Evo me u konobi, sa širokim osmjehom na licu.
Pisala mi (anonimna) simpatija nekoliko riječi .
Dovoljno da , gledajući kroz prozor, odlutam u neka vremena puna svile i baršuna.
Lijepa žena , elegantnog hoda , sa osmijehom na licu, najljepšim „make up-om“,
što ga samo bog može podariti , prolazila je kroz „Batin pasaž“ idući ka željezničkoj stanici.
Pomiješanih osjecanja , zadovoljstva i sjete, zapjevah:
SLIKA UMA
Dal si tako lijepa,
Il' te takvu trebam?
Dal' te drugi vide,
Kakvom te ja gledam?
Sliko uma moga.
Oči što te kvare,
Nisu kadre takvu ,
Raskoš da podare.
Dal' si tako lijepa?
Il' te takvu gleda?
Sliku uma moga,
Bezgranično trebam!
23.01.2008. BOCO
Bez naocala (mislim na nas) i ako smo sami, i to u mraku, onda sam jedina i najljepsa...
ReplyDeleteLeteci cilim ili oblak, svejedno, gledamo sta se dogadja
Tvoja ili si Ti moj?
Poslednjih nekoliko godina sam personali asistent za slijepe osobe. Jednom prilikom mije je mlad momak, rođen bez čula vida rekao:- znaš Slobo, meni su svi ljudi lijepi.-
ReplyDeleteNa internetu se ne vidimo, ako nećemo, ne čujemo, ako nećemo, pa ako smo još i anonimni, mašta jedina mogućnost anticipacije ličnosti s kojom komuniciram pisanjem. Ostaješ lijep-a i romantično, jer je ta emocija jača od one druge.
Boco, Boco, sto spomenu make-up?
ReplyDeleteZnam na koga si mislio. Ima ona dobro srce.
Ja ne koristim make-up, ali koristim osmijeh, prirodno.
Ona sa make-up je jos uvijek zgodna, iako je u godinama.
Sama je da znas, za svaki slucaj ako se sretnete negdje u Boriku.
Ja se povlacim (u hlad)