Dvije

Ugledavši ženu papagaj pomisli: Kako to da priča vise od mene, a nije u kavezu?

***

Žene su brbljive samo zato što se muškarcima ništa ne može objasniti u dvije riječi!

Mario M.:Draga Dagara

Dagara u startu

Uživanje u prirodi kod nas se ne odvaja od gurmanluka. Na otvorenom se bolje jede, a pogotovo u društvu, većem ili manjem. Može biti sunčano i toplo, može biti prohladno ili kišovito ali ljeto i jesen uvijek imaju svoje čari. Jedna od tih može biti i dagara. Otvoreno kažem, ne mogu biti objektivan jer volim dagaru!
Ona je ono izuzetno ukusno jelo u kome se uživa i kada se priprema i kada se konzumira. Obavezna preporuka svim kulinarima, posebno onima koji to tek namjeravaju postati. Jer, ona se priprema lako, s veseljem… Povrće raznoliko u proizvoljnim količinima plus meso raznoliko u količinama s kojim raspolažemo, dakle sve odokativno, nije potrebna vaga. Nikako ne zaboraviti začine! Mnogo je važno sve to očistiti, narezati te slojevito puniti posudu. Koju posudu? Pa dagaru. Da, tako je u Bosni, dagara se priprema u dagari! A ona može biti od pečene gline, može biti od kovanog željeza, mogu i drukčiji sudovi… Važno je poklopiti poklopcem ili folijom, a za jednoliku temperaturu pored kvalitetne posude potrebna je i vatrica (nešto nježnija vatra)… I samo lagano, po bosanski ‘bez srkleta’…
Kod Koba na Halilovcu koristimo dagaru od švedskog željeza (‘’kallinge’’) i time se ćeif internacionalizira. I ne samo pod pergolom kraj Vrbasa, jer i naša ‘dijaspora’ dagari sada tepa: my dear slow food.
Da bi nam dagara baš lagano kvrckala u vatru povremeno dodamo koju grančicu. Raspoloženje društva dolazi samo od sebe, ne treba ga održavati mezom i rakijicom… Ali može, može, kako da ne! Jer društvo fleksibilnim čini ugodni ambijent u kome se širi jedinstvena aroma...
E, sada se očekuje da ja pišem o okusu naše dagare... Ali neću, držim da bi to bilo suviše sebično. Nepristojno je hvalisati se pretjerano. O drugim stvarima sam namjeravao... Htio sam skrenuti pažnju na naš(e) jezik(e), jer poznato je da se on(i) ne može svrstati u velike. Govorimo i pišemo sa skromnim brojem riječi, a poznato je i da smo siromašniji sa sinonimima... Čak i kada nam se pruži prilika. Ovaj tekst nas podsjeća da ne samo što i jelo i posudu nazivamo istim imenom (pored dagare tu je i lonac, toprak, tagarica, đuveč, ...) nego ni mirisima različitih jela nismo smislili posebne nazive...
Dobih ideju da (u smislu obogaćivanja našeg jezičnog fonda) uz jedinstvenu, teško opisivu aromu koja se širi tokom kuhanja dagare predložim pridjev: 'dagerast'.
Meraklijama će sve biti jasno: dagerast miris!

Mario M.

Prvi dan u novoj skoli i vrticu

Juce je nasa Amelija posla u drugi razred u novoj skoli.
Povela je svoga brata Luku u njegov vrtic, u istoj zgradi.

Amelija nije htjela da obuce neku specijalnu, lijepu odjecu.
Luka je po prvi put ponio hranu za rucak i jedva je cekao da ga otvori i otpocne jesti.

Aco Ravlic: Iz istorije banjalučkog šaha DVA PORAZA SPIELMANNA

Zahvaljujući poduzetnosti banjalučkog šahovskog kluba "Balkan" u Banjaluci je ubrzo, poslije gostovanja svjetskog prvaka dr. Aljehina, nastupio još jedan velikan svjetskog šaha. Banjalučanima je u goste došao Austrijanac Rudolf Spielmann (Špilman).

Zanimanje je za njegov nastup, također, bilo veliko, jer je interes za šah u Banjaluci naglo poskočio poslije Aljehinova nastupa i jer je Spielmann slovio za jednog od najjačih svjetskih šahista. Ponovo je dvorana Hrvatskog doma bila puna, iako, na žalost organizatora, među protivnicima Spielmannu, te večeri - u aprilu 1931. godine nije bilo petorice najboljih banjalučkih igrača. Austrijski velemajstor je igrao simultanku na 28 ploča i zabilježio 21 pobjedu, dok je svega dvije partije izgubio, a 5 remizirao.
Počelo je loše po velemajstora, jer je prvu završenu partiju izgubio, a drugu remizirao. Prvu pobjedu je zabilježio Kiril Dimitrijević, a remis istaknuti šahovski pregalac Rudolf Keler. Drugu pobjedu je zabilježio Sveto Đorđević, poznat Banjalučanima po dugom stažu funkcionera u nogometnoj organizaciji prije i poslije Drugog svjetskog rata. Između onih koji su remizirali ističe se gđa Rabrenović (njen suprug inž. Rabrenović je izgubio), ali ništa manje vrijedni nisu remiji i ostale trojice: Emil Herman, inž.Rajner i Saloman Moni Poljokan. Novinski izvještaj je, između ostalog, konstatirao da je poslije skoro pet i pol sati igre "nakon oštre borbe igrala neodlučno s velemajstorom gđa Rabrenović, koja je tim pokazala da tzv. slabi(ji) spol već i u šahu konkuriše muškarcima (barem našim!)", a za nastup prof. Kozomare napisa "da je igrao veoma dobro ", odnosno da je "Samo jednom grubom greškom, uslijed brzog micanja, upropastio partiju". I Spielmann je ostavio vrlo dobar dojam. Da su protiv njega Banjalučani (među kojima su se nalazila i petorica igrača iz Kotor-Varoši) postigli dobar rezultat, kazuje drugi podatak - o gostovanju po Sloveniji istog velemajstora, kojem je čuveni Tartakover dao naslov "počasni jahač ordena kraljevskog gambita ", jer je bio najopasniji u kraljevom gambitu. Sa slovenskim šahistima je u 7 gradova odigrao 214 partija od kojih je izgubio samo 18, a remizirao 46. A slovenski šahisti su u to vrijeme slovili za najbolje u Jugoslaviji.

Aco Ravlić

Darko Cvijetić: EMOTIKONI U VIBERU

(izbor iz rukopisa u nastajanju)

Galeta su razmijenili 1996. nekih godinu dana od pogibije.
Bili su plitko pokopani, njih petorica, oko 40 cantimetara.
Stari, pokojni Dule ga prepoznao.
Cona je tvrdio, da je Gale to jutro otvorio kutiju cigareta PORT.
I da su po jednu zapalili.
Onda je sve počelo. Cona je jedini čučao, pa ga nisu vidjeli. Jedini se i spasio od njih šest.
“Ako je, čika Dule, još kutija Porta u džepu, onda su ih sve odmah pobili, uzeli bi cigare”, rekao je Cona čika Duletu pred prepoznavanje.
I jesu. Bile mu cigarete u džepu.
Port bez dvije.
Otada ni Cona ne puši.

***

Narodni heroj Josip Mažar – Šoša, komandant partizanske jedinice koja je Prijedor oslobodila 1942.g. rodom je iz Dervente i potiče od čuvene banjalučke obitelji Mažar, koja je dala tri narodna heroja – Ivicu, Dragu i Josipa temeljima Jugoslavije.
I danas, svakog 16. maja na dan oslobođenja grada, delegacije polože cvijeće ili pod spomenik Mladenu Stojanoviću ili pod Krst Otadžbine, ali pod Šošinu bistu ni cvijet. Nikad.
“U ovom ratu” bistu mu raznijeli minom. Pa je poslije salijevali iznova “ko stravu”.
Jer je Šoša Hrvat.
Koji je poginuo kod Travnika 1944. u borbama s ustašama.

Odmah za njim poginuo je i heroj Petar Mećava, Srbin, pa su zajedno bili privremeno sahranjeni u Jajcu.
U Travniku mu bistu raznijeli mudžahedini ručnim bacačem – “zoljom”, isto “u ovom ratu.” Jer je Šoša Hrvat.
Ničiji Šoša. Ničiji Josip. Ničija bronca.
U Sarajevu, Trg Šoše Mažara sada je Trg zlatnih ljiljana.
Jer je Šoša Hrvat.
Ničiji Petar, ničija Mećava. Svačiji ugažen snijeg.

***
Svaki dan viđa onoga koji ga je mlatio nekoliko puta u obližnjem logoru. Šetaju predvečer, obojicu žene vode ispod ruke.
Onaj što je tukao, imao je moždani udar, žena ga vodi usporenog i krivoustog. Ona jedina i razumije, kad nešto hoće, kad nešto priupitava.
On, ovaj što je mlaćen, imao je dva srčana. Nosi tri bajpasa, tablete u džepu košulje i ne smije se uzbuđivati.
Žene stanu, znaju se od prije rata.
Oni stoje nepomični. Tučeni i tučitelj šute, gledaju se i čekaju svoje supruge. One zapisuju i govore.
Ne znaju one.
Da oni isto razmjenjuju recepte, o pravljenju sokova.

***
Darko Cvijetić je rodjen u Ljubiji Rudniku (1968.). Sada živi i uspješno stvara u Prijedoru. Pjesme, eseje i kratke priče objavljuje u knjigama i časopisima širom bivše Jugoslavije. U prijedorskom teatru Darko Cvijetić je dramaturg, tu režira, glumi, stvara... Uspjesi njegovog kreativnog autorstva ovjereni su strukovnim nagradama. Njegovo djelovanje na bosanskohercegovačkoj kulturnoj pozornici je dragocjeno. Darko Cvijetić koristi jezik kao svoj originalni instrument da bi uočio neuočeno. On otkriva, ne zaobilazi, on ne zaboravlja, kopa po sjećanjima, po emocijama, on je hrabar, on budi savjest… Darko Cvijetić je jako dobar pjesnik! On je baš dobar pjesnik, raduje me što sam ga takvog upoznao.
U svojoj biografiji Darko ističe da je vrtlarstvo učio kod Majstora Ivana Obrenova. Na radost čitalaca svoj vrt će obrađivati još dugi niz godina…

(mm)

Jedan sovinisticki

Jedino zena moze galamiti 2 sata 

i na kraju reci: "Ja nemam rijeci!"

Angel T: TRIATLON - Jack

Dragi moji,
ko o cemu, bake i deke o onukama i unucima,pa tako i ja...ovoga puta jeJackov triatlon.

McCall,mjesto odrzavanja takmicenja u triatlonu u Nacionalnom parku -
PONDEROSA. U triatlonu su ucestvovali iz cijele drzave USA,po raznim
kategorijama po godinama starosti,od 7 god. do oko 85 god.,a po tome
su i odredjivane duzine staza. Takmicenje je bilo: plivanje u
jezeru,bicikl i trcanje.

Jack je bio u kategoriji od 9-10 god. i medju najmladjima medju 27
ucesnika. Duzine staza ove grupe: plivanje 200 m., bicikl 4 km. i
trcanje 1.700 m.
Bio je mudar prilikom starta za plivanje da bi izbjegao guzvu prilikom
istovremenog skoka u vodu svih ucesnika otisao je na krajnju desnu
stranu...Iz vode je istrcao kao deseti i odmah jurio prema biciklu
gdje su mu pomagali da  obuce opremu Barbara i Dan i jurnuo stazom...
Na opste iznenadjenje sviju nas, posebno roditelja djecaka koji je
ubedljivo vodio poslije plivanja i cekali ga na cilju, odjednom je
izjurio Jack kao PRVI poslije voznje biciklom...Malo su vise izgubili
vremena prilikom presvlacenja,a onda je Jack odjurio sumskom stazom...
Kojom je brzinom prestigao neposredno prije cilja djecaka ispred sebe
da bi  u konacnom plasmanu kao SESTI ! Mi odusevljeni,sretni,a Jack
tuzan - nije PRVI...Cijelim putem u autu nije progovorio rijeci,samo
je odgovovarao sa "da"..."ne"...To me neodoljivo potsjecalo na tugu
poslije poraza nekadasnje izvanredne igracice KK "Ml.Krajisnik"-a(i YU
reprez.),necu reci ime, samo cu reci da je nosila porodicni broj na
dresu - 7...

Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama. Vas Angel

"Ne moze nam niko nista - jaci smo od istine

Ispravite me ako grijesim, pjesma " Ne moze nam niko nista, jaci smo od sudbine" nastala je negdje krajem osamdesetih, prije naseg zadnjeg rata devedesetih.
Ljubavna je to pjesma koja na veoma sofisticiran nacin pjeva o ljubavi dvoje (nece valjda troje?!) mladih (nece valjda starih - gdje ce ljubav i starost?!).

Pa kaze... " Zakuni se, moja zvezdo srece.
                   Da nas niko rastaviti nece.
                    Rastaviti nece itd..."

Mitar Miric! To je onaj sjajni muzicar, koji je i prije tog nevaznog rata devedesetih u rokerskoj Banjaluci punio sve sale ili stadione na koje je dosao da pjeva. Najvise je punio svoje dzepove, ali to sada nije tema.
Tema je ljubavna pjesma: Ne moze nam niko nista...""

Tokom tog nevaznog agresivno - bratoljubilackog rata devedesetih ova Mitrova pjesma prestade biti ljubavna i postade rodoljubiva. Na svim radio stanicama pa i ,tada vec ne -  mojoj, Radio Banjaluci, vrtila se k'o da je zrvanj, k'o da brasno proizvodi. Narod jeste bio gladan, navlacio se kraj s krajem. Ali umjesto brasna ovaj zrvanj je proizvodio rodoljublje. Taj lijepi izraz je tih dana i godina hranio bolje od brasna. Rodoljubljem se tada stomak punio! Sta se desavalo s mozgom, necemo jer ni to nije danasnja tema.
Kasnije su neki  promaseni pjevaci i jos promaseniji politicari na tu distonicno otpjevanu pjesmu, jer oni drugacije ne mogu, pod satrama palili svoje glasacke mase, podsjecajuci ih onako zagrljene, pijane i zamascene, sta im je od sutra, kad akordi utihnu, jesti: rodoljublje a ne prasice, volove, jagnjad cega su se danas pod satrom najeli...
Ne znam zasto, ali svaki put kad sam tih tuznih devedesetih cuo tu Mitrovu pjesmu u meni je odzvanjao stih:

" Ne moze nam niko nista - jaci smo od istine!"

Sretan Bajram

... zelim svima vama koji slavite!

Bajram Šerif Mubarek Olsun

Bestidnici!

Sta vam, ako boga znate,
znace te porcije hrane koje kacite na svoje fejzbuk zidove??!
O cemu razmisljate dok ih slikate?!
Kome upucujete te slike?
Svojim prijateljima!? Ili neprijateljima?
Sta porucujete?
Ima se - moze se!!! Vi nemate ovo!!

Da stida imate - sjetili biste se gladnih,
sjetili se sebe kad gladni bejaste.

Bestidnici!

Po Vujaklijinom rijecniku slenga na internetu
bestidnici su pripadnici ljudske vrste muskog ili zenskog pola
sa potpuno uklonjenim stidnim dlacicama.

Sad se nosi glatko.
Pratit' trend je slatko.

Nije sramota biti bestidnik!!!

Dragi moji, budite bestidni! To sramota vise nije.

Po istom izvoru malogradjani su Beogradjani pod vlascu gradonacelnika Sinise Malog.
Dobro je, niste to vi!
Malogradjani su samo danasnji Beogradjani!