Cesto ponavljam da sve zemlje nastale raspadom Jugoslavije i dalje, na svoj nacin, smatram svojima. I dalje navijam za sve te zemlje na sportskim takmicenjima. Kad igraju jedni protiv drugih navijam za onu cija mi se igra i ponasanje na terenu vise svide. Ponekad mi je potpuno svejedno ko ce pobijediti. Da li je moje ponasanje normalno - ja to ne mogu suditi, ali je tako... |Tako isto se odnosim, ne samo prema sportistima i sportovima, vec i prema drzavama. Ni jedna od tih novih drzava, pa cak ni moja BiH, nije u mom srcu ono sto je nekad bila. Ali svaka od njih je tom istom srcu bliza od bilo koje druge drzave svijeta, izuzimajuci moju novu domovinu i otadzbinu Kanadu.
Sinoc sam, za vrijeme i nakon finalne utakmice Svjetskog prvenstva u fudbalu, nasao i potvrdu da je to bas tako. Za vrijeme utakmice sam bio razocaran kad je lopta tresla Subasicevu mrezu, a radovao kad se tresla mreza Francuza. Smatram to normalnim - i nista vise. Nakon utakmice, gledajuci kako se ponasa predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarovic osjetio sam strasnu sramotu. Da se predsjednik Francuske ili Rusije tako ponasao ne bih se sramotio. Smijao bih se do suza kao da gledam Monty Pythonse ili Benny Hilla... Ovako, mahinalno sam okretao glavu da ne gledam... Ona se ponasala koa da je vruci cheerleader a ne predsjednik drzave. Kao sto sam davno, nakon sto je izabran za predsjednika, rekao i zapisao da bih bio ponosan da mi je predsjednik Ivo Josipovic, isto tako sam sinoc osjecao stid...
Znam, mnogo je politicara i predsjednika danas u svijetu koji su prije za reality show programe negoli da vode i predstavljaju drzave. Vecina njih, kao na primjer Trump, me samo zabavljaju ili, zbog posljedica njihovih odluka na citav svijet, me plase. Sto se stida tice, neka se za njih stide oni koji su ih izabrali...
Pogledajte galeriju Kolindinih slika od sinoc koje danas kruze svijetom i prosudite sami.
No comments:
Post a Comment