Optuzen za okrutnost prema zivotinjama i upotrebu oruzja. Ta poljoprivredna alatka kojom je on tjerao rakune postala je u optuzbi oruzje!
Covjek, stanovnik Toronta, normalan radni covjek, sproveden u lisicama iz svoje kuce u policiju, sve TV stanice to emitovale, zato sto je povrijedio jednog od rakuna. Tu su se naravno odmah nasle i sluzbe za zastitu zivotinja. Povrijedjeni rakun je hitno transportovan. Veterinari su konstatovali slomljenu nogu ali i javili sretnu vijest da se rakun dobro oporavlja. To, taj uspjesan oporavak povrijedjenog rakuna, ce danas vjerovatno biti udarna vijest.
Vec na samu ovu vijest meni se dize kosa na glavi. Razumijem ja da smo mi ljudi tim rakunima oduzeli njihovu teritoriju, da je sve ovo bilo njihovo carstvo ali zar im sada treba dozvoliti da ti svaki dan unistavaju travnjak, bastu, uvlace se u tvoju garazu, vjesaju po tvom drvecu, bude te nocu svojom vriskom, seru po tvom travnjaku, basti , ogradi, ruse i otvaraju kante za smece, rasprse to smece okolo, pa ti to, ujutro prije posla, kupi...
I sta ti smijes raditi. Nista. Javi organizaciji koja brine o zivotinjama ako su se nastanili u tvoju garazu ili tako nesto, i oni ce doci i premjetiti ih kilometar daleko. Rakuni, pametni kakvi jesu, samo ce se slijedecu noc vratiti tamo gdje su vec napravili gnijezdo. Nisu ludi praviti ga ponovo!
Kakvo je ovo demokratkso drustvo?! Dileri droge javno dilaju. Policija kaze nemaju dovoljno ljudi da to spijece. A ima ih dovoljno da sprovode u lisicama covjeka koji se bori protiv rakuna u svojoj bastici. Ko zna koliko je policijskih kola ucestvovalo u ovoj akciji?! Otkud i TV da to snimi u ranim jutarnjim satima? Policiji je lakse doci u uhapsiti tog jadnika koji se bori sa rakunima nego nekog dilera droge. Jer hapsenje dilera moze biti i opasno. Hapsenje ovog jadnika ne moze. A sve ide u rok sluzbe!
Ne bih ja bio ovako ljut da nisam imao a i sada da nemam stalnu borbu sa rakunima, kao uostalom i milioni drugih ljudi; da nisam morao, kao i onaj uhapseni jadnik, nekom poljoprivrednom alatkom, koja je lako mogal postati oruzje, tjerati rakuna iz moje garaze isto kao sto je on tjerao rakune iz svoje baste. I sta bi bilo da me neko prijavio i zvao policiju.?
Mozda bih jos uvijek odradjivao taj svoj kriminal.
 |
| Posum |
Neke su se stvari u životu poremetile - tako nam se čini - javnost se više uzbuđuje i više protestira na zlo koje se čini životinjama, nego što reagira na zlo koje ljudi čine jedni drugima. Prva naša impresija ipak nije točna, mnogo je više zločina prema ljudima i mnogo je osuda, ali ih nikada nije dovoljno. Onaj tko okrutno ubija životinje, sposoban je biti okrutan i prema ljudima.
ReplyDeletePrema ljudskoj zloći često se osjećamo nemoćnima, svjedoci smo da pravda nije brzo zadovoljena, ili uopće nije zadovoljena, pa ne reagiramo.
Ponekad budemo razočarani reakcijom branjenih.
Mnogo je toga što nas usmjerava prema životinjama. One ne ubijaju iz zloće, čine to samo onda kad trebaju hranu da prežive.
Nisam mogla razumjeti zašto mnogi parovi bez djece radije imaju kućnog ljubimca nego da posvoje dijete. Neželjene i napuštene djece je previše, a malo ih se odlučuje o njima brinuti, čak ni sistem dovoljno ne pomaže.
Onda mi je prijateljica objasnila. «Samo se moja Dharma iskreno obraduje kad se vratim s posla, nasloni mi glavicu u krilo i uvijek osjeti kad sam tužna ili radosna. Ona jedina može istjerati tugu iz mog srca. Moja Dharma je moj pravi prijatelj, prijatelj iz snova, pruža mi iskrenu ljubav, bezuvjetnu ljubav, i ja joj uzvracam. Nikada mi ju ljudi nisu pružili, ni obitelj, ni prijatelji. Svi nešto traže i očekuju od nas, najčešće nas žele promijeniti, načiniti od nas svoju sliku i priliku, ne prihvaćaju nas takvima kakvi jesmo. Moja Dharma me voli više nego sebe, nebrojeno puta je to dokazala.»
Vjerovatno u tome leži objašnjenje osnivanja brojnih udruga za zaštitu životinja. Trebamo ih podržati da se sankcionira okrutno mučenje i ubijanje životinja. Da smo se tako postavili danas ne bismo imali toliko izumrlih vrsta.
Dovest ćemo sebe da to jednog dana sami postanemo.
Kako se riješiti rakuna, štetočina, tome se ljudi trebaju dosjetiti. Inteligentniji smo i lukaviji od njih.
Kad hoce- hoce! Sinoc, kao da se sudbina igra. Jos se tinta nije ni osusila na ovom prilogu o borbi nas nesretnika sa rakunima. Sumrak, ni dan - ni mrak. Zalijevam travu ( a sta bih drugo radio?!) i ugledam neku zivotinju na ivici mog travnjaka. Sulja se. Nije rakun. Nesto odvratnije! Lici na pacova, ali mnogo vece i krznatije. Ogroman rep. Najezio sam se. Uperim mlaz vode. Popne se polagano na ogradu i odande me gleda. Shvatim da je posum. Najodvratnija zivotinja. Kao veliko pacov. Dug rep , ostra njuska. Uzas! ( Evo vam slika na kraj priloga). Ja se pacova, ne smijem reci bojim, musko sam, balkanac... Ali sam uvjeren da su pacovi plod maste nekog vrlo loseg boga. Obilazim ih gdje god mogu. Kad sam ih ugledao u Njujorskoj podzemnoj,a na hiljade ih je tamo, zgadila mi se i podzemna i Nju Jork. Slika tih stvorova mi je potisla lijepe slike i utiske iz tog grada.
ReplyDeleteE sad, zamislite sta mi je sve prolazilo kroz glavu u momentu dok me taj posum prekida u uzivanju u mom tvranjaku. Prvo, kojim oruzjem! Druga, zipa na djale! Komsije gledaju! Kamen! Gdje naci kamen? Jedva u tom svom metezu nadjem dva - ukrasna bijela. Ponovo pogled na komsiluk! Nema nikoga. Pridjem blize zbog preciznosti, jer odavno nisam bacao kamen. Prvi - promasaj. Naravno! Ode moj bijeli, ukrasni kamen u komsijin travnjak! Sutra ce nastradati njegova kosilica. Posum samo gleda u mene. Ne mice. Drugi kamen - pogodak. Posum, hladno, kao da ga je taj kamen samo pocesao, predje na komsijin bor pa na travnjak.
Ovo mi je treci susret sa tom odvratnom nemani. Drugi ove godine. Ranije, sve ove godine, samo jedan. Ovaj , ili se nastanio kod mene ili su se posumi namnozili. Inace, kazu, nisu uobicajeni u Ontariju.
Ako ga vidim jos koji put - ide kuca na prodaju!
Ovog puta sam dobro prosao jer me niko nije vidio. Slijedeci put - ko zna?! Ne smijem rizikovati.
Ja samo znam da se uskoro necemo smjeti braniti ni od kakvih zivotinja.
Ni muvu ubiti ako nas napadne. Ni komarca. Zamislite sada, za nekih deset- petnaest godina, deset komaraca ti stoji na ruci i sisa tvoju krv. Ti ih gledas. Gledas oko sebe, gleda li neko tebe. Pa ako ne gleda, ti iz sve snage po svojoj ruci i ubijes bar pet komaraca. Odjednom-pet. Brzo ih otpuhnes pa jos jednom po svojoj ruci dok niko ne gleda...A ako gleda, trpi..."Let iznad kukavicjeg gnijezda"
Predraže od srca si me nasmijao. Taj moj komentar ti je zato što ja nisam imala ni rakuna ni tog tvog posuma u mojoj bašti. Tko zna što bih onda napisala.
ReplyDeleteSlažem se treba imati mjeru u svemu, ali dosjeti se pravog načina da im staneš u kraj, nećeš ih valjda ubijati?
Ti njih lijepo ulovi, pa s njima pred Društvo za zaštitu životinja, pa nek se oni s njima nosaju. Samo još da riješiš način kako da ih uloviš?
A onda "Drustvo za zastitu zivotinja" kaze Predragu.
ReplyDelete-Gospodine!- zasto vatate zivotinje, kad imamo servise za to?- mogli bih vas prijaviti policiji, a onda policija dodje i Predragu odrapi kaznu nekih $500-2000CAN, zavisi od raspolozenja.
Sljedeci put Predrag nas zovne servis. Naravno da dodju i uvate lopova i oMA mu ispostave racun za vatanje lopova $600CAN, zavisi od raspolozenja hvataca i od njegove spretnosti. Teze vatanje veca cjena.
Dakle Natasa
Ovdje mnogo stvari stimaju, zakonski i nezakonski su uredjene.
Nasem Predragu zelim da ga komsija ne prijavi i kao dokaz ne uzme otiske sa bjelog kamena i kaze policiji
-Vidjaj onog hajvana, sto gadja moje rakune, a ja ih hranim svaki dan u kantama za smece.
Najbolja bi opcija bila da se Predrag prerusi u Tosu i ko fol nista nije vidio dok je zaljevo "Vembli".
Jedino ako te Posum napadne, onda se ti brani i to dokazuj kasnije na sudu, a sud ce te svejedno opauciti, jer ni oni ne rade za cucke, nego za lovu.
Dakle sve se vrti oko love.
Bruja, duhovito, svaka čast, ali nećeš valjda reći da je bolje ovdje kod nas, mislim na Balkanu?
ReplyDeletePitam se jedino što rade s ulovljenim životinjama kod vas u Kanadi?
Ne daj Bože da se ti rakuni i posumi nađu u Dalmaciji. Postali bi u čas izumrla vrsta. Oni po kratkom postupku s “beštijama”.
Ovdje ni zakona, ni policije, možeš što te volja, ali mogu i tebi što ih je volja.
Ovdje veoma brinu o bestijama. Vise nego o ljudima. Kad zoves i trazis da ih premjeste, dodju uhvate ih, prvo ih saniraju zdravstveno, nahrane, napoje, puste ponovo u prirodu, u neposrednu blizinu, i bestije se vrate tamo gdje su ranije bile. I tako u krug.
ReplyDeleteSaosjećam s tvojim novim problemima, ali nemam ideju kako ti pomoći. Možda da u dvorište useliš psa i mačku.
ReplyDeletePozdrav,
Mario
Mario moj dragi, nemre.
ReplyDeleteMacka lak zalogaj, a pas laje, smeta komsijama, pa opet kazna.
Ove adasnje muke sa divljim zivotinjama nisu ni dio onih koje smo imali ranije. Tada nije bilo Parkica da se zalim. Ti rakuni su nas svojom vriskom budili nocu. U borbi za teritoriju ganjali u se po drvecu, tukli, ujedali, skakali na krov, trcali i tumbali po krovu... Ujutro- sve mirno. Prije par godina srusili smo veliku omoriku ispred kuce jer im je ona bila posebno draga za pravljenje orgija i penjanje na krov. Poslije toga - nema orgija, krov miran. Ali ipak navrate u WC ispod jednog od javora u dvoristu. Ja to uredno, bez prigovora, cistim.
ReplyDeleteMario, vidi se da nisi iz ovih krajeva. Pas i macka tu ne pomazu. Cak jos veci problem, jer ima tu i tvor, onaj slatki sto isto tako redovno navraca. On posprica tvoju macu ili cuku a ti se onda bori kako taj smrad da operes sa svog ljubimca. To je vec posebna tema i znam da su je neki nsi vec iskusili. Procedura istjerivanja smrada traje oko nedjelju dana.