Iako desetinama hiljada udaljen, covjek ne moze a da ne reaguje na vijesti da je Ivi Sanaderu, bivsem premijeru Hrvatske i bivsem predsjedniku HDZ, oduzet zastupnicki imunitet, raspisana potjernica i da je uhapsen u Austriji.
Uzimajuci u obzir za sta je sve, bar prema sredstvima informisanja, osumnjicen, to je dobra vijest.
Ali ne treba zuriti sa zakljucima.
Moze to biti pocetak prave akcije u borbi protiv kriminala koji je u svakoj zemlji Balkana duboko uvucen u svaku poru zivota i pocetak otkidanja glave nemani zvanog kriminal u Hrvatskoj.
Ali isto tako, moze biti samo razracunavanje kriminalnih klanova, duboku ucvrscenih i u politiku.
Jos dugo cemo cekati da doznamo o cemu se ovdje zapravo radi.
A moze se desiti, kao sto se vec desavalo u ponekim slucajevima (govorim o cijelom Balkanu) da se ne dozna nista. Da se zrtvuju piuni, a kraljevi i kraljice, kao i njihovi nasljednici, da se ostave na tabli, da uzivaju plodove svoga "rada".
"E pur si muove". Mozda!?
Saturday, December 11, 2010
Friday, December 10, 2010
Thursday, December 09, 2010
ACO RAVLIC: PRENOĆIŠTE "KARLO MARKS"
| Vlado Dijak |
Učinio je to ovako:
Kad neka fabrika ili preduzeće uzme sebi ime nekog istorijskog događaja ili narodnog heroja to je razumljivo. Ali, evo, u ulici Zdravka Čelara neki ubogi han nosi zvanično ime "Prenoćište 27. jul". Teško je reći s kakvim pravom nosi i ime prenoćište, a kamo li "27. jul". Ako se ovako nastavi banjalučka čaršija izgledaće uskoro ovako:
Banjalučka čaršija počinje od prenoćišta "27. jul" do koje se nalazi remenarnica "Francuska revolucija" i aščinica "Vladimir Ilič Lenjin". Zatim se u istom redu uzdiže sedlarska radnja "Simo Šolaja" i burekdžinica "'Pad Bastilje". Između ovih preduzeća nalazi se narodna kuhinja "Mladen Stojanović" i prenoćište "Karlo Marks" koje raspolaže sa 2 sećije, 7 asura i nekoliko hiljada stjenica. Prekoputa nalazi se bozadžinica "Juriš na zimski dvorac" i potkivačka radnja "Španska revolucija", a odmah uz ovu radnju je salepdžinica "22. april" posvećena na sjećanje na oslobođenje Banje Luke.
Eto kako bi po prilici izgledala Banja Luka ako bi svaka ašćinica ponijela istorijsko ime.
(iz knjige banjalučkih anegdota koje je prikupio Aco Ravlić)
Wednesday, December 08, 2010
BASNA O RODI I LISICI
Citam vijesti:
"Kako sada stvari stoje, nakon sto su proveli mnogo godina u svađi, a sudeći po atmosferi na konferenciji odrzanoj nakon subotnjeg sastanka dvaju stranaka, lideri Socijaldemokratske partije BiH (SDPBiH) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Zlatko Lagumdzija i Milorad Dodik odlučili su zakopati ratne sjekire i pokusati zajedno formirati vlast u Bosni i Hercegovini."
Lijepo je to i dobro da se dogovaraju. Budi nadu da se moze dogovarati pa i dogovoriti.
Ali meni nesto drugo pada u oci.
Pogledajte ove dvije slike. Prva je nakon sastanka lidera Socijaldemokratske partije BiH (SDPBiH) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Banjaluci, a druga nakon drugog sastanka u Sarajevu.
Primijecujete nesto?
Odjeca.
Poznato je da prije ovakvih sastanaka protokoli dogovaraju sve, pa i detalje o tome kako ce delegacije biti obucene.
Uocljivo je da je delegacija SNSD u Banjaluci bila obucena u odijela, cak su i kravate na mestu, a delegacija SDPBiH lezerno, bez kravata, sakoi, cak mi se cini da Lagumdzija nosi farmerke.
Ovakav nesklad se kod o sastanaka ovog ranga, a i sastanaka na mnogo nizem nivou nastoji izbjeci, jer moze izazvati pomisao o svjesnom omalovazavanju jedne strane.
Druga slika je nakon sastanka u Sarajevu. Pokazuje jos vecu lezernost. Lagumdzija i ovog puta u skou i ( mislim) farmerkama, a Dodik sada u dzemperu.
Sta li tu protokoli dogovaraju ili ne dogovaraju?! Mogu li se dogovoriti ili su iznenadjenja i u odijevanju dio pregovaracke taktike.
Podsjeti me ovo na basnu o rodi i lisici.
"Kako sada stvari stoje, nakon sto su proveli mnogo godina u svađi, a sudeći po atmosferi na konferenciji odrzanoj nakon subotnjeg sastanka dvaju stranaka, lideri Socijaldemokratske partije BiH (SDPBiH) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Zlatko Lagumdzija i Milorad Dodik odlučili su zakopati ratne sjekire i pokusati zajedno formirati vlast u Bosni i Hercegovini."
Lijepo je to i dobro da se dogovaraju. Budi nadu da se moze dogovarati pa i dogovoriti.
Ali meni nesto drugo pada u oci.
Pogledajte ove dvije slike. Prva je nakon sastanka lidera Socijaldemokratske partije BiH (SDPBiH) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Banjaluci, a druga nakon drugog sastanka u Sarajevu.
![]() |
| NAKON SASTANKA U BANJALUCI |
![]() |
| NAKON SASTANKA U SARAJEVU |
Primijecujete nesto?
Odjeca.
Poznato je da prije ovakvih sastanaka protokoli dogovaraju sve, pa i detalje o tome kako ce delegacije biti obucene.
Uocljivo je da je delegacija SNSD u Banjaluci bila obucena u odijela, cak su i kravate na mestu, a delegacija SDPBiH lezerno, bez kravata, sakoi, cak mi se cini da Lagumdzija nosi farmerke.
Ovakav nesklad se kod o sastanaka ovog ranga, a i sastanaka na mnogo nizem nivou nastoji izbjeci, jer moze izazvati pomisao o svjesnom omalovazavanju jedne strane.
Druga slika je nakon sastanka u Sarajevu. Pokazuje jos vecu lezernost. Lagumdzija i ovog puta u skou i ( mislim) farmerkama, a Dodik sada u dzemperu.
Sta li tu protokoli dogovaraju ili ne dogovaraju?! Mogu li se dogovoriti ili su iznenadjenja i u odijevanju dio pregovaracke taktike.
Podsjeti me ovo na basnu o rodi i lisici.
Tuesday, December 07, 2010
Masa: Avion za La Paz
Sto je fino kad imas brz kompjuter!
Evo ovo je malo bez veze, samo avion.
Najmanji avion u kojem sam ikad bila me je odveo u La Paz, gdje je aerodrom na najvisoj nadmorskoj visini na svjetu, tako da se nismo skoro uopste spustali....Letjeli smo sa aerodroma iz djungle.
Kao sto vidite spremni su za pozar!!
Ostale slike su iz La Paza!!!
To je to
Voli vas
Masa
Monday, December 06, 2010
IN MEMORIAM: MIROSLAV KINCL
Prije samo mjesec na Cajinoj stranici UZBLUZ Mario objavi ovu sliku uz kratki komentar, neumoran: Kincl
Prije par dana Boco mi javi da je Miroslav Kincl iznenada umro.
Umorio se nas neumorni Kincl.
Poznavao sam ga jos iz djetinjstva. Isao je u isti razred u banjalucku Uciteljsku skolu sa mojom sestom.
Ne znam da li je nakon te skole ikada radio u razredu sa djecom. Znam da je citav zivot proveo u centru grada, raznoseci pisma, dokumenta izmedju Doma kuture, Opstine, Komiteta, Socijalitickog, Radija, Kulturno umjetnickih drustava.... Sviju je znao, po imenu. Svi su znali Kincla. Sa svakim bi stao, kratko popricao. Uz obavezan dobronamjerni i blag osmijeh prenio pokoju vijest, i nastavio svojim putem.
I tako godinama.
Nas Kincl.
Pocivaj u miru.
Prije par dana Boco mi javi da je Miroslav Kincl iznenada umro.
Umorio se nas neumorni Kincl.
Poznavao sam ga jos iz djetinjstva. Isao je u isti razred u banjalucku Uciteljsku skolu sa mojom sestom.
Ne znam da li je nakon te skole ikada radio u razredu sa djecom. Znam da je citav zivot proveo u centru grada, raznoseci pisma, dokumenta izmedju Doma kuture, Opstine, Komiteta, Socijalitickog, Radija, Kulturno umjetnickih drustava.... Sviju je znao, po imenu. Svi su znali Kincla. Sa svakim bi stao, kratko popricao. Uz obavezan dobronamjerni i blag osmijeh prenio pokoju vijest, i nastavio svojim putem.
I tako godinama.
Nas Kincl.
Pocivaj u miru.
Sunday, December 05, 2010
VJEKO: NATALIE
...tamo neke 97. u Njemackoj, radnim danom alarm me atakirao u 5.45. U 6.01 bio bih u tramvaju. Na Konigsplatz-u bi presjedao na bus u 6.15. Ako bi tramvaj zakasnio (rijetko) fatao bi se zug-a/voza u 6.i JBG, ne znam bas sve, i kako god isao u Friedberg-u bi me cekao bus u 6.38 za dorf/selo gdje se nalazilo moje radno mjesto u rostfrajnoj industriji. Fleksa (brusilica) k'o olovka lezala u ruci do 5.00 poslijepodne, a onda nazad kuci. Poslije pozdrava Andreju... ; ulazak u kupatilo, i cesto (cetvrtkom i petkom) ni voda ne bi potekla, cuo bih telefon i “Tusira se, reci cu mu.” Janko, moj prvi poslodavac u Njemackoj, i danas prijatelj zove “u pomoc”. Frka u kafani, i onda do ponoci.
Povratak kuci, svi spavaju, a ja za astal. Prvi normalan obrok (nikad nisam volio jesti s nogu) i mrzlo pivo (weizenbier). Ukljucim TV da ne zaspim gladan kad... MTV i dvije veceri zaredom slatkica, prelijepog glasa odvuce mi paznju od umora. Od astala bas i nije mogla. Uglavnom prvi slobodan trenutak iskoristim da u CD shop-u potrazim slusano. Nenadjoh. Nisam ni znao sta tacno trazim. Zakasnio na pocetak Uplugged koncerta te sam propusti ime izvodjaca, a harizma Natalie me odvela u solo vode. Primijetio sam ja i svu kvalitetu muzicara benda '10.000 Maniacs' ciji je frontwomen tada bila. Sto sam saznao jednostavno. Nazvao MTV stanicu da ih pitam ciji je koncert bio u odredjeno vrijeme. Od tada sam i ja 'Fan'.
A pocelo je ovim koncertom, vec predstavljenim na ovim stranama:
http://www.youtube.com/watch?v=H14R4ZsMM0E
Jedino mi zao sto nisam uspio pronaci taj koncert u video (DVD) verziji, CD imam. Zadatak za 'Amere'! Doduse imam i nesto privatno. Andreja, tada dvogodisnjaka kako na njemu bas tu, tada omiljenu pjesmu plese, slicno Natalie - savrseno nekoordinirano (vidi druge spotove). Poslusaj i pogledaj, jer Natalie Merchant nije pjevacica, ona je rodjeni artist sa glasom andjela, lakocom scenskog nastupa upotpunjenog njenim lutajucim ocima i osmijehom koji osvaja.
Prva cetri linka, obavezno gradivo. Ispitivacu....
http://www.youtube.com/watch?v=ZBiVd8SxCkc
http://www.youtube.com/watch?v=lO6CzJq9LUA
http://www.youtube.com/watch?v=ebZAtjWSplU
http://www.youtube.com/watch?v=N2cdP14Idyw
...do vas..
http://www.youtube.com/watch?v=2cgYm7Hhgpw
http://www.youtube.com/watch?v=gm0ZWbMhWrE
http://www.youtube.com/watch?v=vXVCf5VTHrw
Povratak kuci, svi spavaju, a ja za astal. Prvi normalan obrok (nikad nisam volio jesti s nogu) i mrzlo pivo (weizenbier). Ukljucim TV da ne zaspim gladan kad... MTV i dvije veceri zaredom slatkica, prelijepog glasa odvuce mi paznju od umora. Od astala bas i nije mogla. Uglavnom prvi slobodan trenutak iskoristim da u CD shop-u potrazim slusano. Nenadjoh. Nisam ni znao sta tacno trazim. Zakasnio na pocetak Uplugged koncerta te sam propusti ime izvodjaca, a harizma Natalie me odvela u solo vode. Primijetio sam ja i svu kvalitetu muzicara benda '10.000 Maniacs' ciji je frontwomen tada bila. Sto sam saznao jednostavno. Nazvao MTV stanicu da ih pitam ciji je koncert bio u odredjeno vrijeme. Od tada sam i ja 'Fan'.
A pocelo je ovim koncertom, vec predstavljenim na ovim stranama:
http://www.youtube.com/watch?v=H14R4ZsMM0E
Jedino mi zao sto nisam uspio pronaci taj koncert u video (DVD) verziji, CD imam. Zadatak za 'Amere'! Doduse imam i nesto privatno. Andreja, tada dvogodisnjaka kako na njemu bas tu, tada omiljenu pjesmu plese, slicno Natalie - savrseno nekoordinirano (vidi druge spotove). Poslusaj i pogledaj, jer Natalie Merchant nije pjevacica, ona je rodjeni artist sa glasom andjela, lakocom scenskog nastupa upotpunjenog njenim lutajucim ocima i osmijehom koji osvaja.
Prva cetri linka, obavezno gradivo. Ispitivacu....
http://www.youtube.com/watch?v=ZBiVd8SxCkc
http://www.youtube.com/watch?v=lO6CzJq9LUA
http://www.youtube.com/watch?v=ebZAtjWSplU
http://www.youtube.com/watch?v=N2cdP14Idyw
...do vas..
http://www.youtube.com/watch?v=2cgYm7Hhgpw
http://www.youtube.com/watch?v=gm0ZWbMhWrE
http://www.youtube.com/watch?v=vXVCf5VTHrw
Saturday, December 04, 2010
BRUJA: OSAM DECENIJA BANJALUCKOG SAHA
-Knjiga, ko knjiga, - obična knjiga, - knjiga o sportu imaš koliko hoćeš.
-Ovo nije obična knjiga, ovo je neobična knjiga, ovo je knjiga o šahu, a šah nije sport, - šah
je čarobna igra, - šah je šah!
-Po čemu je onda ta knjiga neobična i značajna?
-Značajna je po tome što su Nikola Zeljković i Nikola Lakić, autori knjige, koju može svako
čitati, koju može svako razumjeti, knjiga koja će vam otvoriti neke nove vidike i spoznaje o
šahu u Banjaluci, bez obzira da li igrate šah i da li znate poredati figure, knjiga, koju će te
pročitati u jednom dahu, knjiga, koja će vam na najjednostavniji način ispričati, ko igra šah ,
kakvi su šahisti ljudi, kako razmišljaju i gdje se okupljaju.
Knjige, izuzetno vrijednog sadržaja i karakteristika, knjige koja je nedostajala banjalučkoj
istoriji šahovske igre, knjiga koja govori sve o istoriji šaha, na prostorima Balkana, a posebno
Banjaluke, a Banjaluka u šahu, jako, svjetli, na nebeskom šahovskom svodu, pa se svi šahisti
svjeta orijentišu, po toj svjetlećoj šahovskoj mapi. Ako su Madrid, Rio de Žaneiro, London
nešto u fudbalu, onda je i Banjaluka isto to u šahu, jer dolazio je ovamo, Fišer još u džemperu,
Spaski, Korčnoj, Talj, šahovski Pele, Maradona, Euzebio i Mesi u liku šahovskih majstora, da
ih ne nabrajam, ko sve nije boravio u našoj Banjaluci, gradu koji u životu šsahovskih velemajstora
nešto znači, a mi obični smrtnici nemamo pojma, koliki je šahovski svod naše Banjaluke, u
svjetskim razmjerima.
Knjiga je slojevita i ne sadrži samo puste šifrirane poteze, nego je protkana sjajnim dogadjajima,
anegdotama koje su velemajstori nekad negdje nekom prilikom izjavili. Knjiga je mali istorijski
vremeplov, koji su autori vrlo uspjesno prikazali.
Knjiga se može naći u knjižari Libra i Litera, u Jevrejskoj ulici bb. u Banjaluci.
-Ovo nije obična knjiga, ovo je neobična knjiga, ovo je knjiga o šahu, a šah nije sport, - šah
je čarobna igra, - šah je šah!
-Po čemu je onda ta knjiga neobična i značajna?
-Značajna je po tome što su Nikola Zeljković i Nikola Lakić, autori knjige, koju može svako
čitati, koju može svako razumjeti, knjiga koja će vam otvoriti neke nove vidike i spoznaje o
šahu u Banjaluci, bez obzira da li igrate šah i da li znate poredati figure, knjiga, koju će te
pročitati u jednom dahu, knjiga, koja će vam na najjednostavniji način ispričati, ko igra šah ,
kakvi su šahisti ljudi, kako razmišljaju i gdje se okupljaju.
Knjige, izuzetno vrijednog sadržaja i karakteristika, knjige koja je nedostajala banjalučkoj
istoriji šahovske igre, knjiga koja govori sve o istoriji šaha, na prostorima Balkana, a posebno
Banjaluke, a Banjaluka u šahu, jako, svjetli, na nebeskom šahovskom svodu, pa se svi šahisti
svjeta orijentišu, po toj svjetlećoj šahovskoj mapi. Ako su Madrid, Rio de Žaneiro, London
nešto u fudbalu, onda je i Banjaluka isto to u šahu, jer dolazio je ovamo, Fišer još u džemperu,
Spaski, Korčnoj, Talj, šahovski Pele, Maradona, Euzebio i Mesi u liku šahovskih majstora, da
ih ne nabrajam, ko sve nije boravio u našoj Banjaluci, gradu koji u životu šsahovskih velemajstora
nešto znači, a mi obični smrtnici nemamo pojma, koliki je šahovski svod naše Banjaluke, u
svjetskim razmjerima.
Knjiga je slojevita i ne sadrži samo puste šifrirane poteze, nego je protkana sjajnim dogadjajima,
anegdotama koje su velemajstori nekad negdje nekom prilikom izjavili. Knjiga je mali istorijski
vremeplov, koji su autori vrlo uspjesno prikazali.
Knjiga se može naći u knjižari Libra i Litera, u Jevrejskoj ulici bb. u Banjaluci.
Subscribe to:
Posts (Atom)









