Fikret Tufek: Koronavirus hara svijetom, velike promjene nakon samo dva mjeseca

Život se promijenio u svijetu od marta 2020, kada je počela epidemija korona virusom „covid-19“. Podaci od 15. maja pokazuju u svijetu: 4.542.347 zaraženih – 307.666 umrlih, u Europi 1.698.020 zaraženih – 160.442 umrlih. U zemljama Norden-a ca 27 miliona (Švedska, Danska, Norveška, Finska i Island): 54.643 zaraženih – 4.708 umrlih, s tim da je najteža situacija u Švedskoj: 29.677 zaraženih – 3.674 umrlih; što znači da je u Švedskoj u odnosu na Norden 54 % zaraženih, dok je u svim drugim nordijskim zemljama 46 %; smrtnost je u Švedskoj u odnosu na Norden čak 78 %, dok je u svim drugim nordijskim zemljama 22 %.

Najveći broj zaraženih od „covid-19“ u svijetu: SAD 1.442,8241 osobe, Rusija 262.843, Velika Britanija 238.004, Španija 230.183, Italija 233.885, Brazil 220.299, Francuska 179.630 osoba. Broj umrlih od „covid-19“ u svijetu: SAD 87.530 osoba, Velika Britanija 34.078, Italija 31.610, Francuska 27.532, Španija 27.459, Brazil 14.962 i Rusija 2.418 osoba.

Ne umire se samo od korona virusa

Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije, period januar–mart 2020, najviše je umrlih od: gladi 2.282.324 osobe, kancera 1.909.804, pušenja 1.162.481, alkohola 581.599, hiv/aids 390.908, u saobraćaju 313.903, samoubistva 249.904, malarija 228.095, sezonske gripa 113.034 i korona 21.297. U ovom periodu korona je bila tek na desetom mjestu, međutim korona se razvijala velikom progresijom nakon aprila, te je sada dostigla vjerovatno vrhunac, ali svijet je još ne poznaje dovoljno.

Kritike „stado (flocken) imuniteta“

Švedsku sve više kritikuju zbog tzv. njenog modela odbrane od koronavirusa, kako u svijetu, tako i susjedne zemlje Norden-a, gdje je značajno manji broj kako zaraženih „covidom-19“, tako umrlih. Švedska kaže da je u njoj tzv. „R-vrijednost“ zaraženosti nešto ispod 1, te da se stanje stabilizovalo i da je krivulja izgleda isto sredinom maja; tačnije u aprilu je zaraženost bila 0,9 % (u Stockhlmu 23 %). Trenutno u Švedskoj je na intenzivnom 388 osoba (bilo ukupno 1.817), što je manje za ca 20 % nego u aprili. Ukazuje se i na to da se mnoge zemlje otvaraju kao i Švedska, koja onda ističe vrijednost svojih mjera. Najnovije studije pokazuju da je za „flock imunitet“ potrebna najmanje zaraženost od 40 – 45% (umjesto ranije prognoziranih 60 %); jedna osoba zarazi 2-3 osobe, kako bi se stvorio „stado imunitet“, ali mnogi smatraju da je to teško dostižno ukoliko se ne pronađe što prije vakcina.

Premijer Stefan Löfven je kazao da Švedska produžava mjesec dana, do 15. jula, zabranu inostranih putovanja, ali da se unutar zemlje može putovati na udaljenosti od sat do dva vožnje, što su mnogi protumačili do 200 kilometara. Međutim, Švedska socijalna uprava ide i dalje pa kaže da je najbolje ne putovati da se izbjegnu svi rizici. U Švedskoj su nezadovoljni jer planirano sedmično testiranje sredinom maja je bilo 100.000 osoba, testira se svega 30.000 sedmično. Epidemiolog Maria von Kerkhove: „Pred nama je dug života sa ovim virusom prije nego dostignemo „stado imunitet.“
Mike Ryan: „Dug, dug je put do normalnog života, jer to je novi virus sa kojim valja živiti. HIV nije nestao, ali naučili smo živiti s njim“ Studija u Španiji pokazuje da je samo 5 % zaraženih „covidom-19“ dobilo antitijela, a u Belgiji 6 %. Studija Kraljevske tehničke škole (KHT) Stockholm pokazuje da je ca 10 % stanovništva Stockholma sa antitijelima imuniteta. Svjetska zdravstvena orgnizacija kaže „samo 1-10 % stanovništva Europe, SAD i Azije razvilo je antitijela protiv „covid-19“.
Epidemiolog Tove Full na Uppsala univerzitetu: „Smrtnost može biti i veća!“ Ima stručnjaka koji misle da „covid-19“ možda nikada neće nestati i da se s njime valja naučiti živiti. U skladu s tim moraju se vršiti pripreme, jer sa koronavirusom valja nastaviti živiti.

Nedovoljna zaštita starih

Prerano je za opuštanje, glavna je poruka. Švedska je priznala da nije dovoljno zaštitila stare osobe u staračkim domovima i na kućnoj njezi, što je bio glavni uzrok nešto većeg širenja zaraze i umiranja od koronavirusa. Medicinsko osoblje na ovim poslovima se prisiljavalo raditi i bolesno.
Dan Eliasson, direktor Uprave za zaštitu društva i pripravnost (MSB): „Prerano je za opuštanje. Možda je Švedska mogla reagirati brže, jer visoka je cifra umrlih. Izabrali smo drukčiji put u poređenju sa drugim zemljama. Dugoročno će se pokazati je li „švedski model“ bio ispravan ili nije.“ Minisriaca socijale Lena Hallengren traži odgovornost vlasnika firmi što stariji nisu dovoljno zaštićeni. Jedna Švedska je čak došla u situaciju nedostatka lijekova na intenzivnoj njezi u regionu Stockholm, što je izazvalo velike kritike. Osjećao se i nedostatak medicinske opreme.

Uspjesi Norveške, Danske, Finske i Islnda

Europska komisija predlaže da se ukidanja zabrane putovanja usaglase prvo po regionima. Finska ministrica unutrašnjih poslova Maria Ohisalo kaže: „Teško će doći do zajedničke nordijske linije u zemljama Norden-a u pogledu ukidanja putovanja u regiji, jer Norveška, Danska Finska i Island su uspjeli stabilizirati svoje situacije, međutim stanje u Švedskoj je zabrinjavajuće.“
Norveška ide sa restirikcijama još više i zabranjuje putovanja sve do 20. augusta, mada su granice otvorene za ESS-stanovnike, s tim da moraju pratiti norveška uputstva: najviše 20 osoba privatno se može okupiti, na javnim mjestima do 50 osoba. Nacionalni dan Norveške 17. maj slaviće se kod kuće, neće izići 51 % stanovništva na otvoreno zbog korone.

Različite posljedice i mjere

Teškoće u izvoznim firmama su prisutne zbog koronavirusa u 6 od 10 firmi, jer osjeća se lošija potražnja. Ranije je normalno 15 % iskazivalo da računa na manju potražnju, u aprilu je to 56 %. Starački domovi i njega starih osoba u njihovim kućama i stanovima iskazali su velike teškoće što je dovelo do širenja koronavirusa u Švedskoj, a vlada je poduzela opsežne mjere i dala značajna sredstva da se stanje hitno popravi. Od 10 soba 4 ne provode dovoljno higijenu u komunalnoj brizi za stare osobe, posebno u staračkim domovima. Ako se ovako nastavi biće niže zarađene penzije 1,5 % u 2021, ca 180 kruna mjesečno od zarađene penzijeod 12.000 kruna, dok bi premije
penzije mogle biti smanjene i do 8 % u 2021. godini. Prognoze Švedskeog saveza komuna i regija (SKR) su da će ekonomija tek 2023. doći u balans i da će se društvo početi oporavljati.

EU: 21.000 milijardi kruna (2.100 milijardi eura)

Toliko će se para naime uložiti u Fond EU-komisije za oporavak od koronavirusa, dogovoreno ja na EU-parlamentu. Ovo se čini jer je korona destabilizirala Europu. Mora se formirati EU-Fond za podršku i razvoj, jer je švedski premijer Stefan Löfven ukazao „da je pukla solidarnost u Europi.“ Švedska učestvuje u dogovorima o vakcini na EU-nivou, to može trajati jednu do više godina. Nezaposlenost može pasti i do 14 % na jesen zbog korone, što je nivo koji se nije vidio od krize 1930-ti godina. U ovoj godini pašće BND za 6,5 %, dok je moguć pad cijena kuća i stanova do 15 %. H&M tekstilna firma saopštava da će 1.250 radnika ostati bez posla, avio-kompanija SAS nema djelatnost za 95 % osoblja, koje ide u stečaj. Velike banke su obustavile inozemna plaćanja za preko 50 zemalja u koje se neće moći ni slati ni primati novac.

SAD će uložiti 300 miliona dolara do karaja 2020. samo za razvoj vakcine protiv „covid-19“, koji je veoma složen, jer još se uvijek ne zna, kod blago zaraženih, jesu li zaštićeni od ponovne zaraze. Stručnjaci u Hong Kongu razvijaju „medicinski koktel“ lijekova protiv bolesti MS, HIV i Hepatitis, koji pomaže u prvim testovima sa dobrovoljcima koji su bili teško zaraženi koronavirusom. EU-komisija je produžila zabranu ulaska u EU-zemlje do 15. juna (bilo do 15. maja), a EU-zemlje donose svoje pojedinačne mjere. Prof. Bo Rothstein: „Šveđani trebaju moći putovati u Europu, bar na jesen da to bude normalno.“ Slovenija je prva EU-zamlja koja je „proglasila“ kraj korone.

Podupire to i Hrvatska, koja širom labavi mjere zabrane i ublažava sankcije zbog koronavirusa, sve u želji da turizam i ljetna sezona ne propadnu, jer ova grana čini čak 25 % BND, najviše u Europi.

Odmor u balkanskim zemljama

Veliki broj stanovnika iz zemalja prethodne Juglslavije živi u zemljama Norden-a (Sjevera), samo nakon rata došlo ih je oko 150.000 i oni pretežno putuju u zemlje porijekla, te tamo provode dio ili cijeli odmor i ostavljaju značajna finasijska sredstva. Šta će i kako će biti ovog ljeta svi željno osluškuju i iščekuju, svaka prognoza je nezahvalna, mora
 se čekati i vidjeti kako će se pandemija razvijati: opadati ili širiti! Značajno je to i za zemlje zapadnog Balkana iliti jugoistočne Europe, odnosno zemlje nastale raspadom prethodne Jugoslavije. Prije smo gledali i slušali vremenske prognoze, sada očekujemo prognoze o koronavirusu.

(BHRF Press.com)

Blaž Kotarac - Koki: Koronotonci” trče počasni krug (1)

Javio mi se moj drug Blaz Kotarac - Koki. Za one koji ne znaju, Blaz je Banjalucanin, kosarkas, masinac. Poceo u Borcu, nastavio u Beogradu u OKK Beograd, u sampionskoj generaciji koju je, do tragicne smrti, predvodio Radivoje Korac. Ostao u Beogradu - ali u dusi Banjalucanin...
I ranije se on javljao svojim sjecanjima na drage nam trenere ili  o proslavi Prvog maja u Banjaluci nekada... Poslao je ovog puta  nekoliko prica sa svojih "korona virus setnji" po Beogradu. Nazvao ih je  Koronotonci” trče počasni krug. Poneku od ovih prica cemo objaviti i na Parkicu. Pocnimo njegovom prvom pricom onako kako ju je Blaz predstavio na svom fejzbuku....

***********************************

Priče sa penzionerskih, beogradskih, šetnji  u aprilu i maju 2020.god..  tz. Sportsko–rekreativnih penzionerskih zanimacija, ili,najkraće,rečeno,sažeto,.. 
              

I.dan–penzionerska,centralno-beogradska šetnja – Beograd,21.april 2020.god

Nakon preporuka,odluka i naredbi nadležnih zdravstvenih i državnih organa, prije otprilike 40.tak dana,    a sve zbog pojave nesretnog korona virusa,mi, generacijski penzioneri, ,,osuđeni“ smo na totalni, kućni pritvor, da se,ko i kako, snalazi u kućinskoj radinosti, kružeći beskonačno kroz namještaj,.... od prozora do balkona,...terase i, to, bogami, potraja 40.tak dana! Lično naviknut na redovne, dnevne, sportsko-reaktivne zanimacije od vežbanja i plivanja na tašmajdanskom bazenu, te kilometarskim šetnjama po istom parku ili savskom i dunavskom keju, bio sam primoran da to sve improvizujem u stanu. I, išlo je dobro, ma, navikne se čovjek na sve kad se mora!   Dobismo dozvolu i ja, brže bolje, u utorak, 21.aprila,   odletih u 18.časova na čist vazduh – Havu!  
 Nakon ,,odrađene” penzionerske šetnje u doziranoj, vremenskoj satnici od 30.tak minuta i određenoj i zacrtanoj udaljenosti 300 metara od ,,stanovišta”,  nije mi ,,đavo”  dao mira pa po povratku objavih  na FB-u u najkraćem kako je to izgledalo….

 Napokon u penzionerskoj, osamljenoj šetnji, po divnom,sunčanom I tihom danu. Pozdrav od Kokia.

Javili mi se poznanici, prijatelji, rodbina sa svih strana svijeta, gdje god ih je život što htjeli što ne htjeli, odveo i sigurno ,,zabrinuo” isto ko i nas!..................
 

Prijatelji fb-ukovci, hvala vam na pozdravima, komentarima, razmišljanjima o ovodanašnjim  da ne kažem teškim trenucima, pogotovo za nas ,,debelo” penzionisane, kad se svi, sa bilo koje strane ove nam zemaljske kuglice, borimo da nekako odgurnemo ovu nam čudesnu ,,koronu”. Nadam se da vam nisam dosadan sa ovim mojim uličnim ,,an pasan” javljanjima. Mnogo pozdrava od vašeg Kokia.

Jeste stari - ali moze posluziti!

Povodom obiljezavanja godisnjice masakra nad vojnicima JNA u Tuzli

Sve vijesti o obiljezavanju godisnjica smrti vojnika u bilo kojoj vojsci koja se borila na teritoriji bivse Jugoslavije su veoma slicne. Zajednicko im je isticanje nevinosti stradalih i okrutnost pocinioca zlacina. U vecini slucajeva isti dogadjaj se obiljezava dva puta, tako sto su stradali za jedne zrtve a za druge zlocinci - zavisno od toga ko obiljezava godisnjicu istog dogadjaja.   Ono sto je zajednicko svim tim komemoracijama i obiljezavanjima je da one ne poticu na prastanje, vec poticu mrznju. I to pokazuje da ratovi u bivsoj Jugoslaviji nisu zavrseni, posebno rat u nasoj prelijepoj ali nesretnoj Bosni i Hercegovini.

Iskreno mi je zao svakog stradalog - naravno ako on prethodno nije cinio zlocine.  Iza svakog poginulog ostala je neprozivljena mladost, zivot, nada, zelje, snovi... Ostali su uplakani roditelji, zene, djeca, braca, sestre... I tu nema razlike - jer tragedija je univerzalna. Ona nema naciju.

Vijest koja je ovog puta pobudila moju paznju je vijest o masakru nad vojnicima JNA prilikom, prethodno dogovorenog, mirnog povlacenja iz Tuzle 15.maja 1992, dogadjaja poznatog kao Tuzlanska kolona.

Slika spomenika uz ovu vijest budi mi razmisljanje o ucescu JNA u ovom ratu.
Slika je to spomenika kojim dominira ogroman pravoslavni krst.
Jugoslovenska narodna armija i pravoslavni krst kao simbol - ne idu zajedno.
Citam spisak zrtava - sva, ili skoro sva, imena su srpska.

O cemu govori ova vijest i slika uz nju?

Govori o tome da je JNA izdala ideju ravnopravnosti i bratstva i jedinstva  svih jugoslovenskih naroda  i opredijelila se za jednu stranu. Umjesto da brani Jugoslaviju, ova "mocna" armija se jednostavno predala u ruke srpskih nacionalista. Poznato je da se svaki vojnik i oficir JNA zakleo da ce po cijenu svog zivota braniti Jugoslaviju. Vecina oficira JNA je dosta lako zaboravila tu zakletvu i umjesto da brani ono u sto su se zakleli, vrlo brzo su se prestrojili u svoje nacionalne vojske. Prvo u srpsku (koju su jos nekoliko godina nastavili zvati JNA), i vrlo brzo iza nje u slovenacku, hrvatsku, bosansko- muslimansku...

Istina, i to ne treba zaboraviti, bilo je i onih koji na to nisu pristali i koji su casno i dosljedno ispunjavali svoju obavezu i zakletvu i nisu se bez borbe predali nacionalistima. Vecina njih je proglasena izdajnicima i dezerterima i osudjena na izolaciju, maltretiranje, sudove...

Slika spomenika vojnicima JNA nastradalim na pocetku rata za "ocuvanje" Jugoslavije, slika kojim dominira pravoslavni krst, govori vise i jasnije o opredjeljenju JNA nego i jedan dokument nekog od sudova.
Zao mi je svakoga ko to ne vidi ili ne zeli da vidi - jer nije lako zivjeti u zabludi i vjerovati u laz.

Protesti!

Jadna Srbija!

ZOOM sastanak kosarkasa Borca

Ni korona nam ne moze nista! Cak nam je korona i pomogla da se juce, 10.5.2020., uz pomoc ZOOM  aplikacije, interneta, nasih kompjutera, laptopa ili mobilnih telefona vidimo i popricamo onako kako to danas radi citav svijet. 

Na nasem prvom e-sastanku okupilo nas se jedanaest.
Jedan je nedostajao. da bude cijeli kosarkaski tim!

Prvoj ovakoj prozivci odazvali su se i premostili sve tehnicke poteskoce:
Angel Trajkovski (Boise, USA), Kopanja Drago (Pula, Hrvatska)  Zeljo Sejdinovic (Svetska), Zlatko Galijas (Prag, Ceska), Tihomir Divjak - Kikan (Beograd), Ratko Adzic (Long Island, USA), Sait Mustajbasic ( Alberta, Kanada), Lazo Roljic (Banjaluka), Djoko Kaludjerovic - Sopen (Kalifornija, USA), Majkic Brane (Toronto, Kanada) i ja (Toronto, Kanada).

Cijeli svijet smo zauzeli! Jedan jedini (Lazo), od juce prisutnih, i danas zivi u Banja Luci!

Sastanak je poceo uobicajenim salama. Ni godine, ni udaljenost u desetinama hiljada kilometara ne brisu nasa sjecanja iz mladosti i vrijeme kada smo svi imali jednu ljubav - kosarku i nase druzenje uz nju. A to nase druzenje kao da se ne prekida. Ono se samo nastavlja na redovnim godisnjim susretimaa u Banjaluci, dopisivanjem,  javljanjem na Viber grupi, i evo sada ovako, uz pomoc ZOOMa. 

Za organizaciju ovog sastanka, kao i svih onih do sada, pobrinuo se Angel, koji svakim nasim susretom potvrdjuje da je bio - ali  i ostao -  kapiten. On se i ovom prilikom brinuo i za strukturu i ozbiljnost sastanka. Kop, kao jedan od najstarijih, je, kao i uvijek, svojim salama, razgaljivao i strukturu i ozbiljnost sastanka.
I juce je bilo sjecanja na dogadjaje sa treninga, utakmica, banjaluckog korza... Podsjetili smo se i na to gdje danas zivimo i sta radimo... A vecina nas danas, uzivajuci svoje penzionerske dane, nastoji da se zastiti od korone, da odrzi fizicko i mentalno zdravlje, i iscekuje bolje dane kada cemo ponovo zapoceti normalan zivot i punim plucima, bez restrikcija, uzivati sa porodicom i prijateljima. Jucerasnji susret su po prvi put obogatili dvojica nasih drugova Ratko Adzic, jedan od najstarijih Borcevaca, kome je ovo prvi susret sa vecinom svojih drugova nakon  60 godina i Sait Mustajbasic, koji je otpocinjao svoju kosarkasku karijeru u Borcu onda kada je vecina ucesnika danasnjeg sastanka zavrsavala.

Mnogi su nam, ovog puta, nedostajali. Vecinu njih su tehnicke mogucnosti ili tehnicki problemi u zadnji cas, sprijecili da nam se pridruze. Za drugi sasatanak, koji smo vec dogovorili za sredinu juna, moracemo malo vise poraditi da pomognemo ili da aktiviramo i one koji danas nisu bili s nama.

Lijepo druzenje. Vjerujem da je vecini, kao i meni, bilo prijatno i da ce svi ponovo odvojiti dio vremena da se, bar na ovaj nacin, sretnemo i ponovo druzimo.

11. maj 2020. u Kanadi!

Bijelo govno pada li pada!

Pa da!

                                                         Toronto 11. maja 2020.

Sinan Gudžević: Plinije Bolji

Ovih dana meni je bolja medicinska lektira Plinije Stariji nego godišnji svesci ‘New England Journal of Medicine’. Vidim kako se stručnjaci i oni koji se takvima žele zvati krste na moje spominjanje Plinija. Oni koji se ne krste, prevrću očima. E pa Plinije je od vas ne samo stariji, nego i bolji

Svi ti medicinski eksperti, epidemiolozi, pandemiolozi, i oni među njima koji se na televiziji pojavljuju pod maskama i s rukavicama, imajući uza se najbolje institute, opremljene najboljim mikroskopima, najbolje stručnjake, mikrobiologe, virusologe, a ovi imajući na raspolaganju najbolje knjige, i časopise najbolje, a u ovima i mjerodavne radove o virusima, bakterijama, zarazama, epidemijama, endemijama, svi ti takvi evo dva mjeseca i kusur ponavljaju da ne znaju kako se ponaša virus corona. Ne znaju, sve im neznano, nepoznato, kako, gdje, kamo, dokle, koliko. Hoće li nas napustiti tokom ljeta, pa ako nas napusti, hoće li nam se vratiti corona i s njom covid 19, ne znaju. Za ovo ‘hoće li se vratiti’ nekako ih mogu razumjeti što ne znaju, jer su takva predviđanja više za futurologe i gatare, ali ti eksperti kažu da ne znaju ni ono što bi morali znati.

Oni to svoje ne znamo duguju virusolozima. Ovi pak ne znaju, jer, vele, sve u svemu, nema novaca da bi se znalo. Pa se čovjeku iz ograde zubne otme pitanje: a šta vi, eksperti dični i vajni, zapravo radite? I još: šta ste vi zapravo radili sve ove godine? Poznajete postojanje virusa već pet godina, sami ponavljate da znate za njega, da ga viđate, da nije DNK da jeste RNK, poznajete ga, upoznali ste se s njime, slikate ga, a ne znate kako se ponaša taj igrač u svim pravcima. Čemu vam služe ti mikroskopi, te sofisticirane laboratorijske stanice, timovi, projekti, kongresi, skupovi, savjetovanja, preporuke? Čemu vam ta globalna umreženost? Sve vam to služi da nam kažete, e ne znamo, nepredvidivo je, nedokučivo nam.

Pa što onda vi otvarate svoja usta, kad to možemo čuti od svakog bogobojaznika kome su oči navrh glave, a usta ispod nosa? Vidimo, a to znači znamo da su države pustile niz mutnu vodu i kulturu i zdravstvo, znamo da su razbojničke korporacije jače od najjačih država, ali da vama treba toliko milijardi ili miliona, e da proučite ponašanje virusa, e to vam se ne može vjerovati! A šta ste radili nakon što vam se pod mikroskop ukazala prinova kojoj ste blagoizvoljeli nadjenuti ime SARS? Malo ste je pratili, pa kad se ona smirila, odustali ste, jelde? Jerbo vam je nepoznat netko sugerirao da se ne bi isplatilo pratiti sarsovca? Ne bi donijelo zarade to praćenje, misli se na zaradu u milijardama, a ne isplati se raditi za milione. Sad kad njena bliska svojta corona hara i čini pomor, sad biste se malo opet latili ponašanja virusove svojte. Pa kad ova pobije, kazano ustima vaših mecena, dovoljan i potreban broj ljudi, e tada da se donese neupitan zaključak kako nema šta bolje od vakcine, a vi da se date u posao pa da onda ispustite pobjedonosno: heureka!

A do tada krizni stožeri i štabovi i svi uz stožere i štabove, oni koji su već dva mjeseca i državna i zakonodavna vlast koja je izvan snage stavila ustave i zakone i amandmane, do tada ima da nas po skraćenom postupku nagnaju i utjeraju u karantene, u slatkorjeke samoizolacije. A razni mamlazi od protokolarnih predsjednika da srcedrapateljno i narcistički poremećeno zavape kako to čine e da nas zaštite. I ako se pobunimo ili izolaciju prekršimo, keknuće nam kazne za neposluh, za ugrožavanje javnog zdravlja. A dični stožeri i štabovi, zašto u svom zakonodavstvu niste propisali najprije testiranje, pa ako bismo se našli pozitivni, e da nas tada pošaljete u izdvojene prostore sa izdvojenim vremenom? A nas ne samo što niste dali testirati, nego ste nas a priori proglasili opasnima i još ste nam kazali da ćete nam poslati nekoga da vidi jesmo li dobri, poslušni u provođenju vaših naredbi. Znam o čemu govorim, bio sam u tome što hipokritski zovete samoizolacijom. I da ćete nas pratiti preko GSM-a, e da ne ugrozimo zdravi ostatak nacije.

Jer ste ne dižući glasa gledali kako zdravstvo pada i propada pa vam je naravski lakše zdravstvenog osiguranika pod prijetnjom teške kazne uputiti na četrnaestodnevno izdržavanje samoizolacije, nego mu zatražiti da se jako nakašlje u vaš pribor za provjeru ili mu iz ograde zubne uzeti pljuvačku i turiti je u rečeni pribor te očitati ishod. Nije valjda da su i zato potrebne milijarde.
Zbog ekspertske globalne napirlitanosti i konformističke letargičnosti, umrlo je mnogo ljudi, umrlo je mnogo i ljekara, jadni svijete, toliki otorinci i toliki infektolozi, mnogo medicinskih sestara i braće, mnogo pomoćnog osoblja, dakle mnogo onih koji nisu izdali ni svoj poziv ni čovjeka, pa su se, obavljajući ga, zarazili, te umrli.
Jer je virus corona opasan, to znamo i bez vaših litanija. On je ubio i pisca Luisa Sepulvedu, strašni primjerak fašističkog iživljavanja: Pinochetove milicije su ga mučile i oslabile, a on preživio, i bio bi još živ, da ste načinili vakcinu. Ne samo što je niste i što ne znate kad ćete, već mutite vodu da bi izgledala dublja. Ne znamo kako će se virus ponašati! Jer virus mutira! Ma nemojte! Pa mutira sve, za to se ne mora biti virusolog, to kaže i Lukretije i Ovidije: Omnia mutantur, nihil interit. Ima i proširenje: omnia mutantur, nos et mutamur in illis. Lukretije i Ovidije kazuju da se mijenjaju tjelesne stvari i tvari, a Pitagora to kaže i o duši. A što se niste posvetili proučavanju mijenjanja i ponašanja virusova? To ste mogli i bez korporacijskih bezumno velikih novaca. Onako, iz lične posvećenosti i nauci i odanosti humanosti. Mogli ste malo i sami udružiti, niste vi tako loše plaćeni da ne biste to mogli postići, uz nešto ljubavi prema nauci i poštivanja ljudskog prava na život. Onako, zalaganjem svih tih vaših Societies for virology, bez fondova i fondacija, bez workshops.

A evo na primjer, Plinije Stariji. Vidim kako se stručnjaci i oni koji se takvima žele zvati krste na moje spominjanje Plinija. Oni koji se ne krste, prevrću očima. E pa Plinije je od vas ne samo stariji, nego i bolji. Plinije Bolji. Ne samo zato što je on svijet gledao, pa ga proučavao i istraživao, već zato što je sve to dovodio do izraza. Onaj koji je hitajući u pomoć ljudima na koje je padao vreli pepeo iz grotla Vezuva umro od gušenja tom vrelinom. Plinije Bolji nije ni znao da postoje bakterije, virusi, vitamini i svi ti onamo svjetovi. Bio je komandant flote, nije mogao imati mikroskop. Svejedno, znao je kako se šire i suzbijaju zaraze. Jeste, tvrdio je da pčele žive neke sedam, neke deset godina. Ali to je preuzeo od Aristotela, koji je znao sve, a nije znao da pčela živi mjesec i po dana. Ali je ovih dana meni bolja medicinska lektira Plinije Stariji nego godišnji svesci ‘New England Journal of Medicine’.
Čitajući Plinija, čovjek posumnja u alibi petljavine kakve su neki vrli eksperti izrekli po pitanju februarskog rasplamsavanja epidemije u Lombardiji. Nemoguće je da je samo utakmica Atalanta – Valencia, igrana u Milanu, bila presudan okidač za širenje zaraze po cijeloj Lombardiji, to jest biološka bomba. Relevantne medicinske strukture, opterećeni doktori po lombardijskim ambulantama, svjedoče da je u još decembru bilo dosta ljudi sa nenavadnom upalom pluća, kod mnogih je takva bila upala uprkos pravovremenoj vakcinaciji protiv gripe. Dakako, uzimamo Lombardiju kao nultu oblast, jer je stvar u Kini bila podobro suzbijena kad je buknula u Italiji. Plinije Stariji piše u sedmoj knjizi svoje Naturalis historia kako se svaka velika zaraza širi na zapad, rijetko kad na istok. Ako gledamo zemlju Italiju i strašan pomor koji je u Plinijevu zavičaju, današnjoj Lombardiji, čini virus po imenu corona, u tvrdnju Plinijevu ne može biti sumnje. A na Španiju se zaraza prenijela više po Pliniju nego po navijačkoj biološkoj bombi, pa pričajte šta vas je volja. U Plinija se nalazi odgovor na pitanje što je zaraza iz Italije prešla čak u Španiju i ondje hara u mnogo gradova, a ni približno tako nije pogubna u Trstu.

To bi morali objasniti virusolozi, a još prije epidemiolozi. Ali oni ne znaju. Previše njitre u mikroskope, možda previše vremena troše na skupove i kongrese. A mogli bi malo prolistati Plinijevo knjige pod naslovom ‘Poznavanje prirode’. Nedavno je u ‘The New Statesman’ John Gray ironično napisao: ‘Ako EU preživi, onda će to biti možda kao kasno Rimsko carstvo: kao duh, koji će još generacijama živjeti, dok će vlast dugo i zadugo biti negdje drugdje.’ Duh Plinijev lebdi nad nama, a vlast imaju krizni štabovi i u njima epidemiolozi koji u rukavicama naučničkog opreza i pod maskama naučničke skepse ponavljaju kako ne znaju šta je virusu, ali znaju šta je narodu.

(portalnovosti)

ANDREJ NIKOLAIDIS NA DAN POBJEDE: "Antifašizam počinje borbom protiv 'našeg', a ne 'njihovog' fašizma"

"Antifašizam jugoslovenskih naroda diplomirao je 1945. na junaštvu: odbrani sebe od fašizma drugih. Pao je 1991. na čojstvu: odbrani drugih od fašističkog u sebi..."

Tužna je to, razvučena i dosadna priča,  naš poraz od fašizma. Povrh svega, bez sretnog kraja. Priča je to o ljudima čiji su djedovi porazili fašizam. Onda su unuci fašista odlučili da pobijede u izgubljenom ratu svojih djedova i u tome uspjeli. Ako je neke pouke u toj priči nekada i bilo, nema više nikoga ko je se može prisjetiti.

Nešto što tvrdi da se zove “Počasni bleiburški vod” organizovaće komemoraciju “nevinim” vojnicima zločinačke, istrebljivačke, montruozne ustaške vojske. Kao MC će nastupiti nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić – on će predvoditi svetu misu u katedrali Presvetog srca Isusova u Sarajevu. 

Zajedničko remek djelo

Ko će, ako neće sveštenik? 

Da li bi rehabilitacija i pobjeda fašizma u sudijskoj nadoknadi bila moguća bez  vjerskih zajednica, koje su nadtrčale ono iznemoglo sekularno što se vuklo po terenu? Naravno da ne bi. One su držale sredinu i davale tempo: kvarile igru protivnika, povezivale svoju odbranu sa napadom. Doprinos predstavnika vjerskih zajednica ruženju najboljeg i ponovnom uzdizanju najgoreg iz naše prošlosti nemoguće je precijeniti. Pobjeda onomad teško poraženog, dotučenog fašizma na prostoru bivše Jugoslavije njihovo je zajedničko remek-djelo. Oni su dokazali da su naši narodi i narodnosti, kad se ujedine oko zajedničkog cilja, na primjer rehabilitacije fašizma, sposobni i za ono što se u teoriji smatralo nemogućim, a u praksi potvrdilo kao moguće.   

Zašto kardinal Vinko Puljić tog dana, 16. maja 2020, u sarajevskoj katedrali neće održati misu za sarajevske žrtve Maksa Luburića i, generalno, sve žrtve NDH? Zašto predstavnici islamske zajednice na zagrebačkom groblju Mirogoj tog dana neće održati dovu za sve žrtve koje su za sobom ostavili ustaše muslimani? Zašto Srpska pravoslavna crkva, recimo da to u njeno ime učini Betmen Risto Radović, ili njegov Robin, pop Gojko Perović, ne pozove narod pred hram u Podgorici i održi moleban za sve žrtve četničkih zvjerstava?

Pitanje je, dakako, retoričko. 

Puljić će u Sarajevu plakati za ustašama, za kojima će, sinhronizovano, na Mirogoju suzu pustiti i  Mersad efendija Kreštić. Amfilohije će, čim mu korona virus dopusti, opet skočiti do Kamniške Bistrice, da oda počast kao golubica bijelim dušama četnika koje su “bez suđenja” pobili partizani, “crni vrani”, što “crni su im došli dani”.

Fašistički antifašizam

Već više od tri decenije fašizam ovdje prodaju kao stvar demokratije, pluralizma, “civilizovanog odnosa prema nevinim žrtvama”, “odavanja počasti žrtvama totalitarnog režima”. Fašizam 2.0 proizvod je prilagođen vremenu i zahtjevima tržišta, koji prodaju kao antifašistički fašizam.

No istinski razlog pobjede fašizma je ono što mu se, navodno, suprotstavlja - fašistički antifašizam.

Fašistički antifašizam, što je to? 

E, to ti je, da prostiš, ono kad u Zagrebu govoriš o četničkim i partizanskim zločinima a po sred Jasenovca postaviš tablu sa natpisom “Za dom spremni”. To ti je ono kad u Beogradu i Podgorici prebrojavaš srpske žrtve u Jasenovcu, a rehabilituješ Dražu. To ti je, u Sarajevu, ono kad ti smeta misa za ustaše u katedrali, a ne smeta dova za ustaše na Mirogoju – kada ti smeta ulica sa imenom Mile Budaka u Mostaru, a ne smeta škola sa imenom Mustafe Busuladžića u Sarajevu.

To ti je kad sa petokrakom na čelu ratuješ za ciljeve četničkog pokreta, koje je u spisu “Homogena Srbija” 1941. definisao Stevan Moljević. Vojska koja je bombardovala Vukovar i Dubrovnik bila je fašistička. Vojska koja je naoružala četnike koji su pod opsadom držali Sarajevo bila je fašistička. Nekada slavna, pobjednička Titova armija, samo deceniju po smrti svog vrhovnog komandanta, skončala je kao fašistička banda koju je, kao gangrena, zahvatilo četništvo. 

Šta je antifašizam

Antifašizam počinje i završava ne borbom protiv “njihovog”, nego borbom protiv “našeg” fašizma. 

Antifašizam je težak, jer je forma askeze.

Terminologijom Marka Miljanova… Antifašizam jugoslovenskih naroda diplomirao je 1945. na junaštvu: odbrani sebe od fašizma drugih.

Pao je 1991. na čojstvu: odbrani drugih od fašističkog u sebi.

(Žurnal) 

Sretan vam dan pobjede nad fašizmom!