Mome Starom nista draze nije bilo nego poslije posla i rucka da se skine u razvaljenu polubijelu, poluzuckastu potkosulju i sa pivom flasom klipacom sjedne na balkon. "Eh da moja zena nema posla preko glave, ova bi potkosulja bila bijela." to mu je pricinjavalo posebno zadovoljstvo.
"Bijela, bijela, to ti je kad nemam Plavi Radion pa perem ves Albus Sapunom. Rifljam, rifljacom k'o stoka i nista, uvijek isto! I jos nemamo tople vodeee...
Uostalom, pozutilo je od sunca."
"Ha, ha, pozutilo od sunca, od sunca sve bijeli draga zeno!"
"A da je tebe nesto pitam kad sve znas tako pametan...koje je boje Sunce, bijele ili zute, a?"...i zaskilji na jedno oko, onako zagonetno.
"Znaci...sve se zuti!"
"Ti bi morala upisati neki kurs iz domacinstva ili tako nesto. Kad me ljudi vide u ovakom donjem vesu sigurno kontaju da jos ves peremo pepelom ili da se nisam presvukao od Nove godine! Jest' Sunce zuto ali ozon bijeli ves!" ...mudar je Otac.
"Pa kupi mi onda Ozon a ne Albus sapun!"
Smijali su se u glas!
"Hoce li kafa uskoro, Stara?" pa gleda u njenom pravcu, procjenjuje da nije nesto uprsk'o.
"Ide kafica!" vice Stara veselo. "Al' 'ajde bolan skini tu potkosulju iz aviona ti se vidi da si je zanos'o."
Flase klipace bile se pristojna mjera. U svaku od njih stale bi barem po dvije ove danasnje flasice...sto bi rekli, male, djecije. Iz takvih se samo pila rakija!
Nije bio neko zakeralo i nije mario da li je flasa zelena dal' smedja. Meni je to jako pomagalo i olaksavalo posao kada sam isao u nabavku pive. Jos s vrata u Granapu kod Bore, cim Boro cuje da flase zveckaju on se ljutito obrecne: "Nema biranja pive malac, mora odreda!"
Ja sam uzimao odreda pa me je i Boro jako gotivio. I on sam je bio "gotivan" covjek ali posao je posao, sa narodom moras ostro, govori je. "Inace, to ti je stoka!"
"Ajd sto Muslimani biraju zelenu boju ali sad posli i Vlasi, misle valjda bolja je zelena cim ovi piju! Pa ne moze tako drage komsije! Ne mogu ni ja sam popiti sve smedje!"
Ja do tada mislio da Muslimani ne smiju piti pivu zbog alkohola u njoj ali su mi objasnili da je pivo, a tako je i bilo u to doba, tretirano kao prehrambeni proizvod, a Vjera ne brani nikome da jede, osim kada se posti. A i tu se moze halisati malo...uvece ili kad se me vidi.
"Vazno je da je flasa uvijek puna i da je stajala u hladnom spajizu, barem preko noci na betonu." Govorio je da piva tada povuce hladnocu iz tog betona i da je to onda pravi merak popiti.
Pivo je pio direktno iz flase, bas kao kocijasi na zeljeznickoj stanici. Oni su tako morali jer nisu nosili case sa sobom ali ovaj moj nije jer smo mi imali neke case i on je bio na balkonu, sto znaci u kuci.
Mislim da je to pravilo uveo kada je Stara sve cesce izlazila na balkon govoreci : "Uh, bas sam nesto zedna, sto bi mi sjela casa pive!" Stavljen tako pred svrsen cin, morao je dijeliti pice sa Starom.
Trik kojem se dosjetio imao je efekta i vec kod :" Uh, bas sam nesto zedna..." on je skakao i izvinjavao se "letim po casu, ali sam bas otpio iz flase samo da znas...ne znam hoce li ti to smetati...izvini."
Staroj kao da je bilo malko ljak pa nije prihvatala.
Tako prezadovoljan samim sobom i svojim razmisljanjem sa tom pivom u ruci na svom Tronu, tj. balkonu, pozdravljao je komsije a bogami i komsinice. Njih sa narocitim zadovoljstvom! Uvijek nekim dubokim izmjenjenim glasom tako da mi ukucani nismo odmah ni skontali da on to provaljuje.
"Gdje se to zuri, gdje to gori, draga komsinice?" A i one laprdace, polovina ih jos imala neoblajhane brcice a imale vise muskih hormona od svojih muzeva, cim ih se tako oslovi izgube svaki osjecaj za realnosti. Krene kikotanje i nespretno odmahivanje rukama na sve cetiri strane svijeta. Kao da neke muhe tjeraju oko glave! Uslijedi popravka pticijeg gnijezda i sarmi na rascupanoj glavi!
"Ha, ha , dragi komsija, bas ste pravi vrag!"... pa zatezanje uvrnutih ili srozanih carapa.
A izleti i komad noge kad su zatezale strumpandle.
Ovaj moj izgleda nije mislio nista ozbiljno, samo trenirao da ne zahrdja, pa tako ni Stara nije imala nikakve reakcije.
"Ma, laprda stari jazavac, svaka bi ga u zubima mogla nositi a i ko bi se tome udvar'o?!"
Budala stara, zajebava se, dosadno mu!" ...govorila je Stara.
Sve do jednom kad prostenja!
"Ovo majka vise ne radja!"
U tren oka Stara se nacrta na vratima. Pogled joj se spusti na predivnu zenu crne frckave kose, u elegantnom crnom kostimu sa zlatnim dugmicima na prsima i to u dva reda. Crne najlon carape i crne lakovane stiklice. A te carape joj nekako zategnute, ni jedna uvrnuta, kao kod komsinica. Pri hodu joj na momente bljesne kragnica bijele svilene bluze. Preko ruke prebacen bijeli platneni mantil, u ruci mala lakovana torbica. Crna!
Stara se uhvati za stok balkonskih vrata k'o da ne ispadne sa balkona iako balkoni imaju pristojnu ogradu. A mi jos imali i prazne saksije na toj ogradi. Cvijece davno uvelo a nije imao ni ko zaljevati ga!
"Otkud se ovo pojavi?" zgranuto ce Majka!
Sumno disuci naredi Starom, "ulazi u kucu, kako te nije sramota u toj razvaljenoj porkosulji i sa tom flasetinom tako!?"
I starom se ucinila "vanredna situacija" pa kako se nije odmah snasao...pobjeze u kucu. Ostavio pivu na balkonu!
Cinilo se da danima nisu progovarali. Samo sluzbeno! Nestalo je zajebancija u kuci a Stari je sjedio sa casom piva u kosulji u dubini balkona. Gledano izvana mogao si mu vidjeti samo vrh glave i uredno zacesljane crne kose unazad, stil Hemfri Bogarta. Ostalo iz onog doba kad je gledao u kino Kozari Kazablanku a bio deset godina mladji. Uostalom imali su i nesto slicnosti, tj. Stari je licio po malo na tog Hemfrija, no meni je bio bolji od Hemfrija. A znao i nas jezik!
Jednom presjece tu naelektrisanu blesavu atmosferu recenicom: "Stara, moram li ja uvijek bit sam i cekati, ugrijat ce se ova piva, donesi casu ili ja da ustajem?"
Mumlanje po kuci, zveckanje ali ne dolazi. A mumlanje sve blize i blize. Ceka da je jos jednom zovne.
A Stari. nista...ponovo se nesto zanjeo svojim mislima.
Mumla, mumla a ono nista.
"Ma da ti to mene nisi nesto pit'o pa ja precula ili mi se ucinilo?"
"Ajd ne drobi, Stara cekam te."
"Pravo si ono rekao, piva kod odstoji preko noci u spajizu...ma najbolja a i da znas, bas mi je draze kad si u kosulji, k'o da smo u kancelariji"...i tako razdragano u nedogled.
Onda duga psiholoska pauza...pa stari progovori: " Digao sam kredit..."
"Sto kredit...jadan!" prepade se Majka i spuca rukom u grudi.
"Uplatio frizider!"
"Sta ce nama frizider i dje to da stavim? Koliki je?" Stari rukom odmjerava i pokazuje koliki je a drugom rukom dje ce da ga stave. A usta mu od uha do uha!
Isti Hemfri!
"Ne moze tamo, tamo je sporet."
"Moze, leti sporet vani, dolazi elektricni "Gorenje"
"Lude glave, na sto cemo se na zimu grijati.?"
"Naftara sa staklenim prozorom ide u dnevnu sobu u onaj cosak. Gori vatra a ti je gledas!"...rukom pokazuje.
Majka ko vostana figura, zaledjena, nesto bi i rekla ali se boji da ne izvali stogod!
"Masina za ves ide kod pipe u kuhinju."
"Kakva masina, djavole jedan?"
"Pa, Gorenje...isto k'o sporet!"
"Od sada, Stara nema vise smrada u kuci kad otkuhavas ves na sporetu, ha,ha!"
"Pa i meni je zbog toga drago a jel' i frizider "Gorenje?"...izleti Majci pitanje.
"Nije..."Himo"...ne prave Slovenci jos frizidere. Mala potraznja, valjda."
"Eh, jebiga taman smo mogli upariti sve... ti Slovenci...uvjek nesto extra, da ne kazem gore! Treb'o si mene povesti da biramo! I kakvo je to ime "Himo", ko je ikad cuo za to, cije li je to, matereti? Samo da nije albansko ?" U glasu je bilo i malo ljutnje i razocarenja.
"Zeno draga, prvo, ne mogu se upariti tri stvari jer su raspar vec u startu, drugo, uparili smo sporet i masinu za ves, ne moze treca stvar u par. Kontas? Nisam ni ja nista birao ni vidjeo, to ti je narudzba preko Sindikata."
"Uuuuu, to je sad jos i gore! Kakve smo srece, nesto ce nam sigurno uvaliti...ma garant! Samo da nije japansko!"
Dok su ispijali popodnevnu kafu na balkonu iz pravca Borinog granapa pojavi se crna ljepotica. Stari i Stara se ukocili, njemu fildjan ostao zaljepljen za usta, Staroj fildjan na po puta do usta. Usta joj otvorena. Samo ju ocima prate! Glave ne mrdaju.
Prvi progovori Stari: "Meni se cini da je malo usporila."
"Meni se cini da je malo...propala." zaskilji Mati na jedno oko.
"Jest' bas, kao da je druga zena, a vidi i glavu malo nakrivila."
Sutradan u isto vrijeme ista prica. Elegantna zena u crnom besumno klizi nasim dvoristem.
"Zna li se boga ti Stara, ko je ona?" vrlo sluzbeno i ocinski upita Stari.
"Znam isto k'o i ti, doselila iznenada prije mjesec dana sa malim djetetom, muza ni s glave, dali joj potkrovlje u A zgradi i to ti je to."
Ostatak kafe su popili suteci, svako svojim mislima zaokupljem. Nesto bi rekli jedno drugome ali je svaku recenicu tesko zapoceti u tim trenucima a niko nece prvi.
Napokon Stari rece:"Nisu ovdje cista posla, morala bi ti Stara nesto skontati."
"Sta bi ja mogla skontati, jeboga ti, ne znam, mislim svasta...ne bi da se namecem...vidis da ne jebe nikoga!"
"Vidim...a mozda joj treba kakva ...pomoc?" oprezno Stari izgovori.
"Pomoc, velis? Gdje ti ode?"...onda ode u samu sebe minuticu...pa onda pogleda Starog ravno u oci i rece..."Imas i ti nekih dobrih rezona!"-tu klimnu glavom, ne zato sto se slozila sa Starim nego sa samom sobom.
August mjesec je bas bio paklen.Ugrijalo sa svih strana a sezona je Godisnjih odmora. Pola Cajevcana sunca se na svojim balkonima. More daleko a i ko ce sa Sindikatom u Biograd na more pod satore.
Stari i Stara piju svoju popodnevnu kafu na balkonu. "Vidi nebo olovno sivo." rece Stara. Stari pogleda nebo, pa se zavali od smijeha na to olovno sivo, palo mu nesto na pamet. "Sta se smijes. matereti ko kakav dripac?"
"Pao mi Oljaca ma pamet i ono kad napisao "Nebo se naguzilo, oblaci puni balege! Jest' to dobro rekao, bas kao da je sa nama na balkonu. Zavaljase se obadvoje od smijeha, ha, ha, pa ha ha...uostalom citali su uvijek iste knjige. Dobro se razumjeli!
"Vidi onaj oblak iznad Fije (Fiskulturni Dom), na sto ti lici, ha, hahaha?"
"O, jesi prost, kako te nije stramota, stari some?"
"Sto da mene bude sramota, nisam se ja naguzio, hahahahh!"
Juzni vjetar malo pojaca a mirisan kao more, svako bi znao da se kroz Tijesno provukao dasak Jadrana.U tom i prve kapljice kise.
"Osjecas li ovaj miris...e to ti je Ozon."
Iz pravca Borinog granapa pojavi se osoba u bijelom mantilu podignute kragne vukuci noge kao da klizi po snijegu...samo je kosa govorila da je to zivo bice.
"Leti Stara, fataj je, mene ce se prepasti!" I dok je to Stari govorio, Stara je bila vec na stubistu. Stala ispred nje i sudarila se sa zenom. Obuhvatila je objema rukama. Zena se zestoko opirala, u zagrljaju moje Stare nije imala nikakve sanse...samo poneko mlataranje nogama ostalo...pa klone glava na rame moje Majkare. A bila je sekundicu visa od Stare.
"Stani, gdje ces...ma stani...polako...lako cemo, nije to nista, nije to nista..."
Gruhnu vjetar jos jace, nasta lupa otvorenih prozora te probudi popodnevne spavace, puce negdje i neko staklo, jedna limena kanta za djubre preleti dvoristem a novine sva ovogodisnja i proslogodisnja izdanja skupljena zajedno, poletjese zrakom, kao milion bijelih galebova. Odvali grom u jablan, jablan poleti na sve strane i otrese kisa! Prolom oblaka!
Stara je uvukla zenu u haustor, i dok joj je brisala rukom lice zena kliznu na koljena drzeci se staroj za struk, ocajnicki vicuci: "Mirjam, Mirjam!" Ali sve tise i tise.
"Polako Draga, polako, ne boj se, to samo grmi, proci ce, polako...sta ti mir ja m sta ja mir ja m? Polako, ko mirja?"
Na vrhu stepenica istrcali Stari i ja. Ja sam istrc'o jer sam se usr'o od straha i da ne budem sam. Ne znam zasto je Stari istrcao? Stisnuo se uz Staroga a za nogu.
Opet Grmnu, tresu se stepenice.
"Ne boj se rece Stari, nece grom u koprive." Nema veze ja ga ne pustam!
"Dodji, pomozi mi, ova jadnica izgleda...umrla."
Stari ju podize u narucje i uznese uz stepenice u nasu kucu. Majka je bila mokra k'o cep.
"Gdje da ju spustim Stara?" ne snalazi se Otac. Stara prevrce ocima, ne konta ni sta je pita Stari. Ja kazem ...na stol, na stol!
Spusti nezivo tijelo Stari na stol.
"Dise li?" tiho prosapta Stara.
"Ne bi rek'o, rece Stari...pipajuci joj vrat...kuca, kuca jebote...ziva, ziva!"- sve tise i on sapce, k'o da je ne probude ili su se samo prepali?
"Daj sine peskire, daj da je osusimo, uzmi one nove, ma ne te, nove iz ormara, blento!"
"Sta ti je govorila kad ste se sudarile?"
"Ne znam tacno...kao mir ona mir ja...i stalno isto! Ma ne znam, ne znam ni gdje mi je glava, ni gdje se nalazim ni sta se ovo desilo u zadnjih pet minuta a ti i tvoja pitanja, sta me je pitala, pa sta me je pitala! Ko'da bi ona znala sta mi je pricala kad me je pitala da mi je pricala , kad me je pitala! Uh, sto lupam i ja!" Sve ovo Majka izgovori u jednom dahu.
"Mirjam...to je njena ona mala sto se tuce." rekoh.
"Mirjam, Mirjam...jeste to je govorila!"
"A mene glupe alapace, leti stari to joj je curica njena, ona sa tavana, leti bolan , sta si bleno! Nadji dijete!" vristala je Mati.
"Ma kako cu ja, djete ce se traumirati kad joj upadnem u kucu, vidis li nevremena!?"
"Idi ti, bolje znas sa djecom." - logicno zakljuci Otac.
"Jesteee, pa da ti ostanes sam sa tom na stolu, ides ti i gotovo!"
"Ali kako cu saaam, luda zeno?"
"Pa ponesi i Maloga, oni su raja, razumjet ce se valjda! Letiii!"
"O, jebote nestade i struje, bas se nahandrilo na nas...kako rece onaj tvoj Mladen Oljaca...vrijeme se kurci ili tako nesto!"
"Nije Mila, tako, nego ...Nebo se naguzilo, oblaci puni balege, tako."
"Pa to ti je to, sto rekoh!"
Kako je to bilo gotivno, grmi , sijeva, Stari zagrlio mene a ja njega stisnuo jos jace...a nije zbog gromova i oluje, tek onako...i letimo po Mirjam. I nicega me nije bilo strah...nikad, vise!
Mirjam smo nasli pod stolom. Ne bi je Stari ni vidjeo da mu nisam pokazao rukom na male crne lakovane cipelice. Stari kleknu na pod i rukom razmaknu stolice...ispruzi ruke ka djevojcici.
Ona se samo jos vise povuce od njega ponavljajuci: "No, no-no,no." Saptala, jedva cujno.
Stari se okrenu prema meni i rece:"Vidis da me se boji. Je'l se boji tebe, ti probaj da je izvuces."
Kad me je ugledala, kao da se probudila iz nekog sna, zbunjena ... pruzila je ruku Starom.
Nosio nas je zajedno, u svakoj ruci po jedno. Mirjam je naslonila glavu na rame moga Oca, okrenuta licem i od mene i od njega.
Otac odusevljen uspjehom, koji uopste nije ocekivao, oslobodjen vlastitog straha da se pojavi pred malom djevojcicom penjao se stepenicama kao narodni heroj ljuljajuci dvoje malih bica u svojim rukama. Sigurno je mislio kako ce se Stara obradovati kad ga vidi ovakvog. Na njega se moze racunati...bila bi poruka!
Masala!
Nesto ga je to sve povuklo zapjeva :"Hop, hop...prde pop!" ... i dodjosmo do otvorenih vrata nasega stana. Uzan hodnik a u boravku dvije zene, pokrivene peskirima po glavi, mokre. Jedna sjedi, druga stoji kraj nje. Moja Majka!
Kako je ugledala zenu koja sjedi, Mirjam vrisnu iz sve snaga: "Mama, Mama!"...iscupa se Starom iz ruke i poleti majci u zagrljaj. Stiskale su se, boze me sacuvaj, kao da se nikad nisu vidjele. Zena pokusa da ustane, ali nije islo.
Mene nikad niko nije tako stisk'o...i bolje da nije!
A i jebajiga, ne volim ja to!
Stari pogleda u Staru, a ona sa onim peskirom ma glavi k'o Seik od Arabije, pogleda u njega. Samo mrdnuse ramenima u fazonu...sta ovo bi?
Spusti me stari na pod a k'o u nekom cudu, pridje mi Majka i...zagrli me, pa kako me zagrli tako onaj mokri peskir otrese po mojoj glavi.
Smijeh do ludila. Svi se smijemo i saramo pogledima jedni po drugima.
"Ajd' Stari zatvori vrata, mislit ce komsije da smo poludili."
Prestade grmljavina, dodje i struja.
"Idem ja ispohati pofezne, ima se barem starog kruha i bijelog luka na pretek!"
"Sada ces ti nama ustati", obrati se veselo zeni u bijelom pokislom mantilu, "cim nesto salabrcnes," i stavi pred obadvije po soljicu bijele mirisne kafe od cikorije. I prije nego sam pomislio na secer, rece skruseno: "Nestalo nam secera bas jucer, pa sam tutnula malo meda, valjda se ne ljutite?" a plavicasti mirisni dim ispuni im nosnice.
Zena prihvati soljicu bijele kafe obijema rukama.
Meni je zaboravila ponuditi kafu, zbunila se jadna valjda, a ja sam jutros svoju vec popio! Sa Saharinom!
Stari zagrli Staru!
"Mi cemo po casu pive!? Moze?"
Eh, draga stara laprdala, ni traga vam vise nema! A sve se cini i ovdje se neko nevrijeme sprema.
Ma daleko od Banja Luke, grada gdje smo jednom zalutali.
