri ne lete po trpezariji." sjetila se Majka onih stranih para sa puno nula, po Titovim dzepovima, sto kod nas nista ne vrijede, ma ipak puno ih je pa da se Hadzihzfizbegovicka ne naljuti.
"E, jesi
dusevna! Bog ce to morati nagraditi, kad-tad! Ako ne nagradi ... imat ce sa
mnom ozbiljan razgovor, kad se vidimo!" rece Hadzihafizbegovicka.
"Men' se cini, slaba ti je sansa da se ti ikad s Bogom sretnes! Mozda s onim ... dole, to mi je realnije!" k'o za sebe promrsi Majka.
Uze onaj sako i
odnese ga u spavacu sobu. Minut zatim izadje. Gledam ima li tu kakva kutija,
pun sako racuna, pa da se ne zajebemo i nesto ne platimo na vrijeme. Nema
kutija, nista onda, uzet cu ja ovaj lonac za sarmu i u njega tutnuti!
Trpa Majaka u
lonac za sarmu sveznjeve njemackih para, americkih, talijanskih, sve sama
bezvrijedna govna ... sve po tri nule i vise iza broja jedan pa ni sami ne
znamo ... koliko je to! Kod nas ne pisu pare sa toliko nula! Nismo glupi!
Skoro da napuni
lonac!
"Ovo je izvjestan madjionicarski trik, ili bolje receno marsalski trik ... kako je sabio toliku lovu u sako a da se iz vana ipak ne vidi. Mozda u tajne dzepove?"
"Tajne!?"
Majka krenu ponovo
u pretragu!
Ostala otvorenih usta!
Umorna od hrljanja, pomisli kako je Drug Stari mozda bio zimogrizljiv pa nabijo stranu lovu u postavu, rukave ... svugdje. Pomisli: "Nek sam , jadna sve izvadila, da se ne sramotim sa Kumom, a dugmici svejedno nisu zlatni ... zagrizla ja ... nek' nam sve uzmu, neka nose ... jebo bijelu tehniku, bogatstvo je kad imas ljude koji u nevolji mogu da ti priteknu, otkupe nesto tvoje kad' si bez para, a da bi ti namirio nesto dje se podmece obraz umjesto dzona!
A ko ce koga , nego svoj svoga! U sali pa zavali!
Dobro je kad ti sve uzmu, osjecas se bogatiji!
Samo sto to nisi!
Al' si dobio ... osjecaj!
A to ... vrijedi!
