SRETAN VAM DAN MLADOSTI

Znam da nije bas lijepo , da bih trebao napisati nesto novo, ali cini mi se da sam prosle godine bio vise i bolje inspirisan i raspolozen za pisanje, pa stoga ponavljam ono sto sam na danasnji na Dan mladosti napisao prosle godine. Ne zamjerite.

***********************

Bio je faca! (I gospodja pored njega se slaze)

Onima, kojima je Dan mladosti nekada bio veliki praznik!

Onima, koji se jos uvijek rado sjecaju tog dana i tih dana!

Onima, koji se ne stide radosti koji im je taj dan donosio!

Onima, koji koji su u maju docekivali i ispracali stafetu!

Onima, koji su tog dana pjevali, igrali, vjezbali,

mahali zastavicama, hodali u paradi, bili ponosni i sretni!

Svima vama, a i vama koji se sada nerado sjecate tog dana,

zelim sretan i ovaj danasnji 25. Maj!

A vama, koji ste rodjeni na danasnji dan,

zelim sretan rodjendan!

"Laka konjica" na paradi povodom Dana mladosti , neke 1956 godine. Mladen i ja, konjanici

PAO KAHN

Citam, slusam, kao i svi vi,da je pao sef Medjunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahn. Pao covjek sa vrha svijeta! Vec u zatvoru, vec podnio ostavku. Sve u tri dana. Nakon tri dana pusten u kucni pritvor kad je polozio milion dolara garancije i obecao da ce ostati u USA. Pa sve to jos garantovao sa dodatnih pet miliona. Covjeku pare nisu problem. Upravljao parama svijeta, pa da njemu koje milionce bude problem.

Vijest, brzinom svetlosti, obisla svijet. I jos uvijek obilazi. Kruzi i sad vec samo monekada izbaci nesto novo.

Pao covjek jer je u Njujorskom hotelu, gdje nocenje ( jedno nocenje) dostize sumu od 3.000 dolara, pokusao da siluje, ili seksualno napastvuje ili kako li se to vec ne definise, sobaricu tog hotela. Sve se desilo brzinom munje, i pokusaj, i prijava, i hapsenje i ostavka i polozen milion za pustanje u kucni pritvor, licitiranje ko bi trebao biti novi sef Medjunarodnog Monetarnog fonda....

Sve to brzinom svjetlosti! Meni se sve to cini malo prebrzo, a kako li se cini doticnom Khnu, ne mogu ni zamisliti!

E sad, besposlen, kakav i jesam ja poceo razmisljati o tom covjeku. Poceo se stavljati u njegovu kozu. Gledam ga na tim slikama, pa mi ga prosto dodje zao. Odvalio covjek sa vrha svijeta i jos hoda!
Nevjerovatno, pao na sobarici hotela gdje jedno nocenje kosta 3.000 dolara!

Postoje to mnoge varijante: vjerovatne i nevjerovatne. Vjerovatno mu se smracilo pa navalio na pogresnu. Kao sto je i meni, koji nikad nije, niti ce ikada u buducnosti odsjesti u takvom nekom hotelu, poznato, u takvim hotelima je besplatan tzv. „room service“ iliti sve je ukljuceno u cijenu. ( A kako i ne bi...)
Sad kad to znamo, covjek je taj „room service“ vjerovatno koristio uvijek, ili nije nikad koristio pa mu sada, po prvi put, pao mrak. Ovo drugo je malo vjerovatno. Ono prvo cini mi se mnogo je vjerovatnijim.

Ako je ovo prvo vjerovatnije, onda je normalno u tim svjetskim vrhovima da se to radi ali i da se o tome cuti. Vuk sit – i ovce na broju. Pri tome ne treba zaboraviti sumu od 3.000 dolara.
Kako to da mu se bas sad desi da odjednom ovce ne budu na broju i da pukne bruka!? Sta bruka, eksplozija!
E, tu ni ja vise nisam pametan!
Ali mozda, kazem samo mozda, ima tu i malo teorije zavjere, koja bi mogla pomoci da i dalje zvacemo ovu temu.
Evo, reci cu je pa kud puklo da puklo.
Medjunarodni Monetarni fond vlada svijetom! Ne samo financijski vec kako god hocete. Oni su oruzje koje se koristi u svim politickim i ko zna kakvim drugim pregovorima. Koliko je „demokratskih“ odluka doneseno, koliko je izbornih pobjeda ostvareno uz malu pomoc prijatelja iz Medjunarodnog monetarnog fonda. Ne kazem ja da je taj Kahn, koji sada djeluje prilicno usrano, toliko usrano da mi ga je zao, ne kazem ja da je on donosio sve te odluke. I on je , na to njegovom vrhu svijeta, neciji pion, ali je i covjek koji je morao znati gdje i kako se koriste te „demokratske“ pare. A takvi ljudi, ponekada iz nama nepoznatih razloga zasmetaju nekome...

Nije to kraj teorije... Ima jos jedna strana Mejdunarodnog Monetarnog fonda. Mnogi u svijetu nastoje da tu okostalu „demokratsku“ organizaciju sruse, ili bar mijenjaju, da preraspodijele vlast i pare u toj organizaciji. Sjecate se krvavih i divljih demonstracije gdje god se sastaju prvi politicari svijeta ili ove monetarna organizacija.
Postoji dio svijeta, koji veoma aktivno radi na rusenju ovih organizacija, koji ne biraju sredstva,  i koji traze korjenite promjene.
Mozda je Kahn samo zrtva kojoj je namjesteno. Mozda.
A mozda mu je po prvi put u zivotu pao mrak. Mozda i nije...

Ima tu jos nesto. Dominique Strauss-Kahn je francuski Jevrej. A pominjanje Jevreja, tokova svjetskog novca, vlasti i svjetske politike u necijim glavama odmah izaziva posebne teorije zaavjere...

Ali ne bih ja o tome. Ja bih se radije zadrzao na seksu.

EMIR SULJAGIC

Ovaj tekst sam napisao prije par dana, ne znajuci, ali pretpostavljajuci razvoj dogadjaja. Kasnije, potvrdilo se ono sto sam pretpostavio. Ne cini me to sretnim. Bio bih ja sretniji da su se moje pretpostavke pokazale netacnim i da su me dogadjaji razuvjerili... Ali...

*******************************

Vecina vas vjerovatno ne zna ko je Emir Suljagic. Ako kazem da se radi o Ministru prosvete u Kantonu Sarajevo; da se radi o covjeku koji je stisnuo i odlucio da ocjene iz vjeronauke ubuduce ne ulaze u prosjek ocjena u skolama Kantona Sarajevo, neki ce se vjerovatno sjetiti da su o njemu citali i slusali ovih dana.

Ovaj ministar nije ukinuo vjeronauku u skolama - gluvo bilo, samo ukinuo vaznost ocjene iz vjeronauke i uticaj te ocjene na prosjek ocjena ucenika. Ta ocjena iz vjeronauke se vise nece porediti sa ocjenama iz matematike, geografije, istorije, historije, prahistorije... Pa ce onda ucenici svojom voljom birati hoce li ici na vjeronauku ili nece, jer ako ocjena ne ulazi u prosjek, odlazak na nastavu vjeronauke je prepusten samim ucenicima. Ako im je do toga, oni ce ici, ako nije – nece. Dobra volja i zelja. Ko hoce – ici ce. I ti koji hoce nisu problem, ali problem su oni koji nece ici, a poznato je svima da ce broj takvih biti veliki, jer djeci u prosjeku nije do vjeronauke. Njih interesuje Fasebook, izlasci... Svojom odlukom, Ministar Suljagic je izazvao vjerske vodje koji su svjesni da ce za godinu dvije, ako ne uspiju ukinuti tu odluku, sama djeca, svojoj odlukom pokazati da je vjeronauka u skolama zastarjela, da in ne interesuje i da su dani, godine , decenije , vjekovi vjere na ovom svijetu odbrojani... A to je strasno!? To se mora sprijeciti ! Ateisti, bezboznici, nevjernici, razni agnostici... da oni izguraju vjeru iz ljudskih galva i skola... E, Boami, nece!!!

I naravno, podigla se frka u Kantonu Sarajevo ali i u Bosni. Ustali znani i neznani. Ustale vjerske vodje. Ustao efendija Ceric i njegovi vjerski bojovnici. Pridruzili i bozji zastupnici drugih religija. I zamislite, ti bozji zastupnici na ovom svijetu, oni koje je bog postavio da u njegovo ime sire vjeru medju ljudima, ljubav i razumjevanje, prijete. Prijete demonstracijama. Prijete Emiru fetvom. A sta to znaci, bolje je da i ne znate. Ali evo da kazem, to znaci da ako to i urade, a i samim pominjanjem vec kao da su uradili, svaka bolesna ili ne budala ima pravo i obavezu da u ime vjere u boga ubije Emira, ko psa. I za to ce ta bolesna budala biti nagradjena lijepim zivotom i uzivanjima u raju.

Tri nedjelje su bile potrebne i sve vise „gradjanskoj“ a sve manje gradjanskoj stranci SDP, ciji je Suljagic clan, da se zvanicno oglsae i podrze ga. Tri nedjelje, socijaldemokratskog razmisljanja o necemu o cemu socijaldemokrate imaju svoje misljenje u jednoj sekundi.

A sad da se i ja malo bavim predvidjanjem buducnosti.

Sta ce se desiti u skoroj buducnosti?

Emir Suljagic ce ili podnijeti ostavku (sto ne zelim da vjerujem) ili ce biti smijenjen. U svakom slucaju predvidjam da ce se njegova odluka izmijenjiti i da ce vjeronauka i vjera odnijeti jos jednu pobjedu i jos jednom povuci ovu zemlju na brdovitom Balkanu nazad ka svijetlom srednjem vijeku.

MIKROORGANIZMI SPASAVAJU TRAVNJAKE

Mario poslao ovu sliku da pokaze kako su maslacci u travi lijepi

Neki od vas ce se sjetiti da sam prosle godine pisao o svojim mukama sa travnjakom i korovom. Moram se pohvaliti da je onaj dio travnjaka koji sam tada popravljao sada (skoro) odlican,  ali (uvijek ovo ali...), na zalost, onaj drugi dio, koji je lani bio (skoro) odlican, sada nije ni za dovoljnu ocjenu. Tako je to svake godine. Uvijek ostaje dio travnjaka koji treba generalno popravljati.
Radeci to  iz godine u godinu naucio sam nazive korova i sto je zanimljivo, znam samo engleske nazive, ne i nase, jer kod nas se umjerena kolicina korova nije ni smatrala nekim problemom. Vjerovatno se i to u medjuvremenu promijenilo ali ja to ne znam.
Znam, na primjer da se maslacak kod nas ne smatra korovom. Evo, i slika koju Mario salje to potvrdjuje. Ovdje, to nije tako. Korov, i nema diskusije.
U suzbijanju maslacka sam strucnjak. Metoda: vadjenje. Alat: onaj poduzi metalni, lici na stap. Pritisnes nogom, iscupas s korjenom, oslobodis alat maslacka i napadas slijedeci. Nema saginjana. Ne bole ledja. U mom travnjaku malsacaka vise nema. Mozda, dva-tri...
Ali ima onih drugih travnatih nasilnika cija imena znam samo na engleskom. Creeping Chalie (iliti CC) mi je ovog proljeca zagorcao uzivanje. Iscupao sam ga na trecini travnjaka ispred kuce, istoj onoj trecini gdje sam lani cupkao crabgrass. Svake godine nesto novo, kazem vam! Creeping Charlia sam prvo cupao, pa zalio nekim sredstvm da ga ubije a kada nmi to nije pomogle, uzeo onaj mali plinski plamenik, pa palio. Lud covjek, kazem vam...
Od svih stetocina po travnjake su ipak najopasnije velike zivotinje kao na primjer rakuni ili tvorovi. Oni mogu u jednoj noci prekopati pola travnjaka. Traze male bijele crve ispod zemlje, koje nazivaju ( ne rakuni, vec Englezi)  grabs. Ruju, kopaju i kad ujutro ustanes, umjesto svog zelenog tepiha na koji si tako ponosan, ugledas izrovanu ledinu. Tada ti ljutnja ne pomaze a ni borba protiv zivotinja koje ruju. Posipanje raznim preparatima koje te zivotinje ne vole i koji ih , k'o biva tjeraju, je samo trosenje vremena i para.
Ali, kazu, ima i tu pomoc! Ove godine sam probao. Mikroorganizmi po imenu nematodes su paraziti koji unistavaju te crve. Pospricaju se po travi, uvuku u zemlju i uniste crve. Nema crva, nema rakuna i tvorova. Nema prerovanih travnjaka. Kazu potpuno bezbedno po ljude, zivotinje (sve osim ovih crvica) i  biljke. Ja nedavno probao i to cudo. Kosta, ali kazem ako vrijedi nista nije skupo. Cudan sam osjecaj imao pripremajuci se da tim mikroorganizmima prscem travnjak. Kutijica mala. U kutijici kesica, a u kesici spuzvica. U spuzici mikroorganizmi spremni da pojedu crvice u zemlji. Nevidljivi! Na kutijici pise pet miliona mikroorganizama nematodes. Kako li ih broje? U kofu sa vodom iscijedis te nevidljive mikroorganizme. Ciribu-ciriba. Ni boje, ni mirisa. I onda tom vodom zalijes travu. Lici mi to na kupovinu flasice sa  maglom. Djeluju u roku od 48 sati. I zaista nakon dva dana nisam vidio ni jedan iskopani dio travnjaka. Ali sesti dan, na istom mjestu gdje su kopali i ranije, ponovo sve ikopano, izrovano, isprevrtano.
Izgleda da sam travnjak zalijevao maglom!

Doktor Royal Raymond Rife

Vjerovatno potaknuta intervjuom Nikole Tesle, Natasa je poslala ovaj zanimljiv clanak o jos jednom od naucnika kojima svijet niti je priznao rezultate njihovih istrazivanja, niti ih je javno opovrgao. Od ovog zadnjeg se i ogradjujem, jer mozda i jeste, mozda su naucnici zaista dokazali da su naucne metode i rezultati Doktora Rifea zapravo pogresni, ali ja to ne znam. Ako neko od vas ima vremena za duza istrazivanja, posaljite i suprotno misljenje, pa da i to procitamo. Ovako, bez tog suprotnog, sve vezano za doktora Rifea je nekako obavijeno teorijom zavjere, ciji rezultat je zlocin za covjecanstvo, jer ako je covjek zaista nasao lijek za najveci broj bolesti koje muce covjeka, onda su oni koji su rezultate njegovih istrazivanja unistili, zapravo zlocinci.
Izvin'te nesto psujem!
****************************

Doktor Royal Raymond Rife, sjajan znanstvenik, rodio se 1888. godine. Nakon završena studija na John Hopkinsu radio je na razvijanju nove tehnologije koja se danas koristi u optici, elektronici, radiokemiji, biokemiji, balistici i avijaciji.
Rife je gotovo sam razvio novu znanost - bioelektričnu medicinu.
Za svoja otkrića Rife je dobio 14 važnih nagrada i priznanja. Sveučilište u Heidelbergu za njegove zasluge dodijelio mu je počasni doktorat.
Skoro cijeli svoj život Rife je proveo dizajnirajući i izrađujući medicinske aparate. Radio je za Zeiss Optics, vladu SAD-a i nekoliko privatnih dobronamjernika, od kojih je najpoznatiji milijunaš Henry Timkin.
Bio je veoma obrazovan čovjek i svladao mnogo različitih disciplina. Neka od njegovih otkrića: ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor i mikromanipulator. Nema sumnje, Rife je bio jedan od najbriljantnijih znanstvenika svog doba.
Dr. Rife je prvi u svijetu 1920. napravio virusni mikroskop. A 1933. usavršio je svoj prvi mikroskop i izradio nevjerojatno složen univerzalni mikroskop, koji se sastojao od 6000 dijelova, mogao je povećati objekt 60.000 puta i nudio je mogućnost promatranja živih virusa.
Zahvaljujući tom mikroskopu, Rife je bio prvi čovjek koji je vidio živi virus. Suvremeni mikroskop odmah ubija sve mikroorganizme pa se kod njega vide samo njihovi ostaci.

No kroz Rifeov mikroskop može se vidjeti aktivnost virusa, kako se oni mijenjaju da bi se prilagodili okolini, kako se brzo množe pod utjecajem karcinogenih tvari i transformiraju zdrave stanice u tumorske.
Već 1920. Rife je saznao za virus raka, koji je nazvao Cryptocides Primordeales, kasnije preimenovan u Progenitor Cryptocides. Da bi potvrdio svoje otkriće, Rife je zarazio virusom 400 štakora i svi su oboljeli od raka. Nakon toga izliječio je svih 400 štakora.
Rife je pažljivo dokumentirao svoje pokuse. Ostavio je snimke, fotografije i zabilješke svojih istraživanja. U Rifeov laboratorij dolazilo je puno studenata koji su htjeli vidjeti njegove pokuse.
Mnogi su ga znanstvenici i liječnici podržavali. Među njima su bili međunarodno poznati E.C.Rosenow, Arthur Kendall, Dr. George Dock, Alvin Foord, Rufus Klein-Schmidt i mnogi drugi.
Rife je ignorirao sve rasprave oko svojih otkrića. Slava i počasti nisu ga zanimali. Sve svoje vrijeme posvetio je usavršavanju metoda uništenja ubojitih virusa. Da bi ih uništio, služio se istom metodom koja mu je omogućivala promatranje živih virusa - rezonancijom.
Povećavajući intenzitet frekvencija, koji su prirodno rezonirali s frekvencijama virusa, Rife je povećavao njihovo osciliranje, što je izazivalo uništenje virusa.
Rife je uložio mnogo vremena i truda da bi pronašao frekvencije koje uništavaju herpes, dječju paralizu, meningitis, tetanus, gripu i golem broj drugih opasnih mikroorganizma.
Godine 1934. Sveučilište Južne Kalifornije sazvalo je posebnu medicinsku komisiju da bi potvrdila otkrića dr. Rifea. Iz Pasadena County Hospital dovezeno je u Rifeov laboratorij 16 pacijenata s dijagnozom završnog stadija raka. Ekipa liječnika trebala je promatrati pacijente tijekom liječenja i nakon 90 dana procijeniti njihovo zdravstveno stanje, ako ostanu živi.
Nakon 90 dana terapije komisija je potvrdila da je 14 od 16 pacijenata potpuno izliječeno. Dva ostala pacijenta nastavila su terapiju i nakon 4 tjedna i njih su proglasili zdravima. Liječnička komisija potvrdila je da je Rifeova terapija 100% uspješna.
Da bi odali priznanje genijalnom otkriću dr. Rifea, 20. studenoga 1931. četrdeset četiri najbolja liječnika SAD-a organizirala su svečani banket na imanju dr. Milbanka Johnsona.
Na banketu su liječnici proglasili Rifeovu terapiju "krajem svih bolesti".

Što je bilo dalje? Što bi bilo da ste pronašli lijek za sve bolesti?

Vijest o kraju svih bolesti došla je do Morrisa Fishbeina(!), koji je 1934. postao potpuni vlasnik dionica Američke zdravstvene udruge. Zadnje, što je htjela farmaceutska industrija, bila je bezbolna terapija, 100% učinkovita u liječenju terminalnoga karcinoma, koja nije stajala ništa osim male količine struje (a i ona bi - da je Tesla uredio svijet - bila besplatna i dostupna svima!).
Ljudi bi mogli pomisliti da im više ne trebaju lijekovi...
Fishbein je poslao dr. Rifeu svog odvjetnika s ponudom "koja se ne odbija". No Rife ju je odbio.
Uskoro zatim iz Rifeova laboratorija ukradene su snimke, fotografije i bilješke. Kradljivac nikad nije pronađen.
Dok je Rife pokušavao nadoknaditi štetu, netko je razbio njegov neprocjenjivi univerzalni mikroskop i ukrao njegove dijelove.
Prije toga netko je potpalio laboratorij u New Jerseyu, vrijedan nekoliko milijuna dolara, gdje su se liječnici pripremali za konačnu potvrdu Rifeove terapije prije njezina službenog objavljivanja.
Zadnji udarac bila je ilegalna pljenidba policije svega onoga što je još preostalo u laboratoriju dr. Rifea.
Liječnici, koji su htjeli zaštititi Rifea, izgubili su dotacije i privilegije. S druge strane, golem novac potrošen je na to da ti, koji su vidjeli Rifeovu terapiju, zaborave da ona uopće postoji.
Tako je Arthur Kednall, direktor Northwestern School of Medicine, neočekivano dobio na svoj račun 250.000 $ i povukao se u Meksiko. U te dane to je bio golem novac.
Drugu prominentnu osobu, koja je surađivala s Rifeom, dr. Georgea Docka, ušutili su golemim novčanim iznosom i najvećim nagradama na polju medicine.
Nijedna cijena nije bila prevelika da se zaustavi Rifeova terapija. Sjetite se da danas liječenje jednog pacijenta, oboljela od raka, stoji oko 300.000 $! Velik je to biznis.
Na kraju su svi, osim dr. Couchea i dr. Milbanka Johnsona, napustili Rifea.
Medicinski časopisi, što su ih većinom financirale farmaceutske tvrtke, a nadzirala Američka zdravstvena udruga, odbijali su objaviti članke o Rifeovoj terapiji. Tako su cijele generacije studenata medicine diplomirale a da nikad nisu čule za Rifeov proboj u medicini.
Rife je shvatio da njegov životni trud i otkrića ne samo da su ignorirani, nego su njegovom smrću trebali i nestati. Prestao se boriti i ostatak života proveo je tražeći utjehu u alkoholu. To mu je pomagalo ublažiti bol od spoznaje da se njegova otkrića ignoriraju dok milijuni ljudi pate od bolesti samo da bi nekolicina profitirala.
Royal Rife umro je 1971. od posljedica alkohola.
Na sreću, njegovo djelo ipak nije umrlo s njim. Rifeovi učenici nastavili su istraživanja na polju biorezonantne medicine. Nekolicina doktora i inženjera obnovila je njegove uređaje. Godine 1986. napisi o dr. Rifeu i njegovoj terapiji ponovno su se pojavili u tisku.
Istraživanja dr. Rifea nastavili su drugi znanstvenici - Hulda Clark, dr. Beck, dr. Lakhovski i drugi.
Zahvaljujući svima njima, biorezonantna medicina danas je dostupna svakomu tko želi pronaći prirodan i učinkovit način rješenja zdravstvenih problema.
Svake godine održava se skup liječnika iz cijelog svijeta kako bi podijelili svoja iskustva i dostignuća na polju biorezonantne medicine. Na popisu je zasad više od 500 bolesti koje se mogu liječiti s pomoću frekvencija.
Nadajmo se da će jednog dana Royal Raymond Rife s pravom biti priznat genijem suvremene medicine. Do tada njegova legendarna tehnologija dostupna je samo onima koji su je zainteresirani pronaći.
Iako posve legalna za veterinare, koji je koriste za liječenje životinja, Rifeova briljantna terapija ostaje tabu za ortodoksnu humanu medicinu samo zato što bi ugrozila međunarodni monopol farmaceutske industrije koja kontrolira život - i smrt - većine ljudi na ovom planetu.

Procitajte i ovaj clanak kao i ostale na ovoj stranici. Vrlo je interesantno:
Dostignuca biorezonantne medicine

ZIVOT U SEST SLIKA

Ne tugujte! To je samo zivot.

Pavle Pavlović: Bubnjevi rata

Dva puta sam debelo pogriješio. Prvi put kada sam ismijavao rođenu majku dok je govorila da će nakon Titove smrti izbiti rat. Kao tako je bilo i kada su tridesetih godina posljednjeg stoljeća prošlog milenijuma u Marseju ubili kralja prve Jugoslavije. Druga greška bila je za boravka u Oklandu na Novom Zelandu. Kazivali su mi tamo daleko, dvije godine pred bitke posljednje, da ostanem, jer pakao slijedi. Smijao sam se i njima – kako oni sa tih 36.000 kilometara udaljenosti bolje znaju od mene, vrsnog društveno-političkog analitičara, šta mi se događa kod kuće. Nisam im se tada hvalio kako sam na vježbama tipa ništa nas ne smije iznenaditi vazda bio među najboljima. Pokazivali su me kao pozitivni primjerak vječno budnog građanina samoupravne socijalističke zajednice.


Zbog toga od devedeset i neke ne volim proljeća na ovim prostorima. Umjesto da gledaš pupoljke i prve cvjetove, plašiš se novih čarobnjaka što se posljednjih decenija uvijek bude sa visibabama i bagremovim beharom. Treći i četvrti, a evo sada i peti mjesec u godini, kada priroda pobjeđuje snijeg i led, redovno prate grube, teške riječi koje u najljepšem godišnjem dobu donose strah i mrak.

Opet sam proteklih dana osjetio isto kao u godinama pupanja demokratije i višepartijskog sistema u mojoj Bosni i Hercegovini. Zavode obećanjima, prijete raspadima. Najavljuju ratove, glad. I kada već počinješ ludjeti od straha, iznenadi u tom košmaru nagli smiraj što slijedi nakon popunjavanja fotelja vlasti. Zbog tamo nekih koji vide samo sebe i svoje interese, svađaju se zajednice, narodi. Udaraju sa svih strana novinski naslovi što vrište – ako ukinu tamo neki referendum, ukinuće i BiH. Devedesetih su uvodili bonove za benzin, štampali bezvrijedne novce i negdje daleko rušili berlinske zidove. Danas bonova još nema, love je sve manje, sirotinja cvjeta kao nikada, negdje daleko ruše diktatore. A ovdje raja samo šuti. Da li je tada najopasnija ili se prepustila ovnovima predvodnicima što ne vide provalije pred svojim zašiljenim rogovima. Pitaš se šta bi se moglo promijeniti i da li je uopšte moguće. Ponovo se gleda u strance kao u spas, a dobro se sjećam koliko su nam pomogli onda kada je fitilj zapaljen. Sklonili su se u stranu i strpljivo čekali da se vatre mržnje same ugase. Poklopili su poslije pepeo, iz kojeg se kao fol rađala nova demokratija, svojim bankama i mirno bez metaka vezali dužničkim ropstvom sirotu raju.

Šetao sam nedavno ulicama rodnog grada. Poznatih lica, dakako, sve manje. Prostor i vrijeme čine svoje. Neki su u australijama, neki na grobljima. Prirodne zakonitosti su i ovdje iste kao u Amsterdamu, Parizu, Londonu. Samo politika nije. Decenijama više ne pričaju biće bolje, nego otvoreno prijete, a do bola sluđeno biračko tijelo glasa uvijek isto. Face što su te odvele u rat i njihovi mlađi klonovi nisu se promijenili. Niko se više ne opire. Kao da se čeka ko će prvi da pukne, opali.

Ono malo poznatih lica kao da se sa strahom smije. Jer, naučili su da na ovim prostorima najčešće poslije smijeha dolaze suze. Koliko su još daleko? Zato hajmo o Želji , Sarajevu, ćevapima, sudžukama, o tome kako vama u tuđinama nije lako. Najljepše je kući i tako u tom stilu. Dok se okreneš, čaša je opet puna. To je sada jedino sigurno u BiH, imaćeš punu čašu. Niko ne pita koliko košta i svuda oko tebe teški duvanski dim koji možeš rezati. Primitivna Evropa ugušila merake pušačima, a ovdje su oni diktatori nad našim nejakim prozapadnim pročišćenim plućima… I dok ponovo sa udaljenosti od dvije hiljade kilometara sa sve većom napetošću pratim svakodnevnicu napaćene domovine, internetom dolazim do članka u kojem Louise Arbour, nekadašnja tužiteljica slavnog Haškog suda za “zločeste dečke” sa bivših nam prostora, predsjednica Međunarodne krizne grupe, gotovo panično uzvikuje da je Bosna i Hercegovina u najgoroj krizi od kraja rata. Jedna iz plejade pravnih eksperata, što su se izredali na pozornici kod nas najgledanijih sudskih burleski bez granica, otkriva toplu vodu i navodi da je stanje najteže od 1995. godine. Po njoj, legitimitet državnih institucija na udaru je sa svih strana. Nada se da to neće uroditi nasiljem, ali ako se ovako nastavi, barut bi mogao ponovo da zamiriše već u bliskoj budućnosti.

Ljut sam na sebe što me gospodin Alzhaimer još nije posjetio. Ovako još puno i dobro pamtim. Sjećam se kada su krajem osamdesetih po Haagu, i to baš u blizini današnje sudnice, kružili karavani nadobudnih novih vođa tada već napuknute federacije jugoslovenskih republika. Stotine vrhunskih svjetskih stručnjaka za sve oblasti politike uviđale su da su jedina korist od razgovora sa razgoropađenim nacionalistima sa Balkana bili visoki honorari i dnevnice koje su tada dobijali. Ta “međunarodna praksa” zarade na našoj muci nastavljena je sve do ovih dana. Često se pitam da li je jadna Bosna i još sirotija Hercegovina ostavila više traga u političkim sjećanjima ili na bankovnim računima bivših “gubernatora” iz sarajevske bijele kuće OHR-a. To što su im lična konta punija jedino je svjetlo iz polumračnog perioda njihovih vladavina. Ili i oni su dolazili i prolazili kao ova proljeća od kojih strahujemo. Nakon njih stizali su samo još opasniji aprili, majevi. Pitam se i da li će BiH u miru dobaciti do još jednog toplog ljeta?! Da li će se stranci ponovo skloniti u stranu, govoreći nam važno da sami moramo odlučiti o svojoj sudbini? Kada su nas već vješto doveli do provalije, bio bi ljudski red da nam bar postave brvno kojim bi savladali ambise što nam prijete, dok nas zavaravaju da smo sve bliži Evropi, umjesto paklu.

Znam, reći će neki od vas, lako je tebi da nam soliš. Odgovaram – daljina donosi bolji vidik baš kao i nekada sa Novog Zelanda. Plaše me i ovi sve jači zvuci bubnjeva rata na Dan nekada slavne pobjede.
 
(Preuzeo sa dovla.net)

ARSEN DEDIC: PJESMA O KOSARKASIMA...

Nisam znao da se Arsen bavio kosarkom. 

Pjesma o košarkašima
ili
Ostajte gore

Ostajte gore. Zavrijedili ste
pošto ste bolji, pošto ste viši.
Nad oblakom je sunčano, vedro
a nama dolje tmurno i kiši.

Ostajte gore u naše ime,
iznad sitnica, iznad smoga.
Nadišite se friškog zraka
i ne silazite — nema razloga.

Ostajte gore. Ne zavidim vam
mada bih i ja letio s vama,
al ne ide mi. Kao da imam
lanac i kuglu na nogama.

Ostajte gore ko predstavnici
nas koji dolje umorni, mali
igramo tekmu sa životom;
Gabi u obrani, a ja u navali.

Arsen Dedić

MARIO: PROJEKAT ZA SVA VREMENA

U vrijeme nastanka ovih portreta bili su mladi, uspješni, zaljubljeni, natprosječno lijepi... Eventualna neslaganja sa ocjenama fizičkog izgleda mogu se pripisati estetskim kriterijumima koji su kao i moda u protekla dva i po stoljeća doživjeli prilične promjene.

Ona, Sofija Augusta Frederika od milja zvana Fighen (Smokvica) dovedena je sa Zapada a odabrana po zakonu plave krvi da bi se vjenčala sa Petrom III. U brak je ušla kao Jekaterina Druga, a otkad se Petar ‘okliznuo’ postala je Katarina Velika, carica Rusije. Period njenog vladanja se smatra vrlo uspješnim u istoriji Rusije. Odškrinuvši vrata naprednim evropskim uticajima izvršila je značajnu reformu državne uprave. A mudrom i preduzetnom politikom uspjela je proširiti državne granice pri podjeli Poljske kao i na obali Crnog mora nauštrb poražene Turske. Carica je širom Evrope gradila svoj autoritet koristeći čvrstu ruku i nespornu inteligenciju. Posebno zanimljiv je bio način na koji je vodila kadrovsku politiku u Carevini. Nakon ličnog uvjeravanja da se radi o talentiranom muškarcu, značajne državne resore je povjerila mnogim svojim ljubavnicima. Pravilan izbor ljubavnika bio je osnov njenog uspjeha. Jedna od senzacija u njenom životu bio je i on, Grigorij Aleksandrovič, kasnije ministar i vojskovođa, knez Potemkin. Bio je mlad i ambiciozan, bio je izrazito talentovan; brzo je osvojio mnoga odlikovanja i unapređenja te stekao bogatstvo. Pritom je osvojio i (veliko) srce Katarine Velike.

Priča o Potemkinovim selima je poznata. Poslije vojnih pobjeda carica je knezu povjerila značajne zadatke na jugu zemlje. On uspješno provodi kolonizaciju opustošenog prostora, ali želi pojačati utisak, želi nečim dodatnim opčiniti caricu. To postiže sa kulisama živopisnih sela koje postavlja duž puteva kojima prolazi Katarina Velika sa svojom svitom.

Priča je poznata, ali ona ima više različitih verzija. Logična je i pretpostavka da je instalacijom lažnih sela Knez Potemkin želio ustvari obmanuti strane diplomate koji su pratili Katarinu Veliku u obilasku oslobođenih dijelova države. I zaista, mudroj i učenoj carici i više nego dobroj Potemkinovoj prijateljici nije priličilo da proguta tako jeftin trik. Najvjerovatnije je to bio zajednički projekat nekadašnjih ljubavnika.

Da li su scenografiju činila improvizovana pročelja ili okrečene trošne kuće sada nije bitno, važno je da je imenovana nova metafora - Potemkinova sela. Ona u prenesenom smislu izražava prevaru, lažnu vrijednost, nešto što ne postoji, što je imaginarno… Ne zanemarujući ni jedan segment života čini se da su ta značenja više nego primjerena savremenoj politici, od lokalnih do velikih svjetskih proizvođača magle… I samo podsjećanje na stvaranje fame o zlim neprijateljima ili proizvodnje ‘fatamorgane’ o oružju za masovno uništenje, na zloupotrebe pojmova ‘ljudska prava’ i ‘demokratski procesi’… asocira nas na kaspijsku ili arapsku naftu, na bombardovanje civila, na stotine zatvorenika bez sudskih presuda, na predizborna obećanja… Takve i slične privide i politička zavođenja kreiraju veliki meštri a danas ih nude na sajmovima prevara kao ‘knowhow’. Nema posustajanja, tehnološka dostignuća daju im novi zamah. Potemkin je samo dao ime Projektu za sva vremena.

Mario

Vjeko: naslov zguza

Ma nije naslov "naslov zguza" vec naslov ce da bude zguza. Kakav je, tamo mu je i mjesto u nadi da ce neki naguliti od citanja i prije nego stignu do njega...'naslova' zguza. Kao sto sam obecao ako ne stignem komentarisati progon, mrznju i povratak, cu da pisem prilog. Ko mi je kriv sto sam se vuc'o, pa me prilog zap'o. Iako sam ga kont'o i eskivirat, hocu- necu, al' vidim da se talasa i po drugim OOUR-cima, pa da i ja koju dobacim...


Bio i ja u BLuci. Dva puta, al' cetiri i sest sedmica, u komadu (99-te i 02-ge) cini mi se mnogo vise od drugih ( u komadu). Daleko Australija a i...jebajiga, tako mi grah pao. I kretao se po gradu i uzduz i poprijeko, i nocu i zorom pa i u po bijela dana, i po starim i po novim kafanama i nigdje nisam sreo ni mrznju ni nove Banjalucane. Ja se sa njima mimoilazim. Ne znaju oni mene a ni ja njih. A do upoznavanja mi nije (ovih sto mrze). Al' ipak mi nije jasno kako ih neki primjete a ja ne. Ili kako ovi sto mrze prepoznaju subjekte svoje mrznje i obratno? Da sumnjam na jezik, ne mogu, isti je iako sa raznoraznim anomalijama geografskog, obrazovnog i nacionalnog porjekla. Al' ja kad pricam sa mojim BLucanima i dalje pricamo svi isto k'o i nekad. Dakle ne mogu me skontat' kao stranca ("zapadnog" Banjalucanina). E onda kad vec nije audio problem mora da je video, u garderobi. I klik, pa ja se oblacim ono nonsalantno sorc, dzins, trenerka, maja, ma nikad formal. Mislim ono svecano, sendvich man, naprijed natpis " e ja sam onaj koga vi mrzite' a zguza " ma mrzim i ja vas". Jednostavno, ne stoji mi to. Ni formal a ni ono zguza, kod mene bi pisalo ' a sto me zabooole'. Da ne bih bio neshvacen, mrznje ima ohhooo, pogotovo ako je trazis. A i cini mi se da se najvise prima na istu, na mrznju. A najveci problem "zapadnih" Banjalucana je sto nema nista gore nego kad se velika ljubav preobrati u veliku mrznju. A mi smo izgleda jako voljeli/volimo nas grad.

A sad 'imagine', onomad rat...oni sto vole da se mlate i to svak' sa svakim a i izmedju sebe, ono ista raja... pa na male (genetski poremecaj) onima sto ne vole ( da se mlate) kazu: decki a i puce, nema problema 'ostajte ovdje' imate stanove, posao, platu mooozda, kako kad (cim je primite (platu) odmah na pijacu po kokos (ako ih ima ), jer ako je ne kupite danas sutra za iste pare mozda kupite jaje), niko vas nece dirat' a vjerovat' cemo da i vi necete nas, zguza. Uglavnom nema mrznje ali nema ni struje, vode, telefona, goriva, cigara....ma ne zna se ni dal' ce BLuka dupe od rata izvuci, ni dal' ce Billy the Clinton rec' Franji 'mojne' njih, ....a da metak nema oci da ne pricam. Da li bi ostali?
Ili danas, opet ' imagine'... One dve trebe ( "iz buduce turisticke ponude") na kapiji BLuke, Zora i Nada cekaju vas sirom rasirenih ..............ruku, ccccssss...i to ne Zora vec Sabaha...'nada' nek ostane nje nikad dosta....iako sam ja radije za Miru,... Miru Furlan...ma jesam li vam pric'o da Tito nije prist'o da maknu Jovankinu pundju sa malih ekrana tv prijemnika da Mirinu 'pundju' nikad ne bi upoznali. Da se vrnem na neozbiljusu. Dakle nema mrznje (imagine) ali nema ni..................Da li bi se vratili?

Micooooo, imali te?

E, sad ja ' vakav kakav sam, nikakav, radije pet da volim neg' jednu da ne volim ( ma ne ide mi ni da napisem ono pod 'm'), al' ipak nekako vise razumijem mrznju ovih novih Banjalucana u odnosu na mrznju "zapadnih" Banjalucana jer...
....

Paznja!!!!! Ja ne pricam/pisem o krivcima (njih ostavljam sudovima) vec o zrtvama, a vecina ovih novih Banjalucana su isto zrtve jebenog vremena gdje su se samo ponijeli u stilu "kud svi Turci (se pise, citaj kako hoces) tu i mali Mujo". Pa necete mi valjda reci da su oni trebali rat da bi dosli u Banjaluku. Ako mi to kazete onda cu vam zavratiti da pojma nemate o ondasnjoj Banjaluci, gradu koji je u moje doba bio otvoren za sve. Ili da su oni sretni (novi Banjalucani) sto vise nisu na svome. Ili da su oni bolje prosli od vas/nas, opet naglasavam, malog obicnog covjeka u vrtlogu jebenog vremena. Ako niste pratili sta se desavalo poslije vaseg progona od strane NE; Srba, vec NEljudi koji su usput bili i Srbi, jebaji ga. NEljudi svugdje ima. Pa i kod Hrvata i Muslimana ( a i kod zapadnjaka ohhoooo). E ovi (vecina) novi Banjalucani (kod progona) nisu nista potpisivali, ono da se odricu svoje imovine i kuca, njihove su spaljene te im poslije rata nisu ni mogle biti vracene, a imanja su im uzorana minama te nemaju ni radna mjesta, radni staz ,bonove za topli obrok. Nisu deportovani autobusima do granice gdje su im oduzimali sve sto vrijedi, vec su bjezali uz zvuke prangija raznih kalibara (lokalni obicaji kad se neko ispraca u ...), a sa kojim su bolom za mrtvima, osakacenima, silovanima, nestalima najblizima dosli u nas grad, ...ne bih...

A pogotovo ne bih ( da se neko ne bi prepoznao) o nama "zapadnim" Banjalucanima i nasem uspjehu na zapadu. Ono kuce, auta, posao, iskolovana djeca, putovanja, ma uglavnom svi se snasli/ uspjeli (i neka su, svaka cast) al' ne mogu da ne primjetim da smo mi u odnosu u na nove Banjalucane profitirali . Dakle mi smo RATNI PROFITERI.

PS. E sad, sta "zapadni" Banjalucani postizu sa stalnim zavirivanjem u BL corbu. Omogucuju cobanima da obicnom malom covjeku odvrate paznju od sadrzaja koji im se kuha recenicom : "Ovi nam opet zaviruju u lonac, a ne kusaju ga". Ja ne znam kako vi al' ja mojoj bivsoj ne bih dozvolio da zacinjava moju corbu. Ja njoj da zacinjavam, to je vec OK. Ma dajte, molim vas.

http://www.youtube.com/watch?v=10TfxcE1K4I&feature=youtu.be

http://www.youtube.com/watch?v=BDC8mZllmX4&feature=youtu.be