Haos u Vankuveru

Kanada je za mene posebna zemlja. Drugacija. Mirna. Ljudi su uglavnom ljubazni. Ne guraju svoj nos u tudje poslove. Ne guraju se u redovima. Izvinjavaju se ako te slucajno dodirnu. U saobracaju su pazljivi. Kriminal minimalan.
Sve je to tacno. Ali je isto tako tacno da i u Kanadi zive ljudi  "od krvi i mesa", da imaju svoje mane, da nisu svi isti, da u njoj zive ljudi koji  dolaze iz cijelog svijeta i da oni sa sobom donose i svoje obicaje, kulturu... Mjesaju se, uce jedni od drugih, o dobrome ali i olosem.
I nema generalisanja. Nema pravila.
Jer u svakom covjeku zivi dobro bice, ali cuci i demon.
U svakom covjeku! Bez izuzetka!
Ko ce pobijediti u svakome od nas, zavisi od mnogo faktora. Ja, naravno ne pretendujem da ih sve znam.
Kad bi znao, gdje bi mi bio kraj. Niko ih sve ne zna! Jer da zna, sa zlom u covjeku bi se lakse borilo.
Ali neki od faktora koje smatram vaznijim su sigurno, porodica, drustvo (uze i sire), okruzenje, skola, tradicija...
Kako i zasto na sportskim susretima u Sjevernoj Americi nema ni priblizno izgreda kao sto ih ima u, recimo, Evropi. Kako to da u Sjevernoj Americi na tribinama mogu jedni uz druge stajati i bucno navijati i domaci i gostujuci navijaci. I, uglavnom nema carki, nisu posebne ograde i kordoni policije potrebni da ih drze podalje jedne od drugih...
 I onda, desi se Vankuver!
Desi se da, nakon finala Stenli kupa u hokeju, nakon sto gostujuci Boston u nadmocnoj i fer igri , ubjedljivo porazi domaci i favorizovani Vankuver, ti navijaci, koji su mirno i dostojanstveno primili poraz, odjednom podivljaju i postanu rulja koja rusi sve ispred sebe, pali auta, tuce, razbija izloge, krade iz prodavnica... Postane ista onakva kao i ona u Evropi, Juznoj Americi....
Scene iz Vankuvera podsjecaju na proslogodisnje scene iz Toronta, na scene rata...
Podivljala rulja rusi sve pred sobom. Policija nemocna.
Dan nakon, Vankuver postaje osramoceni grad.
Svi, od gradonacelnika do ogromne vecine stanovnika osudjuju divljanje i osjecaju sramotu. I obecavaju da ce se boriti protiv onih koji ih sramote.
Da li je u tom osjecaju sramote, u osjecaju da su ih huligani i divljaci koji su dozvolili da demoni u njima pobijede, izdali i prikazali onakvim kakvi nisu, razlika izmedju Kanade i vecine zemalja Evrope i Juzne Amerike?
Stanovnici Vankuvera ne kosiste famozno "ALI" da bi ublazli svoju sramotu.
Ne kazu oni :" Strasno je to sto se deslio, ali desava se to svugdje u svijetu".
Ne. Oni su osramoceni pred svijetom, svako ponaosob osjeca sramotu i borice se da se ovako nesto, bar u ovom obliku, ne ponovi. Ja im vjerujem, jer polaze od toga da se zlo u covjeku  ne moze unistiti ali da se  moze kontrolisati.
Ne kazu, da se nikada ne ponovi, vec da se nikada ne ponovi u ovom obimu...
Mozda je tu i razlika...