Postovani gosp.Canak,
Evo konacno da kao vjerni "follower" ove sjajne stranice, a kako nekad davno i obecah, i ja doprinesem ovom prozoru koji nas povezuje medjusobno, a kako proslost sa danasnjicom tako i uspomene sa planovima za buducnost.
Slijedi kratka prica.
***************************************
*****************************************
U" Buku" je prohladno iako je ljeto. Vrbas "razladio" da ni vino nepoznatog proizvodjaca i porijekla ne moze zagrijati.
"Boris, drago mi je", dva metra ljudine, "frckava" kosa i i izgled pomalo boemski.
"Mi te satima cekamo", ja kao da se nasalim. Ne pali. Covjek se vec okrenuo i pita nesto ostatak drustva.
Pali cigaru.
" Ti si znaci Viktorov buraz?"
"Jesam" , odgovaram.
" Nekad je on bio moj brat , a evo danas ja sam u ovom gradu ponajcesce njegov brat."
"Izgubio sam se nakratko i evo vec sam stranac."
U ponoc skoro krecemo kuci. Akumulator nas je izdao. Guramo auto. Miris prohladne ljetne noc uz Vrbas uvijek isti. Cak je i ranih devedesetih bio takav.
Pricam bratu da sam jos u srednjoj skoli cuo za bracu Potocnik.
"Oni su Slovenci kao i mi", utvrdjujem kao da nisam siguran.
"Poluslovenci",dodajem.
Vozim polako je jer policija u stalnom lovu na strane tablice. Popilo se jos uz to.
Moja plava glava imenom Chiara vec spava na zadnjem sjedistu.
"Otkud jadni u Kuljanima?"pitam sam sebe. Znam sve oko selidbe jer mi je Viktor pricao ali mi nije jasno kako neko iz Borika odluci doci u Kuljane koji ni sami vise ne postoje.
Ovi danasnji se mogu zvati bilo kako. Neprepoznatljivi arhitektonski i populacijski.
"Znaci sutra nas Sule mozda provoza u svom cuvenom crvenom kanuu", kaze buraz prije spavanja.
"Vodim onda i cure, da se napokon u necemu provozaju po toj rijeci cije ime jos uvijek pogresno izgovore."
Laku noc svima!
Sutra ne bijase nista od naseg vozanja. Vrbas narastao kao u jesen. Jeli smo cevape. Sule je castio nakon svog prvog gostovanja u Italiji.
Bio je to moj zadnji dan tog ljeta u Zaluzanima. U Banja Luci. Vani je Sunce przilo bez pardona. Baka je spremala svojim unukama stvari za more a i za povratak kuci. Ukratko, trpamo sve u kofere. Sutra idemo po mamu u Trst pa od tamo na Krk.
"Nemoguce! Pa zar nista niste mogle prije pripremiti", vristim da djecu. Fali svasta a ja i ne znam sta bi sve tu trbalo biti.
Zove me brat.
" Evo Pota je dogovorio sa Cicom ( Mario Zamolo) da popricas s njim u vezi dolaska novinara."
I poslije bi da vas provoza malo dajakom"
Psujem opet.
"Nek ide Chiara s tobom!"
" Ne znam ni gdje je Barbara!?"
Ne idem a ide mi se. Dusa mi spava. Chiara bi isla ali nece bez mene.
"U klinac sve".
"Idemo!".
Cico i njegova sestra, gospodja Marina, iznijeli slike, originalne i ne. Sve mi pokazuju. Od Ceha do Friulana.
"Ovaj je iz Opicine".
"Uvijek je govorio da je Istriano, nikad Talijan" , objasnjava mi Cico.
" Zamolo su iz Tavenjaka",veli.
"Tavagnacco" mora biti negdje oko Udina?!", mislim.
"Kod Udina ", kaze Cico i pljesne rukama.
"Bas pomislih" , odgovaram.
Iza gospodje Marine dugacki Potocnik sjedi i pusi. Povremeno podsjeti Cicu na nesto sto bi mi ovaj rekao a ne moze se sjetiti. On je njegov "arhivar", shvatio sam vec nakon dva dana naseg poznastva. Upijao je "big foot" ,kako su ga moje cure prozvale, godinama sve ono stu mu je Cico pripovijedao. Nisam o tome tad razmisljao ali se sad nadam je moj "prazemljak" sve to fino zapisao.
Uglavnom Cico je voljan da sa novinarima sve lijepo "protabiri".
"Samo neka oni dodju" i pozdravljamo se.
"Ali dodji i ti", dodaje sa stepenica i ode.
Taman da krenemo.
"Cekaj", vice odozdo sa "plaze" moj vodic.
"Hajd sad da vas provozam!"
Eto ga sad. Sa 41 ljeto u dokumentima a na zivcima ne znam niti pomisljam prvi put se nadjoh, uguran, u cuvenom Vrbaskom camcu.
I Chiara i Viktor.
Ovaj grad mi je skroz nepoznat iz ove perpektive.
"Raja bitno je da vi ne hvatate ravnotezu", objavljuje Gondolijer i ne gleda nas vise.
Ali i ne prestaje pricati. O svemu.
Na kraju se prica zavrsi na prvoj poslijeratnoj trci dajak camaca da bi na kraju kao vrli "eglen efendija" zavrsio na tome kako je devedeset i neke jedan dajak camac oteo pijanom rezervisti.
I spasio ga! I budala pucala za njim . Za balavurdijom od 16 godina!?
Zbog camca.
Evo dragi banjalucani bivsi i sadasnji i buduci, rasuti po svijetu i oni koji niste ni tamo ni ovamo.
Gdje smo danas zbog tog camca, Vrbaskog i vaseg?!
Od lude ideje sto ce mjesecima poslije naseg susreta u "dotipkavanju" na viberu moj "prazemljak" dodati na moju zelju da "dorenemo" taj camac i u Italiju da ljudi vide sta je Bosna i Banja Luka iznjedrila a "kuferasi" doveli do savrsenstva, izgleda da ce biti "ono sto biti ne moze". Nije moglo evo do sada.
"Ne vozi ga tamo", napisa onomad Dobri Potocnik.
"Neka ga braca pred njima naprave".
"Ima li sta originalnije"??
Nema. Nema! Ni ludje ni originalnije!
Hvala Pota. To ce ti sigurno ostati zapisano u knjizi zasluga rukom dobrih ljudi napisanom. I mojom , da ne budem skroman.
Od 23.06.2018 do 25.06.2018 ce Dario i Andrej Zamolo, pod budnim okom njihovog strica Maria Zamola- Cice napraviti banjalucki dajak camac usred Dolomita, u gradu Trentu a povodom Svetog Vigilija na jednom od najljepsih trgova, kako vele, u Italiji.
Bilo bi nam jako drago da barem vi, blizi, od ostatka Italije preko Austrije i Njemacke, malo navratite.
JER OVAJ PUT JE VOLJENI DAJAK DOSAO VAMA, ONIMA KOJI DO NJEGA VISE NE MOGU IZ RAZNIH RAZLOGA.
RAZLOZI NISU BITNI.
BITNO JE DA SE VIDIMO. I DA VIDIMO TO CUDO, DA OVAJ DUGACKI LJEPOTAN IZADJE IZ NEKE RADIONICE DALEKO OD VRBASA I DA NA KRAJU ZGOTOVLJEN , LIJEP I UTEGNUT BAR NA TREN ZAPLOVI NEKOM DRUGOM DALEKOM RIJEKOM.
Ljepota je za pokazivati.
**********************
Gospodine Canak hvala Vam unaprijed jer ne sumnjam da cete ovih mojih par recenica sigurno objaviti na Vasoj i nasoj stranici.
Program manifestacije svi mogu vidjeti na linku s pocetka poruke.
Edvard Cucek
Program manifestacije se ne otvara. Inače, ideja, slike i tekst su za svaku pohvalu. Čestitam!
ReplyDelete