Oktobar, 2012. preko puta Sirana, restorana u kome se nekada mjesto moralo unaprijed rezervisati
a danas je uglavnom poluprazan ili polupun, kako vam drago. Izlazeci iz auta naletih na stariju zensku osobu.
Neko rece:" Vidi Majde. Zdravo Majdo."
Ona uz njen poznat osmijeh odgovori: "Zdravo raja!"
Upitah:" Sta ima? Kako si Majdo?"
"Dobro." odgovara "Evo vracam se sa Dodikovog predizbornog zbora na Lausu. Sta je raje bilo!"
"Jel' bio i Dodik?" pitam.
"Jeste, jeste."
"Jel' pjevao? pitam dalje.
"On uvijek pjeva!" odgovara uz osmijeh, kao da je ocekivala to pitanje.
Nastavih o muzici: " Jesi li vidjela skoro Zdravka Colica?"
"Jesam, kako da nisam! On mi se uvijek javi i posjeti me kad prolazi blizu a i ja idem na njegove koncerte.
Zadnji put, kad me ugledao, prekinuo pjesmu, pozvao me na binu i jako zagrlio. Pred svima."
"Jel' te poljubio?" ja znatizeljan.
"Jeste , jeste. I to u usta! Dva puta!" ponosno ce Majda.
"Hajte sada. Prelazite ulicu. Vidite da ste zaustavili saobracaj!" rece i uz osmijeh mahnu za pozdrav.
Majda i Ale cavrljaju uz kaficu |
No comments:
Post a Comment