Bio i ja u BLuci. Dva puta, al' cetiri i sest sedmica, u komadu (99-te i 02-ge) cini mi se mnogo vise od drugih ( u komadu). Daleko Australija a i...jebajiga, tako mi grah pao. I kretao se po gradu i uzduz i poprijeko, i nocu i zorom pa i u po bijela dana, i po starim i po novim kafanama i nigdje nisam sreo ni mrznju ni nove Banjalucane. Ja se sa njima mimoilazim. Ne znaju oni mene a ni ja njih. A do upoznavanja mi nije (ovih sto mrze). Al' ipak mi nije jasno kako ih neki primjete a ja ne. Ili kako ovi sto mrze prepoznaju subjekte svoje mrznje i obratno? Da sumnjam na jezik, ne mogu, isti je iako sa raznoraznim anomalijama geografskog, obrazovnog i nacionalnog porjekla. Al' ja kad pricam sa mojim BLucanima i dalje pricamo svi isto k'o i nekad. Dakle ne mogu me skontat' kao stranca ("zapadnog" Banjalucanina). E onda kad vec nije audio problem mora da je video, u garderobi. I klik, pa ja se oblacim ono nonsalantno sorc, dzins, trenerka, maja, ma nikad formal. Mislim ono svecano, sendvich man, naprijed natpis " e ja sam onaj koga vi mrzite' a zguza " ma mrzim i ja vas". Jednostavno, ne stoji mi to. Ni formal a ni ono zguza, kod mene bi pisalo ' a sto me zabooole'. Da ne bih bio neshvacen, mrznje ima ohhooo, pogotovo ako je trazis. A i cini mi se da se najvise prima na istu, na mrznju. A najveci problem "zapadnih" Banjalucana je sto nema nista gore nego kad se velika ljubav preobrati u veliku mrznju. A mi smo izgleda jako voljeli/volimo nas grad.
A sad 'imagine', onomad rat...oni sto vole da se mlate i to svak' sa svakim a i izmedju sebe, ono ista raja... pa na male (genetski poremecaj) onima sto ne vole ( da se mlate) kazu: decki a i puce, nema problema 'ostajte ovdje' imate stanove, posao, platu mooozda, kako kad (cim je primite (platu) odmah na pijacu po kokos (ako ih ima ), jer ako je ne kupite danas sutra za iste pare mozda kupite jaje), niko vas nece dirat' a vjerovat' cemo da i vi necete nas, zguza. Uglavnom nema mrznje ali nema ni struje, vode, telefona, goriva, cigara....ma ne zna se ni dal' ce BLuka dupe od rata izvuci, ni dal' ce Billy the Clinton rec' Franji 'mojne' njih, ....a da metak nema oci da ne pricam. Da li bi ostali?
Ili danas, opet ' imagine'... One dve trebe ( "iz buduce turisticke ponude") na kapiji BLuke, Zora i Nada cekaju vas sirom rasirenih ..............ruku, ccccssss...i to ne Zora vec Sabaha...'nada' nek ostane nje nikad dosta....iako sam ja radije za Miru,... Miru Furlan...ma jesam li vam pric'o da Tito nije prist'o da maknu Jovankinu pundju sa malih ekrana tv prijemnika da Mirinu 'pundju' nikad ne bi upoznali. Da se vrnem na neozbiljusu. Dakle nema mrznje (imagine) ali nema ni..................Da li bi se vratili?
Micooooo, imali te?
E, sad ja ' vakav kakav sam, nikakav, radije pet da volim neg' jednu da ne volim ( ma ne ide mi ni da napisem ono pod 'm'), al' ipak nekako vise razumijem mrznju ovih novih Banjalucana u odnosu na mrznju "zapadnih" Banjalucana jer...
....
Paznja!!!!! Ja ne pricam/pisem o krivcima (njih ostavljam sudovima) vec o zrtvama, a vecina ovih novih Banjalucana su isto zrtve jebenog vremena gdje su se samo ponijeli u stilu "kud svi Turci (se pise, citaj kako hoces) tu i mali Mujo". Pa necete mi valjda reci da su oni trebali rat da bi dosli u Banjaluku. Ako mi to kazete onda cu vam zavratiti da pojma nemate o ondasnjoj Banjaluci, gradu koji je u moje doba bio otvoren za sve. Ili da su oni sretni (novi Banjalucani) sto vise nisu na svome. Ili da su oni bolje prosli od vas/nas, opet naglasavam, malog obicnog covjeka u vrtlogu jebenog vremena. Ako niste pratili sta se desavalo poslije vaseg progona od strane NE; Srba, vec NEljudi koji su usput bili i Srbi, jebaji ga. NEljudi svugdje ima. Pa i kod Hrvata i Muslimana ( a i kod zapadnjaka ohhoooo). E ovi (vecina) novi Banjalucani (kod progona) nisu nista potpisivali, ono da se odricu svoje imovine i kuca, njihove su spaljene te im poslije rata nisu ni mogle biti vracene, a imanja su im uzorana minama te nemaju ni radna mjesta, radni staz ,bonove za topli obrok. Nisu deportovani autobusima do granice gdje su im oduzimali sve sto vrijedi, vec su bjezali uz zvuke prangija raznih kalibara (lokalni obicaji kad se neko ispraca u ...), a sa kojim su bolom za mrtvima, osakacenima, silovanima, nestalima najblizima dosli u nas grad, ...ne bih...
A pogotovo ne bih ( da se neko ne bi prepoznao) o nama "zapadnim" Banjalucanima i nasem uspjehu na zapadu. Ono kuce, auta, posao, iskolovana djeca, putovanja, ma uglavnom svi se snasli/ uspjeli (i neka su, svaka cast) al' ne mogu da ne primjetim da smo mi u odnosu u na nove Banjalucane profitirali . Dakle mi smo RATNI PROFITERI.
PS. E sad, sta "zapadni" Banjalucani postizu sa stalnim zavirivanjem u BL corbu. Omogucuju cobanima da obicnom malom covjeku odvrate paznju od sadrzaja koji im se kuha recenicom : "Ovi nam opet zaviruju u lonac, a ne kusaju ga". Ja ne znam kako vi al' ja mojoj bivsoj ne bih dozvolio da zacinjava moju corbu. Ja njoj da zacinjavam, to je vec OK. Ma dajte, molim vas.
http://www.youtube.com/watch?v=10TfxcE1K4I&feature=youtu.be
http://www.youtube.com/watch?v=BDC8mZllmX4&feature=youtu.be
Ima mene Vjeko, nego ko velim bolje da ne talasam jer neki me ne mogu svariti, pa dobiju ospice, al kad Ti pises, a pises podobro onda bi ja samo tvom tekstu dodao: "Para na paru, mrznja na mrznju". Lopov uvjek nadje zrtvu, ljubav nadje ljubav, a ko trazi ono sto mu pase, ne mora potezati cak do Banjaluke. Ima mu i blizih i rodjenijih i svojih.
ReplyDelete'Ko s djecom spava, budi se popisan.
ReplyDeletemile_di
PS: Ja radije prelistavam stranice tipa Sex, Lies and Videotape sa Spaderom u naslovnici.
Vjeko, vidim da u svom pravu na mišljenje još uvijek furaš cinični ugao posmatranja, doduše ovdje kao da ga miksaš ‘razgovarajući’ sa više opcija. Ostaješ svoj i čuvaš svoj poznati stil. I razum, normalno. Tema nije lagana, traži fleksibilnog sagovornika, traži spremnost (možda i talent) da ‘igraš Švabu u domaćem filmu’… Nije lako vratiti se u vrijeme čiji proizvod je nesanica. Komparacija, odnosno: ‘’Čija nesanica je teža?’’ – pitanje je na koje nema egzaktnog odgovora! Tema je teška, prostora je malo. Ne osjetim da je atmosfera povoljna za neke inovativnije diskusije. Afirmacija tolerantnog razgovora nije uspostavljena ni u Bosni. A potrebna je čak i ako se svijet posmatra crno-bijelo. Zato sumnjam da ćeš uticati na nečije, ranije formirano, mišljenje.
ReplyDeleteZanimljiv luping praviš s pojmom ‘ratni profiter’. Po meni, profitirali su oni koji su sačuvali razum u svemu onome kroz šta smo prošli (i još prolazimo. Zato mi se ponekad čini da sam i ja u toj kategoriji.
Inače, promjene stilova u tvom pisanju su očekivane, ali naslov mi nije razumljiv (ili sam suviše klasičan?). I još pitanje: Što će ova fina djeca u ovakvom tekstu?
Tebi i blogerima pozdrav,
Mario
Mislim da niciji prilog ne bih trebalo stavljati na "kriticku analizu", jer takav nacin sputava svakog ko zeli nesto napisati, pogotovo ako je dosao spontano, ako je jasan i ako nije zlonamjeran.
ReplyDeleteKome smetaju slike njegove, njegove djece u Njegovoj prici? Pa to je Vjeko, to je On, to je njegov orginalan stil.
Meni pase SARKAZAM njegovog pisanja, jer me ne pogadja, pogadja one druge, a to je vec nesto trece.
Slazem se i sa konstatacijom da se iz mladosti formirano misljenje tesko postavlja u jednu ravan spremnosti na diskusiju , toleranciju, razumjevanje.
Ovdje je rijec o mrznji koju i Vjeko i ja i naravno svi normalni ljudi preziremo, ma ne da je prezirem "nego mi se malkice i gadi"