Salje mi moj drug Zeljo Saric prijedlog za prilog na blogu. Zeljo je bio i ostao Jugoslven. Sada, i clan Saveza ili Udruzenja "Nasa Jugoslavija". Predlaze to i meni kao i svima vama.
************
Pedja,
procitaj Bilten br.3...o ORA.
Ne bi bilo lose da ga stavis na sajt, kao podsjecanje, a da raju uputis i pozoves na uclanjenje u Savez.
Tvoj stari drug i clan,
Zeljo
http://www.nasa-jugoslavija.org/index.htm
http://www.nasa-jugoslavija.org/Mediji.htm
***************
Ja ne mogu a da ne kazem svoje, vise osjecanje negoli misljenje, o udruzenju "Nasa Jugoslavija", kao i o ideji udruzenja. Volio sam ja tu nasu Jugoslaviju, volim je i sada, onakvu kakva je tada bila. Ali, poslije svega sto se desilo, poslije pokazane i dokazane mrznje kojoj se vecina veoma lako i brzo prikljucila, ne osjecam da je ta ideja vise dobra za prostor Balkana. Ne zbog mene, Zelje, i vecine vas koji citate i ovaj blog, vec zbog vecine koja sada zivi na prostoru Balkana. Ta vecina ustvari nikada nije dozivljavala Jugoslaviju onako iskreno kako smo je mi dozivljvali. Sada mislim da smo mi Jugosloveni u toj Jugoslaviji i tada bili u manjini. Vecina onih drugih, koji jedva docekase da ih nahuskaju, ubijede i pokrenu da mrze, zivjela je sa nama u toj nasoj lijepoj Jugoslaviji, onoj koje se mi sa radoscu sjecamo. Mi ih nismo vidjeli, nismo znali njihov broj, njihovu snagu, a bili su svuda oko nas, s nama, pretvarali se i lagali nas. A mi naivni, vjerovali.
Sada, kada sam svjestan tih cinjenica koje ranije nisam niti vidio niti osjetio, ni ta Jugosalvija mi se ne cini vise kao realna buducnost. Ostavio bih ja nasa lijepa sjecanja da ostanu to sto i jesu. Ja jednostavno vise ne vjerujem da ideja jugoslovenstva ima realnu osnovu na Balkanu, medju balkanskim narodima. Ona ce ziveti dok zivi generacija zanesenjaka, mozda jos jednu generaciju, dvije... Zivjece vise kao sjecanje na nesto lijepo sto je nekad bilo.
Nakon sto se raspala ta nasa Jugoslavija, ja vise ne vjerujem ni u kakva udruzenja ili saveze, ni na toj niti na bilo kakvoj drugoj osnovi. Jer i tu nasu Jugoslaviju su razbucali oni koji su se u nju najvise zaklinjali i imali najvise koristi od nje. I sada mi kroz glavu prolaze slike sekretara Komiteta, partijskih rukovodioca, raznih rukovodilaca, politicara, nazovi jugoslovena, koji su do juce kritikovali i proganjali one koji bi slucajno donijeli na posao lancic sa krstom, a koji su iznanada, cim je to postalo pofitabilnije pronasli svoje, do tada sakivene, krstenice pa se isto tako iznenada poceli krstiti znacajnije i teatralnije od svestenika i ljubiti ruku tih istih svestenika... Isti oni pravovjerni komunisti kojih se sjecam kako su, na primjer, tjerali nas dugokose, ako se ne osisamo, iz juniora KK Borac sada su u svojim jos uvijek socijalistickim firmama gdje su grijali direktoske stolice, organizovali pricesca, slave... I uz sve to srusili Jugoslaviju u kojoj smo nekada svi lijepo zivjeli. Naravno uradili su sto su uradili uz svesrdnu pomoc onih koji Jugoslaviju nikada nisu ni voljeli. Eto, nakon svega toga ja vise ne vjerujem ni u kakva udruzenja ili saveze, niti se uclanjujem u njih. Osim ribarskog i profesionalnog....
Ali to ne znaci da ja ne simpatrisem ovaj savez, i da vi koji mislite drugacije, vi koji jos uvijek vjerujete u ideju kojoj smo pripadali, ne treba da pisete svoje misljenje, da izrazite svoje drugacije misljenje od ovog moga, da se uclanite. Jer i ja, i dalje rado citam, rado se sjecam, i uvijek ce mi ideja jugoslovenstva i Jugoasalvije biti bliza od ijedne ideja koje sada vode narode Balkana.
Tuesday, June 07, 2011
Sunday, June 05, 2011
Vjeko na Zlatnoj Obali
Primio tri emaila od VK. Nema ni subject. Ja, isprepadan virusima koji me, posebno u zadnje vrijeme napadaju ni ne otvorim. Ove emailove, bez subjekta posebno, treba izbjegavati i brisati bez otvaranja. Podjem brisati, ali u zadnji momenat se predomislim. Nakon nekoliko sati ipak se ohrabrim, i otvorim. I gle, VK je Vjeko Krancic.
********************
Kaze Vjeko:
Dr. urednice iako znam da zbog zatrpanosti prilozima dr. blogera ni svoje priloge ne proturas preko veze, zamolicu te da objavis ove moje fotke samo da znate gdje sam.
pozdrav sa Gold Coast-a
vjeko
PS. ukljuci zvucnike, ZAZ: http://youtu.be/MOk5yYLAQvU
*************
Vidim plazu, nebodere, oblake, rasvjetu, valove, neke tackice na plazi, drvece...
Ali, ne vidim Vjeku!
S kim li je kad se krije?!
********************
Kaze Vjeko:
Dr. urednice iako znam da zbog zatrpanosti prilozima dr. blogera ni svoje priloge ne proturas preko veze, zamolicu te da objavis ove moje fotke samo da znate gdje sam.
pozdrav sa Gold Coast-a
vjeko
PS. ukljuci zvucnike, ZAZ: http://youtu.be/MOk5yYLAQvU
*************
Vidim plazu, nebodere, oblake, rasvjetu, valove, neke tackice na plazi, drvece...
Ali, ne vidim Vjeku!
S kim li je kad se krije?!
Friday, June 03, 2011
OKRUTNOST PREMA RAKUNIMA
Udarna vijest juce na svim radio i TV stanicama bila je da je jedan Toroncanin, u ranim jutarnjim satima, u svom vrtu nekom alatkom tukao i tjeraao rakune koji su napali njegov vrt. Cika rakuna je probudila neke njegove komsije i u kratkom roku alarmirana policija stigla je na lice mjesta. Uskoro, covjek koji je pocinio ovo zlodjelo, vezan je u lisice i tako sproveden u istrazni zatvor. Sve to je snimljeno kamerama i emitovano cijeli dan na TV stanicama. Covjek sa rukama na ledjima vezanim lisicama, kao i svaki kriminalac, se sprovodi iz svoje kuce do policijskog auta.
Optuzen za okrutnost prema zivotinjama i upotrebu oruzja. Ta poljoprivredna alatka kojom je on tjerao rakune postala je u optuzbi oruzje!
Covjek, stanovnik Toronta, normalan radni covjek, sproveden u lisicama iz svoje kuce u policiju, sve TV stanice to emitovale, zato sto je povrijedio jednog od rakuna. Tu su se naravno odmah nasle i sluzbe za zastitu zivotinja. Povrijedjeni rakun je hitno transportovan. Veterinari su konstatovali slomljenu nogu ali i javili sretnu vijest da se rakun dobro oporavlja. To, taj uspjesan oporavak povrijedjenog rakuna, ce danas vjerovatno biti udarna vijest.
Vec na samu ovu vijest meni se dize kosa na glavi. Razumijem ja da smo mi ljudi tim rakunima oduzeli njihovu teritoriju, da je sve ovo bilo njihovo carstvo ali zar im sada treba dozvoliti da ti svaki dan unistavaju travnjak, bastu, uvlace se u tvoju garazu, vjesaju po tvom drvecu, bude te nocu svojom vriskom, seru po tvom travnjaku, basti , ogradi, ruse i otvaraju kante za smece, rasprse to smece okolo, pa ti to, ujutro prije posla, kupi...
I sta ti smijes raditi. Nista. Javi organizaciji koja brine o zivotinjama ako su se nastanili u tvoju garazu ili tako nesto, i oni ce doci i premjetiti ih kilometar daleko. Rakuni, pametni kakvi jesu, samo ce se slijedecu noc vratiti tamo gdje su vec napravili gnijezdo. Nisu ludi praviti ga ponovo!
Kakvo je ovo demokratkso drustvo?! Dileri droge javno dilaju. Policija kaze nemaju dovoljno ljudi da to spijece. A ima ih dovoljno da sprovode u lisicama covjeka koji se bori protiv rakuna u svojoj bastici. Ko zna koliko je policijskih kola ucestvovalo u ovoj akciji?! Otkud i TV da to snimi u ranim jutarnjim satima? Policiji je lakse doci u uhapsiti tog jadnika koji se bori sa rakunima nego nekog dilera droge. Jer hapsenje dilera moze biti i opasno. Hapsenje ovog jadnika ne moze. A sve ide u rok sluzbe!
Ne bih ja bio ovako ljut da nisam imao a i sada da nemam stalnu borbu sa rakunima, kao uostalom i milioni drugih ljudi; da nisam morao, kao i onaj uhapseni jadnik, nekom poljoprivrednom alatkom, koja je lako mogal postati oruzje, tjerati rakuna iz moje garaze isto kao sto je on tjerao rakune iz svoje baste. I sta bi bilo da me neko prijavio i zvao policiju.?
Mozda bih jos uvijek odradjivao taj svoj kriminal.
Optuzen za okrutnost prema zivotinjama i upotrebu oruzja. Ta poljoprivredna alatka kojom je on tjerao rakune postala je u optuzbi oruzje!
Covjek, stanovnik Toronta, normalan radni covjek, sproveden u lisicama iz svoje kuce u policiju, sve TV stanice to emitovale, zato sto je povrijedio jednog od rakuna. Tu su se naravno odmah nasle i sluzbe za zastitu zivotinja. Povrijedjeni rakun je hitno transportovan. Veterinari su konstatovali slomljenu nogu ali i javili sretnu vijest da se rakun dobro oporavlja. To, taj uspjesan oporavak povrijedjenog rakuna, ce danas vjerovatno biti udarna vijest.
Vec na samu ovu vijest meni se dize kosa na glavi. Razumijem ja da smo mi ljudi tim rakunima oduzeli njihovu teritoriju, da je sve ovo bilo njihovo carstvo ali zar im sada treba dozvoliti da ti svaki dan unistavaju travnjak, bastu, uvlace se u tvoju garazu, vjesaju po tvom drvecu, bude te nocu svojom vriskom, seru po tvom travnjaku, basti , ogradi, ruse i otvaraju kante za smece, rasprse to smece okolo, pa ti to, ujutro prije posla, kupi...
I sta ti smijes raditi. Nista. Javi organizaciji koja brine o zivotinjama ako su se nastanili u tvoju garazu ili tako nesto, i oni ce doci i premjetiti ih kilometar daleko. Rakuni, pametni kakvi jesu, samo ce se slijedecu noc vratiti tamo gdje su vec napravili gnijezdo. Nisu ludi praviti ga ponovo!
Kakvo je ovo demokratkso drustvo?! Dileri droge javno dilaju. Policija kaze nemaju dovoljno ljudi da to spijece. A ima ih dovoljno da sprovode u lisicama covjeka koji se bori protiv rakuna u svojoj bastici. Ko zna koliko je policijskih kola ucestvovalo u ovoj akciji?! Otkud i TV da to snimi u ranim jutarnjim satima? Policiji je lakse doci u uhapsiti tog jadnika koji se bori sa rakunima nego nekog dilera droge. Jer hapsenje dilera moze biti i opasno. Hapsenje ovog jadnika ne moze. A sve ide u rok sluzbe!
Ne bih ja bio ovako ljut da nisam imao a i sada da nemam stalnu borbu sa rakunima, kao uostalom i milioni drugih ljudi; da nisam morao, kao i onaj uhapseni jadnik, nekom poljoprivrednom alatkom, koja je lako mogal postati oruzje, tjerati rakuna iz moje garaze isto kao sto je on tjerao rakune iz svoje baste. I sta bi bilo da me neko prijavio i zvao policiju.?
Mozda bih jos uvijek odradjivao taj svoj kriminal.
![]() |
| Posum |
Wednesday, June 01, 2011
A. RAVLIC: PREBACIVANJE LOPTE
Bjelovarski Partizan je u prvim godinama postojanja Savezne lige, koncem pedesetih, rukometašima Borca bio jedan od najtvrđih protivnika. Predvođeni Horvatom, Jandrom (vratar Jandroković), lukavim Peterom, Đuranecom i drugim, koje je znalački vodio "tata Seleš", usred Banjaluke, pred prepunim gledalištem Stadiona sportskih igara, Bjelovarčani su znali najčešće, zagorčavati prijepodneva, pa i ručak, svojim domaćinima. Ne jednom su bili u uvjerljivom vodstvu, jer im je "lopta bolje ležala u ruci". Kad su to uočili gledaoci izvikivali bi "Mijenjaj loptu", a poslije bi sami borčevci bez upozorenja iz gledališta, mijenjali loptu, iako je zamjenjivanje lopte u toku igre bilo nedopušteno.
Rješenje je, naime, pronađeno. Pošto ništa nije bilo neobično da jednu od lopti neko od borčevih "bombaša" uputi visoko preko Jandrinog gola, onog bližeg Hotelu Bosna, to bi lopta odskočila u dvorištu obližnje zgrade. Borcu odani stanar, Asim Dujso ili Hajro Imamović, brže bolje bi zabili šilo u loptu i hitro vratili loptu u igru, dok još nije ispirila.
Bila je to spasonosna injekcija za preokret u borčevoj igri. I upalila ne jednom, osobito kada su igrali Bjelovarčani, iako "prebacivanje lopte" nije uvježbavano.
(iz knjige banjalučkih anegdota koje je prikupio Aco Ravlić)
Rješenje je, naime, pronađeno. Pošto ništa nije bilo neobično da jednu od lopti neko od borčevih "bombaša" uputi visoko preko Jandrinog gola, onog bližeg Hotelu Bosna, to bi lopta odskočila u dvorištu obližnje zgrade. Borcu odani stanar, Asim Dujso ili Hajro Imamović, brže bolje bi zabili šilo u loptu i hitro vratili loptu u igru, dok još nije ispirila.
Bila je to spasonosna injekcija za preokret u borčevoj igri. I upalila ne jednom, osobito kada su igrali Bjelovarčani, iako "prebacivanje lopte" nije uvježbavano.
(iz knjige banjalučkih anegdota koje je prikupio Aco Ravlić)
Monday, May 30, 2011
Grcka, Evropska Unija i Angela Merkel
Pitate li se ikada, kako to da su zemlje koje su uzrokovale i na kraju izgubile Drugi svjetski rat, Njemacka i Japan, vec decenijama tehnoloki najrazvijenije zemlje svijeta. Pretrpjeli razaranja krajem tog rata, Hirosimu, Nagasaki, Dresden, Berlin... Prihvatile da se na njihovoj teritoriji nastane, privremeno a evo vec preko pola vijeka, americke baze. Prihvatile taj polu-vazalni odnos u kome su decenijama slusali sta se od njih trazi. Slusali i radili. Koristili pogodnosti raznih planova obnove i izgradnje tih zemalja, kakav je i Marshalov plan. Ovim planovima su zemlje pobjednice, a Amerika posebno cistile svoju savjest pred ocima ostalog covjecanstva koje je bilo svjesno da je pobjeda u Drugom svjetsskom ratu, kao uostalom i svaka pobjeda u bilo kom ratu, izvojevna zlocinom. Pobjednik je onaj koji ucini poslednji zlocin poslije koga se porazeni vise ne moze oporaviti. Nakon toga pobjednik gradi porusene zemlje, ali i pise istoriju, odredjuje zakone...
A porazeni? Sta njemu ostaje?
Da cuti i radi. Gradi poruseno.
I Njemci i Japanci su i prije Drugog svjetskog rata bili poznati kao veoma vrijedni, disciplinovani narodi koji su posebnu paznju posvecivali tehnoloskom i industrijskom razvoju.
Veoma brzo nakon Drugog svjetskog rata ove zemlje su pokazale i dokazale da je kvalitet industrijske robe izradjene u tim zemljama superiorniji od roba izgradjenih u drugim zemljama. Elekronika, auto industrija su samo dvije industrije gdje su Toyota, Mercedes, Sony, Siemens postali sinonimi kvaliteta. Jos uvijek se na kursevima kvaliteta uce Toyotine metode uvedene u njihove fabrike prije pedeset godina. One su jos uvijek osnova sistema kvaltiteta u industriji svijeta. Vrijedni ljudi, oslobodjeni politike, jer su za njihvu politiku prvih desetljeca nakon Drugog svjetskog rata bili zaduzeni drugi, radili su na tehnologiji. Malim, svakodnevnim unapredjenjima, dolazili su do velikih dostignuca. Svemirsku industriju su prepustili velikim silama USA i SSSR. Prepustili im to, jer nije im bilo dozvoljeno da se u to petljaju. Zasto? Zato sto se jos onda znalo da je svemirska tehnologija nosilac buduce komunikacione i ratne industrije. Ko osvoji svemir osvojice komunikacije na svijetu, a time i vlast u svijetu, i posjedovace najmocnija i najsavremenija oruzja na svijetu. I ponovo imace vlast na svijetu. To se i ostvarilo. Rusi su tu malo zaostali, ali su zato Amerikanci ostvarili sve svoje tajne ciljeve. I vise od toga.
A Njemci i Japanci? Gdje su oni? Industrijski jaki, monetarno stabilniji od mnogih. Pod kontrolom Amerikanaca i jedni i drugi.
Njemcima je pogodovalo osnivanje Evropske unije jer im je ona omogucila da se malo oslobode americkog zagrljaja. Jacanje ove zajednice jaca polozaj i samostalnost Njemacke. Istina, Njemacka sve to placa, jer im je industrija najrazvijenija, pa cak i u kriznim periodima fleksibilna i brzo se oporavlja. Cijena sve vece samostalnosti je i sve vece ucesce Njemacke u ocuvanju Eura, zajednicke evropske valute koju Njemacka najvise i podupire, i time pravi konkurenciju americkom dolaru. Cijena koju Njemacka placa je i placanje dugova nekih evropskih zemalja kao sto je Grcka, Portugal, Spanija...
Medjutim, ne placaju Njemci vise bez pogovora. Postavljaju uslove. Ponekad neopravdane ali ponekad i veoma opravdane. Kada po drugi put treba reprogramirati Grcke dugove, jer prvu tranzu pojela maca u neradu i raspravama, pitaju kako najbolje iskoristiti pomoc. Kada kancelarka Njemacke Angela Merkel trazi da se penziona granica u Grckoj pomjeri na 63 godine jer je u Njemckoj vec donesena odluka da se pomjeri sa 65 na 67 godina, kada trazi da se smanji broj dana godisnjih odmora i izjednaci sa onim u N jemackoj, onda na ulice Grckih gradova izidju demonstranti protestujuci protiv vlade, Europe i ko zna cega jos ne. Pored toga pocnu je napadati da ovim izjavama ubire jeftine politicke poene. Ne mislim da je to bas tako. Politicar svakim potezom ubire neke politicke poene, pozitivne ili negativne ali ne mialim da je Merkelovoj to sada prevashodni cilj.
Ovim potezom i trazenjem da se uslovi radnika u Grckoj, Portugaliji i Spaniji, dakle u zemljama koje ce Njemacka pomagati, izjednace sa uslovima radnika u Njemackoj, Merkelova je dobila pozitivne politicke poene kod mene. Ti poeni joj sigurno nece obezbijediti novu izbornu pobjedu, ali ce bar meni dati povoda da razmisljam i laprdam...
A porazeni? Sta njemu ostaje?
Da cuti i radi. Gradi poruseno.
I Njemci i Japanci su i prije Drugog svjetskog rata bili poznati kao veoma vrijedni, disciplinovani narodi koji su posebnu paznju posvecivali tehnoloskom i industrijskom razvoju.
Veoma brzo nakon Drugog svjetskog rata ove zemlje su pokazale i dokazale da je kvalitet industrijske robe izradjene u tim zemljama superiorniji od roba izgradjenih u drugim zemljama. Elekronika, auto industrija su samo dvije industrije gdje su Toyota, Mercedes, Sony, Siemens postali sinonimi kvaliteta. Jos uvijek se na kursevima kvaliteta uce Toyotine metode uvedene u njihove fabrike prije pedeset godina. One su jos uvijek osnova sistema kvaltiteta u industriji svijeta. Vrijedni ljudi, oslobodjeni politike, jer su za njihvu politiku prvih desetljeca nakon Drugog svjetskog rata bili zaduzeni drugi, radili su na tehnologiji. Malim, svakodnevnim unapredjenjima, dolazili su do velikih dostignuca. Svemirsku industriju su prepustili velikim silama USA i SSSR. Prepustili im to, jer nije im bilo dozvoljeno da se u to petljaju. Zasto? Zato sto se jos onda znalo da je svemirska tehnologija nosilac buduce komunikacione i ratne industrije. Ko osvoji svemir osvojice komunikacije na svijetu, a time i vlast u svijetu, i posjedovace najmocnija i najsavremenija oruzja na svijetu. I ponovo imace vlast na svijetu. To se i ostvarilo. Rusi su tu malo zaostali, ali su zato Amerikanci ostvarili sve svoje tajne ciljeve. I vise od toga.
A Njemci i Japanci? Gdje su oni? Industrijski jaki, monetarno stabilniji od mnogih. Pod kontrolom Amerikanaca i jedni i drugi.
Njemcima je pogodovalo osnivanje Evropske unije jer im je ona omogucila da se malo oslobode americkog zagrljaja. Jacanje ove zajednice jaca polozaj i samostalnost Njemacke. Istina, Njemacka sve to placa, jer im je industrija najrazvijenija, pa cak i u kriznim periodima fleksibilna i brzo se oporavlja. Cijena sve vece samostalnosti je i sve vece ucesce Njemacke u ocuvanju Eura, zajednicke evropske valute koju Njemacka najvise i podupire, i time pravi konkurenciju americkom dolaru. Cijena koju Njemacka placa je i placanje dugova nekih evropskih zemalja kao sto je Grcka, Portugal, Spanija...
Medjutim, ne placaju Njemci vise bez pogovora. Postavljaju uslove. Ponekad neopravdane ali ponekad i veoma opravdane. Kada po drugi put treba reprogramirati Grcke dugove, jer prvu tranzu pojela maca u neradu i raspravama, pitaju kako najbolje iskoristiti pomoc. Kada kancelarka Njemacke Angela Merkel trazi da se penziona granica u Grckoj pomjeri na 63 godine jer je u Njemckoj vec donesena odluka da se pomjeri sa 65 na 67 godina, kada trazi da se smanji broj dana godisnjih odmora i izjednaci sa onim u N jemackoj, onda na ulice Grckih gradova izidju demonstranti protestujuci protiv vlade, Europe i ko zna cega jos ne. Pored toga pocnu je napadati da ovim izjavama ubire jeftine politicke poene. Ne mislim da je to bas tako. Politicar svakim potezom ubire neke politicke poene, pozitivne ili negativne ali ne mialim da je Merkelovoj to sada prevashodni cilj.
Ovim potezom i trazenjem da se uslovi radnika u Grckoj, Portugaliji i Spaniji, dakle u zemljama koje ce Njemacka pomagati, izjednace sa uslovima radnika u Njemackoj, Merkelova je dobila pozitivne politicke poene kod mene. Ti poeni joj sigurno nece obezbijediti novu izbornu pobjedu, ali ce bar meni dati povoda da razmisljam i laprdam...
Saturday, May 28, 2011
BICIKL
Sjecam se svog prvog bicikla.
Roditelji kupili meni bicikl a sestri njemacku bebu u komisionu. Beba je cak govorila 'mama', ali se morala malo nagnuti naprijed da bi to izgovorila. Cudo tehnike! I kosu plavu je imala. I plave oci, trepavice. Kapke zatvarala, ako bi se nagela da lezi. Cudo jedno pravo! Za ta vremena, od prije oko 55 godina i bilo je cudo, posebno nama djeci. Mislim da je ta beba sada kod Nese, malo ostecena jer nasa djeca nisu bili bas tako pazljivi sa igrackama kao mi.
Moj bicikl nije bio neko cudo, ali se ja nisam odvajao od njega. Mali, plavi. Prvo ga nisam znao voziti, ali nakon dan-dva, i samo nekoliko padova picio sam na njemu k'o pravi Fandjo. Ubrzanje, naglo kocenje, voznja bez jedne ruke, bez obje ruke, bez zuba... sve to sam savladao u rekordnom vremenu. Talenat. Vrlo brzo mi je to postalo dosadno pa sam izmisljao nove discipline. Jedna od tih je bila voznja sa ukrstenim rukama na governali. ( ovo goverlani mi nekako strano zvuci ali ne znam neku drugu rijec). Jeste li to ikada probali? Kad tako ukrstite ruke, onda su vam sve komande koje stizu do ruku iz mozga kao lik u ogledalu i sve je suprotno. Ako mozak kaze da hoce desno, ruke vuku na lijevo. E sto sam se na toj disciplini ispadao! Svakodnevno sam donosio masnice i razne ogrebodtine, plitke i duboke, na rukama, na nogama, cak i glavi. Pitali se roditelji sta je to sa mnom odjednom, sve dok jednom nisu vidjeli kako ukrstam ruke. Probao moj tata, koji je bio prilicno spretan na biciklima, valjda sam to od njega i naslijedio, i vrlo brzo mi rekao da nikad vise tako nesto ne pokusavam. Naravno da ga nisam poslusao, jer sam u maloj raji Strosmajerove a i sire, bio jedini koji je to mogao. Niko vise, samo ja...
Kasnije, kad sam prerastao svoj prvi bicikl, dobio sam novi veci, ruski. Prilicno slican ovim sadasnjim terenskim biciklima. Napredna ruska tehnologija! I na ovom biciklu sam bio sampion dvorista Braca Pavlic skole, sampion skole u sporovoznji. Mogao sam voziti cijelu asfaltnu plocu uzduz a da ne pokrenem pedale niti da dodirnem nogom zemlju. Samo governalom. Kasnije se i ta tehnika pokazala prebrzom za sporovoznju, pa sam je unaprijedio... Bolji od mene, u to doba u Banjaluci, u sporovoznji je bio samo Emir Basic ( Cajin brat) koji me jednom pobijedio na takmicenju na Stadionu sportskih igara, pred stadionom punim ucenika banjaluckih osnovnih skola.
Ne pricam ja sve ovo da bih se hvalio. Ni na kraj mi pameti!
Nego pricam da kazem kako sam i tada zelio da imam trkaci bicikl, specijalku ali trkacu.
Nikad mi se ta zelja nije ostvarila jer sam uvijek imao previse zelja a nedovoljno mogucnosti da ih sve ostvarim.
Ali ako su mogucnosti vece od rastojanja, vecina zelja se covjeku u zivotu ipak kad-tad ostvari.
Tako i meni. Prije par godina kupio sam specijalku - trkacu. Istina, ne sa savijenom governalom, jer to vise ni ne zelim, ali lagan, aluminijski, 21-brzinski, zut. Zelja ostvarena. Nema uzbudjenja.
Jos samo da mi je motor kupiti, neki Harley Davidson, sve bi mi se djecacke zelje ostvarile.
Mozda i to bude jednom. U nekom drugom zivotu ako ne bude u ovome.
A mozda i ne bude.
Jer, ni bicikl ne volim onako kako sam mislio da cu ga voljeti, niti onako kako bih ga volio prije 45 godina.
Da, vazno je da mogucnosti budu vece od rastojanja ali i u pravo vrijeme...
**************
Mario dodao link za muziku na ovu temu:
Leteci potepuhi - Bicikl
******************
Niskana poslala sliku:
*****************
Bruja dopunio linkom Spisiceve pjesme, koja je ustvari muzika na temu vica koji je Niskana prepricala.
Zvonko Spisic - Bicikl
Roditelji kupili meni bicikl a sestri njemacku bebu u komisionu. Beba je cak govorila 'mama', ali se morala malo nagnuti naprijed da bi to izgovorila. Cudo tehnike! I kosu plavu je imala. I plave oci, trepavice. Kapke zatvarala, ako bi se nagela da lezi. Cudo jedno pravo! Za ta vremena, od prije oko 55 godina i bilo je cudo, posebno nama djeci. Mislim da je ta beba sada kod Nese, malo ostecena jer nasa djeca nisu bili bas tako pazljivi sa igrackama kao mi.
Moj bicikl nije bio neko cudo, ali se ja nisam odvajao od njega. Mali, plavi. Prvo ga nisam znao voziti, ali nakon dan-dva, i samo nekoliko padova picio sam na njemu k'o pravi Fandjo. Ubrzanje, naglo kocenje, voznja bez jedne ruke, bez obje ruke, bez zuba... sve to sam savladao u rekordnom vremenu. Talenat. Vrlo brzo mi je to postalo dosadno pa sam izmisljao nove discipline. Jedna od tih je bila voznja sa ukrstenim rukama na governali. ( ovo goverlani mi nekako strano zvuci ali ne znam neku drugu rijec). Jeste li to ikada probali? Kad tako ukrstite ruke, onda su vam sve komande koje stizu do ruku iz mozga kao lik u ogledalu i sve je suprotno. Ako mozak kaze da hoce desno, ruke vuku na lijevo. E sto sam se na toj disciplini ispadao! Svakodnevno sam donosio masnice i razne ogrebodtine, plitke i duboke, na rukama, na nogama, cak i glavi. Pitali se roditelji sta je to sa mnom odjednom, sve dok jednom nisu vidjeli kako ukrstam ruke. Probao moj tata, koji je bio prilicno spretan na biciklima, valjda sam to od njega i naslijedio, i vrlo brzo mi rekao da nikad vise tako nesto ne pokusavam. Naravno da ga nisam poslusao, jer sam u maloj raji Strosmajerove a i sire, bio jedini koji je to mogao. Niko vise, samo ja...
Kasnije, kad sam prerastao svoj prvi bicikl, dobio sam novi veci, ruski. Prilicno slican ovim sadasnjim terenskim biciklima. Napredna ruska tehnologija! I na ovom biciklu sam bio sampion dvorista Braca Pavlic skole, sampion skole u sporovoznji. Mogao sam voziti cijelu asfaltnu plocu uzduz a da ne pokrenem pedale niti da dodirnem nogom zemlju. Samo governalom. Kasnije se i ta tehnika pokazala prebrzom za sporovoznju, pa sam je unaprijedio... Bolji od mene, u to doba u Banjaluci, u sporovoznji je bio samo Emir Basic ( Cajin brat) koji me jednom pobijedio na takmicenju na Stadionu sportskih igara, pred stadionom punim ucenika banjaluckih osnovnih skola.
Ne pricam ja sve ovo da bih se hvalio. Ni na kraj mi pameti!
Nego pricam da kazem kako sam i tada zelio da imam trkaci bicikl, specijalku ali trkacu.
Nikad mi se ta zelja nije ostvarila jer sam uvijek imao previse zelja a nedovoljno mogucnosti da ih sve ostvarim.
Ali ako su mogucnosti vece od rastojanja, vecina zelja se covjeku u zivotu ipak kad-tad ostvari.
Tako i meni. Prije par godina kupio sam specijalku - trkacu. Istina, ne sa savijenom governalom, jer to vise ni ne zelim, ali lagan, aluminijski, 21-brzinski, zut. Zelja ostvarena. Nema uzbudjenja.
Jos samo da mi je motor kupiti, neki Harley Davidson, sve bi mi se djecacke zelje ostvarile.
Mozda i to bude jednom. U nekom drugom zivotu ako ne bude u ovome.
A mozda i ne bude.
Jer, ni bicikl ne volim onako kako sam mislio da cu ga voljeti, niti onako kako bih ga volio prije 45 godina.
Da, vazno je da mogucnosti budu vece od rastojanja ali i u pravo vrijeme...
**************
Mario dodao link za muziku na ovu temu:
Leteci potepuhi - Bicikl
******************
Niskana poslala sliku:
![]() |
| Bahtijarevici uz motor |
Bruja dopunio linkom Spisiceve pjesme, koja je ustvari muzika na temu vica koji je Niskana prepricala.
Zvonko Spisic - Bicikl
Friday, May 27, 2011
NIJE UHAPSEN MILORAD KOMADIC!
Nije, nije... Sve su nam to namjestili. Znao sam od ranije da on nije zlocinac. To sam i rekao.
Uhapsili su nekog mladica, koji je valjda, dilao drogu ili opljackao banku. Sta bi drugo radio kad im je bjezao? Kod nas i nema drugog kriminala osim ova dva.
Oni ga ganjali i sustigli u nasem selu.
Evo, uslikao sam sve to, pa nek se vidi da sve lazu.
Kud bas da ga sustignu ovdje kod nas!?
Sad navalili novinari k'o lesinari. Citava ih bulumenta. Pitaju , skljocaju, snimaju, prate nas u stopu. Dosli i sa onim kolima sto na sebi imaju one karafeke, antene. Sve bi nas sada povezali s tim mladicem, koga mi niti znamo niti smo ikada vidjeli.
To sta je taj radio nije nasa briga. Tu je policija i sud da mu sudi.
On s nama nema veze!
A Milorad, dika nasa, pojavio se iznenada odnekud. Valjda iz neke stete.
Takav je on. Ima on tu manu. Voli malo sverati po selu.
A ko ne voli?! Eto, to mu je jedina mana.
Evo i njega, dosao da se raspituje za tog mladica.
Povezao i svoj traktor sa prikolicom.
Stavio ga na sred ulice i ne da onim stakorima novinarskim da ulaze u selo i gnjave nas.
On jedini i moze da nas odbrani od najezde svakavih neprijatelja. Sve to dolazi s vana. Svi ti probisvjeti.
Placaju ih da uznemiravaju miran narod!
Ne idemo mi njima u njihova sela i gradove. Mi smo miran narod.
Odoh ja u polje!
Uhapsili su nekog mladica, koji je valjda, dilao drogu ili opljackao banku. Sta bi drugo radio kad im je bjezao? Kod nas i nema drugog kriminala osim ova dva.
Oni ga ganjali i sustigli u nasem selu.
Evo, uslikao sam sve to, pa nek se vidi da sve lazu.
Kud bas da ga sustignu ovdje kod nas!?
Sad navalili novinari k'o lesinari. Citava ih bulumenta. Pitaju , skljocaju, snimaju, prate nas u stopu. Dosli i sa onim kolima sto na sebi imaju one karafeke, antene. Sve bi nas sada povezali s tim mladicem, koga mi niti znamo niti smo ikada vidjeli.
To sta je taj radio nije nasa briga. Tu je policija i sud da mu sudi.
On s nama nema veze!
A Milorad, dika nasa, pojavio se iznenada odnekud. Valjda iz neke stete.
Takav je on. Ima on tu manu. Voli malo sverati po selu.
A ko ne voli?! Eto, to mu je jedina mana.
Evo i njega, dosao da se raspituje za tog mladica.
Povezao i svoj traktor sa prikolicom.
Stavio ga na sred ulice i ne da onim stakorima novinarskim da ulaze u selo i gnjave nas.
On jedini i moze da nas odbrani od najezde svakavih neprijatelja. Sve to dolazi s vana. Svi ti probisvjeti.
Placaju ih da uznemiravaju miran narod!
Ne idemo mi njima u njihova sela i gradove. Mi smo miran narod.
Odoh ja u polje!
Thursday, May 26, 2011
UHAPSEN MILORAD KOMADIC
![]() |
| Ocijenite sami moze li lice sa ove slike biti zlocinac |
Milorad Komadic je do juce bio obican gradjanin nase zemlje. Komsija, nevinog lica, pomalo bolesljiv, usporenih pokreta i tihog glasa. Pri susretima, javljao se uz pokusaj osmijeha kojim je pobjedjivao bol koji ga je pratio, pitao za zdravlje, porodicu... U selo je prije nekoliko godina doselio iz Bosne ili Like. Zivio u kuci rodjaka. Cesto je izbivao; iznenada nestajao. Isao na lijecenje. Bolesljiv je bio. Tih, miran, mrava ne bi zgazio... Nije volio seoska prepricavanja i traceve. To ga nije interesovalo. Komsija kakav se samo pozeljeti moze!
I onda iznenada cusmo da je uhapsen. Osumnjicen za najstrasnije zlocine.
Ne, to nije istina. Ne moze biti. Nas Milorad, nas komsija, mrava ne bi zgazio. Takav je to covjek. Valjda mi to znamo. To je neka zabuna.
Kazu sada da je cak i general. Kakav general!? Nas Milorad je blagi covjek, plavih ociju, ciji glas se jedva cuje. Generalski glasovi odzvanjaju. Generali naredjuju. Nas Milorad nikada! Iz generalskih ociju bljuje vatra. Iz ociju naseg Milorada samo blagost, rekao bih sjeta...
Kazu da je Milorad zlocinac koga trazi cijeli svijet.
Kako zlocinac moze biti covjek koga smo svakodnevno sretali, pitali se za zdravlje, covjek koji se sa svima rukovao, ciji savjeti su bili ocinski... Covjek, kao i svi mi. Isti. Ni po cemu se ne razlikuje.
Ne, nije to nas Milorad! To je sigurno neka greska. Uostalom, nije zlocinac sve dok se ne dokaze i osudi i to pravosnazno. I to od suda naseg naroda. Kakav Medjunarodni sud!? Kakav Hag?! Sve su to lopovi koji imaju nesto protiv naseg naroda i koji rade po necijem diktatu. Neka taj sud sudi pravim, gotovim zlocincima, sa one strane granice. Kod nas nema zlocinaca! Neka ih traze tamo gdje ih ima!
Ne, Milorad to nije i nikada nece biti, pa makar ga osudio najvisi svjetski sud!
Ne!...
Mario: Zova, zovika, bazga
Kod nas se pravio zovin šabeso (u velikoj tegli natopljena zova sa šećerom uz dosta narezanog limuna) ali mama je ipak forsirala sušenje bazge kako ju je često zvala. E, pošto je tehnologija zrenja pjenušavog šabesa zahtijevala osunčani prostor, a sušenje hladovinu, imao sam obavezu da ih raznosim na suprotne balkone. Osušene cvjetove boje starog zlata pakovali smo u staklenke i papirnate kese.
Sjećam se: zima, vraćam se umoran kući sa snježnih igara; čeka me čaj, najčešće zovin. Moja mama suzdržano trijumfira što nas zaobilaze prehlade. I nije joj dovoljno što i ja hvalim čaj: ‘’Mogao bi sada jednu kesu odnijeti Bončinovima, svi su prehlađeni.’’ Odupirem se, tražim razloge da izbjegnem zadatak. Ne uspijeva. ‘’Mi imamo dovoljno, a ljudi se sjete da je bazga čarobna biljka tek kada se razbole!’’
Ove i slične slike iz djetinjstva povremeno osvježavam, ne želim ih zaboraviti. Sada jedva čekam da se nebo smiri i kuća ispuni mirisom koji me podsjeća na moju mamu.
Zova je zaslužila svojoj vrijednosti dostojne tekstove kao ovaj što ga je Lojzo objavio u nekadašnjim banjalučkim ‘Putevi’ma, a redovito čitao u intimnom krugu prijatelja početkom svakog maja. Navodim samo dio teksta posvećenog mirisavoj biljci zdravlja i ljepote koju umjetnik naziva melodioznije – zohva:
UMJESTO PROLOG POD ZOHVU POLOG
Cvijet, a nije cvijet.
Istinu ne smije reći...
Drvo, a nije drvo.
Sebičnom svijetu se čudi.
Cvijeću uloga, oku biti uhologa; zohvi slavlje, zdravlje i čorave babe koze.
Zohva nosu koliko molitva ribe na suhom...
...Koliko oku oblak može sakriti ptica...
...Koliko vrelo straha u izvoru sile.
Kiša praha u nebo sipi na žuti dječiji nos. Zerica po zerica, i pijano ljeto se skljoka u oba oka. ...
Kad zohva stane, džanarika svitanja nahrupi svo džanarikanje u zohvatanja stotinu rasklopljenih leptira, srebrenih krila, rumenih očiju. ...
Zohva može lanjsko domljeti vrijeme onom koji smožden hoće piti čaj naslade sakatog grma, njeno voće, hladovinu.
Kad su okolo tajne sanduci čelični truli pa javlja rosa paučini srmu zdravlja, sjeme slavlja, krikom mrtvih kada živim zapinju nogama u trku, ona priču začne o pticama bez perja, o njihovom lijetu.
Od sveg granja na svijetu najveće je srce zohve.
Alojz Ćurić
Wednesday, May 25, 2011
SRETAN VAM DAN MLADOSTI
Znam da nije bas lijepo , da bih trebao napisati nesto novo, ali cini mi se da sam prosle godine bio vise i bolje inspirisan i raspolozen za pisanje, pa stoga ponavljam ono sto sam na danasnji na Dan mladosti napisao prosle godine. Ne zamjerite.
***********************
![]() |
| Bio je faca! (I gospodja pored njega se slaze) |
Onima, kojima je Dan mladosti nekada bio veliki praznik!
Onima, koji se jos uvijek rado sjecaju tog dana i tih dana!
Onima, koji se ne stide radosti koji im je taj dan donosio!
Onima, koji koji su u maju docekivali i ispracali stafetu!
Onima, koji su tog dana pjevali, igrali, vjezbali,
mahali zastavicama, hodali u paradi, bili ponosni i sretni!
Svima vama, a i vama koji se sada nerado sjecate tog dana,
zelim sretan i ovaj danasnji 25. Maj!
A vama, koji ste rodjeni na danasnji dan,
Subscribe to:
Posts (Atom)















