**************************
Dragi blogeri,
Kad se vratim iz Hrvatske onda jedan dan posvetim citanju blogova Canak and Co. U Hrvatskoj se signal popravio ali , obzirom da imam mobilni internet onda se on puni karticom odnosno bonom kao mobitel. Bon od 100 Kn se istrosi dok si rekao keks. Dovoljno je samo doci na blog i uz citanje teksta slusati muziku ili poslati prilog sa slikom na blog i Adio lova. Povratak kuci donese i radost citanja i saznanja ko je gdje, sta i kako od dragih blogera.
Obzirom da se ovde spominje nase more odlucih se za prilog .
Poslala mi Emira mailom jedan kratki:
Pitali Muju:" Sta je bilo prije jaje ili kokos? Mujo odgovori :"Bilo je i jaje i kokos, a islo se i na more"
Tako ja odlucih da posaljem ovaj prilog.
Mislim da mali broj Banjalucana nasih generacija nije bar jednom bio u Vodicama. Nekako su autobuske veze bile najbrze, a ni kolima preko Petrovca. Drvara, Drnisa i Knina nije bilo daleko. Plaza u Vodicama kad se sidje sa Jadranske magistrale, siroka, more biras, hoces duboko ili plitko, raj za djecu, raj za roditelje i raj za mladost. Tu na samom ulazu u plazu 50 metara od mora bilo odmaraliste Ferijalnog saveza Jugoslavije. Barake i poneki zidani objekat dostupan svim Ferijalnim savezima iz svih Republika. Jeftino bilo za omladinu iz srednjih staleza.
Bilo je potrebno samo da roditelji budu napredni i da te puste. Moji u tom pogledu nisu bili napredni. Kad se udadoh za mog dragog iz vukojebine udaljene od Vodica 15 km, i "stojadinom" u vlasnistvu Vodice postadose glavno odrediste mojoj porodici. Nocu bi se izlazilo na najbolji sladoled na svitu i okolici i onda sjedilo u borovoj sumi ispred objekata FSJ. Kako je to bilo lijepo. Gitare, harmonike, i razni instrumenti i pjesme iz cjele Juge. A pjevaci talentovaniji od cini mi se sve i jednog drekavca koji nas danas guse po raznim TV stanicama. Cesto smo i mi stariji pjevusili za svoju dusu s njima. Kad bi Albanci pjevali onda se sutilo i slusalo. Dozivljavala se neka sjeta u toj muzici iako se rijeci nisu razumjevale. Mislim da su stanari tih objekata zaista uzivali u svakom provedenom danu tamo. To me jos vise uvjerava u to kad citam sa kakvom nostalgijom se prica Mujin vic.
Hotel na mjestu banjaluckog odmaralista
Vodice
Puno vas pozdravlja Saima
P.S. Nisam uspjela pronaci sliku iz Vodica (kad mi sin dodje vjerovatno ce naci) pa saljem hotel sa skoro istim statusom u Supetru na Bracu. Nekad tu u blizini bila "Plivina odmaralista". I ovde gledam unutrasnjost kroz resetke malo uljepsane kovanom rezbarijom. Pozdrav Saima
Draga Saima
ReplyDeleteMoram ti odati priznanje za ovaj tekst, posebno za zakljucak. Odlicno ! Jedino sam malo ljubomorna sto je objavljeno kod " neprijatelja ". (Ovo " neprijatelj" je veeelikaaa sala, i ako se tumaci doslovno onda je jako zlocesto.)
Ja sam ti kao cuko koji vjerno prati one koje voli, pa sam tako dosla i za tvojim tragom. Znam da nece biti objavljeno, ali neka gazda ne bude lijen, pa neka ti preprica, uvazice se. Jos jednom: Bravo !
boze Nado, Luce Mala ili vec kako god ti se ne moras niti potpisati ,svi te prepoznajemo..:))
ReplyDeleteako gazda objavi:)))
A ja mislila da sam prosla protekcijom, kad ono promijenili se kriteriji, nenajavljeno.
ReplyDeleteTačno Saima, ima neka tajna veza između Vodica i Banjaluke. Još se sjećam slikovitih priča mog rođaka Mladena, Bjankija i njihove raje sa mladalačkih ljetovanja u bl odmaralištu. Jedno kratko vrijeme 'Čajavec' je čak otvorio mali 'pogon' u Vodicama i kao protuuslugu imao prvenstvo kupovine deviza. Zapamćeno je i nekoliko Vodičanki koje su studirale u BL. Tradicija se nastavlja i sada: ljetovanja od Pirana do Ulcinja Ljilja i ja smo suzili na prostor od Zadra do Splita, a učvrstivši neka poznanstva skoro redovno svratimo u Vodice. Sretnemo i ponekog sugrađanina, uglavnom one koji su prihvatili Mujin vic kao svoj.
ReplyDeletePozdrav,
Mario
P.S. Zalijepio sam i par sličica.
Na zalost zaboravljamo da su ljudi razliciti, pa tako ono sto je nama lijepo i u cemu uzivamo, ne mora biti i drugima. Dozvolimo i drugima da zadovolje svoje zelje i potrebe; neki vole mir i privatnost ekskluzivnih mjesta, neki standardne hotele, neki ferijalne domove, neki vlastite vikendice, neki osamljenost na svjetionicima, neki kampiranje, neki seoski turizam,.. Mozemo li zamisliti kako bi izgledala ta mjesta da su otvorena svima, mozemo li zamisliti kako bi se izivljali na tim uredjenim prostorima, namijenjenim onima dubokih dzepova, domaci huligani i primitivci i horde istih takvih iz susjednih drzava. Ima dovoljno razlicitih i lijepih mjesta za sve. Vremena su se promijenila, ljudi su se promijenili, ali pravo izbora imamo svi. Birajmo ono sto volimo i sto nam je dostupno. Zar nas onda treba zanimati kako i gdje svoje odmore provode drugi?
ReplyDeleteBas sam nesto mislila oko Plivinog odmaralista i prelijepe plaze, kad ono, pojavi se dio mozaika koji pripada drugoj slici.
ReplyDeleteNema veze, meni i to dobro.
Uredjeno, neka.
Jedni grade i vole lijepo, drugi razgradjuju, i to im normalno?
Gledam ovdje u Kanadi kako ljudi, ti neki 'immigranti' vole da prljaju i prave nered, sve im kao normalno. Zlo mi dodje samo gledajuci kako ulecu u Mall-ove, bacaju po podu stvari i idu dalje...horde, ali ko ih je ucio tome, to se cesto pitam, ko je ucio te zene, vecinom su zene, ali ima i muskaraca koji prave nerede po radnjama, (a jos sto kradu...).
Dobro i zlo, graditelji i rusitelji...uvijek ima suprotnosti.
Hvala Saima na slicici.
G/J