Monday, June 13, 2011

Ljilja M.: Slike sa ekskurzije iz ugla razrednog starješine

Marcici nas izvlace iz teskih tema; ovim prilogom Ljilja M. posebno. Ni moja generacija u Ginmaziji nije isla na ekskurziju, samo na kraca putovanja. Jedne godine smo cak radili kao mravi, bukvalno bas tako, u Vrbasu izvozeci na tackama piljevinu ispod njihovih ogromnih masina za rezanje drveta, da bismo zaradili novac za ekskurziju. Tog rada se i sada dobro sjecam. Ekskurzija kasnije propala! Koje je to razocarenje bilo!
I tada, a sada posebno, sam se i divio i cudio profesorima koji su nas morali cuvati i koji su nam tako ometali da budemo divlje slobodni kako se to moze samo u tim godinama.
Sada, u ovim svojim godinama, i nakon ovog Ljiljinog lijepog osvrta na nedavnu ekskurziju, shvatam koja je to ogromna odgovornost koju profesori imaju na tim ekskurzijama.
Cuvati na jednom mjestu i kontrolisati toliko hormona!

***************************

Na svoju matursku ekskurziju nisam išla. Ne mogu se sjetiti zašto, znam samo da smo kao generacija bili uskraćeni i nesretni zbog toga…

Ali prosvjetna karijera, ako nista drugo, pružila mi je šest - sedam školskih ekskurzija. “Opis poslova” razrednog starješine za matursku ekskurziju uključuje sedam dana putovanja sa 24-časovnim radnim vremenom.

A to znači:

- svakih sat - dva kontrolisati brojno stanje

- količinu etanola u autobusu držati pod kontrolom

- što više vremena provoditi izvan hotela, tj. u obilascima kulturno-istorijskih spomenika

- ići na začelju kolone, paziti da neko ne zaostane, upozoravati da se sluša stručni vodič (on je tamo na čelu kolone i redovno brzog hoda)

- slikati se, pozirati…

- iščekivati da se skupe iz svih mogućih pravaca poslije shopinga - na dogovorenom mjestu u dogovoreno vrijeme… “na tom mjestu autobus može stajati samo koji minut” recimo kod Hard Rock kafea na trgu Katalonija u Barki (Barceloni)…(minut k’o godina)

- ići s NJIMA u diskoteku… sjediti tu među ogledalima osmatrajući ulaz i izlaz, odolijevati udarcima disco sounda i munjama light show-a, vratiti ih do hotela kroz špalir načičkanih dilera (prije 4 godine nije ih bilo).

- pustiti ih sljedeći dan nakon diska na plažu, a onda do pred jutro čekati na recepciji hotela dok se ne vrate u sobe (diskretno ih prebrojavati)

- oko četiri - pola pet prošetati hodnikom između soba (savršena tišina, konačno su svi zaspali).

- u cik zore sjesti na balkon svoje sobe, baciti pogled po krovovima Ljoret de Mara (najzad udahnuti miris mora)

- a onda imati puna dva sata SNA do jutarnjeg buđenja …(zaspati, ili glumiti san, stvar je ličnih sposobnosti).

Dakle, bilo je nezaboravno… (pamtim zadovoljna i srećna lica, i onaj neobuzdani smijeh sedamnaestogodišnjaka).

I još nešto, što se ne smije zaboraviti. U jednom od 10 odjeljenja koliko nas je stalo u 5 autobusa, putovala su dva učenika sa posebnim potrebama (u invalidskim kolicima) u pratnji svojih mama. Sa njihovih lica osmjeh nijednom nije gasnuo, bez obzira na duge relacije, vrućinu, česta raspakivanja i ponovna pakiranja. Ovu ekskurziju ću posebno pamtiti baš po njima. Bilo je nepotrebno pribojavanje da će im teško pasti tako dalek put, zapravo smo učinili veliki sevap! Učinili dobro djelo! (prevod je približan; riječ sevap ima šire značenje, svoju bosansku težinu, neprevodivu jednom rječju).

(Venecija, Monako, Monte Karlo, Barcelona, Ljoret de Mar, Figueras, Nica, Kan, Verona…)

Ljilja M.


Dante u Veroni

Gaudijev park

III2

Kod Dalija

Luka u Barki

Opet na NouKampu

Pred la Sagrada Familia

Sumrak u Monaku

Venecija

2 comments:

  1. Hvala Ljiljo za slike iz ugla razrednika, bilo je naporno, ali je bilo i lijepo.
    Kako su mladi komentirali ekskurziju, kako su doživljavali susret s povijesti, arhitekturom, umjetnosti u čuvenim mjestima koje ste posjetili?

    ReplyDelete
  2. Mladi su prilično informisani. Kao uostalom sto sve ljude koji se prvi put nadju u Barceloni, oduševi ih maštoviti Gaudi. Ipak su, Nataša, njihovi komentari najživlji vezano za provode. Zanimljiv je i uticaj španskih TV serija (prati ih od rođenja) na poznavanje jezika...

    ReplyDelete