Sunday, December 15, 2013

A. Ravlic: NOVINARSKA PODVALA - NOVINARIMA




Kada je Banjaluka postala sjedištem tako velike upravne oblasti kao što je Vrbaska banovina, iz razumljivih razloga postala je vrlo interesantno mjesto za redakcije brojnih listova. Zahvaljujući tome veći broj redakcija iz Beograda, Sarajeva i Zagreba imale su svoje stalne, mahom honorarne, dopisnike. Nekako istodobno pojačao se interes za banjalučku štampu, pa se tako dogodilo, da je početkom tridesetih godina Banjaluka imala dva dnevnika, od kojih je jedan bio službeni list Banske uprave. Još se mora znati da su rano ujutro Banjalučani mogli kupiti zagrebačke dnevnike, oko podneva beogradske, dok su sarajevske stizale pred večer.
Po svježini i načinu prezentiranja od banjalučkih dnevnika isticao se onaj po imenu "Nova štampa", dok je sveopštu potporu vlasti imao drugi - "Vrbaske novine". "Nova štampa" su bile uistinu čitljiv i dobar banjalučki list iz kojeg su Banjalučani mnogo toga mogli doznati, a suradnici drugih redakcija što prepisati.

To prepisivanje, odnosno objavljivanje "muke i truda" suradnika "Nove štampe" u drugim listovima, čime se objektivno slabila pozicija ovog banjalučkog lista i tako smanjivao broj čitalaca, dojadila je uredništvu i redakciji "Nove štampe". Da bi zaustavili "resavsku" prepisivačku školu skovali su originalan i lukav plan.

Kako su u "Novoj štampi" i inače izvrsno pratili sjednice Gradskog vijeća, nije im bilo teško zamišljeni lukavi plan i provesti. I prilike su im išle na ruku. Naime, u proljeće, mjeseca marta tridesetih, uveliko su pratili rasprave o eventualnom milionskom dolarskom zajmu kojim bi se Banjaluka lišila brojnih briga i u kraćem roku preobrazila u moderan grad, u kojem bi savremeni akcenti nadjačali dotadašnje orijentalne okvire.

Prateći tu problematiku iz dana u dan, na prvi dan mjeseca aprila, na uočljivom mjestu, u samom vrhu druge stranice, objavi uredništvo "Nove štampe" senzacionalnu vijest pod naslovom "BANJA LUKA JE DOBILA BESKAMATNI DOLARSKI ZAJAM!". Tu vrlo značajnu vijest je započela, kako i priliči, podsjećanjem na dosadašnje pregovore i razgovore, debate i rasprave vođene na sjednicama Gradskog vijeća odnosno na stranicama ovog lista. Podsjetili su i na nezadovoljstvo nekolicine vijećnika kojim "ovaj zajam nije izgledao baš najpovoljnije, to su oni na svoju ruku poveli pregovore sa drugom financijskom grupom". Poslije ovakvog uvoda saopštili su da je tim vijećnicima "uspjelo uvjeriti gosp. Johna Boolsa, da je Banjoj Luci apsolutno potreban jedan veći zajam kako bi se ona mogla da podigne i stavi u red drugih naprednih gradova".
I u okviru ovog teksta umetnuta je glavna stavka lukavo zamišljenog plana. Umjesto milion dolara, o čemu su raspravljali vijećnici banjalučkog Gradskog vijeća, gospodin John Bools je "ponudio dugoročni beskamatni zajam u visini od 2,000.000 dolara", a zatim još pridodali, da bi bilo sve uvjerljivije, da "G. John dolazi ovih dana u Banju Luku da o tom pitanju završi pregovore".

"Tempirana bomba" imala je strahovit odjek.
Takvoj vijesti nije mogla odoljeti niti jedna redakcija izvan Banjaluke. Telefonske veze između Banjaluke i Beograda, Sarajeva i Zagreba, bile su dugo zauzete, jer nije bila mala stvar dobiti dvomilijunski beskamatni zajam. Posebno se u "prepisivanju istakao jedan veliki zagrebački list" koji je sutradan apostrofiran u pojašnjenju prvoaprilske šale u tekstu kojem je - umjesto bilo kojeg drugog naslova, stavljen tek jedan poveći upitnik.
"Našu jučerašnju aprilsku šalu o beskamatnom dolarskom zajmu, koji bi opštini imao da dadne neki bogati izmišljeni Amerikanac u cjelosti je danas donio jedan veliki zagrebački list pod firmom: "Amerikanac - dobrotvor Banje Luke"...

Da je "tempirana bomba" koju je u svoj list postavilo uredništvo "Nove štampe" bilo upereno protiv tog zagrebačkog lista svjedoči i konstatacija iz ovog pojašnjenja: "Već od početka izlaženja 'Nove štampe' taj isti list uveliko prenosi naše vijesti, ne navodeći nikada njihova izvora. Sada je počeo prenositi i aprilske šale... "
Svoju zaključnu misao komentara pod naslovom "?", uredništvo banjalučkog dnevnika je počelo ovako: "Zgranjava nas koliko povjerenja ima redakcija toga velikog lista prema našim vijestima, pa makar se radilo i o nekoj aprilskoj šali. Da smo naše čitaoce na 1. aprila iznenadili senzacijom da je..."

Kakva lucidnost, kakva domišljatost!

O ovoj fenomenalnoj podvali novinara novinarima 'resavske škole' dugo se u Banjaluci, i ne samo u njoj, prepričavalo. I uredništvo "Nove štampe" se vraćalo ovoj "tempiranoj bombi". Tako je poslije tridesetak dana objavilo opširniji tekst pod zajedničkim naslovom "Aprilske nevolje" podsjećajući: "Ovogodišnji april započeo je u Banjoj Luci beskamatnim zajmom od 2,000.000 dolara" ističući kako su tu vijest "neki naivčine posve ozbiljno uzeli u pretres i veselili se kako će Banja Luka postati gradom a Banjalučani 'pravi' građani".
Poslije nekoliko godina pokušali su drugi obnoviti senzacionalnu vijest, ali efekt je bio minimalan u odnosu na prvu prvoaprilsku zamku novinara - novinarima.


(Iz knjige Ace Ravlića 'Banjalučke vesele zgode i anegdote')

No comments:

Post a comment