ACO RAVLIC: PRENOĆIŠTE "KARLO MARKS"

Vlado Dijak

Nakon povratka sa Golog otoka, na kojem je preživio svakojake torture, pjesnik i humorist Vlado Dijak, okuražio se i polovinom pedesetih javno ismijao pojavu nadjevanja preduzeća i ustanova historijskim imenima.
Učinio je to ovako:
Kad neka fabrika ili preduzeće uzme sebi ime nekog istorijskog događaja ili narodnog heroja to je razumljivo. Ali, evo, u ulici Zdravka Čelara neki ubogi han nosi zvanično ime "Prenoćište 27. jul". Teško je reći s kakvim pravom nosi i ime prenoćište, a kamo li "27. jul". Ako se ovako nastavi banjalučka čaršija izgledaće uskoro ovako:
Banjalučka čaršija počinje od prenoćišta "27. jul" do koje se nalazi remenarnica "Francuska revolucija" i aščinica "Vladimir Ilič Lenjin". Zatim se u istom redu uzdiže sedlarska radnja "Simo Šolaja" i burekdžinica "'Pad Bastilje". Između ovih preduzeća nalazi se narodna kuhinja "Mladen Stojanović" i prenoćište "Karlo Marks" koje raspolaže sa 2 sećije, 7 asura i nekoliko hiljada stjenica. Prekoputa nalazi se bozadžinica "Juriš na zimski dvorac" i potkivačka radnja "Španska revolucija", a odmah uz ovu radnju je salepdžinica "22. april" posvećena na sjećanje na oslobođenje Banje Luke.

Eto kako bi po prilici izgledala Banja Luka ako bi svaka ašćinica ponijela istorijsko ime.

(iz knjige banjalučkih anegdota koje je prikupio Aco Ravlić)