Generacije Banjalučana po dobrom su upamtile liječnika Peru Stjepanovića. Dr. Pero Stjepanović bijaše čovjek, koji je svakog pacijenta želio razumjeti i, dakako, pomoći mu u svakoj prilici i na svaki način. Bio je i zapaženi društveni radnik - dugogodišnji predsjednik Banjalučkog šahovskog kluba u godinama između dva svjetska rata. Teško je pobrojati sve funkcije, koje je obavljao i to vrlo uspješno ovaj posljednji predsjednik Ljekarske komore Vrbaske banovine. Ipak, spominjem jednu davno zaboravljenu. Po oslobođenju Banjaluke, po povratku u ovaj grad (koji je napustio zajedno s partizanskim jedinicama i mlađim sinom Draganom - Dragim, prilikom povlačenja partizanskih jedinica, odnosno napada na Novu godinu 1944.), odlukom Okružnog narodno-oslobodilačkog odbora Banjaluka (br. 2175) već 2. maja 1945. preuzeo je upravničku dužnost u Higijenskom zavodu.
Ovaj čestiti čovjek, međutim, lako je mogao, da se u ono doba njegovala svjetska (Ginisova) knjiga rekorda, biti uvršten u njen prvi tom (možda nije ni danas kasno?), zbog jednog ordena. Naime, dr. Pero Stjepanović dobio je poslije 22 godine, u ruke orden koji mu je kraljevskim ukazom dodijeljen. Orden je zaradio kao "medicinar" u mladićkoj dobi i u toj dobi mu ga kraljevskim ukazom dodijeliše, ali orden mu stiže mnogo, mnogo godina kasnije, kad je već bio obavio gotovo sve svoje životne poslove - okončao studij i postao uvaženi liječnik, osnovao obitelj i bio sretan otac troje djece... "Sreski lekar g. dr. Pero Stjepanović primio je ovih dana, posle pune 22 godine, sa ukazom Blaženopočivšeg Kralja Petra Prvog iz 1914. godine odličje Krst milosrdja izvijestile su lokalne novine početkom 1936. godine. Pojasnile su i iz kojih razloga je odlikovani toliko dugo čekao na uručenje: "Ukaz o odlikovanju, kojim je Blaženopočivši Kralj nagradio patriotske pobude nekadašnjeg medicinara Peru Stjepanovića, danas sreskog lekara u Banjoj Luci, za njegovo učestvovanje u Balkanskom ratu, u svojstvu medicinara, bilo se zabacilo, pa je, kao što vidimo, pronađeno tek posle 22 godine i upućeno onome koji ga je zaista i zaslužio ".
Zanimljivo je i čudnovato "putešestvije" jednog ordena, pa je pravo čudo da je ipak jednom, makar i poslije 22 godine, dospjelo u ruke odlikovanog, našeg sugrađanina dr. Pere Stjepanovića. Ne treba, naime, zaboraviti da je orden uručen poslije smrti dvojice kraljeva, kralja koji je potpisao ukaz o odlikovanju, ali i dvije godine poslije smrti njegovog nasljednika koji je čak petnaest godina vladao.
Aco Ravlic
No comments:
Post a Comment