Wednesday, May 02, 2012
Tuesday, May 01, 2012
Miljenko Smoje: Kruva i rada! I po litre: Sveti Osib Djelatnik
Jebe se mene za njihov Prvi maj odnosno Prvi svibnja, ali je meni Dan sv. Osiba maranguna, najlipši i najdraži dan u godini. Vajali marangun pila je, tesa, šega, tuka brokve za priranit svoju famiju. Sveta famija Osib, Isus i Marija.
Premda je pokvarena radnička klasa sišla sa istorijske pozornice, Crkva ga i nadaje spominje ka radnika umisto ka djelatnika. Triba to ispravit. Dakle: sv. Osib marangun, djelatnik.
Bija je lipi dan i po starome običaju okupija se narod ne na prvomajski nego na svetosibovski piknik na Marjanu. Ogromna razlika između ove današnje i starinski fešti. Ni bilo megafoni, glazbari, borbeni radnički ni partizanski pisam, ni bilo armonik, koli, zborova ni bandiri.
Njanci lav u zoološkom vrtlu nije rika. Kako će rikat kad su bidnu beštiju u Zagreb špedili jer ga se u Split nije moglo ranit. Lavu se oće šest-sedan kili mesa, a ko će dat?! Da je meni i po kila, i kvarat! Ali, lave moj, svršija je kurbin pir. Rika ne rika, svejedno ti se piše.
Vidija san samo pet-šest stari rebanbiveni Splićani sa crvenim kularinama i crvenin garifulon na pateli od jakete. Svetašno obučeni koračali su uspravno, ponosno ka da su bog zna koje junačko dilo izveli.
Oni ka prkose, a ne znaju bidni da je u nas široka demokracija i da su osin rasistički dozvoljeni svi partiti, sve bandire i znamenja.
Kolo sriće vrti se ka ludo. Na televiziji san gleda kako policija u Moskvi na Crvenome trgu, na Lenjinovom trgu cipa komuniste sa crvenim bandiran. Tuču ji ka pase.
Smišan mi je bija jedan visoki koščati starac izobličenoga krvavoga lica koji ne tare krv nego je pušća da teče ponosan ča je za svoju ideju krv prolija.
(Feral Tribune; br. 416; 1. juni 1993)
Monday, April 30, 2012
Petnaest najskupljih slika
"Slika Paula Cezannea vrijedna 80 miliona eura pronađena je nedavno u Beogradu. Sliku su ukrala trojica srbijanskih državljana koji su uhapšeni u akciji izvedenoj u Beogradu i Čačku. Akcija je pripremana nekoliko mjeseci, a srbijanska policija provodila ju je u suradnji s kolegama iz nekoliko država." javlja Blic.
 |
| Ukradena i pronadjena slika: Djecak u crvenom prsluku |
Mozda je ovo dobar povod da doznamo koje su najskuplje slike na svijetu. Cezanneova slika o kojoj vijest govori nije na spisku najskupljih slika koji sam nedavno dobio.
Bilo kako bilo, evo liste petnaest najskupljih slika na svijetu.
Ja ne garantujem za tacnost podataka.
"Posto kupio - po to i prodao"
Nemoj sada da mi se javi neko, i kaze da na zidu svoje dnevne sobe drzi vrijedniju sliku od slika na listi.
**************************
NUMBER 5 - Jackson Pollack
$ 140.000.000
WOMAN III - Willen de Kooning
$ 137.000.000
ADELE BLOCH BAUER - Gustav Klimt
$ 135.000.000
DESNUDO, HOJAS VERDES Y BUSTO – Pablo Picasso
$ 106.500.000
EL HOMBRE QUE CAMINA I - Alberto Giacometti
$ 104.300.000
GARÇON À LA PIPE - Pablo Picasso
$ 104.000.000
ELVIS 8 - Andy Warhol
$ 100.000.000
DORA MAER AU CHAT - Pablo Picasso
$ 95.216.000
DIANA Y ACTEÓN - Tiziano
$ 91.000.000
ADELE BLOCH BAUER II - Gustav Klimt
$ 87.936.000
TRÍPTICO 1976 - Francis Bacon
$ 86.300.000
PORTAIT DU DOCTEUR GACHET - Vincent Van Gogh
$ 82.500.000
LE BASSIN AUX NYMPHEAS – Claude Monet
$ 84.450.000
FALSE STAR – Jasper Johns
$ 80.000.000
AU MOULIN DE LA GALETTE - Pierre Renoir
$78.100.000
Sunday, April 29, 2012
KAKO SE OSJEĆAM
Vislava Šimborska
Kad me neko pita, kako mi je zdravlje,
«Dobro» odgovorim, »Hvala na pitanju».
Astma mene muči, zadihano zborim.
Puls polako bije, krv puna masnoće.
Al’ ipak sam dobro za godine moje!
Ni da maknem sada, bez štapa ne mogu.
Iako najlakšu izabiram stazu.
A noću me dugo nesanice more,
A kad dan osvane, osjećam se bolje.
U glavi se vrti a pamćenje slabo.
Ipak sam dobro za godine moje.
Od pjesmice moje, pouka potiče.
Da kada se nemoć i starost primiče.
Bolje je da trpiš, dok škripuću kosti,
I ne pričaš svima o svojoj slabosti.
Bolje stisni zube i sudbom se tješi.
I ne gnjavi druge o tvojoj bolesti.
Kažu da je «starost doba ono zlatno».
I kad idem leći uvijek mislim na to.
Uši u kutiji, zubi u čaši vode.
A oči na stolu, sve dok moć ne ode...
I tako dok drijemam, jedno me zamara.
Da li sam dijelove, ja sve poskidala?
U vrijeme mladusti, da ne pretjeravam,
Biješe lako jurit, preskakat i trčat.
U srednjem dobu, snage biješe more,
Da se plesat’ moglo i do same zore.
A sad u starosti, vremena su došla.
U šetnju polako a nazad bez snage.
Pouka je moja za starije ljude.
Tješite se životom i stisnite zube.
Pa rano kad svoje skupite dijelove.
I čitulju dnevnu pročitate cijelu.
I kad svoje ime tamo ne pronađeš.
Ti si zdrav ko drijen i dobro ti ide.
S poljskog Petar Ivezić
Saturday, April 28, 2012
Masnoće su ipak zdrave!
Ovaj clanak mi se cini korisnim i ne razmisljam mnogo da li da ga-da ili da li da ga-ne, kopiram od Vlade sa dovla.net.
Svi mi patimo od nekih medicinskih tegoba. Najcesce nas, u nekim godinama, sacekaju masnoca i secer.
Ko ce se odreci slatkisa i cvaraka?!
Clanak smatram veoma korisnim i toplo vam ga preporucujem kao i stranicu sa koje je clanak originalno preuzet ( na samom dnu).
***************************
Doktor medicine Dwight Lundell, 1. ožujka 2012. piše:
Mi liječnici, uz svo naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedujemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu. Dakle, evo: otvoreno priznajem da sam bio u krivu. Kao kardio kirurg s 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio preko 5 000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vrijeme da ispravim ono što je krivo s medicinskim i znanstvenim činjenicama.
Dugi niz godina radio sam s drugim istaknutim liječnicima, tzv. opinion makerima – kreatorima javnog mišljenja. Bombardirani znanstvenom literaturom, kontinuirano pohađajući obrazovne seminare, mi kreatori javnog mišljenja inzistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog kolesterola u krvi.
Jedina prihvaćena terapija bila je prepisivanje lijekova za snižavanje kolesterola i dijeta sa jako ograničenim unosom masnoće. Potonje bi naravno snizilo kolesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su herezom i zlouporabom.
Ali ovo ne funkcionira!
Ove se preporuke ne mogu više ni znanstveno a ni moralno opravdati. Otkriće od prije nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smjene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih kroničnih bolesti.
Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u povijesti čovječanstva.
Unatoč činjenici da 25% stanovništva uzima skupe statine (lijekove za snižavanje kolesterola) i unatoč činjenici da smo smanjili unos masnoće u našoj prehrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umrijeti više Amerikanaca nego ikada prije.
Statistika iz American Heart Associations pokazuje da 75 milijuna Amerikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 milijuna boluje od dijabetesa i 57 milijuna ima pred-dijabetes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju.
Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u tijelu, ne postoji način da se kolesterol nakupi u stijenkama krvnih žila i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, kolesterol bi slobodno cirkulirao po cijelom tijelu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da kolestrol ostane zarobljen u krvnim žilama.
Upala nije ništa komplicirano – to je jednostavno prirodna obrana našeg tijela protiv napadača kao što su bakterije, toksini ili virusi. Ciklus (proces) upale savršen je način kako se naše tijelo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako kronično izlažemo tijelo ozljedama od toksina ili od hrane za koju naše tijelo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje kronične upale. Kronična upala (inflamacija) je isto toliko štetna, koliko je akutna (trenutna) upala korisna.
Koja bi se promišljena osoba dobrovoljno izlagala hrani ili drugim tvarima za koje se zna da uzrokuju ozljede u tijelu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namjerno i svjesno.
Mi ostali jednostavno slijedimo službeno preporučenu prehranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljikohidratima, bez da znamo da time uzrokujemo opetovane ozljede na našim krvnim žilama. Ove opetovane ozljede uzrokuju kroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i pretilosti.
Dopustite da ponovim: ozljede i upale u našim krvnim žilama uzrokovane su prehranom s premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih medicinskih krugova.
Koji su najveći krivci za kronične upale? Vrlo jednostavno, to je pretjerana upotreba visoko prerađenih ugljikohidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i pretjerana upotreba biljnih ulja bogatih omegom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađevina.
Izdvojite trenutak i vizualizirajte da opetovano trljate četkom po mekanoj koži dok ne postane crvena i skoro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podnijeti ovo bolno četkanje, imali biste krvavo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavljanjem ozljede. Ovako otprilike izgleda upalni proces koji se možda događa u vašem tijelu – upravo sada.
Bez obzira gdje se upalni poces događa – unutra ili izvana – potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar tisuća i tisuća arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je netko uzeo četku i strugao po njihovim stijenkama. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male ozljede koje se pretvaraju u veće ozljede i uzrokuju da tijelo konstantno odgovara upalnim procesom.
Dok uživamo u okusu slatke rolade, naše tijelo alarmantno reagira kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljikohidratima, procesirana s omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke prehrane zadnjih 6 desetljeća. Ovakva hrana polako truje sve.
Kako jedenje obične slatke rolade može stvoriti kaskadu upalnih procesa koji nas čine bolesnima?
Zamislite da prolijete sirup po tipkovnici i imate predodžbu onoga što se događa unutar jedne stanice. Kad konzumiramo ugljikohidrate, šećer u krvi rapidno raste. Kao odgovor, gušterača izlučuje inzulin čija je primarna svrha potjerati šećer u stanice gdje se pohranjuje za energiju. Ali ako je stanica puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada šećer u krvi opet raste proizvodeći još više inzulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast.
Kakve ovo ima veze s upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama krvnih žila pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli brusni papir i brusite unutrašnju stranu osjetljivih krvnih žila.
Iako ovo ne možete vidjeti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to vidio kod preko 5000 pacijenata tijekom 25 godina, kojima je svima bila zajednička – upala u arterijama.
Da se vratimo na slatku roladu. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje. Čips i krumpirići natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne – dio su svake stanične membrane i kontroliraju što se događa unutar i izvan stanice – one moraju biti u ispravnom omjeru s omega 3 masnoćama.
Ako se ovaj omjer poremeti prekomjernim unošenjem omege 6, stanične membrane proizvode kemijske spojeve citokine, koji izravno uzrokuju upalu.
Današnja američka prehrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih dviju masnoća. Omjer između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji uzrokuju upale. U današnjim uvjetima, omjer od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje.
Da stvar bude još gora, prekomjerna tjelesna težina koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne stanice koje izlučuju velike količine proinflamatornih kemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju ozljede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkom roladom u ustima pretvara se u začarani krug koji tijekom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alzheimerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled.
Ne možemo pobjeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo ne može preraditi, niti je dizajnirano da bi konzumiralo hranu natrpanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja.
Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljikohidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.
Jedna žličica kukuruznog ulja sadrži 7,280 mg omege 6, jedna žličica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umjesto toga maslinovo ulje ili maslac pašnih životinja.
Životinjske masnoće sadrže manje od 20% omege 6 i vjerojatnost da mogu izazvati upale puno je manja nego sa navodno “zdravim” višestruko nezasićenim mastima. Zaboravite “znanost” koju vam desetljećima utuvljuju u glavu. Znanost da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoji. Znanost da zasićene masnoće podižu kolesterol je također vrlo slaba. A kako sada znamo da kolesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna.
Teorija o kolesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća što je dovelo do stvaranja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti i da umjesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih ubojitih bolesti.
Ono što možete učiniti je da birate cjelovitu hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavaonice počele nuditi industrijske prerađevine. Izbacivanjem inflamatorne hrane i konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz svježe neprerađene hrane, popravit ćete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i cijelom tijelu konzumirajući tipičnu američku prehranu.
Dr. Dwight Lundell bivši je šef i glavni kirurg Banner Heart bolnice u Mesi, Arizona. Imao je i privatnu praksu, Cardiac Care Centertakođer u Mesi, Arizona. Nedavno je dr. Lundell napustio kirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom liječenju srčanih bolesti. Osnivač je zaklade Healthy Humans koja promiče ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promoviranju zdravlja. Također je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great Cholesterol Lie.
Tekst na engleskom: World Renown Heart Surgeon Speaks Out On What Really Causes Heart Disease
( Tekst originalno objavljen na http://istineilaziohrani.blogspot.se/2012/03/prevazno-svjetski-poznati-kardijalni.html . Link prema ovom blogu stavljam na prvu stranu Parkica)
Svi mi patimo od nekih medicinskih tegoba. Najcesce nas, u nekim godinama, sacekaju masnoca i secer.
Ko ce se odreci slatkisa i cvaraka?!
Clanak smatram veoma korisnim i toplo vam ga preporucujem kao i stranicu sa koje je clanak originalno preuzet ( na samom dnu).
***************************
Doktor medicine Dwight Lundell, 1. ožujka 2012. piše:
Mi liječnici, uz svo naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedujemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu. Dakle, evo: otvoreno priznajem da sam bio u krivu. Kao kardio kirurg s 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio preko 5 000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vrijeme da ispravim ono što je krivo s medicinskim i znanstvenim činjenicama.
Dugi niz godina radio sam s drugim istaknutim liječnicima, tzv. opinion makerima – kreatorima javnog mišljenja. Bombardirani znanstvenom literaturom, kontinuirano pohađajući obrazovne seminare, mi kreatori javnog mišljenja inzistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog kolesterola u krvi.
Jedina prihvaćena terapija bila je prepisivanje lijekova za snižavanje kolesterola i dijeta sa jako ograničenim unosom masnoće. Potonje bi naravno snizilo kolesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su herezom i zlouporabom.
Ali ovo ne funkcionira!
Ove se preporuke ne mogu više ni znanstveno a ni moralno opravdati. Otkriće od prije nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smjene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih kroničnih bolesti.
Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u povijesti čovječanstva.
Unatoč činjenici da 25% stanovništva uzima skupe statine (lijekove za snižavanje kolesterola) i unatoč činjenici da smo smanjili unos masnoće u našoj prehrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umrijeti više Amerikanaca nego ikada prije.
Statistika iz American Heart Associations pokazuje da 75 milijuna Amerikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 milijuna boluje od dijabetesa i 57 milijuna ima pred-dijabetes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju.
Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u tijelu, ne postoji način da se kolesterol nakupi u stijenkama krvnih žila i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, kolesterol bi slobodno cirkulirao po cijelom tijelu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da kolestrol ostane zarobljen u krvnim žilama.
Upala nije ništa komplicirano – to je jednostavno prirodna obrana našeg tijela protiv napadača kao što su bakterije, toksini ili virusi. Ciklus (proces) upale savršen je način kako se naše tijelo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako kronično izlažemo tijelo ozljedama od toksina ili od hrane za koju naše tijelo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje kronične upale. Kronična upala (inflamacija) je isto toliko štetna, koliko je akutna (trenutna) upala korisna.
Koja bi se promišljena osoba dobrovoljno izlagala hrani ili drugim tvarima za koje se zna da uzrokuju ozljede u tijelu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namjerno i svjesno.
Mi ostali jednostavno slijedimo službeno preporučenu prehranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljikohidratima, bez da znamo da time uzrokujemo opetovane ozljede na našim krvnim žilama. Ove opetovane ozljede uzrokuju kroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i pretilosti.
Dopustite da ponovim: ozljede i upale u našim krvnim žilama uzrokovane su prehranom s premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih medicinskih krugova.
Koji su najveći krivci za kronične upale? Vrlo jednostavno, to je pretjerana upotreba visoko prerađenih ugljikohidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i pretjerana upotreba biljnih ulja bogatih omegom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađevina.
Izdvojite trenutak i vizualizirajte da opetovano trljate četkom po mekanoj koži dok ne postane crvena i skoro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podnijeti ovo bolno četkanje, imali biste krvavo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavljanjem ozljede. Ovako otprilike izgleda upalni proces koji se možda događa u vašem tijelu – upravo sada.
Bez obzira gdje se upalni poces događa – unutra ili izvana – potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar tisuća i tisuća arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je netko uzeo četku i strugao po njihovim stijenkama. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male ozljede koje se pretvaraju u veće ozljede i uzrokuju da tijelo konstantno odgovara upalnim procesom.
Dok uživamo u okusu slatke rolade, naše tijelo alarmantno reagira kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljikohidratima, procesirana s omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke prehrane zadnjih 6 desetljeća. Ovakva hrana polako truje sve.
Kako jedenje obične slatke rolade može stvoriti kaskadu upalnih procesa koji nas čine bolesnima?
Zamislite da prolijete sirup po tipkovnici i imate predodžbu onoga što se događa unutar jedne stanice. Kad konzumiramo ugljikohidrate, šećer u krvi rapidno raste. Kao odgovor, gušterača izlučuje inzulin čija je primarna svrha potjerati šećer u stanice gdje se pohranjuje za energiju. Ali ako je stanica puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada šećer u krvi opet raste proizvodeći još više inzulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast.
Kakve ovo ima veze s upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama krvnih žila pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli brusni papir i brusite unutrašnju stranu osjetljivih krvnih žila.
Iako ovo ne možete vidjeti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to vidio kod preko 5000 pacijenata tijekom 25 godina, kojima je svima bila zajednička – upala u arterijama.
Da se vratimo na slatku roladu. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje. Čips i krumpirići natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne – dio su svake stanične membrane i kontroliraju što se događa unutar i izvan stanice – one moraju biti u ispravnom omjeru s omega 3 masnoćama.
Ako se ovaj omjer poremeti prekomjernim unošenjem omege 6, stanične membrane proizvode kemijske spojeve citokine, koji izravno uzrokuju upalu.
Današnja američka prehrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih dviju masnoća. Omjer između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji uzrokuju upale. U današnjim uvjetima, omjer od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje.
Da stvar bude još gora, prekomjerna tjelesna težina koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne stanice koje izlučuju velike količine proinflamatornih kemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju ozljede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkom roladom u ustima pretvara se u začarani krug koji tijekom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alzheimerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled.
Ne možemo pobjeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo ne može preraditi, niti je dizajnirano da bi konzumiralo hranu natrpanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja.
Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljikohidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.
Jedna žličica kukuruznog ulja sadrži 7,280 mg omege 6, jedna žličica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umjesto toga maslinovo ulje ili maslac pašnih životinja.
Životinjske masnoće sadrže manje od 20% omege 6 i vjerojatnost da mogu izazvati upale puno je manja nego sa navodno “zdravim” višestruko nezasićenim mastima. Zaboravite “znanost” koju vam desetljećima utuvljuju u glavu. Znanost da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoji. Znanost da zasićene masnoće podižu kolesterol je također vrlo slaba. A kako sada znamo da kolesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna.
Teorija o kolesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća što je dovelo do stvaranja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti i da umjesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih ubojitih bolesti.
Ono što možete učiniti je da birate cjelovitu hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavaonice počele nuditi industrijske prerađevine. Izbacivanjem inflamatorne hrane i konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz svježe neprerađene hrane, popravit ćete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i cijelom tijelu konzumirajući tipičnu američku prehranu.
Dr. Dwight Lundell bivši je šef i glavni kirurg Banner Heart bolnice u Mesi, Arizona. Imao je i privatnu praksu, Cardiac Care Centertakođer u Mesi, Arizona. Nedavno je dr. Lundell napustio kirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom liječenju srčanih bolesti. Osnivač je zaklade Healthy Humans koja promiče ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promoviranju zdravlja. Također je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great Cholesterol Lie.
Tekst na engleskom: World Renown Heart Surgeon Speaks Out On What Really Causes Heart Disease
( Tekst originalno objavljen na http://istineilaziohrani.blogspot.se/2012/03/prevazno-svjetski-poznati-kardijalni.html . Link prema ovom blogu stavljam na prvu stranu Parkica)
Friday, April 27, 2012
Riječ, dvije iz Banjaluke
PARADIGMA KOMŠIĆ
Poniženi smo jer siromašni nose teret krize dok su se bogati zatvorili u svom autističnom svijetu iz kojeg mogu samo prezirati one koji kopaju po kontejnerima
Piše: Tanja Topić
Uzemlji u kojoj na javnoj televiziji voditeljica mrtva hladna nogometaše Njemačke nazove Švabama, sve je moguće. Sreća da nismo dobili protestnu notu iz Savezne Republike Njemačke. Očito da je ulični žargon poželjan na javnim emiterima. U zemlji u kojoj tobože Predsjedništvo vodi spoljnu politiku zemlje, ne treba da čudi što odluke umjesto prvih ljudi države donose njihovi partijski šefovi. Na to smo odavno navikli, ti ljudi nisu ni birani da misle sopstvenom glavom i da iznose sopstveno mišljenje, već su izabrani jer su tako odlučile njihove stranačke poglavice.
I onda kad se stavovi, pogledi i mišljenja između partijskog šefa i pojedinca, koji je pomislio da je tu zbog sebe i sopstvenih vrijednosti i zasluga, slučajno ne poklope, nastupe mali incidenti koji tobože ozbiljno potresu političku javnost.
Zapravo, kad im se glava počne raspadati od klimoglava. Mi svoju odavno nemamo, pa zašto bih brinula što su neke otpale u međustranačkim trvenjima.
Ne ulazeći u to da li je razlog teatralnog razlaza sa partijom u pojedinačnom činu, kojim je partijska uzdanica ponižena, ne mogu a da se ne zapitam zar je toliko trebalo nekome da bude svjestan da ga partija, personificirana u liku i djelu velikog vođe, pardon, velikih vođa ponižava. Zar su trebale proći godine, pa skoro decenija, da neko napokon odluči reći dosta je ponižavanja, ali da i unatoč tome od¬luči da ga i dalje ponižavaju.
Istina, ostao je principijelan uz prijetnju da će ići do kraja, sve dok on jednog lijepog dana ne postane veliki vođa.
Partije se ovdje pojedinci ne odriču čak ni kad su lično poniženi, dok su saučesnici u javnom ponižavanju običnih smrtnika, zatvaranju očiju pred kršenjem procedura, gašenjem svih moralnih načela i izigravanju obećanja, izgovorenih u velikom stilu.
I sami smo poniženi gledajući kako se kćerke, zetovi, braća i sestre uhljebljuju u javna preduzeća, institucije sistema, kad nam naši prvaci objašnjavaju da je korupcija sistema najnormalnija stvar i da nije neobično da su i sami nekada bili dio te iste priče. Prečicom se lakše stigne do cilja, poruka je stranačkih prvaka.
Poniženi smo jer ne živimo u demokratskom društvu, a kako stvari stoje trebat će nam vremena da barem osjetimo tračak demokratije. Ponizile su nas upravo političke stranke koje iznutra nisu demokratske, u kojima je između stranačkog lidera i stranke stavljen znak jednakosti, dok su isti ustoličeni od sada do vječnosti. I upravo su ih bezrezervno podržavali ti isti koji se danas osjećaju poniženima, ali će iz odgovornosti prema nama dopustiti dalje ponižavanje.
Poniženi smo jer sa svojih četiri stotine maraka mjesečno radnici u proizvodnji izdržavaju foteljaše i zarade i nekoliko hiljada maraka mjesečno za borce za njihove interese.
Poniženi smo jer siromašni nose teret krize dok su se bogati zatvorili u svom autističnom svijetu iz kojeg mogu samo prezirati one koji kopaju po kontejnerima. Ali sasvim je sigurno da će im dostojanstvo vratiti već na slijedećim izborima. Polupismeni, poluprimitivni, ali upravo takve želimo i biramo.
Zar nije postojala mogućnost unutar stranaka i onih koje smo birali da nas vode, slijepo im vjerujući i nadajući se da su doista drugačiji od ostalih, da se iskaže drugarska kritika. Barem onda kad je svima bilo vidljivo i jasno da i mi superiorniji, bolji, pametniji i ljepši tonemo u glib nepotizma, kriminala, korupcije, kontrole nad medijima, gušenja drugačijeg mišljenja u ime države za čovjeka, koja je na kraju progutala tog jadnika.
Zašto to kažem?
Jer sad je kasno, iz ovog gliba teško da se možemo izvući, makar cijenu ne platio neki Komšić.
Ostali koji nisu bili na liniji platili su je kudikamo ranije, bez nade da postanu dostojan čovjek u državi bez čovjeka.
Željko Komšić je postao kolateralna greška jedne stranke, jedne politike i prije će oti¬ći u zaborav nego što će svojim činom promijeniti jedan mentalitet, jedno vrijeme, jedan sistem. Dovoljno je pogledati političke klonove i shvatiti da se ovdje uskoro ništa promijeniti neće.
Poniženi smo jer siromašni nose teret krize dok su se bogati zatvorili u svom autističnom svijetu iz kojeg mogu samo prezirati one koji kopaju po kontejnerima
Uzemlji u kojoj na javnoj televiziji voditeljica mrtva hladna nogometaše Njemačke nazove Švabama, sve je moguće. Sreća da nismo dobili protestnu notu iz Savezne Republike Njemačke. Očito da je ulični žargon poželjan na javnim emiterima. U zemlji u kojoj tobože Predsjedništvo vodi spoljnu politiku zemlje, ne treba da čudi što odluke umjesto prvih ljudi države donose njihovi partijski šefovi. Na to smo odavno navikli, ti ljudi nisu ni birani da misle sopstvenom glavom i da iznose sopstveno mišljenje, već su izabrani jer su tako odlučile njihove stranačke poglavice.
I onda kad se stavovi, pogledi i mišljenja između partijskog šefa i pojedinca, koji je pomislio da je tu zbog sebe i sopstvenih vrijednosti i zasluga, slučajno ne poklope, nastupe mali incidenti koji tobože ozbiljno potresu političku javnost.
Zapravo, kad im se glava počne raspadati od klimoglava. Mi svoju odavno nemamo, pa zašto bih brinula što su neke otpale u međustranačkim trvenjima.
Ne ulazeći u to da li je razlog teatralnog razlaza sa partijom u pojedinačnom činu, kojim je partijska uzdanica ponižena, ne mogu a da se ne zapitam zar je toliko trebalo nekome da bude svjestan da ga partija, personificirana u liku i djelu velikog vođe, pardon, velikih vođa ponižava. Zar su trebale proći godine, pa skoro decenija, da neko napokon odluči reći dosta je ponižavanja, ali da i unatoč tome od¬luči da ga i dalje ponižavaju.
Istina, ostao je principijelan uz prijetnju da će ići do kraja, sve dok on jednog lijepog dana ne postane veliki vođa.
Partije se ovdje pojedinci ne odriču čak ni kad su lično poniženi, dok su saučesnici u javnom ponižavanju običnih smrtnika, zatvaranju očiju pred kršenjem procedura, gašenjem svih moralnih načela i izigravanju obećanja, izgovorenih u velikom stilu.
I sami smo poniženi gledajući kako se kćerke, zetovi, braća i sestre uhljebljuju u javna preduzeća, institucije sistema, kad nam naši prvaci objašnjavaju da je korupcija sistema najnormalnija stvar i da nije neobično da su i sami nekada bili dio te iste priče. Prečicom se lakše stigne do cilja, poruka je stranačkih prvaka.
Poniženi smo jer ne živimo u demokratskom društvu, a kako stvari stoje trebat će nam vremena da barem osjetimo tračak demokratije. Ponizile su nas upravo političke stranke koje iznutra nisu demokratske, u kojima je između stranačkog lidera i stranke stavljen znak jednakosti, dok su isti ustoličeni od sada do vječnosti. I upravo su ih bezrezervno podržavali ti isti koji se danas osjećaju poniženima, ali će iz odgovornosti prema nama dopustiti dalje ponižavanje.
Poniženi smo jer sa svojih četiri stotine maraka mjesečno radnici u proizvodnji izdržavaju foteljaše i zarade i nekoliko hiljada maraka mjesečno za borce za njihove interese.
Poniženi smo jer siromašni nose teret krize dok su se bogati zatvorili u svom autističnom svijetu iz kojeg mogu samo prezirati one koji kopaju po kontejnerima. Ali sasvim je sigurno da će im dostojanstvo vratiti već na slijedećim izborima. Polupismeni, poluprimitivni, ali upravo takve želimo i biramo.
Zar nije postojala mogućnost unutar stranaka i onih koje smo birali da nas vode, slijepo im vjerujući i nadajući se da su doista drugačiji od ostalih, da se iskaže drugarska kritika. Barem onda kad je svima bilo vidljivo i jasno da i mi superiorniji, bolji, pametniji i ljepši tonemo u glib nepotizma, kriminala, korupcije, kontrole nad medijima, gušenja drugačijeg mišljenja u ime države za čovjeka, koja je na kraju progutala tog jadnika.
Zašto to kažem?
Jer sad je kasno, iz ovog gliba teško da se možemo izvući, makar cijenu ne platio neki Komšić.
Ostali koji nisu bili na liniji platili su je kudikamo ranije, bez nade da postanu dostojan čovjek u državi bez čovjeka.
Željko Komšić je postao kolateralna greška jedne stranke, jedne politike i prije će oti¬ći u zaborav nego što će svojim činom promijeniti jedan mentalitet, jedno vrijeme, jedan sistem. Dovoljno je pogledati političke klonove i shvatiti da se ovdje uskoro ništa promijeniti neće.
Wednesday, April 25, 2012
Momo Kapor: Prijateljstvo, zanat najstariji
Nekada smo vecina nas sa odusevljenjem citali Momu Kapora. Znao je on prelijepo pretociti u price svoja, ali i nasa razmisljnja. Bio je, na neki nacin, pjesnik "lakih nota" generacije rodjene uz i nakon drugog svjetskog rata.
Bio...
A onda se, u predvecerje naseg krvavog rata, Momo Kapor opredijelio za jednu opciju i iznevjerio hiljade onih koji su ga voljeli citati. Iznevjerio samog sebe, jer onoga o cemu je godinama tako lijepo pricao nije bilo u toj opciji. Mnogi oni koji su ga godinama sa uzivanjem citali postali su zrtve te opcije. Na zalost, covjek Momo Kapor, nije izdrzao pritisak onih oko sebe i utopio se u nacionalnoj struji koja je, u "odbrani svetih nacionalnih ciljeva" rusila sve pred sobom.
Trebamo li, zbog toga prestati citati pjesnika Momu Kapora?
Ne trebamo.
Njegove price su i dalje i lake i leprsave. Odvojimo ih od kasnog Mome Kapora i uzivajmo u njima.
Za pocetak, nekoliko njegovih misli o prijateljstvu koje ce sigurno naci put do nasih vijuga jer, kao sto je to sa vecinom Mominih prica, mi smo to sami isto tako dozivjeli, a je on to u svoje i u nase ime, lijepo slozio.
**********************
Godina je sve više - prijatelja sve manje.
Prijatelji se gube tako što ih ukradu žene (poslednji put smo ih videli na momačkoj večeri), krade ih posao, kradu ih godine, vreme, krade ih smrt, kradu ih neke druge, strane zemlje, kradu ih nam njihova deca, njihovo ime u novinama, njihovo lice na televiziji, kradu ih nam naše reči o njima koje su čuli od trećih prijatelja. Održavamo panično neka klimava prijateljstva, krijući sopstvenu slabost i strah da ostanemo sami. Najveći broj naših prijateljstava su neka vrsta bednog sporazuma sa savešću, bekstvo od samoće.
Kako samo zavidim prijateljstvima starim pedeset godina! Koliko je samo bilo potrebno ljubavi, strpljenja, mirenja sa greškama, pristajanja na slabost; koliko lukavstva da se godinama krade vreme od posla, od ambicija, od porodice i poslepodnevnog sna - koliko mnogo razumevanja da se održi ta slabašna, krhka biljka prijateljstva između dva starca što se duže od jednog ljudskog veka nalaze u "Mažestiku", u podne, posle svih dobrih i loših godina! Dva starca u "Mažestiku", u podne - dva preko noći ostarela dečaka što poznaju neke samo njima znane prolaze kroz zabranjene kapije kojih više nema, rupe u tarabi, i tajanstvene tunele u iščezlim vrtovima, sada posle svega i druže se svakoga dana u podne: jedanput kafu plaća jedan, drugi put - drugi.
Zanimljivo, za kraj nekog prijateljstva uvek okrivljujemo druge, nikad sebe. Retko ko od nas pomisli za sebe da ima možda tešku narav ili sklonost ka novim prijateljstvima. Što se mene tiče, stari prijatelji su mi prave dragocenosti u životu. Naravno, kao i ostali, sklapam nova poznanstva ali više od svega čuvam prijateljstva sa onima koji me pamte dok sam još imao tamnu kosu i bio sklon ludorijama.
Bio...
A onda se, u predvecerje naseg krvavog rata, Momo Kapor opredijelio za jednu opciju i iznevjerio hiljade onih koji su ga voljeli citati. Iznevjerio samog sebe, jer onoga o cemu je godinama tako lijepo pricao nije bilo u toj opciji. Mnogi oni koji su ga godinama sa uzivanjem citali postali su zrtve te opcije. Na zalost, covjek Momo Kapor, nije izdrzao pritisak onih oko sebe i utopio se u nacionalnoj struji koja je, u "odbrani svetih nacionalnih ciljeva" rusila sve pred sobom.
Trebamo li, zbog toga prestati citati pjesnika Momu Kapora?
Ne trebamo.
Njegove price su i dalje i lake i leprsave. Odvojimo ih od kasnog Mome Kapora i uzivajmo u njima.
Za pocetak, nekoliko njegovih misli o prijateljstvu koje ce sigurno naci put do nasih vijuga jer, kao sto je to sa vecinom Mominih prica, mi smo to sami isto tako dozivjeli, a je on to u svoje i u nase ime, lijepo slozio.
**********************
Godina je sve više - prijatelja sve manje.
Prijatelji se gube tako što ih ukradu žene (poslednji put smo ih videli na momačkoj večeri), krade ih posao, kradu ih godine, vreme, krade ih smrt, kradu ih neke druge, strane zemlje, kradu ih nam njihova deca, njihovo ime u novinama, njihovo lice na televiziji, kradu ih nam naše reči o njima koje su čuli od trećih prijatelja. Održavamo panično neka klimava prijateljstva, krijući sopstvenu slabost i strah da ostanemo sami. Najveći broj naših prijateljstava su neka vrsta bednog sporazuma sa savešću, bekstvo od samoće.
Kako samo zavidim prijateljstvima starim pedeset godina! Koliko je samo bilo potrebno ljubavi, strpljenja, mirenja sa greškama, pristajanja na slabost; koliko lukavstva da se godinama krade vreme od posla, od ambicija, od porodice i poslepodnevnog sna - koliko mnogo razumevanja da se održi ta slabašna, krhka biljka prijateljstva između dva starca što se duže od jednog ljudskog veka nalaze u "Mažestiku", u podne, posle svih dobrih i loših godina! Dva starca u "Mažestiku", u podne - dva preko noći ostarela dečaka što poznaju neke samo njima znane prolaze kroz zabranjene kapije kojih više nema, rupe u tarabi, i tajanstvene tunele u iščezlim vrtovima, sada posle svega i druže se svakoga dana u podne: jedanput kafu plaća jedan, drugi put - drugi.
Zanimljivo, za kraj nekog prijateljstva uvek okrivljujemo druge, nikad sebe. Retko ko od nas pomisli za sebe da ima možda tešku narav ili sklonost ka novim prijateljstvima. Što se mene tiče, stari prijatelji su mi prave dragocenosti u životu. Naravno, kao i ostali, sklapam nova poznanstva ali više od svega čuvam prijateljstva sa onima koji me pamte dok sam još imao tamnu kosu i bio sklon ludorijama.
Monday, April 23, 2012
In memoriam: Rada Vokic (1923.-2012.)
Veceras, 23. aprila 2012. otisla je moja tetka Rada;
Draganova, Sladjina i Ljiljina mama,
Alenkina, Deanina, Ivanina, Dadina, Lanina i Masina baka.
Kako u trenucima bola opisati ljubav prema dragoj osobi koja je isijavala ljubavlju, energijom, hrabroscu, pozrtvovanjem... Kako opisati ljubav dvije sestre, tetke Rade i moje mame Zore, koje su citav zivot provele zajedno i svoju ljubav prenosile na svoju djecu, unuke...
Moja tetka Rada bila je drugacija, posebna... Svi koji su je poznavali potvrdice da je bila osoba koja je svoju ljubav nesebicno dijelila, koja je svakoga koga je poznavala, svojim primjerom, ucila kako se bori sa teskocama i nesrecom u zivotu i kako se uziva u sreci zivota; kako pozitivnom energijom, dosjetkom, salom, pjesmom, plesom savladati tugu, strah, bol, usamljenost...
Pocivaj u miru, draga moja tetka.
A sada malo o braku!
Ovo sto cete citati, nisam ja napisao. Moja uloga je bila samo da kopiram i zalijepim.
Vasa uloga je znacajnija; vi to i citate i, koliko vidim, smijuljite se...
Svaka slicnost sa stvarnim ljudima iz vase okoline ili, gluvo bilo, sa vama samima, je sasvim slucajna!
Ako se neko nadje uvrijedjenim - nije do mene.
Ja sam samo: copy - paste.
Inace, ovo mi je, nakon 35 godina braka, proslijedila moja supruga!
Ne znam da li trebam da se naprezem i trazim poruku u poruci?!
*********************
Imaš dva izbora u životu:
možeš ostati neudana i osjećati se jadno
ili se udati i poželjeti da si mrtva.
------
Na nekom cocktail partiju jedna žena reče drugoj:
Pa ti nosiš svoj vjenčani prsten na krivom prstu?
Da, jer sam se udala za krivog čovjeka.
-----------------
Neka žena uplati oglas u novinama:
Tražim muža.
Idući dan stigne joj stotinjak pisama.
U svima je pisalo: Možeš dobiti moga.
------------
Kad ti neka druga žena otme muža,
nema bolje osvete nego da joj ga prepustiš.
-----------
Život žene je nepotpun dok se ne uda.
Poslije toga je dokrajčen.
--------------
Klinac pita oca:
Koliko košta ženidba?
Otac:
Ne znam, sine.. još i sad plaćam.
----------
Sin pita oca:
Je li istina da u nekim djelovima Afrike muškarac ne pozna ženu sve dok je
ne oženi?
Otac:
Tako ti je, sine moj, u svim zemljama.
-------
Neka je žena govorila:
Nisam znala za pravu sreću sve dok se nisam udala,
a tada je bilo prekasno.
-----
Brak je trijumf mašte i inteligencije.
Ako hoćeš da ti suprug pažljivo sluša svaku riječ koju kažeš,
pričaj u snu.
------
Muž govori prijatelju:
Moja je žena anđeo!
Drugi:
Blago tebi, moja je još živa.
------
Žene neće nikad biti ravnopravne s muškarcima sve dok ne iziđu na ulicu
ćelave i s pivskom trbušinom a da su pritom
i dalje uvjerene da se dopadaju suprotnom spolu.
--------
Ljubav je kao šah - uvijek te zajebe neki konj dok osvajaš kralja!!!
Vasa uloga je znacajnija; vi to i citate i, koliko vidim, smijuljite se...
Svaka slicnost sa stvarnim ljudima iz vase okoline ili, gluvo bilo, sa vama samima, je sasvim slucajna!
Ako se neko nadje uvrijedjenim - nije do mene.
Ja sam samo: copy - paste.
Inace, ovo mi je, nakon 35 godina braka, proslijedila moja supruga!
Ne znam da li trebam da se naprezem i trazim poruku u poruci?!
*********************
možeš ostati neudana i osjećati se jadno
ili se udati i poželjeti da si mrtva.
------
Na nekom cocktail partiju jedna žena reče drugoj:
Pa ti nosiš svoj vjenčani prsten na krivom prstu?
Da, jer sam se udala za krivog čovjeka.
-----------------
Neka žena uplati oglas u novinama:
Tražim muža.
Idući dan stigne joj stotinjak pisama.
U svima je pisalo: Možeš dobiti moga.
------------
Kad ti neka druga žena otme muža,
nema bolje osvete nego da joj ga prepustiš.
-----------
Život žene je nepotpun dok se ne uda.
Poslije toga je dokrajčen.
--------------
Klinac pita oca:
Koliko košta ženidba?
Otac:
Ne znam, sine.. još i sad plaćam.
----------
Sin pita oca:
Je li istina da u nekim djelovima Afrike muškarac ne pozna ženu sve dok je
ne oženi?
Otac:
Tako ti je, sine moj, u svim zemljama.
-------
Neka je žena govorila:
Nisam znala za pravu sreću sve dok se nisam udala,
a tada je bilo prekasno.
-----
Brak je trijumf mašte i inteligencije.
Ako hoćeš da ti suprug pažljivo sluša svaku riječ koju kažeš,
pričaj u snu.
------
Muž govori prijatelju:
Moja je žena anđeo!
Drugi:
Blago tebi, moja je još živa.
------
Žene neće nikad biti ravnopravne s muškarcima sve dok ne iziđu na ulicu
ćelave i s pivskom trbušinom a da su pritom
i dalje uvjerene da se dopadaju suprotnom spolu.
--------
Ljubav je kao šah - uvijek te zajebe neki konj dok osvajaš kralja!!!
Subscribe to:
Posts (Atom)