Sunday, July 22, 2018

Dragi moj gradonacelnice,



(posto pretpostavljam da moj blog ne citas (a i zasto bi!), poslacu ti link prema blogu na email tvog kabineta sa nadom da ces ga ipak procitati.)

Javljam ti se jer k'o velim kolege smo, pa vjerovatno oscilujemo na pribliznim frekvencijama i pogledi na zivot, ovaj nas svakodnevni, trebali bi nam biti slicni. Koliko god su nam zivotni putevi razliciti, mislim da bismo mi na neke zivotne situacije trebali gledati iz slicnih uglova. Sta je to uticalo da se nasi pogledi toliko razlikuju, ja to ne mogu dokuciti.

Najnoviji primjer nase razlike u gledanjima je strasna buka koja se nocima siri Banjalukom, buka koja ne dozvoljava da se u ovim vrelim i sparnim nocima otvori prozor, a i kad se zatvori ona je tolikog nivoa da se od nje ne moze spavati. Ovih dana radi se o buci sa Kastela gdje se odrzava Demofest. Neke druge prilike to je koncert u Akvani, na poljani ispred Kastela, bilo gdje u gradu...

Nisam citao, ali sam, od meni pouzdanih osoba, cuo da si ti na primjedbe gradjana da ih ovolika buka u gradu uznemirava i da im smeta, odgovorio da se na to moraju priviknuti jer je to cijena zivota u gradu.

Ovaj tvoj odgovor me podstaknuo da ti se javno obratim.

Prvo, u kom to gradu svijeta si ti naucio da se jedan koncert, sa jednog mjesta, cuje u cijelom gradu kao sto se to sada desava u Banjaluci? Sjecam se da su nekada vasari i ringispili u nasim malim mjestima i selima pravili buku od koje cijelo selo nije spavalo ali ne znam grad, osim nekih balkanskih, u kome je uzbunjivanje gradjana dozvoljeno do ranih jutarnjih sati kako to sada dozivljavam u Banjaluci. Za razliku od tebe, ja bih Banjaluku danas, zbog tih bucnih festivala i manifestacija kulture poredio sa selom - a ne gradom kako ti to cinis.

Drugo, kolege smo. Obojica smo ucili od osnova do teorija akustike. Vjerovatno obojica pratimo i nova tehnoloska dostignuca u toj oblasti. Zapravo, ja pratim. Ne znam da li ti imas vremena za to. Zato cu ti, za svaki slucaj, reci da i osnove akustike, a posebno najnovija dostignuca u toj oblasti, omogucavaju da se zvuk filtrira,  podesi, usmjeri, mjeri, snaga kontrolise...Da se publici koja je dosla na manifestaciju omoguci nesmetano slusanje, a da se pri tom nivo buke u okolini mjeri i kontrolise da bi bio ispod odredjenog (unaprijed definisanog) nivoa. Ne znam, vjerovatno ti znas, postoji li zakonski akt kojim se definise nivo buke u gradu Banjaluci. U gradovima svijeta ta je oblast definisana i strogo kontrolisana. Tacno se zna maksimalni nivo buke u decibelima, kao i vremensko ogranicenje do kada je buka dozvoljena.  U vecini svjetskih gradova do 23 sata. Ni minut duze. Na prigovore gradjana gradskoj inspekciji odgovaraju inspektori koji izlaze na lice mjesta, mjere nivo buke i ako ona prelazi definisanu granicu, daju organizatoru priredbe ili gradjevinskih radova rjesenje da taj nivo u roku od 5 minuta podese ili zaustave manifestaciju ili gradnju. Osvjedocio sam se da u svjetskim gradovima  to radi zaista tako, jer je oblast akustike i regulativa u akustickim studijima, radnoj i zivotnoj okolini oblast kojom sam se godinama bavio. Ti vjerovatno nisi, i zato ti se i obracam da te posavjetujem kao kolega da se, prije nego sto nesto odobris, prije nego sto odgovoris svojim sugradjanima posavjetujes sa strucnjacima iz oblasti akustike. A Banjaluka ih je puna...

Trece, znam da Banjaluka ima mnogo vecih problema od akustike, ali isto tako znam da se ovaj tip problema tehnicko-pravnom regulativom moze preventivno sprijeciti - prije nego postane problem. Slicno, kao na primjer, osvjetljenja javnih povrsina. Znam, na primjer, za problem rasvjete nekih fudbalskih  i drugih igralista u Banjaluci, postavljenih  prenisko i usmjerenih direktno u stanove susjednih visekatnica. U jednom od tih slucajeva, na dugotrajne primjedbe gradjana napravljeno je kompromisno rjesenje koje ni dan - danas nikoga ne zadovoljava. A da je i to regulisano onako kako se to radi u gradovima i naseljima svijeta do problema ne bi ni doslo jer dozvola za izradu takve rasvjete ne bi ni bila izdata, niti bi takva rasvjeta bila pustena u rad. Dakle ponovo - preventivno je jednostavnije, djelotvornije i jeftinije...

Cetvrto, mozda i najvaznije. Kakav se primjer pogresnim odnosom prema jednom jednostavnom i lako rjesivom problemu daje mladima koji ce nas naslijediti? Ako gradonacelnik grada kaze da je normalno da onaj koji zivi u gradu trpi buku, jer je to zrtva koja se mora podnijeti ako zelis zivjeti u gradu, onda je isto tako normalno da grupa mladih, iznese pojacalo i pravi buku i preglasno pusta muziku do ranih jutarnjih sati usred stambenog naselja...A to se ucestalo desava u nasoj Banjaluci.

Dragi moj gradonacelnice, u svjetskim gradovima, na koje bi se ti vjerovatno zelio pozvati, prvi postulat je zastita privatnog zivota i mira gradjana. Sve drugo je prilagodjeno tome. A ne obrnuto, kako ti to zagovaras! Naravno i u tom svijetu se desavaju i mnoge lose stvari, pa i narusavanja reda i mira, ali gradonacelnik to nikada nece pravdati na nacin kako ti to radis.

Dakle, dragi moj kolega, nas fakultet nas je ucio kako da uocimo problem, analiziramo ga, koristeci struku i nauku nadjemo rjesenje, primijenimo rjesenje, mjerimo rezultate i odrzavamo sistem... Na tom nasem fakultetu smo ucili razliku izmedju znanja, pameti i mudrosti. Ucili smo univerzalne, ne samo elektronicke, zakone, primijenjive na svakodnevni zivot, pa i rukovodjenje gradskom upravom jednog malog, ali nama obojici dragog grada. Koliko smo od svega toga naucili, i koliko toga primijenjujemo u svakodnevnom zivotu, zavisi od nas samih...

Pozdravljam te uz zelju da ovo moje javno obracanje shvatis dobronamjernim,

Predrag Canak



No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...