Aleksandar Ravlić: Šamare prima i vraća

Među mnogobrojnim banjalučkim listovima i časopisima, koji su izlazili u razdoblju između dva svjetska rata, listu "ČIČAK", iako se pojavio tek potkraj 1921. godine, pripada počasno mjesto. Bio je, naime, prvi humoristički list koji je ikad izlazio u Banjaluci i Bosanskoj krajini (sjeverozapadnoj Bosni)!

I u ovom listu, obaveza to nalaže, postojao je impresum u kojem se čitaocu daju osnovni podaci o listu (izdavač, urednik, mjesto štampanja). Impresum ovog lista, međutim, imao je svoj uočljiv dodatak, koji je od impresuma bio odvojen tankom crtom, ali tako složen da je nesumnjivo njegov sastavni dio.
"Šamare prima i vraća: Ivan Tabulo, Kralja Petra drum 13" - otisnuto je širinom posljednje stranice, zahvaljujući Živojinu Žiži Kuruzoviću, koji mi je, uglavnom, pojasnio ko su i šta su radili pojedinci čija imena sam mu podastirao, te sam odgonetnuo svrhu dopune. Naime, urednik lista bio je Tomo Mutić (odgovorni urednik u prvo vrijeme je bio Niko Jovičić), a Ivan Tabulo je bio njegov najbolji prijatelj. Kako je urednik bio niži rastom i zbog fizičke mane koristio štap (grba mu je smetala), Ivan Tabulo, koji je bio orijaš, i sam sudionik u kreiranju lista, odlučio je da preuzme ulogu zaštitnika, pa otud dopuna impresuma sa "Šamare prima i vraća".

Ova dopuna impresuma se pojavljivala iz broja u broj, iako su se odgovorni urednici mijenjali, što opet kazuje da je moralo biti i čitatelja nasilnika. Ipak, gostionica i vinarija Tabulo, koju su posjećivali ugledniji Banjalučani, a koja se nalazila, po prilici, na mjestu gdje se s glavne ulice ulazi u nekadašnji "Lovac", i imala veliku terasu (kasnije se tu uselila vinarija Salamunić), bila je stjecište većine onih koji su priželjkivali šalu i smijeh. Po svjedočenju Živojina Kuruzovića bilo je omiljeno svratište Banjalučana zbog dobre meze i zakuske, ali i sjedenja na prostranoj terasi s koje su promatrali šetače na Korzu.

Aleksandar Ravlić ('Banjalučke vesele zgode i anegdote')