John Lee Hooker, Carlos Santana and Etta James - Blues Boogie Jam (Offic...

Krece li se - ili se cini da se krece

Ljudi su opravdano zabrinuti za sudbinu zemaljske kugle, sudbinu opstanka zivota na njoj... Sada, kada je danasnji predsjednik Amerike objavio da vise ne misli ulagati u istrazivanja u oblasti zagadjivanja i klimatskih promjena koja je do sada finansirala americka vlada, mnogi su posebno zabrinuti jer je poznato da je Amerika ulagala ogromna sredstva u ovu oblast.  Problem su ponovo sredstva - dolari. Problem je svakako i politicki, americko drustvo ponovo podijeljeno na savovima izmedju demokrata i republikanaca. Izgleda da su se na ovom stvarnom problemu, koji mnogi ni ne mogu razumjeti  jer radi se o procesima mjerenim u hiljadama godina, mnogi uhljebili i muzu za licnu korist. Evo sada, vise nego ranije, dobijamo nove "dokaze" koji treba da ukazu na ozbiljnost situacije. Medjutim, ono sto ja citam u ovom clanku je ustvari nista sem bombasticnog naslova jer naucnici na koje se autor clanka poziva ne dokazuju nista vec nagadjaju. Clanak je pun izraza"cini se" . U nauci se ne cini,u nauci ili jeste ili nije. Postoje dokazi, mjerenja, snimanja, testovi... Povrsnim clancima kao sto je ovaj ne dobija se nista. Samo se gubi povjerenje u iskrene namjere i pomaze Trampu i slicnima da kazu kako je sve to samo BS.

****************

Novi snimci sa Antarktika pokazuju ono od čega se strahovalo

Ogroman ledeni brijeg četiri puta veći od Londona, koji se prije dva mjeseca odlomio od Antarktika, počeo je da se kreće, pokazuju najnoviji satelitski snimci. Kada se ledeni brijeg A68 odlomio od ledenog grebena Larsen C bilo je nejasno šta će se dogoditi. Ledene ploče nakon odvajanja mogu da ostanu na istom mjestu decenijama, u zavisnosti od morskih struja i topografije morskog dna. Međutim, čini se da je ledena ploča počela da se kreće. Veličine oko 5.800 kilometara kvadratnih i težine hiljadu milijardi tona, ploča A68 je jedan od najvećih ledenih brijegova ikada poznatih, iako je njegova polovina upola manja od Posove ledene ploče, piše Independent. “Nakon odvajanja od Larsena C, čini se da se brijeg A68 kreće”, napisao je na svom nalogu na Tviteru profesor Stef Lermit sa Univerziteta Delft u Holandiji. On je uporedio posljednje satelitske snimke sa prvim nakon odvajanja. Postoji zabrinutost da će se ledeni brijeg cijepati na manje dijelove koji bi mogli da se nađu na nekoj od transportnih ruta. Ukoliko budu toliko usitnjeni da bi se pratili satelitom, biće rizični po brodove. Naučnici vjeruju da globalno zagrijavanje nema uticaja na “cjepkanje” ploče. Ipak, ima i onih koji tvrde baš suprotno. Profesorka Nensi Bertler sa Univerziteta Viktorija u Velingtonu ističe da globalno zagrijavanje i rupa u ozonskom omotaču dovode do iznenadnog raspada brojnih ledenih ploča od kojih neki postoje više od 10.000 godina.

Bob Marley - Redemption song

Angel Trajkovski: 8 pictures for you

McCall,Sept.2017.
Dragi moji,
dani provedeni u McCall-u sa Majkom,Mladenom Blelajcem (doletjeli iz Toronta) i mojim ovdasnjim prijateljom Kentom su nesto nezaboravno, prelijepo... nesto sto bih pozelio svakom svom prijatelju...Kao i svake godine u ovo vrjeme sadrzaj naseg "programa" je slican: kupanje u jezeru,voznja brodom po jezeru Payette,setnje po planinskim stazama,gledanje tenisa US Opena, nasi teniski pokusaji da odigramo kao Nadal,Federer...obavezno pivo poslije tenisa,uobicajeno nase zezanje,smijeh...Ranoranioc sa uzivanjem posmatra izlazak sunca,da bi poslije toga otisli u obliznju ljekovitu banju na brckanje u toploj mineralnoj vodi. Po Majkovoj izboru ponovo smo i ove godile otisli u isti restoran kao i prosle, da bi nas kelnerica koja nas sluzila iznenadila svojim odgovorom na nase pitanje:"Pogodite odakle smo?" S pika je odgovorila:" Iz Jugoslavije..."

Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama. Vas Angel

Ego & Nature

Mile Stojić: ČETIRI PJESME

(''Prognane elegije'', Dani, Sarajevo 2004.)

Mile Stojić (Dragićina, 1955.)
Savremeni bh pjesnik, esejist, novinski pisac.
''Trajno odan izvornome melankolijskom osjećaju svijeta i molskom tonalitetu pjesme...''

GOLD COAST, 1


Gledao sam ljude koji u pedesetim
uče nepravilne njemačke glagole
U njihovu pogledu ja sam otkrivao omču
ali ne mržnju. Prije neku samilost
prema svijetu koji sve zna, a ništa ne razumije

Na njihovim izbrazdanim licima
na njihovim prijevremeno osijedjelim kosama
teško se zaustavljala raskoš njemačke sintakse
još teže razlog nekog valjanog povratka smislu

Za svaku svoju gestu oni su govorili "Oprostite"
čekajući gdje će ih rasporediti slijedeći policajac
slučaja. Svoje tijelo što traži šaku riže
oni su shvaćali kao krivicu

Svoja žedna usta oni će napajati novom nadom
Nevični ovoj zemlji, kao što je ona nevična njima
kradom u kavani tiho razmjenjuju sjećanja
sve dok ih ne prekine glasna muzika iz vrta
ili poslovni ton konobara
Hier, bitte, das letzte Glas!

GOLD COAST, 2



Na šalteru banke u Melbourneu
mijenjam nešto njemačkih maraka za
domaću valutu. Na lošem engleskom
objašnjavam da mi trebaju novčanice
u manjim apoenima
da mi se žuri

Službenica me gleda krupnim očima
punim genetske nomadske tuge. Morate malo
pričekati, kaže
i pita jesam li raspoložen za kavu. O hvala, kažem, meni se jako žuri

Odmah ćemo to srediti, kaže. Odlazi, pa se pojavljuje za koju minutu. Pružajući mi novac
moli da još jednom prebrojim. Ali ja to ne činim,već joj primajući novac, dotaknem gležnjeve ruke

Ona se pravi da to nije primijetila
ja se okrećem i izlazim

Aufwiedersehen, dovikuje mi ona.

GOLD COAST, 3



Ispred kuće s trijemom i ogradom
nalazi se spomen ploča nekom Talijanu
što je dva sata visio na helikopteru
držeći se zubima za uže. Jessica,
koja se nekada zvala Ajša, jedva
razumljivim hrvatskim objašnjava mi
da je ovu kuću gradio njen otac, koji je
tu došao prije tri desetljeća iz iseljeničkog
logora u Italiji. Moj rahmetli babo, naglašava
Umoran sam, kažem, i glava me boli
od svih tih emigrantskih priča
Hoćeš li da ti donesem Scotch sa sodom,
nudi ona i brižno pita:
Može li čovjek sto puta voljeti?
Naravno, odgovaram ja, ako mu vjetrovi neprestano
pušu u jedra i ako dobrovoljno pristaje
na umnožavanje užasa

RAZGLEDNICA IZ SYDNEYA



Sanjam kako plovim Neretvom
od Počitelja do Ušća
Cijela dolina je poplavljena
Nikako ne mogu da se sjetim
kako se zovu gradovi pod vodom

Stižući u Deltu
prisjećam se riječi "cvit", "nedilja"
zastave na kojoj leprša zgarište
(jedno dijete nikad neće naći oca),
spaljenih uvojaka, lozinke koja glasi
Never

Aco Ravlic: 22 GODINE OD UKAZA DO URUČENJA ORDENA

Generacije Banjalučana po dobrom su upamtile liječnika Peru Stjepanovića. Dr. Pero Stjepanović bijaše čovjek, koji je svakog pacijenta želio razumjeti i, dakako, pomoći mu u svakoj prilici i na svaki način. Bio je i zapaženi društveni radnik - dugogodišnji predsjednik Banjalučkog šahovskog kluba u godinama između dva svjetska rata. Teško je pobrojati sve funkcije, koje je obavljao i to vrlo uspješno ovaj posljednji predsjednik Ljekarske komore Vrbaske banovine. Ipak, spominjem jednu davno zaboravljenu. Po oslobođenju Banjaluke, po povratku u ovaj grad (koji je napustio zajedno s partizanskim jedinicama i mlađim sinom Draganom - Dragim, prilikom povlačenja partizanskih jedinica, odnosno napada na Novu godinu 1944.), odlukom Okružnog narodno-oslobodilačkog odbora Banjaluka (br. 2175) već 2. maja 1945. preuzeo je upravničku dužnost u Higijenskom zavodu.
Ovaj čestiti čovjek, međutim, lako je mogao, da se u ono doba njegovala svjetska (Ginisova) knjiga rekorda, biti uvršten u njen prvi tom (možda nije ni danas kasno?), zbog jednog ordena. Naime, dr. Pero Stjepanović dobio je poslije 22 godine, u ruke orden koji mu je kraljevskim ukazom dodijeljen. Orden je zaradio kao "medicinar" u mladićkoj dobi i u toj dobi mu ga kraljevskim ukazom dodijeliše, ali orden mu stiže mnogo, mnogo godina kasnije, kad je već bio obavio gotovo sve svoje životne poslove - okončao studij i postao uvaženi liječnik, osnovao obitelj i bio sretan otac troje djece... "Sreski lekar g. dr. Pero Stjepanović primio je ovih dana, posle pune 22 godine, sa ukazom Blaženopočivšeg Kralja Petra Prvog iz 1914. godine odličje Krst milosrdja izvijestile su lokalne novine početkom 1936. godine. Pojasnile su i iz kojih razloga je odlikovani toliko dugo čekao na uručenje: "Ukaz o odlikovanju, kojim je Blaženopočivši Kralj nagradio patriotske pobude nekadašnjeg medicinara Peru Stjepanovića, danas sreskog lekara u Banjoj Luci, za njegovo učestvovanje u Balkanskom ratu, u svojstvu medicinara, bilo se zabacilo, pa je, kao što vidimo, pronađeno tek posle 22 godine i upućeno onome koji ga je zaista i zaslužio ".
Zanimljivo je i čudnovato "putešestvije" jednog ordena, pa je pravo čudo da je ipak jednom, makar i poslije 22 godine, dospjelo u ruke odlikovanog, našeg sugrađanina dr. Pere Stjepanovića. Ne treba, naime, zaboraviti da je orden uručen poslije smrti dvojice kraljeva, kralja koji je potpisao ukaz o odlikovanju, ali i dvije godine poslije smrti njegovog nasljednika koji je čak petnaest godina vladao.

Aco Ravlic

In memoriam: Ljubisa Samardjic

14.11.1936. - 8.9.2017.

Danas nas je napustio i Ljubiša Samardžić. 

Talenat ga je predodredio za velike uspehe, a posebnost koju nosi u sebi učinila legendom.

 - Odrastao sam u čestitoj rudarskoj porodici. Rano ostao bez oca. Divio se majci koja nas je izvela na put sa mizernom rudarskom penzijom. A bilo nas je troje dece. Iz takvog detinjstva shvatio sam da sirotinja nije najstrašnija stvar koja može da se desi u životu - ispričao je Ljubiša Samardžić 2015. u intervjuu za "Blic".

Od 1960. do danas ostvario je više od 70 filmskih i televizijskih uloga, sarađivao sa svim jugoslovenskim rediteljima, a onda krajem devedesetih i sam preuzeo režisersku palicu.

Uloga je toliko da ih je najbolje podeliti u dekadama. Šezdesete godine obeležili su naslovi: "Spletka i ljubav" (1960), "Igre na skelama" (1961, Gvardijan), "Prekobrojna" (1962, Mikajlo Nastic), " Peščani grad" (1962, Smoki), "Desant na Drvar"(1963, Milan), "Dani" (1963, Dragan), "Jutro" (1967, Mali), "Smoki" (1967, Smoki), " Bitka na Neretvi" (1969, Novak).

Sedamdesete su donele naslove: "Biciklisti" (1970, Partizan), "Kuda idu divlje svinje (1971, Crni rok), " Građani sela Luga (1972, Vidoje), "Valter brani Sarajevo (1972, Zis), "Bombaši" (1973, Kovac), "Obraz uz obraz" (1972, Smoki), "Dimitrije Tucovic (1974, Dimitrije Tucović), "Naivko"( 1975, Buzga Mirocki), "Ljubavni zivot Budimira Trajkovica (1977, Voja Trajkovic), "Bosko Buha" (1978, Milun).

 Osamdesetih su njegovu karijeru obelezili filmovi i serije: "Avanture Borivoja Šurdilovića" (1980, Borivoje Šurdilovic Šurda), " Vruć vetar" (1980, Borivoje Šurdilović Šurda), "Rad na određeno vreme"(1980, Siniša Pantić), "Moj tata na određeno vreme (1982, Sinisa Pantić), "Nije lako sa muškarcima" (1985, Ivan Sekulović), " Život je lep" (1985, Valentino trovac), " Razvod na određeno vreme" (1986, Siniša Pantić), "Bolji život" (1987, Ljubomir Zavišić). Ništa manje uspešne nisu bile ni devedesete u njegovoj karijeri, kada su glumački niz nastavila sledeća ostvarenja: film "Policajac sa Petlovog brda" (1992, Boško Simić), dve godine kasnije zaigrao je u istoimenoj seriji u istoj glavnoj ulozi,  "Ubistvo sa predumišljajem" (1995, Vidosav), "Stršljen" (1998, Lane sekularac).

A onda nam je 21. vek doneo  Ljubišu Samardžića u sledećim fimskim i televizijskim naslovima: "Nataša" (2001, Tasa, Natašin otac), "Jesen stize, Dunjo moja" (2004, Marijin otac), "Konji vrani" (2007, Dunjin deda), "Bledi Mesec" (2008, Dunjin deda), "Miris kiše na Balkanu (2011, čuvar groblja).

Pomenute uloge su pokazale veličinu njegovog talenta, ali jedno umeće retko ide samo, češće ga prati još jedan talenat. U slučaju Ljubiše Samardžića glumačku veštinu pratio je talenat za režiju. Rediteljski debi je imao 1999. filmom "Nebeska udica".  Listu filmova i serija koje je režirao ispunili su zatim "Nataša" 2001, "Jesen stiže, Dunjo moja" 2004, "Konji vrani" 2007, "Bledi Mesec" 2008. i "Miris kiše na Balkanu" 2010. godine.

(Zena - Blic)

Dvije

Ugledavši ženu papagaj pomisli: Kako to da priča vise od mene, a nije u kavezu?

***

Žene su brbljive samo zato što se muškarcima ništa ne može objasniti u dvije riječi!

Mario M.:Draga Dagara

Dagara u startu

Uživanje u prirodi kod nas se ne odvaja od gurmanluka. Na otvorenom se bolje jede, a pogotovo u društvu, većem ili manjem. Može biti sunčano i toplo, može biti prohladno ili kišovito ali ljeto i jesen uvijek imaju svoje čari. Jedna od tih može biti i dagara. Otvoreno kažem, ne mogu biti objektivan jer volim dagaru!
Ona je ono izuzetno ukusno jelo u kome se uživa i kada se priprema i kada se konzumira. Obavezna preporuka svim kulinarima, posebno onima koji to tek namjeravaju postati. Jer, ona se priprema lako, s veseljem… Povrće raznoliko u proizvoljnim količinima plus meso raznoliko u količinama s kojim raspolažemo, dakle sve odokativno, nije potrebna vaga. Nikako ne zaboraviti začine! Mnogo je važno sve to očistiti, narezati te slojevito puniti posudu. Koju posudu? Pa dagaru. Da, tako je u Bosni, dagara se priprema u dagari! A ona može biti od pečene gline, može biti od kovanog željeza, mogu i drukčiji sudovi… Važno je poklopiti poklopcem ili folijom, a za jednoliku temperaturu pored kvalitetne posude potrebna je i vatrica (nešto nježnija vatra)… I samo lagano, po bosanski ‘bez srkleta’…
Kod Koba na Halilovcu koristimo dagaru od švedskog željeza (‘’kallinge’’) i time se ćeif internacionalizira. I ne samo pod pergolom kraj Vrbasa, jer i naša ‘dijaspora’ dagari sada tepa: my dear slow food.
Da bi nam dagara baš lagano kvrckala u vatru povremeno dodamo koju grančicu. Raspoloženje društva dolazi samo od sebe, ne treba ga održavati mezom i rakijicom… Ali može, može, kako da ne! Jer društvo fleksibilnim čini ugodni ambijent u kome se širi jedinstvena aroma...
E, sada se očekuje da ja pišem o okusu naše dagare... Ali neću, držim da bi to bilo suviše sebično. Nepristojno je hvalisati se pretjerano. O drugim stvarima sam namjeravao... Htio sam skrenuti pažnju na naš(e) jezik(e), jer poznato je da se on(i) ne može svrstati u velike. Govorimo i pišemo sa skromnim brojem riječi, a poznato je i da smo siromašniji sa sinonimima... Čak i kada nam se pruži prilika. Ovaj tekst nas podsjeća da ne samo što i jelo i posudu nazivamo istim imenom (pored dagare tu je i lonac, toprak, tagarica, đuveč, ...) nego ni mirisima različitih jela nismo smislili posebne nazive...
Dobih ideju da (u smislu obogaćivanja našeg jezičnog fonda) uz jedinstvenu, teško opisivu aromu koja se širi tokom kuhanja dagare predložim pridjev: 'dagerast'.
Meraklijama će sve biti jasno: dagerast miris!

Mario M.